Zvučnici

Najsažetija definicija zvučnika glasi: zvučnik je uređaj koji konvertuje električnu energiju u mehaničke vibracije. Po navedenoj definiciji, lako bi se moglo zaključiti da je taj proces dovoljno jednostavan da bi u svim zvučnicima davao približno iste rezultate. U idealnim uslovima, možda. Međutim, uslovi u kojima živimo su daleko od idealnih. Postoji bezbroj faktora koji određuju koliko kvalitetno, snažno ili verno će neki zvučnik reprodukovati dobijeni signal.

Nijedna aktivna komponenta u vašem stereo ili surround zvučnom sistemu ne utiče na kvalitet zvuka toliko kao zvučnici. Jedinu pravu konkurenciju u stvaranju željenog zvuka zvučnici, zapravo, imaju u prostoru koji ih okružuje. Ukoliko se malo ozbiljnije pozabavite ovim odnosom, na kraju ćete naići na nekog akustičara koji će vam priznati da zvučnici i ne mogu biti tretirani odvojeno od prostora u kom se nalaze i da je njihova međusobna povezanost toliko snažna da čini okruženje ravnopravnom komponentom svakog zvučnika, uz rame sa drajverima, skretnicama i kućištem. Ali, okruženje zvučnika je nešto sa čim je teško izboriti se, jer je najčešće to jedna prostorija prosečne veličine i oblika, ispunjena manjom ili većom količinom potrebnih stvari. A te stvari zvučnicima samo smetaju. Svrha ovog teksta je da objasni elemente iz kojih se jedan zvučnik sastoji, ukaže na neke od najvažnijih kvaliteta koje mora da poseduje i eventualno pomogne u odabiru prilikom kupovine istih i raspoređivanja u prostoru.

Drajveri
Kao što smo već rekli, osnovni elementi svakog zvučnika su drajveri, skretnice i kućište. Engleska reč "driver" se odomaćila u našem okruženju, ali njen prevod bi bio zvučnička jedinica. U prvom delu ovog teksta pozabavićemo se tipovima drajvera, materijalima od kojih mogu biti izrađeni i drugim osobinama. Pre nego što nastavimo, za one koji ne znaju, zvučnički drajver je upravo onaj okrugli, vidljivi deo zvučnika, direktno zadužen za proizvodnju zvuka. Ljudski sluh je sposoban da registruje zvuk u opsegu od 20 herca do 20 kiloherca, pa se i osnovna podela drajvera vrši po frekventnom opsegu koji obuhvataju. Po toj podeli postoje tri tipa: drajveri niskih frekvencija (20-500Hz) su obično prečnika od 6 do 15 inča i nazivaju se još i wooferi ili basovi; drajveri srednjih frekvencija (200Hz – 4kHz) su prečnika 2 do 6 inča i nazivaju se još i srednjetonci; drajveri visokih frekvencija (2 – 20kHz) su najčešće prečnika 0,5 ili 1 inč i nazivaju se još i tweeteri ili visokotonci. Drajveri mogu biti načinjeni od različitih materijala, zavisno od prostora za koji su predviđeni, željenog frekventnog opsega i naravno cene.

Najrasprostranjeniji i gotovo najuniverzalniji su svakako drajveri sa membranom. Okvir drajvera je načinjen od metala, a kod kvalitetnijih primeraka često i od aluminijuma ili čak titanijuma. Ovi materijali dozvoljavaju veoma kvalitetnu i preciznu izradu, ali zahtevaju skretnice i kućište adekvatnog kvaliteta, jer u suprotnom reprodukcija neće biti na očekivanom nivou. Membrane se proizvode od mnogo različitih materijala, kao što su tkanine (npr. svila), karton-kompoziti, kevlar, aluminijum, polipropilen… U proizvodnji drajvera visokih frekvencija obično se izbegavaju kartonske membrane, jer nisu u stanju da precizno reprodukuju fine visoke tonove. Sa druge strane, mnogi vrhunski wooferi koriste upravo kartonske membrane, jer vrlo dobro podnose snažna uvijanja prilikom reprodukcije moćnih basova i minimalizuju izobličenja u zvuku. Kvalitetna kartonska membrana, ukoliko je podržana ostalim komponentama približnog kvaliteta, često pruža bas koji je superiorniji od mnogih egzotičnih (polipropilenskih i sl.) drajvera. Drajveri srednjih frekvencija koriste praktično iste materijale i pravila izrade kao i drajveri niskih frekvencija.

Kao drajveri za reprodukciju visokih, a ponekad i srednjih opsega, koriste se i horne. Horne, zbog svoje konstrukcije, postižu izuzetnu efikasnost u reprodukovanju snažnih visokih tonova i njihovom ravnomernom i širokom rasprostiranju u prostoru. Iz tog razloga, horne su nezaobilazan činilac zvučnika za bine, profesionalnih ozvučenja, bioskopskih dvorana i slično. Kod kućnih sistema primena je znatno ređa, jer se slušaoci nalaze na relativno maloj udaljenosti, na kojoj zvuk još nije dovoljno raširen. Tada se dešava da slušalac, ako ne stoji u liniji sa hornom, znatno slabije čuje visoke tonove. Iz tog razloga, ako se kod kućnih zvučnih sistema za reprodukciju visokih frekvencija koriste horne, pojedini akustičari savetuju da se jedna postavi horizontalno, a druga vertikalno, kako bi se zvuk što bolje rasporedio na manjem prostoru.

Elektrostatički drajveri su dizajnirani kao sferične membrane i funkcionišu uz pomoć električnih impulsa različitog intenziteta. Konstrukcija elektrostatičkog drajvera sastoji se od krutog metalnog rama na koji je montirana plastična membrana, preko koje je prevučen tanak sloj metala. Napon, propušten kroz taj sloj metala, izaziva vibracije membrane i nastaje zvuk. Ovakvi drajveri u većini slučajeva imaju vrlo slabu efikasnost, zahtevaju mnogo energije, a kvalitetan i snažan bas im je nerešiv problem.

Pasivni drajveri se koriste za poboljšanje kvaliteta i snage reprodukcije niskih frekvencija. Spolja izgledaju potpuno isto kao i klasični membranski drajveri, ali uz jednu bitnu razliku: oni zapravo nisu drajveri! Naime, pasivni drajveri se sastoje samo od krutog rama i membrane načinjene najčešće od istog materijala kao i kod ostalih, "pravih" drajvera koji se nalaze u zvučnom sistemu. Ono što se spolja ne vidi, jeste da oni nemaju ni magnet, ni kaleme, niti bilo kakvu vezu sa skretnicom. Dakle, pasivni drajveri služe samo kao dodatni rezonator, koristeći i pojačavajući vibracije koje se prostiru unutar zvučne kutije i – naravno – emitujući ih spolja. Prednost ovog dodatka je čistiji i snažniji bas, a mane se ogledaju u komplikovanom projektovanju, izradi i podešavanju, kao i u neophodnosti veće zapremine zvučne kutije. Takođe, dešava se da pojedini proizvođači jeftinijih i nekvalitetnih zvučnih kutija (prvenstveno zvučnih kutija koje pripadaju popularnim mini-linijama) dodaju po jedan ili više ovakvih drajvera zvučnom sistemu, prodajući ih kao zvučne kutije sa dva bas ili srednja drajvera. U tom slučaju, pored očigledne prevare, dolazi i do sledećeg: pasivni drajver, usled nedovoljne zapremine i kvaliteta materijala zvučne kutije, proizvodi vrlo izobličen zvuk i tako samo dodatno snižava ionako nizak kvalitet reprodukcije "pravih" drajvera.

Pored snage drajvera, izražene u vatima (W), takođe je bitna i njihova osetljivost ili efikasnost. Efikasnost pokazuje koliko glasno pojedini zvučnik može da reprodukuje dobijeni signal sa određenom količinom snage. Generalno, nivo od 90 i više decibela (dB) smatra se efikasnim, ispod 90dB manje, ali treba imati na umu da to određuje samo efikasnost, a ne i ukupan kvalitet zvučnika. Na primer, ukoliko u istoj prostoriji i na istom pojačalu uporedite zvučnike od 90dB sa zvučnicima od 93dB, primetićete ogromnu prednost ovih drugih u snazi zvuka, kao i u lakšem postizanju željene glasnosti. Takođe, u prostoriji srednje veličine će efikasni zvučnici postići izuzetnu glasnost već sa 60 vati po kanalu. Usklađivanje efikasnosti zvučnika i snage pojačala sa zapreminom prostorije u kojoj se isti nalaze predstavlja glavnu jednačinu za postizanje dobrog zvuka po razumnoj ceni.

Konfiguracija
Zvučne kutije i sistemi se proizvode u najrazličitijim konfiguracijama, odnosno kombinacijama drajvera. U ovom delu teksta pozabavićemo se najzastupljenijim varijantama.

Dvosistemski zvučnici se sastoje od jednog ili više bas drajvera i jednog drajvera visokih frekvencija. Kod dvosistemskih zvučnika obično se ne preporučuje kupovina kutije koja ima drajver niskih frekvencija prečnika većeg od 7 inča, zato što oni, u većini slučajeva, nisu u stanju da verno i realno reprodukuju srednje frekventne opsege. Naime, stvar je u tome da su svi bas drajveri prečnika većeg od 7 inča dizajnirani da reprodukuju prvenstveno njima primarne, niske frekvencije (ispod 200Hz) i znatno su sporiji u odzivu i preciznosti prilikom reprodukcije srednjeg opsega (200Hz – 4kHz). Danas na tržištu postoji veliki broj kvalitetnih dvosistemskih zvučnika koji koriste bas drajvere prečnika do 6 inča i koji će, uz podršku dobro odabranog subwoofera, prikazati izuzetne performanse kroz ceo zvučni spektar.

Dvoiposistemski zvučnici: ova kombinacija, glomaznog i neobičnog naziva je relativni novitet u dizajnu zvučnih sistema i na Hi-Fi tržištima. Jedan ovakav zvučnik obično sačinjavaju dva bas/srednjetonska drajvera istog dizajna i dimenzija i jedan drajver visokih frekvencija. Dakle, spolja gledano, ovi zvučnici izgledaju isto kao i dvosistemski. Međutim, ono što ih razlikuje je način povezivanja drajvera: kod dvoiposistemskih zvučnika je jedan od basova (obično donji) uz pomoć skretnice predviđen za reprodukciju isključivo niskih frekvencija (ispod 200Hz) i preuzima ulogu klasičnog woofera, dok je gornji drajver povezan tako da pokriva srednje frekvencije (200Hz – 4kHz). Zanimljivost u vezi sa ovom konfiguracijom je da se bas drajveri, iako povezani na različite frekventne opsege, akustički odlično uklapaju, poboljšavajući ukupan odziv i kvalitet reprodukcije dubokih tonova.


Trosistemski zvučnici (full range): svakako najpopularnija konfiguracija, sastoji se od jednog ili više woofera, najčešće jednog drajvera srednjih frekvencija i jednog tweetera, zaduženog za visoke frekvencije. Naravno, svaki drajver je povezan tako da reprodukuje one opsege za koje je i predviđen. Zvučnici ovog dizajna, ukoliko su pravilno projektovani i kvalitetno izrađeni, sa lakoćom pokrivaju kompletan frekventni opseg (20Hz – 20kHz) uz izuzetan kvalitet i vernost zvuka i uglavnom bez potrebe za dodatnim subwooferom. Ukupno gledano, jedina mana ovih zvučnika može biti nedovoljan kvalitet – u tom slučaju, preporučuje se kupovina kvalitetnih dvosistemskih kutija, po približno istoj ceni. Kvalitetni dvosistemski zvučnici će u skoro svim situacijama nadmašiti jeftine trosistemce. Jedino polje na kojem bi borba bila oštrija su eventualno niske frekvencije, ali se to kod dvosistemskih zvučnika može lako rešiti naknadnom kupovinom solidnog subwoofera.

Skretnice
Ukoliko kućište zvučnika posmatramo kao skelet, a drajvere kao mišiće u "organizmu" našeg zvučnika, onda je logično da je skretnicama dodeljena funkcija mozga. Njihova uloga je da optimizuju performanse drajvera i obezbede raspodelu signala frekventnih opsega unutar zvučnika, a istovremeno da ostvare da ta tri frekventna opsega zvuče kompaktno, kao celina. Jednostavnije rečeno, skretnice treba da postignu da ono što izlazi iz zvučnika ne zvuči kao skup tonova, već kao muzika. Skretnice su često u drugom planu prilikom odabira zvučnika, što je pogrešno, jer se njihov kvalitet direktno odražava na kvalitet i realističnost reprodukcije.

Konstrukcija i kućište
Podjednako važan element svakog zvučnika, zaslužan za kvalitet zvuka isto koliko i drajveri i skretnice, jeste kućište (kabinet) zvučnika. Kućište objedinjuje sve elemente zvučnika, a kvalitet materijala primenjenih pri izradi kućišta direktno utiče na sposobnost istog da se odupre stvaranju neželjenih rezonanci. U izradi kabineta najčešće se koristi puno ili presovano drvo, zidovi moraju biti debljine najmanje pola inča, a za prednji panel na koji su montirani drajveri poželjno je i više. Takođe je neophodna i unutrašnja konstrukcija u vidu gvozdenog skeleta, ili bar uzdužne, poprečne ili unakrsne šipke ili letve. Ova ojačanja imaju važnu ulogu u zadržavanju statičnosti samog kabineta za vreme snažnih dinamičkih potresa izazvanih oscilacijama drajvera (naročito niskih frekvencija). Unutrašnji zidovi kabineta oblažu se izolacionim materijalom (npr. staklena vuna), kako bi se eliminisali zvukovi koji se iz drajvera prostiru u kabinet i pomoglo održanju statičnosti. Drajver srednjih frekvencija se obično nalazi izolovan unutar sopstvenog kućišta u okviru kabineta. Ovo "kućište u kućištu" minimalizuje uticaj zvučnih talasa koji se prostiru u kabinetu, obezbeđujući jasne i kvalitetne srednje tonove.

U konstrukciji kabineta, postoje dve osnovne podele: zatvoreni/bass reflex i podni/zidni (sateliti). Prva podela se odnosi prvenstveno na način stvaranja dubokih tonova. Zvučnici zatvorene konstrukcije se oslanjaju na snagu zvučnih talasa koje drajver niskih frekvencija emituje spolja i unutar dobro zatvorenog i izolovanog kabineta. Prednosti ovakve koncepcije su preciznost i brz odziv dubokih tonova, kao i jednostavan dizajn, a mane se ogledaju u neophodnoj većoj snazi bas drajvera i zapremini samog kabineta kako bi reprodukcija basova dostigla optimalne performanse. Sa druge strane, bas refleks zvučnici prepoznatljivi su po otvoru na samom kabinetu, ili po dodatom jednom ili više pasivnih drajvera. Ti dodaci kompenzuju manjak u zapremini kabineta, te tako bas refleks zvučnici postižu efikasnost u reprodukciji dubokih tonova jednaku zatvorenim zvučnicima znatno veće zapremine. Mana ovakvog dizajna zvučnika je komplikovan proces proračunavanja prečnika i pozicije dodatnog pasivnog drajvera ili otvora za vazduh, tako da će bas refleks zvučnici, ukoliko su loše dizajnirani, pokazivati slabost u brzini odziva, neželjenim zvučnim efektima i smetnjama, kao i bledim i mutnim tonovima niskih frekvencija. Bez obzira na često lošije performanse, bas refleks zvučnici su, zahvaljujući prvenstveno svojim kompaktnim dimenzijama, preuzeli primat na tržištu zvučnih sistema.

Po drugoj podeli, već smo naveli da razlikujemo podne i zidne zvučnike. Podni zvučnici podrazumevaju kabinete koji su dovoljno gabaritni kako bi mogli biti korišćeni bez postolja. Po definiciji, zvučnici bi trebalo da se nalaze približno u visini ušiju slušaoca koji je u sedećem položaju. Pored očigledno neophodne veličine (visine), podni zvučnici su u najvećem broju slučajeva trosistemski, što znači da bez problema pokrivaju kompletan frekventni opseg, a snažan bas drajver i velika zapremina kabineta eliminišu potrebu za dodatnim subwooferom. Zbog svega navedenog, podni zvučnici se smatraju za prave autoritete u svetu zvučnika i ultimativne predstavnike zvučnih kutija. Za razliku od svestranih podnih zvučnika, sateliti su dizajnirani da budu postavljeni na stalke, ili čak pričvršćeni direktno na zid prostorije. Nisu predviđeni da pokrivaju pun zvučni spektar i zato moraju biti podržani dodatnim subwooferom. Razlozi popularnosti satelita leže prvenstveno u mogućnosti njihovog rasporeda u prostoru i stvaranju trodimenzionalnih zvučnih efekata. Pored toga, njihove kompaktne dimenzije doprinose lakom postavljanju i u pretrpanim prostorijama, pa čak i sakrivanju. Dakle, kao zaključak se nameće i treća podela zvučnika: ukoliko želite kvalitetan i snažan zvuk, koji obuhvata kompletan frekventni opseg i čini da muzika zvuči kako treba, opredelite se za klasične stereo podne zvučne kutije, a ako prednost dajete trodimenzionalnim zvučnim efektima popularnih kućnih bioskopa, onda je kombinacija satelita i subwoofera izbor za vas.

Iako ne igra nikakvu ulogu u kvalitetu reprodukcije zvuka, na današnjem tržištu sve značajniji faktor predstavlja i sam spoljni izgled zvučnika, odnosno njihov dizajn i finiš (boja, materijal…), te tako ni ta tema nije za zaobilaženje. Vizuelni utisak koji kabinet ostavlja doprinosi isključivo prestižu vlasnika u očima drugih i vrlo često predstavlja kamuflažu za slab kvalitet samog zvuka, impresionirajući one koji se ne razumeju u zvučnike, ali se svakako razumeju u aktuelne modne trendove. To je najčešće slučaj sa jeftinim zvučnim kutijama koje idu u kompletu sa već pominjanim mini-linijama. Ipak, pošto niko ne namerava da za veliki novac dobije zvučnike koji reprodukuju savršeno a izgledaju inferiorno, i kod kvalitetnih i skupih High-End zvučnih kutija nailazimo na atraktivan dizajn, naravno sa neuporedivo više smisla i stila. Takav dizajn je uvek prvenstveno funkcionalan, a sa njim dolazi i adekvatan finiš, u vidu različitih načina obrade i lakiranja drvenih panela. Takođe, gotovo svi ozbiljni proizvođači nude svoje kutije u više različitih vrsta finiša. Ono što je kod ove teme najbitnije jeste da prilikom eventualne kupovine ne dozvolite da vas spoljni izgled, pa čak i sama oznaka proizvođača, ne fasciniraju, jer svaki zvučnik vredi isključivo onoliko koliko dobro zvuči!

Delovi zvučničke jedinice
Magnet: Ovo je motor zvučničke jedinice, jer stvara energiju koja pomera zavojnicu.

Delovi polova: Fokusiraju magnetno polje kako bi bilo najjače oko zavojnice.

Korpa: Ovo je "šasija" zvučničke jedinice, na koju su montirani svi elementi. Korpa je pričvršćena za kućište.

Centrator (suspenzer) i zavojnica: Originalnog naziva suspenser spider, ima zadatak da drži zavojnicu na sredini magneta, pa otuda i domaći naziv – centrator. Takođe, posle svakog impulsa ima zadatak da zavojnicu vrati na početno mesto. Membrana je povezana sa zavojnicom koja je u magnetnom polju i vibrira kako signal prolazi kroz zavojnicu. Varijacije signala izazivaju vibracije zavojnice, koja dalje pomera membranu od koje se stvaraju vazdušni talasi, odnosno zvuk.

Membrana: Mnogi materijali su iskorišćeni za jedinice koje pokrivaju bas i srednji spektar frekvencija. Kevlar, papir, aluminijum i polipropilen su neki od popularnih izbora.

Okvir: Deo koji se ugrađuje iz estetskih razloga, jer pokriva vizuelne nedostatke između kutija i membrane.

Usmerivač faze (phase plug): Ne nalazi se na svim zvučničkim jedinicama, a zadatak mu je da ukloni eventualne promene faze. Pored toga, ima i ulogu sprečavanja ulaska prašine u sam sistem.

Praktični saveti prilikom nabavke zvučnika
U prvom delu ovog priloga navešćemo šta u svetu zvučnika treba po svaku cenu izbegavati:

– zvučnike sa više pasivnih drajvera (teško za proveriti)
– zvučnike sa pasivnim drajverom i bas refleks otvorom na jednom kabinetu

– zvučnike sa natpisom "digital"
– sisteme sa takozvanim "pasivnim subwooferom"
– zvučnike sa kartonskim membranama na drajverima visokih frekvencija
– zvučnike koji ne poseduju nikakvu specifikaciju (snaga, glasnost, frekventni opseg…)

– dvosistemske zvučnike sa drajverima većim od 7 inča u prečniku
– jeftine i velike full range podne zvučnike velikoserijskih proizvođača
– zvučne sisteme sa garantnim rokom kraćim od pet godina.

U drugom delu, naravno, šta prilikom nabavke treba tražiti:

– snažan bas
– oštre i jasne visoke tonove
– postojanost kvaliteta zvuka pri glasnoj reprodukciji
– opšti kvalitet uz razumno jednostavnu konstrukciju
– usklađenost zvučnika sa pojačalom koje će ih pokretati i naročito sa prostorijom u koju će biti postavljeni

– ukoliko nameravate da uz pomoć istih zvučnika uživate i u muzici i u filmskim zvučnim efektima, potražite sisteme koji su dovoljno efikasni u obe navedene situacije (definitivno postoje)

– prilikom isprobavanja različitih zvučnika u prodavnici, obavezno ponesite CD sa svojim omiljenim muzičkim žanrom, jer ako neki zvučnici savršeno reprodukuju npr. klasičnu muziku, to ne znači da će isti slučaj biti i sa teškim rokom ili nekim ekstremnim tehno pravcem. Iskusni prodavci audio opreme to jako dobro znaju