Jump to content


Kako sam poceo da slusam klasicnu muziku


Aoxomoxoa

Recommended Posts

  • Replies 140
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Ne može klasika biti nešto što je iole recentno.

Važi i u slučaju da se klasikom smatra "ozbiljna glazba" (iako ne volim taj naziv, pa je "klasika" ipak možda najbolji od mogućih - iako osobno koristim izraz "nova/novija klasika" - ali ipak malo zavaravajući) ili da je klasika bilo koje djelo/skladba/pjesma od trajnije vrijednosti nego je inače slučaj.

U svakom slučaju ne vidim kako bi filmska, ili bilo koja druga glazba, bila današnja klasika, kad se klasika (to je ona glazba koju uglavnom sviraju u svečanijoj obleki, sjedeći na stolicama, uz određene izuzetke - možda bi to bio najtočniji opis :D) sklada i dan danas.

Link to comment
Share on other sites

Sviđa mi se ova definicija - klasična glazba je ona koja se svira u svečanijoj odjeći i sjedeći na stolicama. 😅

Mogu da okačim nekoliko youtube videa uz kratak komentar, koji pokazuju vezu koju sam pomenuo, pošto očigledno ima onih kojima to nije ni u nagoveštaju, niti su mnogo gledali/slušali levo-desno mimo jednog žanra. 

Evo 2 izvođenja klasičnih dela na električnoj gitari. Naravno tehnički zahtevnih (retko ko može da odsvira ova dela na el. gitari), pa je i impresivno da to može da odsvira neko ko ima 16-17 godina. A poenta je da je baza klasično muzičko obrazovanje, i naravno, ekstenzija do nivoa virtuoza. 

Vičite ako hoćete dalje sa youtube klipovima... rekoh... možda nekoga interesuje...

To dalje bi bile originalne pesme metal grupa, najviše iz podžanrova Symphonic metal i Power metal.

Link to comment
Share on other sites

21 sati ranije, Delija said:

A sta tebe kvalifikuje da odredjujes kvalitet muzike?

Šta flejmuješ? Gde to ja određujem kvalitet muzike?

Lepo sam postavio pitanje Da li audiofili inkliniraju ka klasičnoj muzici, bilo zbog sazrevanja, bilo zbog povećanja kvaliteta sistema.

Molim odgovore na to.

Jedino što sam reagovao na nonsense tipa da je JAZZ (metal) sadašnja klasična muzika.

 

BTW kvalitet muzike se može rangirati. HINT Harmonijai kontrapunkt

 

Link to comment
Share on other sites

35 minuta ranije, Iron man said:

 

Lepo sam postavio pitanje Da li audiofili inkliniraju ka klasičnoj muzici, bilo zbog sazrevanja, bilo zbog povećanja kvaliteta sistema.

Molim odgovore na to.

 

 

To bi bilo uglavnom individualno, muzičkih žanrova ima mnogo, metoda generalizacije slabo kad egzistira, vidiš ovdi na postu da su neki od malih nogu slušali klasiku....

Ja lično idem ka tom smeru sve više i više, ka klasičnoj muzici i smatram da je to neki logični razvojni put muzičkog sazrevanja. Kao mlad sam slušao pop i rok pa metal(naravno puštao dugu kosu), pa bluz pa džez i sad klasika. Pročitah ovde da sad neki slušaju metal u raznim njegovim varijacijama, ok, nema nekog pisanog pravila šta se sluša u kom životnom dobu, sve gore rečeno-my opinion. Da li zato što starim ili što od malih nogu sam muzikofil/audiofil i prošao sve gore navedene muzičke faze, ne znam ali definitivno me slušanje klasične muzike, proučavanje klasične muzike i čitanje štiva o toj tematici preokupljuje, oduševljava i ispunjava. I na tom svom audiofilskom putu sam pomalo slušao neke "hitove" klasike, koji su nezaobilazni kako u muzičkoj edukaciji tako i za neko testiranje svog hifi sistema.

U poslednje vreme mi se izdvaja Betoven, leži mi, njegova muzika me odvede negde.....pre njega kompozitori su pisali dela za verske obrede i da zabave ljude. On je pravio muziku nezavisniju od društvenih ili religioznih namena. Njegove V, VI, IX simfonija, Misa Solemnis, klavirska dela kao na primer: komad za Elizu, sonate Patetična Sonata i Mesečeva Sonata, Klavirska sonata br. 23, Apasionata, klavirska sonata br. 32, C-mol, opus 111....STavljao sam neka dela na temi Šta se sluša i Šta se sluša od klasike.

Link to comment
Share on other sites

Krenuo sam od Parplova. U prvom gimnazije proširio sam na džez rok, a koju godinu kasnije ušao u džez. Usput sam, u nekoj zabačenoj kutiji, nabasao na Rihterovo izvođenje Apasionate. Imao sam delimičnu pauzu s rokom, da bih se pre sedam-osam godina delimično vratio korenima, tako da je na repertoaru (skoro) sve.

S jednakim zadovoljstvom slušam srednjevekovno pojanje, klasične klasike, električnu gitaru koja cepa zvučnike, trubu kad buši uši, dark ambient, fri izivljavanje ili eksperimentalno tumaranje. I što (otprilike) reče prethodni autokrata, ne mislim tu ama baš ništa da menjam.

Link to comment
Share on other sites

Slicno TM i ja ozbiljno miksam sto slušam, i kod kuće tu bude od Hedriksa i Neil Younga do Ecm, na koncertima isto, sa tim sto klasiku preferiram uzivo. Kod mene je sličan put od Hardrock i klasike do Jazz, ali put je dvosmerni pa ima povratak zavisno od raspoloženja, mesta i društva. Evo u poslednjih mesec dana stižem koncertno od Ive Pogorelića, preko dva jazz festivala do Laibach. Dobra muzika je dobra muzika, zanr je ne bitan. Ono sto mi mnogo fali i zapravo je odgovor na ovu temu je horska muzika uz koju sam odrastao. 

Link to comment
Share on other sites

16 sati ranije, BokiTokiVoki said:

... Evo 2 izvođenja klasičnih dela na električnoj gitari. Naravno tehnički zahtevnih (retko ko može da odsvira ova dela na el. gitari), pa je i impresivno da to može da odsvira neko ko ima 16-17 godina. A poenta je da je baza klasično muzičko obrazovanje, i naravno, ekstenzija do nivoa virtuoza...

Ne kužim, moram priznati; klasika u HM aranžmanu. Možda dobro prođe na nekom Supertalnetu ili kako već koja zemlja ima naziv za šou te vrste, ali ništa više. Nove Susan Boyle, eventualno. Tko to smatra iole klasikom, taj bolje neka ni ne pokušava slušati klasiku, jer će mu biti jako dosadno.

Btw. jako tanka zna biti linija između virtuoza i samo odličnog tehničara. Govorim za klasiku, HM je ... HM. Ništa više, koliko god se eventualno trudili. A bolje da praše to što znaju, jer ni rock ni jazz, a sigurno ni HM se neće preporoditi, evoluirati ili ponuditi klasici nešto što ona već nema.

Link to comment
Share on other sites

7 sati ranije, Sten said:

Ne kužim, moram priznati; klasika u HM aranžmanu. Možda dobro prođe na nekom Supertalnetu ili kako već koja zemlja ima naziv za šou te vrste, ali ništa više. Nove Susan Boyle, eventualno. Tko to smatra iole klasikom, taj bolje neka ni ne pokušava slušati klasiku, jer će mu biti jako dosadno.

Btw. jako tanka zna biti linija između virtuoza i samo odličnog tehničara. Govorim za klasiku, HM je ... HM. Ništa više, koliko god se eventualno trudili. A bolje da praše to što znaju, jer ni rock ni jazz, a sigurno ni HM se neće preporoditi, evoluirati ili ponuditi klasici nešto što ona već nema.

Očigledno ne kužiš. Ta dva izvođenja dela klasične muzike na električnoj gitari su trebala da budu "priprema" za taj produkcijski zvuk, ka originalnim delima u metal muzici koja nose elemente i uticaje klasike. Da bude lakše za "prepoznavanje"... onima sa slabijim sluhom. 😅 Trebao je da bude nastavak sa klipovima, ali očigledno nikoga ne interesuje... 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...
On 15. 11. 2023. at 15:20, Sten said:

 

U svakom slučaju ne vidim kako bi filmska, ili bilo koja druga glazba, bila današnja klasika, kad se klasika (to je ona glazba koju uglavnom sviraju u svečanijoj obleki, sjedeći na stolicama, uz određene izuzetke - možda bi to bio najtočniji opis :D) sklada i dan danas.

Promisli o kompozitorima filmske muzike, npr. Nino Rota, Sergio Leone, Ennio Morricone, Henry Mancini, John Williams, Hans Zimmer, itd., kao i kompozitori klasične muzike, tako su oni kompozitori filmske muzike, mnogi simfonijski orkestri sviraju njihovu muziku za filmove, sediš na stolicama i slušaš, veoma slično, razlika je u varijacijama, čak ima složenije i zahtevnije filmske muzike od neke klasične.

Džez, bluz, i sl., to je daleko od klasične muzike.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...
On 16. 11. 2023. at 13:03, Sten said:

Ne kužim, moram priznati; klasika u HM aranžmanu. Možda dobro prođe na nekom Supertalnetu ili kako već koja zemlja ima naziv za šou te vrste, ali ništa više. Nove Susan Boyle, eventualno. Tko to smatra iole klasikom, taj bolje neka ni ne pokušava slušati klasiku, jer će mu biti jako dosadno.

Btw. jako tanka zna biti linija između virtuoza i samo odličnog tehničara. Govorim za klasiku, HM je ... HM. Ništa više, koliko god se eventualno trudili. A bolje da praše to što znaju, jer ni rock ni jazz, a sigurno ni HM se neće preporoditi, evoluirati ili ponuditi klasici nešto što ona već nema.

Ovo je apsolutno odbojan fenomen popularne kulture koji traje već dugo vremena. Ovo je samo jedan oblik tog fenomena. Radi se o konstantnim preradama nečega u neki drugi stil, rekontekstualizacijama, dekontekstualizacijama, remixevima, "novim" pogledima i sl. Razlog zašto ovaj specifičan primjer "klasika u nekom drugom stilu" ili općenitije "bilo koja muzika u nekom drugom stilu" smatram užasnim je dvostruk.

Prvo, očito je da se ovdje radi o puko formalističkom shvaćanju muzike, pa se misli da ako sviraš određene note, držiš određenu melodiju i ritam, reproduciraš osnovne harmonije - to je ta muzika. Mislim da je to iznimno površno shvaćanje muzike. Muzika u svojoj suštini nije "sviranje" nego neki smisao ili doživljaj koji se estetskim putem dovodi u život. Da nije tako, onda apstraktna i avangardna muzika ne bi funkcionirale. S te strane gledano - misliti da je neka Beethovenova skladba svediva na note koje su odsvirane, a ne da je to duh i egzistencija koja je stvorila i onda materijalno udjelovila (ili neki toj egzistenciji sklon duh, koji j ujako dobro razumije i sam živi - ukoliko govorimo o drugom izvođaču u klasici), to razumijevanje je totalna površina.

Drugo, u širem smislu takve postmoderne simulacije kulture su apsolutno degutantne. Kad kažem "kultura", ne govorim to uz starinske i nevažeće implikacije o "višoj" i "nižoj" kulturi. To nema veze s time. Autentičnu pop kulturu smatram jednako vrijednom kao i najklasičniju klasiku. Problem ovakvih stvari je potpuno simulirani karakter. Ista priča kao i aktualni holivudski filmovi koji žive isključivo od kanibaliziranja onoga što već postoji.

Link to comment
Share on other sites

Sve što je napisano u postu iznad je tačno, a na to bih dodao i ranije popularne crossover trendove, u kojima su mešani evropska klasična muzika i orijentalna muzika - Mocart i zurle i sl. Ipak, nešto najjezivije što sam čuo u životu su aranžmani Eltona Džona za gregorijanski hor.

I još da dodam da viša i niža kultura, kao visoka i popularna, nikada nisu prestale da postoje kao dve odvojene ravni, jednako kao što postoji distikncija između umetnosti i zabave.

Link to comment
Share on other sites

Postoje odvojene kulture mesa, salate i hleba.

Neko se usudio da napravi hamburger i zamislite nekome se dopada.

Nemam ništa protiv čistunstva, ali mnogo je ljudi, mnogo je ćudi pa sa tim i ukusa.

I u zlatno doba klasike ta muzika je bila roba koja se naručivala, kao danas ploča filmske muzike preko intreneta.

:)

Link to comment
Share on other sites

Ima mnogo tačnog u svemu što ste napisali, ali ne pojednostavljujte. Ne može se zanemariti uticaj civilizacijskog trenutka na kolektivni mentalitet, a još manje generički mentalitet u svojoj prirodnoj raspodeli. Nisam generalni ljubitelj žanrovskog presipavanja i pretapanja, ali ima uspešnih modela, a neki etablirani žanrovi su po definiciji mešavina. Problem je uglavnom s razvodnjavanjem i banalizovanjem klasike koja je po prirodi, neminovno umišljeno, bazirana na težnji kreativnom, ali pomalo blaziranom perfekcionizmu. Činjenica je i da je i ozbiljna muzika, u odgovarajućim epohama, izvođena u funkciji popularne, ali u elitističkom smislu. Svi ostali žanrovi su demokratičniji i manje ili nimalo osetljivi na uvezene kreativne nečistoće.

A zašto je (nažalost) najkomercijalnije ono što cilja najniže centre, neka se zamisli ko ima potrebu.

Link to comment
Share on other sites

Malo je po meni pogrešno počinjati samo od sebe, šta klasiku čini "klasikom", kada i u toj grupi imamo gomilu podgrupa, gde su neke poprilično međusobno različite a ne zaboravimo da su i pojedini sadašnji priznati pravci u klasici bili u vreme kada su nastali sigurno smatrani nekom vrstom fuzije, pa čak i kičem od strane tadašnjih "poznavalaca", isto važi i za pravce u slikarstvu a ko zna koliko je tada pravaca i kompozicija bilo nastalo a koje su sada zaboravljene jer nisu preživele test vremena...

Za 50 godina će se znati da li je današnja muzika, pa i fuzija između klasike i statijaznam, preživela test vremena i možda postala nešto više...

Meni je recimo Jacques Loussier odličan, kao i npr Claude Bolling a njihova muzika se može smatrati fuzijom jazz-a i klasične muzike.

Takođe mogu da razumem da neko voli i neku drugu vrstu fuzije, kako je @Father napisao, nismo svi isti...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...