Jump to content


Najvaznija dela klasicne muzike - referentna izdanja


pera451

Recommended Posts

  • Replies 161
  • Created
  • Last Reply

pozdrav ,nastavljamo.

-Casimir Anton Cartellieri : Nr.1 & Nr.3 ,Adagio pastorale klarinet & orchester , Dieter Klocker - klarinette , Prager Kammerorchester ( HELIKON )

-Ludwig van Beethoven : klavirsonaten Pathetique ,Mondschein , Apassionata,Alfred Brendel- klavir (PHILIPS )

-Ludwig van Beethoven : symphonie Nr.5 , Wiener Philharmoniker , Carlos Kleiber , plus Symphonie Nr.7 (DG)

-Claude Debussy : La Mer , Cleveland Orchestra , Vladimir Ashkenazy,plus Nocturnes ( DECCA )

-Georg Friedrich Handel : Wassermusik , English Baroque Soloists , John Eliot Gardiner ( PHILIPS )

-Modest Mussorgsky : Slike sa izlozbe , Chicago Symphony Orchestra , Georg Solti ( DECCA )

Link to comment
Share on other sites

Nameravam da predjem na posmatracki status ali ova tema je bas izazovna. Stvari nisu najpreciznije postavljene. Da li se gledaju i snimak i izvodjenje, da li je jedna stavka samo jedna kompozicija... Meni je interpretacija na prvom mestu tako da bi se, pre svega zbog opera, u prvih 100 dela nasao prilican broj predratnih snimaka sa istinski fenomenalnim glasovima.

Evo izbora 15 dela i manjih ciklusa, odnosno ploca i albuma za pusto ostrvo. (Logicki je nemoguce biti na pustom ostrvu ali to je sada sporedno.)

Bicu malo suzdrzan sa Bahom jer ovih dana dobijam preko 460 originalnih vinila s njegovom muzikom – u izvanrednom stanju, jos malo pa NOS.

J. S. Bah: Dobro temperovani klavir – Helmut Walha, cembalo (Archiv, ’73, ‘74) (Ima jos 2 Walhina snimka – neki kazu da je najbolji onaj iz ‘48)

J. S. Bah: Brandenburski koncerti – Filharmonia, Oto Klemperer (EMI) (Ima i sa Novom filharmonijom, remasterovano u Japanu – nisam cuo) Od alternativa mi je posebno drago izvodjenje Marlboro Festival Orchestra sa Pablom Kazalsom (CBS). Ne znam ima li ga na diskovima a na vinilu je tu i dodatna ploca sa zapisima sa proba. Nevidjeno zabavno!

J. S. Bah: Orkestarske svite – Filharmonia, Oto Klemperer (EMI) (Ima i sa Novom filharmonijom, remasterovano u Japanu – nisam cuo) Od alternativa Saint Martin in the Fields sa Marinerom.

J. S. Bah: Pasija po Mateju - Filharmonia, Oto Klemperer (EMI)

J. S. Bah: Svite za violoncelo – Pablo Kazals (EMI)

Hendl: Vatromet, Muzika na vodi / J. S. Bah: razno u transkripciji Stokovskog – RCA Victor simfonijski orkestar i Londonski simfonijski orkestar, Leopold Stokovski (RCA) Na vinilu je ovo dupli album a na disku nema Muzike na vodi.

Hendl: Mesija – Royal Philharmonic Orchestra, Tomas Bicem (RCA) Alternativno: Royal Liverpool Philharmonic Orchestra, Malcolm Sargent (CFP)

Hendl: Koncerta grosa Op. 6 (1-12) – Engleski barokni orkestar, Herman Scherchen (MCA Records) 1954. Serhen je danas skoro nepoznat iako je izvanredan ali to nije samo njegova sudbina. Takav je, recimo, i Mengelberg.

Mozart: Carobna frula – Becka filharmonija, Karajan (1950) (EMI) Alternativno: Berlinska filharmonija, Karl Bem

Mozart: Don Djovani – Becka filharmonija, Jozef Krips (DECCA) Alternativno: Filharmonija, Djulini (EMI). Zapravo jos nisam cuo Don Djovanija bez mane. Mozda Klemperer ima najvece sanse.

Mozart: Figarova zenidba – Nova filharmonija, Oto Klemperer (EMI) Alternativno: Orkestar Becke opera, Karl Bem (DG)

Betoven: Treca simfonija – Filharmonija, Oto Klemperer (EMI) Alternativno: Becka filharmonija Vilhelm Furtwengler 30.11.1952 (Virtuoso) Nije iskljuceno da je ovo, u stvari, snimak od 7. 12. 1952. sa Berlinskom filharmonijom! Od 11 Furtvenglerovih snimaka Eroike kazu da je najbolji (i apsolutno najbolji) onaj iz 1947. a bas taj nemam i nisam ga cuo.

Betoven: Osma simfonija – Filharmonija, Oto Klemperer (EMI) (Na ploci je i 1. simfonija, a ovo je inace moja prva ploca) Alternativno: Njujorska filharmonija, Victor de Sabata (jedan od kultnih dirigenata – vrlo malo snimio)

Betoven: Sesta simfonija – Londonski simfonijski orkestar, Jozef Krips (Hallmark)

Alternativno: Fric Rajner, Bruno Valter, Klemperer.

Kod Betovenovih simfonija izbegavao bih Karajana.

Betoven: Peti klavirski koncert – Edvin Fiser, Filharmonija, Vilhelm Furtvengler

Link to comment
Share on other sites

Offtopic:

Mozart: Don Djovani – Becka filharmonija, Jozef Krips (DECCA) Alternativno: Filharmonija, Djulini (EMI). Zapravo jos nisam cuo Don Djovanija bez mane. Mozda Klemperer ima najvece sanse.

Link to comment
Share on other sites

[Offtopic: quote=Arn den riddare][No, kao što već rekoh, to je stvar ličnih afiniteta, a na svakom dirigentu je da da svoje viđenje originalnog notnog teksta.

U tome leži najveća stranputica izvođenja ozbiljne muzike koja je na kraju od dirigenata stvorila potpuno nezaslužene nadstvaraoce dela te superstarove važnije i od samog kompozitora a kamoli od orkestra. Pravi izraz za izvođenje je "čitanje" kojim se opisuje pristup izvođača delu sve do romantizma sa poštovanjem autorskog rukopisa. Uz svo poštovanje, to nisu nekakvi džez standardi pa da ih svi sviramo različito.

Ali, da ne bismo otišli u offtopic, moj predlog za Mocartovu Koncertantnu simfoniju NIJE Perlman/Zukerman/Mehta (ostinato i portamento nemaju veze sa Mocartovim vremenom, a II stav bi na tom disku mogao da se zove "ala smo nas dvojica slavni!"). Probajte umesto ovog, i dalje najprodavanijeg diska Deutsche Grammphona, jedan sasvim običan ansambl:

Sinfonia Concertante KV364, Amati Chamber Orschestra/Gil Sharon (Column Classics)

Offtopic: To je Mocart. Na stranu čembalo, originalni instrumenti i autentična postavka. Ovde nema pretencioznosti. Lagani stav ima tempo opuštenog koračanja, upravo kako je i tretiran u to vreme. I još nešto: nema isticanja solista, sve se dešava u orkestru iz koga ulazi i izlazi. Kod Mocarta nema zvezda niti individualista. Zato je za mene rasprava o Mocartovim pevačima uvek bila malo bespredmetna jer je to kod njega nevažno utoliko što je zamisao jasno notirana i otuda tako male razlike između raznih izvođenja arija.

Link to comment
Share on other sites

Pre nekoliko godina naisao sam na sajt gde su bila popisana "sva" izdanja Malerovih simfonija bilo gde u svetu i za svaku se radilo o stotinama. Problem se dalje komplikuje time sto produktivni izvodjaci snime isto delo vise puta. Dovoljno razloga da u vecini slucajeva ne moze da se izabere jedno "najbolje". Verujem da su svi sledeci predlozi negde u vrhu uz napomenu da sam pristalica nesto slobodnijih interpretacija (i da vise volim moderne instrumente i vece ansamble) pa pozivam ostale da za svaki takav slucaj daju svoj predlog snimka koji smatraju primerenijim vremenu i kompozitoru. Na primer, veoma volim Stokovskog koji je voleo da "doteruje" partiture ili svecani ton i monumentalnost kod Klemperera, ali ne i sve njihove snimke. S druge strane, mislim da je muzika suviše bogata, kompleksna i neuhvatljiva u svojoj potpunosti notnim zapisom da bi se ogranicila na samo jedan nacin "citanja" pa mi se ponekad dopadaju vrlo razlicite interpretacije iste stvari. Toskanini je tipican predstavnik takve "skole citanja" pa je zato zabavno da su i pojedine njegove interpretacije istog dela bile prilicno razlicite. Furtvengler je, za razliku, bio potpuno nepredvidiv. Prema anegdoti, jednom je dosao na koncert gde je Toskanini dirigovao Betovenovu devetu i nekoliko trenutaka posle pocetka ustao i izasao uz komentar: "Prokleti taktodavac".

Sledeci predlozi su haoticno navedeni - na kraju mogu da se srede hronolski ili nekako drugacije.

Mocart: Koncerti za hornu – Alan Civil, Filharmonija, Klemperer (EMI) (Ne znam da li ima na CD-u)

Dvorzak: Slovenske igre – Klivlendski orkestar, George Szell (Sony) Alternativno: BeÄka filharmonija, Fritz Reiner (na disku su i Bramsove Madjarske igre i Strausov Til Ojlenspigel) (DECCA)

Holst: Planete – Filharmonijski orkestar Los Anđelesa, Stokovski (EMI) Alternativno: Filharmonija, Gardiner (DG)

Gersvin: Amerikanac u Parizu – Filadelfijski orkestar, Ormandi (Sony) Na disku su i Grofe: svita Grand kanjon – fenomenalno izvedena – i Simfonijska slika Porgi i Bes.

Belini: Mesecarka – Orchestra Sinfonica di Torino della RAI (Lina Pagliughi, Ferruccio Tagliavini...) Franco Capuana, 1952 (Warner)

Ofenbah: Gaite Parisienne – Filadelfijski orkestar, Ormandi (Sony) Alternativno: Berlinska filharmonija, Karajan (DG)

Bize: Simfonija C-dur, Nacionalni filharmonijski orkestar, Stokovski (Sony) Njegov poslednji snimak – umro 3 meseca kasnije u 95. godini. Inace, simfonija je remek delo koje je Bize komponovao sa 16 godina! Alternativno: Njujorska filharmonija, Bernstajn (Sony)

Mocart: Otmica iz Saraja – Engleski barokni solisti, Gardiner (Archiv)

Mocart: Cosi fan Tutte – Filharmonija, (Svarckopf, Ludvig) Karl Bem (EMI) Bem ima jos jedan snimak gde su u glavnim zenskim rolama Liza dela Kaza i Krista Ludvig.

Orf: Carmina burana – Hor i orkestar Nemacke opere, Eugen Jochum Alternativno: Filadelfijski orkestar, Ormandi (Sony)

Betoven: Fidelio – Filharmonija, Klemperer (EMI)

Grig: Per Gint – Royal Philharmonic Orchestra, Tomas Bicem (EMI)

Link to comment
Share on other sites

  • 5 weeks later...
  • 2 weeks later...

Dobro vece svima!

Slabo poznajem teoriju i istoriju muzike ali jednostano ne mogu da se suzdrzim a da, bas ovde, ne izbacim listu koja je na mene ostavila najveci utisak. Da napomenem samo da sam vecinu kompozicija klasicne muzike(mislim uopste, ne na spisak koji sledi) cuo u samo jednom izvodjenju, retko u dva , jos redje u tri- tako da bi se ova moja lista mozda vise odnosila na same kompozicije nego na izvodjace. Svestan sam, takodje, da su mi zbog losih izvodjenja( uslovno receno losih, moze da bude i stvar ukusa; mada kod mene utisak dosta zavisi i od trenutnog raspolozenja), mnoge interesantne kompozicije promakle, ali hej! Bas zbog toga me ova tema toliko i privlaci!

i jos samo,

Kod Betovenovih simfonija izbegavao bih Karajana.
Link to comment
Share on other sites

Nedavno sam zamolio Äoveka koji peva pravoslavnu duhovnu muziku u horu, za preporuku muzike iz te oblasti.

Ukratko: Rahmanjinov - vsenošno bdenije, Čajkovski - liturgija, zatim Česnokov, Gesualdo.

Od izvoÄ‘aÄa - važno je da ne budu zapadnjaci, nemaju osećaj... Odmah sam se setio gotovo komiÄnih tamburaÅ¡kih orkestara druge generacije naÅ¡ih iseljenika u USA. :wave2

Konkretnije, preporuÄio je Lenjingradski hor.

Držeći se tih preporuka, za poÄetak sam naruÄio "all-night" bdenije:

post-2581-128510851262_thumb.jpg

post-2581-128510851262_thumb.jpg

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Jedna mala dopuna, tj. ispravka - umesto davno navedenog Dejvisovog Don Äovanija, predlažem jednu verziju do koje sam doÅ¡ao pre nekoliko dana, a koja mi je do sad bila totalno nepoznata: Vienna SO & Hans Swarowsky iz 1950, pevaju (pazi sad) Stabile, Pernersdorfer, Grob-Prandl, Handt, Czerwenka... :D . A ja mislio da znam neÅ¡to o operskoj sceni :)

Navedena opera se inaÄe nalazi u krajnje skromnom paketiću Centurion Classics-a bez ikakvog propratnog teksta, Äak i bez podele uloga, a zajedno sa Otmicom, Cosi, Frulom i Figarom, sve zajedno na 12 diskova za manje od jedne crvene u Mamutu :wave2

Ne znam zaÅ¡to, možda je u pitanju faktor iznenaÄ‘enja, ali ovaj DÄ me je oborio s nogu :D . Najtoplija preporuka svim opernjacima, voleo bih da Äujem i druga miÅ¡ljenja. Vredi pokuÅ¡ati, stvarno je džab-džabe :D

Link to comment
Share on other sites

Offtopic: Nije najbolji primer ali mene, recimo, ostavlja hladnim ovde pominjana Betovenova peta sa Karlosom Klajberom koja se dize u nebesa. Dobra je (sedma jos bolja) ali za moj ukus, prava stvar je Furtvengler sa Berlinskom filharmonijom iz 1943. (DG), a na istom disku je i nista manje izvanredna sedma.
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
Inace, nedavno sam slucajno nabavio Karajanovo citanje Hendlove muzike na vodi, Berlinska folharmonija, EMI - i zamalo se nisam srusio koliko je dobro odsvirano, i priznajem da radije slusam ovo nego citanje Nevillea Marinera i Academy of St. Martin-in-the-Fields (Decca) bez obzira na originalne instrumente iz epohe na kojima ovi sviraju. Mislim da je snimak iz 1961 iako su sleeve notes iz 1972, nisam siguran.

Uf... ala je zalutao u repertoar, kao Bernštajn u Vivaldija. Potpuno suprotno od "čitanja", to je reinterpretacija, tempa, pa još na metalnim žicama, pola tona više... mislim da Mariner takođe nije najsrećniji etalon za Muziku na vodi. Prebrzo. Najbliže što su mu prišli Britanci je Pinok a od Nemaca Rajnhard Gebel.

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...