Jump to content


Najvaznija dela klasicne muzike - referentna izdanja


pera451

Recommended Posts

  • Replies 161
  • Created
  • Last Reply

Hteo sam da prokomentarišem spisak koji je predložen u obrisanom postu. Ako se dobro sećam, na spisku je bilo Pandolfijevo izvođenje JSB svita za violončelo i preporuka da je, otprilike, baš tako svirano u Bahovo vreme. Moram da se ogradim od toga. Album je sam po sebi lep za slušanje ali u pitanju je transkripcija za violu da gamba, koja je po temperovanju i izražajnim mogućnostima, posebno u tako detaljnim notama kao što su čelosvite, bitno drugačija od violončela. u Bahovo vreme ova dva instrumenta koegzistiraju ali je činjenica da su one pisane upravo za violončelo. Sličnu varijaciju na temu su transkripcije Anera Bilsme bahovih sonata i parita za solo violinu za pikolo, ali samo na nivou kurioziteta.

Link to comment
Share on other sites

Kad bi neko potpuno neupućen u materiju malo proÄitao ovaj topik, verovatno bi stekao utisak da je taj Karajan neki moron i totalni analfabeta koji ni k***a ne zna o klasiÄnoj muzici, a pogotovo nema pojma o Betovenu i njegovim simfonijama. Mislim, da li je baÅ¡ tako!?

Å to se tempa tiÄe, Abado je mnoge (aj dobro, neke) stavove iz simfonija LvB dirigovao i brže od Karajana, pa ga niko nije blatio zbog toga.

Link to comment
Share on other sites

Veoma stare snimke skoro uvek slusam preko slusalica. Sto se tice opera, neizbezni su ako vam je mnogo vise stalo do vrhunskih izvodjenja nego do „vrhunskog“ zvuka.

Ne, zaista ne stavljam snimak ispred izvođenja niti mi je to kriterijum izbora, ali u nekim starim snimcima, poput Toskaninijevih u Njujorku ili pomenutih Furtvenglera, zaista nije moguće dokučiti sve instrumente, a kamoli steći utisak o dinamici same muzike.

Link to comment
Share on other sites

Ne, zaista ne stavljam snimak ispred izvoÄ‘enja niti mi je to kriterijum izbora, ali u nekim starim snimcima, poput Toskaninijevih u Njujorku ili pomenutih Furtvenglera, zaista nije moguće dokuÄiti sve instrumente, a kamoli steći utisak o dinamici same muzike.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...
  • 1 month later...
  • 2 months later...

Vidim da niste stavljali niÅ¡ta na ovu temu već neko vrijeme ... prvo, onom ko reÄe: "Kod Betovenovih simfonija izbegavao bih Karajana." , mislim da ne treba da praviÅ¡ tako oÅ¡tre rezove, ipak je to Äovjek Äije ime stoji urezano z l a t n i m slovima u stranice istorije muzike. Tako da, suditi o jednom izvoÄ‘enju, a Karajan vjerujem da je snimao Betovenov ciklus viÅ¡e puta tokom svoje karijere, sa razliÄitim orkestrima (Berlinska,BeÄka F.) , mislim da je totalno deplasirano. Recimo, ja sam imao jedan disk 6. simfonije ÄŒajkovskog u izvoÄ‘enju Minhenske Fil. i Sergiu Celibedache-a, koji je prvobitno bio na Äelu Berlinske Filharmonije pa je glasanjem smijenjen mgle sluÄajnosti, baÅ¡ Karajanom, zbog impulsivnosti i nesuglasica sa Älanovima orkestra. Elem, ta simfonija je poslednje djelo ÄŒajkovskog, to je prosto BOŽANSTVENA muzika. Ja zbog tog snimka sam mislio da je to djelo koje nije neÅ¡to posebno znaÄajno. Hoću da kažem, sad kad bi sluÅ¡ao taj isti snimak (nažalost nemam taj cd) , ne kažem da bih osjećao isto. Jer, u meÄ‘uvremenu je proteklo mnogo muzike kroz moje uÅ¡ne kanale, i Celibedachea iskreno poÅ¡tujem kao muziÄku figuru. Ali nikako ne bih mogao da izjavim da je snimak sr... prije nego Å¡to bih ponovo pustio, sa danaÅ¡njim poznavanjem tog djela. Dakle, nije sigurno Karajan taj Äije su Betoven simfonije "za izbegavanje", ja bih prije preispitao vaÅ¡u struÄnost i poznavanje tih simfonija. Å to se tiÄe djela i izvoÄ‘enja, ne mogu stvarno da nabrajam sve koje smatram relevantnim, ali evo izdvojiću možda nekoliko koje mi budu prve pale na pamet:

Vivaldi 4 Stagioni - I Musici/Pina Carmirelli, IL GIARDINO ARMONICO

J.S.Bach Cello Suites - Pablo Casals, Paul Tortelier, Mischa Maisky, Truls Mork

J.S.Bach Sonatas & Partitas for Violin - Henryk Szeryng, Viktoria Mullova, Gidon Kremer

J.S.Bach various works for piano - GLENN GOULD !!! (ovo sam naveo namjerno bez precizno definisanih albuma jer je Äovjek bio neprevaziÄ‘en interpretator upravo Baha)

Tchaikovsky,Sibelius Violin Concertos - David Oistrakh, Maxim Vengerov

Paganini Caprices for Solo Violin - Alexander Markov, Leonid Kogan

Beethoven Violin Concerto - Yehudi Menuhin, Jasha Heifetz, Leonidas Kavakos

Dvorak Cello Concerto (biser) - ROSTROPOVICH (ima nekoliko snimaka,meni je najbolji Ozawa/Boston Phil) , Jacqueline du Pre, Daniil Shafran

Brahms violin concerto - Maxim Vengerov / Daniel Barenboim

Chopin works for piano - Ivo Pogorelić ( u suštini, sa njim ne možete da promašite koji god album odabrali)

Shostakovich Cello Concertos - Heinrich Schiff / Maxim Shostakovich

Music for harpsichord (J.S.Bach etc.) - Gustav Leonhardt

I tako ... kasno je, a ja se raspisah. Pozdrav i uživajte.

Link to comment
Share on other sites

... prvo, onom ko reÄe: "Kod Betovenovih simfonija izbegavao bih Karajana." , mislim da ne treba da praviÅ¡ tako oÅ¡tre rezove, ipak je to Äovjek Äije ime stoji urezano z l a t n i m slovima u stranice istorije muzike. Tako da, suditi o jednom izvoÄ‘enju, a Karajan vjerujem da je snimao Betovenov ciklus viÅ¡e puta tokom svoje karijere, sa razliÄitim orkestrima (Berlinska,BeÄka F.) , mislim da je totalno deplasirano... Dakle, nije sigurno Karajan taj Äije su Betoven simfonije "za izbegavanje", ja bih prije preispitao vaÅ¡u struÄnost i poznavanje tih simfonija...
Link to comment
Share on other sites

Ne postoji pogrešan instrument. Ko ti kaže da Bah ne bi svirao neki Kurzweil ili neko elektronsko čudo da je postojalo u njegovo vrijeme?

Pa, ne bi. U Bahovo vreme nisu postojala elektronska čuda ali su u upotrebi već bili fortepiani. Sa njima se Bah prvi put susreo na dvoru Fridriha II u Potsdamu, kada je nekoliko fortepiana isporučio graditelj Verkmajster (to je bilo 1747. kada je otišao da obiće sina Karla Filipa koji je tada držao čas muzike kralju Fridrihu pa je Bah zamoljen da sačeka u jednom prostranom salonu sa instrumentima, i kada je isprobao fortepiano, zgranuo se). I nije usvojio taj instrument. Kada Bah piše za čembalo, on u glavi ima taj instrument koji zna u dušu: njegov tembr, tonske i dinamičke mogućnosti, rezonantnost, raspone - sve. Da ne govorimo sada i o temperovanju u kome je Bah svirao a koje nije bilo današnje, ujednačeno, i što je tek priča za sebe. Drugim rečima, kada komponuje muziku, Bah ima u glavi zvuk tog instrumenta, a to svakako nije bio klavir koji nije nikada čuo. Zamisli, recimo, Peti Brandenburški koncert sa klavirom umesto sa čembalom (a ima, svirali ludaci i tako) koji je brate mili glasniji od celog končerta zajedno, i sad je to, kao Bah zamislio tako. Ma nije.

Ili misliš da Glenn Gould nije mogao da svira čembalo?

Ne mislim. Iako je bio besprekoran orguljaš, Gould je pre svega bio pijanista ali sa velikom ljubavlju za Baha.

Znači, muzika ide naprijed kao i sve uostalom.

Muzika ima svoj razvoj ali jednom napisana i komponovana muzika (govorimo o notiranoj klasičnoj muzici) ne može da ide napred, kako si to mislio? Ona ide samo onako i samo dotle kako je zamislio kompozitor a suština izvođenja je "čitanje", kako se i nazivalo u baroku, kompozitorove zamisli. Sve više od toga su varijacije, blues on Bach i slične nebuloze koje nemaju veze sa autorom već sa izvođačem - u čemu je Gould izuzetak zbog ogromnog poštovanja koje je imao za kompozitore i njihove zamisli. Osim ako nije slučaj o mukotrpnim i multidisciplinarnim rekonstrukcijama, poput one Gardinerove koji je uz pomoć još nekih naučnika zaključio da je u poslednjim godinama Betovenovog života njegov metronom radio sporije jer je bio zabagrio - i ispravio je tempa nekih dela.

Zašto bi taj isti Glenn Gould odbacio solo nastupe i posvetio se samo snimanju? Zato što je vidio u tome jedino pravo zadovoljstvo i uostalom,koliko može trajati jedna karijera "uživo" a koliko ona traje putem audio snimaka?

Negative. Gould je bolovao od Aspergerovog sindroma koji mu je stvarao ozbiljne prepreke u komunikaciji sa svetom, a uz to i tremu i hipohondriju i zbog toga se zatvorio u studio. Naime, tamo je imao veću kontrolu nad svojim narastajućim strahom od greške i o tome govore njegove biografije i dokumentarni filmovi. Živi nastupi i studijski snimci ne isključuju jedni druge.

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...