Hi-Fi & HE Show, London 2005

Dejan Mihajlović, septembar 2005

Hi-Fi & Home Entertainment Show je sajam koji se svake godine, od 1983, održava u Londonu u organizaciji časopisa HiFi News – jednog od najrespektabilnijih u Engleskoj. Ove godine sajam je održan u dva hotela: Renaissance i Park Inn Hotel, na aerodromu Heathrow. Teme sajma su Hi-Fi, Home Cinema i u manjoj meri Car Entertainment. Težište je bilo stavljeno na proizvode koji pripadaju višoj klasi uređaja (i po ceni i po kvalitetu), ali je moglo da se čuje i vidi zaista puno uređaja iz svih segmenata. Bilo je 215 izlagača, među kojima i: Krell, Conrad Johnson, Theta Digital, Quad, Martin Logan, Sonus Faber, Oracle, Pathos Acoustics, Musical Fidelity, Kondo KSL, Mark Levinson, Living Voice, McIntosh – da pomenem samo neke od poznatijih u Hi-Fi svetu. Sajam je bio otvoren za širu javnost dva dana: 24. i 25. septembra, dok je 23. septembar bio rezervisan za prodavce Hi-Fi opreme. Cena ulaznice je bila 8 funti, ali je mesec dana pre sajma preko internet stranice časopisa HiFi News mogla da se rezerviše za svega 4 funte.

Organizacija i marketing sajma su bili urađeni primerno. Pred samo otvaranje sajma, u svom novembarskom (!) izdanju, magazin HiFi News je proglasio najbolje uređaje za ovu godinu, koji su “sticajem okolnosti” svi bili prikazani (i jasno obeleženi) na samom sajmu. Osim toga, bila je organizovana i nagradna igra. Dobitnik je mogao da se raduje zvučnicima i pojačalu u vrednosti od 15.000 funti (oko 22.000 evra). Radilo se o zvučnicima Opera Thebaldi i pojačalu Unison Research Performance.

Pored toga, bio je organizovan čitav niz demonstracija, predavanja i radionica od strane poznatih Hi-Fi novinara (Ken Kessler, Paul Miller), dizajnera i inženjera. Bio je prisutan creme de la creme svetskog Hi-Fi sveta. Mogao se videti sada već legendarni dizajner Ken Ishiwata, čiji inicijali se nalaze na mnogim proizvodima firme Marantz, kako sluša predavanje Kena Kesslera. Ovi događaji su naročito dragoceni zbog retke prilike da se čuju stručnjaci i uređaji koje inače ne možete čuti baš svakog dana. Tako je npr. Ken Kessler (poznati engleski Hi-Fi novinar) održao vrlo interesantnu demonstraciju, upoređujući mono i stereo zvučnice gramofona. Teza koju je dokazivao odnosila se na ideju da mono zvučnice imaju bolju dinamiku, jer bolje leže u brazdama ploče od stereo zvučnica. Paul Miller je predstavio ultimativni kućni bioskop sa projektorom SIM2 C3X (cena oko 12.000 funti), dok je glavni dizajner engleske firme Davis Acoustics demonstrirao razlike između kvalitetnih i nekvalitetnih zvučnica, jasno pokazujući šta znači boxiness, boomy zvuk i sl.

Srpski Hi-Fi je bio predstavljen pojačalom firme Karan Acoustics (KAi 180), koje nažalost nije bilo povezano, tako da se nije moglo čuti. Nalazilo se u sobi engleske firme Audiofreaks (vlasnik je čovek po imenu Peter Ðorđević), koja je distributer Karana za zapadnu Evropu. Demonstracije u toj sobi je inače držao Branko Božić. To je bilo sve što je naš Hi-Fi mogao da pokaže na ovom sajmu.

Pored renomiranih proizvođača, na sajmu se moglo čuti i dosta malih firmi, uglavnom iz Engleske, koje su kvalitetom i izgledom svojih uređaja skrenuli pažnju na sebe. Izvanredan utisak na autora ovih redova su ostavila pojačala firme Icon Audio, odlični zvučnici firme Cadence, prototip zvučnika kineske firme Tarrega, nemački zvučnici Visonik Concept 9, zvučnici firme nbien u kombinaciji sa Naim elektronikom, kao i izuzetna modifikacija Marantz CD plejera 4000 pod nazivom AH! Njoeb Tjoeb. Posebno bih izdvojio malo pojačalo firme Prima Luna Prologue 1. Sa svojih 2×35 W (4 lampe EL 34) ono se uspešno nosilo sa mnogo većim i skupljim modelima, a njegova cena iznosi inače oko 1.000 evra. Svojim neusiljenim, prijatnim i nadasve prirodnim zvukom, ono predstavlja pravo rešenje za sve one koji vode računa o ceni uređaja a pritom su ljubitelji akustične, džez ili vokalne muzike. Na sajmu se ono moglo čuti u kombinaciji sa malim kutijama Stirling Broadcast LS3/5A (naslednik legendarnog Rogers dizajna) i sa novim Sonus Faber kutijama i u oba sistema se mogla čuti prijatna, opuštena, ali detaljna i dinamična zvučna prezentacija.

Sve ove male firme imaju, međutim, nešto zajedničko. Dizajn i prototipovi se obično prave u matičnoj zemlji (Engleska, Holandija…) od strane manjeg broja dizajnera. Sama proizvodnja je, međutim, izmeštena u Kinu, da bi se završno testiranje, dorada i kontrola kvaliteta vršili ponovo u matičnoj zemlji. Na taj način ove firme uspevaju da postignu zavidan nivo kvaliteta zvuka, odličan dizajn i kvalitet izrade, a da pri tome cene budu prihvatljive. Interesantno je da u Kini postoje fabrike za proizvodnju Hi-Fi uređaja koje imaju svoje brendove, ali pored toga nude zapadnim firmama i proizvodnju po njihovim nacrtima. Te firme su velike, raspolažu ogromnim resursima, tako da su u stanju da proizvode uređaje po narudžbini čak za nekoliko različitih naručioca odjednom. Imam utisak da će uticaj ovakvog poslovnog modela izvršiti značajne promene na svetskom Hi-Fi tržištu. Osim toga, kineski brendovi su i po kvalitetu zvuka i po kvalitetu izrade mogli da se nose sa mnogo poznatijom zapadnom konkurencijom. Kao primer bih naveo firmu Usher Audio, čija je prezentacija, sem što je marketinški bila sjajno organizovana (besplatni diskovi, fenomenalni prospekti), pokazala dobar zvuk, neobičan i prepoznatljiv dizajn i kvalitet izrade.

Ono što bi se moglo izdvojiti kao posebna karakteristika ovog sajma, a što dobro preslikava stanje u Hi-Fi svetu, jeste činjenica da postoji nekoliko potpuno različitih trendova, koji se razvijaju potpuno difuzno. S jedne strane, primetan je ponovni procvat starih tehnologija – lampaških pojačala i gramofona, a s druge strane – proboj novih pojačala u klasi D. Takođe, postoji dosta hibridnih rešenja, multikanalnih pojačala sa lampama, CD plejera sa lampama u izlaznom stepenu. Sve je dozvoljeno – samo ako dobro svira.

Kao predstavnika “novog talasa” izdvojio bih firmu Lyngdorf. Ona je nastala transformacijom firme TacT, već godinama poznate kao pionir razvoja digitalnih pojačala. Sistem firme Lyngdorf je na mnoge ostavio izuzetan utisak, što se moglo pročitati u komentarima napisanim nakon sajma. Izuzetna rezolucija, brzina, prostornost i dinamika muzike koju reprodukuje Lyngdorf linija u kombinaciji sa Dali zvučnicima baca u zasenak gotovo sve sto se na sajmu moglo čuti. Sam sistem se sastojao od CD plejera Lyngdorf sa oznakom CD-1, koji je u ovoj konfiguraciji korišćen kao transport. Digitalni signal je išao u Room Correction System Processor (RCS), koji je u stvari modifikovan TacT RCS 2.2X. Iz RCSa se digitalni signal odvodio u digitalno pojačalo Lyngdorf TDA 2200 (2.150 funti). Ovo pojačalo pokreće glavne zvučnike – Dali Euphonia MS4. Rezna frekvencija je bila nameštena na 300 Hz. RCS je međutim dodatno slao analogni signal u Lyngdorf SDAi 2175 (integrisano pojačalo – 1.095 funti), koje je “guralo” Lyngdorf subwoofere (oba zajedno koštaju 2.250 funti) sa frekvencijama ispod 300 Hz. Ovi signali, analogni i digitalni, koji su išli iz RCS-a, bili su integrisani korišćenjem DSP skretnice.

Posebno interesantna je bila prezentacija grčke Hi-End firme Ypsilon. Zakupivši jednu od najvećih soba na sajmu, Grci su, bez imalo kompleksa, napravili jednu od najupečatljivijih prezentacija na sajmu: veliki, pompezan, nadasve snažan i beskompromisan zvuk, koji je naročito u brzim pasažima izazivao pažnju i neskriveno oduševljenje posetilaca. Mono pojačala sa oznakom SET 120 (hibrid sa lampama i MOS-Fet tranzistorima), od 120 vati RMS na 8 oma, izgledaju naročito impresivno. Njihova cena od 45.000 evra za par izazvala je takav osmeh na mom licu (ili je to možda bio grč?) da je prodavac odmah rekao da bi se o ceni moglo razgovarati.

Na kraju, treba reći da jedan dan, a verovatno ni oba, nije dovoljan da se pažljivo presluša i vidi sve ono što je interesantno i što vredi videti. Nekakav izbor mora da se napravi. Zbog toga postoji opasnost da se propusti neki od fenomenalnih sistema, čiji zvuk se posle dugo, jako dugo ne može zaboraviti. Taj osećaj da je možda nešto jako dobro propušteno biva, ipak, nadoknađen sjajnim iskustvima sa sistemima poput Lyngdorfa, Krella, Audio Icona, Cadence ili Ypsilona. Ali, ako nije moguće izdvojiti najbolji sistem, onda je bez svake dileme moguće izdvojiti najlepši, a moj glas za najlepši sistem ide italijanskoj firmi Bolzano Villetri.