Moj oglas uvek ima ocenu vinila "na uvo", a napišem da je stanje omota vidljivo na slici, pa neka svako proceni u kakvom je stanju.
Npr. imao sam situaciju kada sam prodavao vinile, one malo skuplje, čovek nameračio jedan vinil od 50+ EUR, pozovem kupca da dođe, popijemo kaficu, on presluša vinil kod mene natenane i čuje kako zvuči. On stvarno dođe, ali uzme odmah da gleda vinil pod uglovima i kaže ovo nije VG+, ima linije. Ja ga zamolim da najpre preslušamo, jer sam ocenu dao, ne na izgled, već na zvuk, pa da onda sudi o kvalitetu, on kaže "ma pusti slušanje, nemam vremena, a i kome ću ja ovo sutra da prodam kad mi dođe". Ništa, zahvalim se što je došao, cena ne ide dole zbog linija i to je to. On ode gunđajući, kao, zeznuo sam ga i potrošio je bezveze gorivo i vreme.
A imao sam sličnu priču i na berzi, doneo čoveku vinile pošto me je kontaktirao telefonom i zamolio da donesem na berzu (na koju btw ne idem odavno) pošto je iz Niša, ok, nema frke, doneću. Pre toga sam mu ponudio da pre berze svrati kod mene i ako želi presluša vinile, kaže, nemam vremena. Ok, nema frke, donosim. Doneo mu, a on ista priča kao i ovaj iz teksta iznad, pogledao vinile i kaže ovo ne valja, zeznuo si me (ne znam zašto, on me je zamolio da dođem na berzu na koju nije došao samo zbog mene), daj spuštaj cenu. Ništa, zahvalim se, opet mu predložim da posluša kod mene, cena je ona koja je dogovorena, ako neće nikom ništa. Isto odustane gunđajući kako sam ga prevario.
Eto, moja dva iskustva.