Jump to content


U koju kategoriju audija po vama spadaju dekovi ?


alex67

  

73 members have voted

  1. 1. Da li su dekovi hi-fi uredjaji?

    • hi-fi
    • mp3 proslog veka
    • kakav crni hi-fi , to su igracke


Recommended Posts

  • Replies 76
  • Created
  • Last Reply
Posted · Hidden by Chowek, June 6, 2012 - No reason given
Hidden by Chowek, June 6, 2012 - No reason given

Pa u moje vreme dekovi , a bogami ni tuneri, nisu bili HiFa. Samo Gramofon, pojaÄalo i zvuÄnici. Posle su doÅ¡li CDi ...

Link to comment

Po nekom nepisanom pravilu dek nikada nije spadao u ozbiljan HI-FI, sama Äinjenica da je stvoren kako bi neÅ¡to kopirao govori tome u prilog, to miÅ¡ljenje je uglavnom proisteklo iz doba vladavine prosijeÄnih i uglavnom loÅ¡e zvuÄeÄih dekova kakvi su prevladavali po kuÄnim sistemima. Rijetko tko se mogao u 70, 80' pohvaliti ljutim strojem kao Å¡to su Nakamichi, Studer-Revox, Tandberg ili bilo koji od vrhunskih modela ostalih firmi iz tog doba, danas imam dekove koji sviraju bolje od veÄine gramofona pa Äak i cd plejera koji su se nalazili po mnogim sistemima koje sam Äuo tokom proteklih decenija, a Äuo sam i zaista na stotine. UnatoÄ tomu Å¡to bih kao istinski dekoljubac volio dek smatrati itekako ozbiljnom HI-FI komponentom znam da za veliku veÄinu ljudi on to neÄe nikada postati, sreÄa je da me veÄ odavno ne zanima miÅ¡ljenje veÄine pa slobodno mogu sluÅ¡ati snimke na Studeru, ZX-7, ASC-u, Pioneeru CT-93 itd...i tiho sebi u bradu govoriti, ma tko kaže da vi niste ozbiljna komponenta ;-)

Link to comment
Share on other sites

Po nekom nepisanom pravilu dek nikada nije spadao u ozbiljan HI-FI, sama Äinjenica da je stvoren kako bi neÅ¡to kopirao govori tome u prilog, to miÅ¡ljenje je uglavnom proisteklo iz doba vladavine prosijeÄnih i uglavnom loÅ¡e zvuÄeÄih dekova kakvi su prevladavali po kuÄnim sistemima. Rijetko tko se mogao u 70, 80' pohvaliti ljutim strojem kao Å¡to su Nakamichi, Studer-Revox, Tandberg ili bilo koji od vrhunskih modela ostalih firmi iz tog doba, danas imam dekove koji sviraju bolje od veÄine gramofona pa Äak i cd plejera koji su se nalazili po mnogim sistemima koje sam Äuo tokom proteklih decenija, a Äuo sam i zaista na stotine. UnatoÄ tomu Å¡to bih kao istinski dekoljubac volio dek smatrati itekako ozbiljnom HI-FI komponentom znam da za veliku veÄinu ljudi on to neÄe nikada postati, sreÄa je da me veÄ odavno ne zanima miÅ¡ljenje veÄine pa slobodno mogu sluÅ¡ati snimke na Studeru, ZX-7, ASC-u, Pioneeru CT-93 itd...i tiho sebi u bradu govoriti, ma tko kaže da vi niste ozbiljna komponenta ;-)

Link to comment
Share on other sites

Evo da pripomognem Alex-u :)

Philips je kompakt kasetu izmislio 1962. godine i prvi put prikazao 1963. u Evropi (prema Wikipedia enciklopediji).

Opstepoznato je da je namena formata bila pravljenje niskokvalitetnih zvucnih zapisa na konferencijama, elektronskih audio zabeleski itd.

Sam format je prilagodjen tome: od jevtinog kucista kasete i dosta frikcije (dva "stubica" iza tockica koji se okrecu u gornjem delu kucista su namenjena neutralisanju statickog elektriciteta), do smesne sirine i brzine trake. Medjutim, u to vreme portabilnost nije skoro ni postojala, bilo je nekih drugih, glomaznih formata, ali kompakt kaseta se pokazala kao pun pogodak sa odnosom gabarita i (skoro) prihvatljivog kvaliteta. Kasnije se pokusavalo i sa mikrokasetama (pravio je takve stereo uredjaje Fisher i jos neki), ali ocigledno da kvalitet nije mogao biti postignut sa brzinom od samo 2.4 cm/s.

post-9475-0-48320200-1338968293_thumb.jp

Jedna od najbolje konstruisanih kaseta ikada, TDK MA-XG:

post-9475-0-94815400-1338968300_thumb.jp

Konstrukcijski, sistem je toliko primitivan, da je istorijski tesko pronaci nesto drugo sto je, na kraju, ipak radilo bolje nego sto se ocekuje gledajuci konstrukciju - na pamet mi pada Sinclair-ov ZX drive, na primer. Kompakt kaseta ima uzasan problem sa stabilizacijom putanje trake preko stacionarnih glava: jedna, dve ili tri vodjice su najcesce sto postoji kod kaset dekova. Ukoliko napravimo paralelu sa nekim od video formata ili DAT-om, videcemo da su one neuporedivo grublje i jednostavnije napravljene od, recimo, keramickih spulni sa preciznim stelovanjem koje su sastavni deo prakticno svakog videorekordera.

Sledeci problem jeste jastuce koje se nalazi ispod centralnog dela: Nakamichi je otkrio da to jastuce zna da pravi izoblicenja nastala usled neravnomernog prolaska trake ispod glave zbog nesavrsene konstrukcije i proizvodnje pomenutog jastuceta/pritiskaca. Predstavio bih to prakticnim primerom: ako ste nekada videli kako radi masina za rezance (ili ih sami pravili), primetili ste da one bolje imaju na sebi i valjke koji tanje testo. Ukoliko se testo ne drzi savrseno, ono pocne da se guzva ispred valjka, krecuci se neravnomerno. Nesto slicno, u mikroobliku, javlja se i ispred i ispod magnetne glave kompakt kaseta formata.

Medjutim, tu nije kraj: mehanicka nesavrsenost kasete dovodi do neravnomerne sile zatezanja kotura sa trakom sa kojeg se ona odmotava. Isto postoji i kod videorekordera, ali je uveden zatezac koji ispred fiksirane glave za brisanje dinamicki odrzava zategnutost trake - fakticki se radi o vrlo jednostavnoj poluzi sa mekom oprugom i preciznom vertikalnom osovinom preko koje klizi traka.

Ovako nesto nije moglo biti primenjeno na kompakt kaseti. Zato su zatezaci razne prirode: od filcanih povrsina na metalnim osovinama koje pritiska glava za brisanje (Braun C9, JVC DD9), preko poluga koje vrse pritisak na tockic za odmotavanje trake (Technics RSB100), do egzoticnijih resenja tipa DD motora koji aktiviraju kontrasilu (elektricnu kocnicu - TEAC Z6000/7000, Pioneer CT9R) ili elektromagnetne kocnice namenjene bas za tu svrhu (Tascam 122 Mk2 i Mk3, Teac R9000).

Ovi sistemi daju umeren uspeh, a neki su podlozni i starenju i otkazivanju. Nazalost, svemu nije kraj, jer se traka u ovom sistemu moze pomerati i azimutalno, cak i po visini i sirini, fakticki moze biti nestabilna u sve tri ose, zavisno od preciznosti izrade same kasete i mehanizma kaset deka.

Vecina problema je mogla biti daleko elegantnije resena samo da se traka mogla... izvuci van konstrukcijski jednostavno resenog kucista koje je ogranicavajuci faktor. U tom slucaju, cela stabilizacija putanje trake preko glava ne bi bila zavisna od konstrukcije i kvaliteta izrade samog kucista kasete, vec bi se vrsila nezavisno, unutar mehanizma uredjaja... kao kod VHS i ostalih sistema, ili DAT-a. Nazalost, nikada niko nije izbacio trzisni model koji bi nekako izvlacio traku van kucista. Koliko znam, Luxman je napravio nesto kao prototip, ali detalji o tome su slabi.

Nakamichi je, kao pionir u razvoju mnogih sistema za poboljsanje ovog formata, dosao na ideju da uvede sistem dvostrukog zamajca koji radi u zatvorenoj petlji - Closed loop dual capstan. Ideja je da jedan manji zamajac radi ispred glavnog i amortizuje sve navedene probleme vezane za zatezanje trake. Dodatno, sto je velika prednost, ovaj sistem obezbedjuje konstantnu, ravnomernu zategnutost trake preko glava, cime je stabilnost putanje daleko, daleko bolja, a Nakamichi je kasnije iskljucio i koriscenje jastuceta za traku i svih problema vezanih za njega, te je to dovelo i do duzeg upotrebnog veka glava za reprodukciju. Sistem dvostrukog zamajca u zatvorenoj petlji zahteva precizno odredjene precnike zamajaca i njihovih brzina kako bi se obezbedila konstantna sila zatezanja trake. Zamajci su obicno razlicite mase, kao i roleri, da bi se izbegle rezonance sistema.

Neki proizvodjaci, kao Bang&Olufsen, nisu verovali u prednosti ovakvog sistema usled njegove slozenosti. Drugi su ga, pak, prihvatili.

Bang&Olufsen Beocord 9000 - jedan od vrhunskih evropskih dekova. Mehanicka konstrukcija je potpuno klasicna, u odnosu na japanske dekove tog vremena cak i zastarela, ali neverovatno pouzdana.

post-9475-0-56081100-1338969300_thumb.jp

Nakamichi je, dalje, uspeo da razvije posebno kvalitetne glave i pratecu elektroniku, te da modelom 1000 dostigne "granicu snova" / reprodukciju 20.000 Hz pri -3 dB padu krive i ref. nivou od -20 dB. Godine 1973., kada se pojavio, to smatralo nemogugucim. Dalje ide razvoj sistema za redukciju suma, DC pojacavaca, auto azimut sistema itd.

post-9475-0-23063500-1338968296_thumb.jp

Sistem putanje trake prekog glava na Nakamichi 680ZX deku:

post-9475-0-18080500-1338968291_thumb.jp

I fantasticna Marantz-ova glava sa piezoelementom namenjenom autoazimut sistemu:

post-9475-0-63974000-1338968297_thumb.jp

Poslednje znacajnije pronalaske na ovom polju, po meni, jeste napravio Pioneer (FLEX sistem, Super Auto BLE XD, mada ga je ranije koristio i B&O itd.).

Kao krajnji rezultat, dobili smo od g**** pitu, odnosno od "djubre formata" jedan sasvim upotrebljiv sistem, a to je skoro nezapamceno u Hi-Fi istoriji. Vrhunski dekovi (ko ne veruje, neka proveri) zvuce bolje od 90%, a verovatno i vise, CD plejera. Stos je u sledecem: uzmite vrhunski CD plejer ili gramofon kao izvor i snimite kasetu na vrhunskom, odrzavanom i ustelovanom deku. Rezultat ce biti od idealnog ponavljanja snimka (Revox) do prijatne koloracije (Nakamichi). Postavite onda dek pored drugog CD plejera/gramofona, nesto losijeg od prvog. Uradite uporedni test i videcete da dek "dobija" CD plejer, po svemu, sem po odnosu signal/sum i eventualno dinamici.

Kada se sve navedeno sagleda, jasno je da su kompanije ulozile enormna sredstva i inzenjering u razvoj ovog formata, te da su dobili jos uvek osetljiv, ali u optimalnim uslovima odlican sistem sa sjajnim zvucnim rezultatom, koji je zadrzao vecinu pozitivnih osobina od pocetka (jevtin medij, portabilnost itd.) sa delimicnim gubitkom kompatibilnosti na nize u slucaju koriscenja sistema za redukciju suma. Ogroman doprinos formatu dao je i Sony, trzisnim uspehom Walkman-a. Koliko je to bio revolucionaran proizvod govori cinjenica da konkurencija sest meseci nije mogla da nadje odgovarajuci odgovor na prve Sony Walkmane, a neki su, kao Sanyo, bukvalno prepravljali glomazne diktafone samo da uspeju da se ukljuce u trku.

Moje licno misljenje je da je format kompakt kasete, uz pratece uredjaje, poceo kao igracka a zavrsio kao vrlo ozbiljan takmac. Druga je stvar sto su se kod nas uglavnom koristili jevtini dekovi cije zvucne osobine nisu uvek bile za svaku pohvalu.

P.S.: Izvinjavam se ukoliko sam napravio bilo kakvu gresku, pisao sam tekst kasno nocas.

post-9475-0-18080500-1338968291_thumb.jp

post-9475-0-48320200-1338968293_thumb.jp

post-9475-0-23063500-1338968296_thumb.jp

post-9475-0-63974000-1338968297_thumb.jp

post-9475-0-94815400-1338968300_thumb.jp

post-9475-0-56081100-1338969300_thumb.jp

Link to comment
Share on other sites

Kao sto sam gore napisao , sledeci slucaj me je naveo na razmisljanje kako posmatrati dekove i da li ih smatrati cak i ozbiljnim hifi uredjajima ili ne.

Pre vise nedelja slusajuci Filipsov SACD / DVD plejer ( SACD 1000 ) zakljucih da ovaj nece vise dugo ziveti I da problemi sa procesorskim cipovima su poceli I na mom primerku da se pojavljuju ( po onome sto sam cuo problem je bio u produkciji samih cipova kod NXP-a tadasnjem delu Filipsa gde sami cipovi zbog greske u produkciji vremenom stare i propadaju sami od sebe) i da uskoro vise necu moci da ga koristim za slusanje zivih DVD snimaka za sta sam ga i najcesce koristio. Zadnje vreme sam bio zauzet sve meni drage DVD –e da prebacim na trake, tako da ipak imam sta da slusam u slucaju otkaza plejera i dok ne nadjem zamenu za sadasnji plejer. Uglavnom proslog vikenda je doslo do neminovnog – plejer vise nije hteo nista da cita a ja stao na pola DVD-a , pola snimio pola ostalo. Nikakav problem – sisao sam dole otkacio neki Pionirov DVD koji je stajao uz TV , zakacio na sistem , podesio audio format kao sto je bio i na Filipsu i nastavio snimanje. Nije dugo trajalo jer zvuk nije bio kakav sam navikao da bude . Usledila je provera kablova , ulaza i cega vise ne da bih video gde je problem. Razlike nisu bile velike ali su bile uocljive. Pravo iznenadjenje je usledilo kada sam vratio traku nazad i uporedio ono sto sam vec snimio sa zvukom sa Pionira . Dek je zgazio kao BMW zabu ( znate li taj vic J ) Pionira po svemu onome sto mi smatramo vaznim- pozicioniranje izvodjaca , sposobnost da vas uredjaj uvuce u muzicku pricu , cistoca same reprodukcije. Sama stvar izgleda vrlo nelogicno – kao prvo radi se o kopiji originala na formatu koji je opterecen mnostvom suprotnih zahteva ( mali primer – problematika prelaza trake preko glave – sto je manja brzina nizi je frk. Opseg i visi sum , veca brzina opet ima problem naleganja trake na glavu i njino precizno vodjenje pored procepa na magnetnim glavama uredjaja). DA stvar bude jos blesavija , danas je minimalizam stvar o kojoj se vodi racuna u skaldu sa filozofijom – sto manje aktive i pasive ( koliko je to moguce ) bolji zvuk. Svako ko je otvorio neki od vrhunskih dekova i pogledao kolicinu kablaze i elektronike koja se nalazi u njima zna da po sadasnjoj filozofiji ovo ni ne bi moglo da svira . Cinjenica je sasvim suprotna – unatoc velikom broju komponenti ovi dekovi mogu da daju i djavoljski dobar zvuk, gotovo identican originalu.

Druga stvar koju bih napomenuo je kombinacija tjuner –dek , koji se svuda ( pa i ja do pre godinu dve ) smatraju sporednim i ne visoko vrednim izvorom zvuka. Greska- kombinacija dobrog tjunera , kvalitetnog deka i sto je najvaznije kvalitetnog izvora programa ( tehnicki kvalitet koji daje radio stanica) moze vrlo cesto da veci uzitak nego sto vam to moze prirediti CD ili ploca. Pukim slucajem sam otkrio emisiju na WDR-u gde pustaju sopstvene snimke sa koncerta manje poznatih izvodjaca . Snimke je pravio sam WDR i nemoguce ih je nabaviti bilo gde osim ako niste muziku skinuli na dek ( strim nije opcija jer sa 128 kbps koliko ga pustaju preko neta nije ni blizu po kvalitetu sto zna da dodje sa kvalitetnog analognog tjunera) . Ovakvi napravljeni snimci su pravo otkrice – imam utisak prilikom slusanja da se nalazim na licu mesta , sto ne uspeva 90 % ploca i CD –a da mi da – uvek imam utisak da slusam snimak a ne izvodjenje. Izuzetak su ovde sempleri koji su napravljeni da pokazu mogucnosti samih uredjaja. NAzalost , tuzna je cinjenica da se normalni snimci namerno kvare da bi svirali prihvatljivo na svim mogucim uredjajima a ne da se dodje do maksimalno kvalitetnog snimka. A mi nastavljamo da menjamo uredjaje misleci da je u njima problem. Smatram da je vec sistem srednje klase , znaci nista posebno i skupo , daleko bolji i superiorniji od vecine snimaka koji se nalaze na danasnjim nosacima zvuka i da ogranicenje ne lezi toliko u uredjajima koliko u samim snimcima i kompromisima koji se ugradjuju u njih.

Za kraj – da li smatram dek delom hifi sistema – svakako.

Link to comment
Share on other sites

Vidim da su dvojica glasala da su dekovi igraÄke,a biće ih joÅ¡ sigurno.Izjavljuljem bez neke svaÄ‘e i loÅ¡e namere da oni nemaju pojma o životu i nikad nisu sluÅ¡ali dobar dek.

Link to comment
Share on other sites

Da se nadovezem na post Bato Hifi o podesenim dekovima.Imao sam Sony tc-k970 es i Akai GX-65,koje sam nosio kod druga na podesavanje i koji su posle toga svirali zaista neverovatno.Covek koji je od mene kupio Sony-ja mi je rekao da je imao nov Sony 970 es i da mu nije tako snimao kao ovaj.Secam se kad su mu ubacio kasetu i snimio je,da sam bio fasciniran kvalitetom snimka.Akai je posle podesavanja takodje snimao mnogo bolje,na zaista zavidnom nivou za dek te klase(kostao 800 dm).Dobro podesen dek moze zaista mnogo pogotovo sa metal kasetama.

Link to comment
Share on other sites

Da... i ja sam imao nedavno slicno iskustvo.

Uzmem Tascam 122 MkII i snimim, sav srecan, par pesama. Prethodno uradio kalibraciju, proslo sve OK.

Pustim snimak... i ubedacim se najgore. Zvuk bezi na desno, nije toliko mutan, ali je centar slike pobegao... Probam na par dekova, snimak sa 122 MkII je los.

Ja ponovo, drugu kasetu, ono isto.

Gledam zavrtnje na glavi... nekada je tesko primetiti da li ih je neko dirao...

Uzmem servisno uputstvo. Uzmem svoju test kasetu koju standardno koristim nekoliko godina.

Ustelujem azimut glave za reprodukciju koji pomera malo ceo blok glava. Snimim pesmu. Pustim na 122 Mk3 (fabricki namestenom), uzas. Pustim na Studeru A721... uzas. Pustim na Sony WMD6C za kojeg znam da mu je fabricki azimut odlican... uzas.

Bacim pogled u servisno uputstvo, sa leve strane glave ima minijaturni zavrtanj koji izgleda kao da je namenjen da se glava pricvrsti za blok-nosac i nizasta drugo. U uputstvu pise: podesavanje azimuta glave za snimanje. Zavrtanj nije diran. Znaci, moram i to da cacnem.

Pomerim ga u jednu stranu, snimim, jos gore.

Pomerim ga u drugu, snimim, osetno bolje. Tu lezi zec.

Ubacim praznu hromku, pustim signal od 10 kHz i namestim azimut pomocu pomenutog zavrtnja. Onda pustim od 15 kHz i proverim ponovo, samo manjim pomerajima.

Rezultat: potpuno drugaciji karakter zvuka, sada je ona pevacica o kojoj sam pricao u postu o Tascamima iskocila ispred publike, pre se krila iza zavese. Solidan dek je postao odlican.

Zakljucak: gomila dekova jeste lose ustelovana fabricki, a neki se rasteluju vremenom.

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...