Huh, kad je to bilo. Ajoj.
Postao sam svestan pop (bit) muzike početkom šezdesetih. Radio češki Nikola Tesla od bakelita. Nikola Nešković i emisija "Prijatelj zvezda". Lepio sam se za radio. Onda je otac nabavio češki Suprafon gramofon koji se priključivao na radio. Počeo sam da kupujem ploče i orao ih na Suprafonu. Strašno. Pa je došao Ei Niš radio sa dva zvučnika, isto lampaš. Čuo se baš jako.
Početak sedamdesetih, Peca Popović mladi saradnik emisije "Veče uz radio" Nikole Karaklajića donosi u emisiju ploču mađarske grupe Omega (II album), 10000 Lepes. Huh bogo moj. I Peca, a i ja bili smo u stanju pozitivnog šoka. Pustili su tri numere, ..... i šta reći bio sam kupljen za ceo život.
Ploču sam odmah tog leta kupio u Forumovoj knjižari u Zrenjaninu. Prvo izdanje je bilo mono. Puštali smo numeru 10000 Lepes neumorno moji drugari i ja i slušali distorzirajući Molnarov solo pojačan do daske. Uništili smo bar tri primerka ploče.
E nekako posle tog vremena došao je HSR48 i RIZ Tosca HiFI. Posle, sredinom sedamdesetih Hitachi HA-250, Technics SL-1900 i Coral zvučnici iz kita, pa prvi tjuner Major (sa plavom skalom) i Sansui kaset dek kome se ne sećam imena. Umesto vratanca imao je plastični poklopac koji se stavljao i skidao.