Dodavanje jednog ili čak dva subwoofera vašem sistemu kućnog bioskopa će gledanje filmova zasigurno učiniti uzbudljivijim. Subwooferi su sposobni da daju veću verodostojnost zvuku, stvarajući tako bolju atmosferu, jer će slušalac odnosno gledalac biti involviran u radnju filma koji gleda. Pored ovih karakteristika, subwooferi su u mogućnosti da prošire frekventni opseg, povećaju dinamički opseg i poboljšaju verodostojnost reprodukcije srednjih tonova u ozbiljnijim sistemima. Ipak, izbor pravog subwoofera nije nimalo jednostavan zadatak, jer odličan subwoofer u postavci kućnog bioskopa neće uvek kvalitetno reprodukovati stereo muziku i obrnuto. Da situacija bude još komplikovanija pobrinuli su se prodavci zvučnika, koji su nam ponudili neverovatno veliki broj modela, što je dodatno zbunilo mnoge korisnike.
Jedan ili dva članka u magazinu ne mogu da pruže sve odgovore na pitanja u vezi sa subwooferima, ali dobrim rezonovanjem i upoznavanjem sa vrstama subwoofera možemo doći do kvalitetnog zaključka. Pasivni ili aktivni, zatvoreni ili otvoreni subwooferi – samo su neke od vrsta koje pokušavamo da pojasnimo ovom pričom. Kada savladamo teoriju, ne bi trebalo da bude teško napraviti najbolju odluku.
Pojam subwoofera
Termin subwoofer odnosi se na specijalizovani uređaj namenjen optimizaciji reprodukcije niskih tonova, koje standardni zvučnik nije u mogućnosti da reprodukuje sa pravim autoritetom. Bas drajver u zvučniku naziva se woofer, te je logično da subwoofer pokriva niži frekventni opseg. Međutim, u današnje vreme se definicija ovog termina proširila na sve zvučnike koji reprodukuju samo niske frekvencije. Pojedini proizvodi koji nose naziv subwoofer nisu uopšte u mogućnosti da daju adekvatan odziv na veoma niskim frekvencijama, već se koriste samo kako bi podigli nivo frekvencijama u opsegu od 40 do 80 herca. U mnogim sistemima, a posebno onima koji imaju satelite veoma malih dimenzija, subwoofer je zadužen za skoro najveći deo frekventnog opsega, uključujući i niži srednji opseg.
Ako posedujemo zvučnike koji uspešno sviraju u čitavom frekventnom opsegu (full range), najverovatnije ćemo poželeti subwoofer koji je u stanju da produži opseg niskih frekvencija ili pojača njihov izlazni nivo. Ali ako imamo sistem sačinjen od malih satelita neophodan nam je subwoofer koji pokriva širi opseg frekvencija. U oba slučaja, subwoofer značajno poboljšava kvalitet zvuka sistema, jer proširuje opseg, povećava dinamiku i smanjuje distorziju rasterećivanjem glavnih stereo zvučnika.
Performanse
Iako su potrošači (ili, kako ih mi zovemo – ljubitelji) najčešće zabrinuti koliko nisko može da svira subwoofer, većina zaboravlja da je presudan kvalitet basa, a ne njegova dubina ili glasnost. Pretpostavka je da svi subwooferi sviraju slično i to je prva zabluda kada pričamo o ovoj temi. Takođe, jedna od najvažnijih osobina subwoofera je integracija i sklad sa glavnim stereo parom zvučnika. Kvalitet basa se najlakše može utvrditi performansama tranzijenata, odnosno brzinom kojom membrana reaguje na ulazni signal i brzinom kojom se ona zaustavlja. Integracija sa sistemom se utvrđuje performansama u vremenskom domenu, promenama faze i drugim faktorima.
Pasivni subwooferi
Subwoofere koji se sastoje od bas zvučničke jedinice i same kutije nazivamo pasivnim. Pasivna skretnica može ali ne mora biti sadržana. Pasivni subwoofer nema svoje pojačalo i u nekim slučajevima može biti pokretan od istog signala koji stvara stereo pojačalo. Ovaj signal se filtrira u skretnici subwoofera i deli na bas opseg i opseg iznad određene rezne frekvencije. Signal niskih frekvencija iz levog i desnog kanala se kombinuju i šalju subwooferu, dok signali viših frekvencija, i dalje odvojeni, idu ka pojedinačnim zvučnicima (levom i desnom). Ako je pasivni subwoofer namenjen reprodukciji kanala niskih frekvencija (LFE – Low Frequency Effects) u 5.1 sistemima, dodatno pojačalo biće neophodno kako bi pokretalo subwoofer.
Iako je pasivni subwoofer naizgled nejjeftinije rešenje, istina je drugačija ukoliko moramo da izdvojimo još novca za odvojeno pojačalo. U poređenju sa subwooferima sa ugrađenim pojačalima, pasivni modeli imaju nekoliko mana. Pasivni subwooferi imaju pasivni visokofrekventni filter (low-pass) koji ima pad od samo 6 decibela po oktavi. Ovako lagan pad odziva direktno znači da će subwoofer emitovati i srednji opseg frekvencija, istovremeno se mešajući u opseg glavnih zvučnika. Ovo ipak neće biti slučaj ako koristimo kontrolu basa na AV risiveru. Drugi problem leži u potrebi pasivnih subwoofera da zadrže visoku osetljivost, koja obično podrazumeva ograničenu pokretljivost membrane. Ograničenost kretanja membrane ujedno umanjuje jačinu zvuka i dubinu reprodukovanih tonova. Da bi reprodukovao frekvencije od 40 ili 50 herca, pasivni subwoofer morao bi da ima velike dimenzije (zaista velike). Većina subwoofera ima kompaktne dimenzije, kako bi se uklopili u ambijent prostorije. Generalno posmatrano, pasivni subwoofer predstavlja jeftino rešenje za dodatni bas u vašem sistemu, ali pri tome nemojte računati na glasnu reprodukciju, kao i na frekvencije ispod 40 herca. Ako želite glasan i dubok bas, razmislite o aktivnom subwooferu.
Aktivni subwooferi
Iako su aktivni subwooferi skuplji, oni podrazumevaju ugrađeno pojačalo, pa čak i low-pass filter i sistem ekvivalizacije. Ugrađeni filter ima mnogo bolji pad, koji će efikasnije "odrezati" frekvencije, te neće doći do mešanja sa opsegom glavnog stereo para zvučnika, što rezultuje čistijim srednjim tonovima. Kada je u pitanju pojačalo, treba reći da se u kutiju može ugraditi veoma snažno pojačalo, prilagođeno i specijalno dizajnirano prema potrebama bas zvučničke jedinice.Treća prednost aktivnih subova je podatak da ulazni signal može biti "poravnat", tako da se ekstremni vrhovi signala mogu dinamički kompresovati, što prevenira preopterećenja drajvera. Aktivna kola smanjuju čujna izobličenja i potencijalna oštećenja zvučničke jedinice.
Otvoreni i zatvoreni
Kutije sa otvorenim sistemima, odnosno bas-refleksom, stvaraju sekundarni rezonantni sistem koristeći masu vazduha u samom otvoru. Bas-refleks otvor se projektuje tako da ima svoju frekvenciju otvora (tuning frequency). U kombinaciji sa primarnim sistemom (drajver i kutija) otvori smanjuju kretanje membrane u blizini podešene frekvencije, ali ujedno i povećavaju nivo jačine zvuka u ovom predelu frekvencija. Ipak, ovaj pojačani nivo u određenom opsegu frekvencija smanjiće izlazni nivo ispod tjuning frekvencije i ujedno će potisnuti tranzijente. Ako bi svi parametri bili podjednaki, subwoofer sa otvorom imao bi dvostruko obrtanje faza i dvostruko grupno kašnjenje u odnosu na subwoofer zatvorenog tipa. Fazni pomeraji i pomenuto kašnjenje variraju na različitim frekvencijama, tako da se ove promene ne mogu u potpunosti kompenzovati kontrolom faze na potenciometru ili promenom pozicije zvučnika. Kada signal prestane, subwoofer sa otvorom oscilovaće dvostruko duže u poređenju sa zatvorenim sistemom.
Kakav zaključak iz svega ovoga možemo izvući? Ako želimo najjače "eksplozivne" efekte u filmovima, u opsegu od 30 do 40 herca, subwoofer sa otvorom predstavlja pravo rešenje. Ukoliko ipak želimo bolji odziv tranzijenata, dublji bas i besprekorno tonalno uklapanje sa stereo zvučnicima, zatvoreni subwoofer je bolji odgovor.
Veličina membrane
Da bi se stvorio dubok bas visokih nivoa potrebno je pokrenuti veliku količinu vazduha. Ovo se može postići na dva načina: malim pokretima velikih membrana ili velikim pokretima malih membrana. Velike membrane imaju veću inerciju i teže ih je zaustaviti i pokrenuti u odnosu na manje membrane. Ipak, veliko "krivljenje" malih membrana dovodi do različitih vrsta većih izobličenja. Neki stručnjaci su došli do generalnog zaključka da drajveri prečnika između 8 i 12 inča predstavljaju najbolje rešenje za muziku, dok su drajveri prečnika od 12 do 18 inča najpogodniji za filmove. Ovu konstataciju, naravno, ne treba shvatiti kao pravilo, već kao globalno posmatranje.
Veličina kutije
Zakoni fizike i akustike su se pobrinuli da praktično postane nemoguće napraviti subwoofer malih dimenzija, visoke osetljivosti i veoma dubokog basa. Dizajner subwoofera mora žrtvovati neku od ovih osobina i napraviti najbolji kompromis. Kako se dimenzije kutije smanjuju, količina ekvivalizacije i snage pojačala se značajno povećava. Moguće je napraviti snažan bas iz male kutije pomoću puno snage i ekvivalizacije, ali jedno je sigurno – kvalitet reprodukcije će drastično opasti. Razlog za ovu pojavu je potpuno jasan: male dimenzije kutija dozvoljavaju smeštanje manjih drajvera – manji drajveri zahtevaju veću pokretljivost membrane, a veliki "izleti" membrana znače veću distorziju. Jedan od saveta koji se može primeniti pri izboru subwoofera je sledeći: kupite najveći subwoofer koji može nenametljivo stati u vašu sobu.
Ako vam je muzika bitnija od zvučnih efekata u filmovima, ne treba se zaletati i kupovati subwoofer prema navedenim tehničkim karakteristikama. Tek kada izdvojite određeno vreme i poslušate nekoliko subwoofera primetićete koliko različito oni sviraju.
Postavljanje subwoofera
Zahvaljujući digitalnom surround zvuku, subwooferi su postali važna karika u sistemu kućnog bioskopa. Ipak, u velikom broju slučajeva možete sresti sisteme u kojima subwooferi ne zvuče pravilno. Najčešće su preglasni i izazivaju neprijatno brujanje. Ako se vodimo određenim principima, situacija se može značajno popraviti. U više navrata smo napomenuli kako je za dobru reprodukciju subwoofera presudna njegova pozicija u prostoriji. Zbog toga ćemo se malo više pozabaviti ovom temom.
Priroda basa
Za pravilno shvatanje subwoofera neophodno je shvatiti i prirodu dubokog basa. Jedna od uloga subwoofera u sistemu je rasterećivanje glavnih stereo zvučnika reprodukcije basa. Više puta smo pominjali zvučne efekte poput grmljavina i eksplozija, ali se nikad ne sme dogoditi da glas glumca čujete putem subwoofera, bez obzira koliko je njegov glas dubok.
Čitajte uputstva
Iako zvuči pomalo smešno, ovo je prvi savet koji vam možemo dati. Inženjeri koji projektuju subwoofere su, naravno, opsednuti svojim poslom i veoma dobro poznaju subwoofere iznutra. Upravo zbog toga treba pročitati uputstvo koje oni daju, kako biste bolje razumeli sva podešavanja. Ako treba da prihvatimo nečiji savet, onda je to svakako sam konstruktor uređaja, koji se već dovoljno "poigrao" njegovim postavkama u različitim prostorijama. U slučaju da imamo kompletan (all-in-one) sistem kućnog bioskopa, onda je podešavanje subwoofera ekstremno jednostavno. Kontrole i podešavanja su na takvim subwooferima ograničeni, tako da teško negde možemo pogrešiti. Međutim, s obzirom da zagovaramo kupovinu zasebnog subwoofera iz proizvodnje neke priznate kompanije, raznovrsna podešavanja mogu značajno poboljšati reprodukciju basa, samim tim i ukupan zvučni utisak.
Kontrola faze
Većina kvalitetnih subwoofera dozvoljava korisniku prilagođavanje faze. Ovo podešavanje "govori" subwooferu kada da pomera membranu napred, a kada unazad. To može biti ili u fazi sa glavnim stereo parom zvučnika (obeleženo kao 0°) ili izvan njihove faze (obeleženo kao 180°). Možemo se pozabaviti tehničkom stranom obrtanja faze, ali istina je da ovo podešavanje treba da stoji onako kako vama najviše odgovara. Zato pronađite film sa puno zvučnih efekata, poput "Gospodara prstenova", na primer, i isprobajte šta vam više odgovara.
Rezna frekvencija
Crossover frekvencija je ona frekvencija na kojoj subwoofer preuzima ulogu od glavnog stereo para zvučnika. I ovde situaciju možemo posmatrati sa tehničke strane, ali načelno važi sledeće pravilo: što su glavni zvučnici veći rezna frekvencija treba da bude niža. Manji zvučnici se mnogo više oslanjaju na subwoofer, pa je samim tim i rezna frekvencija na višem nivou. Još jednom, naše uho će proceniti pravu tačku za reznu frekvenciju.
Slušanje
Kao što smo na početku već rekli, većina subwoofera podešena je da radi preglasno. Ako imate neki disk sa test tonovima, ne bi bilo loše da ih pustite i podesite subwoofer tako da se ne ističe posebno. Poenta je da se subwoofer pri reprodukciji utapa u zvuk ostalih zvučnika. Zatim pustite neki film na DVD-u koji dobro poznajete. Podesite subwoofer tako da bas bude kratak i sažet, bez buke i odjekivanja.
Mogu se dati brojni saveti povodom postavljanja subwoofera, ali se sve svodi na oblik raspoložive prostorije. Tačna pozicija subwoofera u prostoriji je u najvećoj meri stvar eksperimenta. Kako ljudsko uho ne raspoznaje pravac iz kog dolaze najniže frekvencije, situacija je delimično olakšana. Isprobajte i postavljanje subwoofera u ugao prostorije – bas će postati glasniji, ali postoji mogućnost da se zvučni talasi odbiju o zid i ponište one talase koji dolaze direktno od subwoofera. Treba pokušati i sa postavljanjem subwoofera u blizini prednjeg stereo para zvučnika, jer će se zvuk tako lakše "utopiti". I konačan savet je da nikako ne treba postavljati subwoofer na podjednakoj razdaljini od dva suprotna zida, jer to može izazvati probleme sa fazom.
Ne postoje čvrsta pravila koja se mogu svuda primeniti – jednostavno, sve sobe se međusobno razlikuju – tako da ključ uspeha leži u eksperimentisanju. Ako je subwoofer lepo utopljen u ukupnu reprodukciju i nema "brundanja", to je dobar znak da ste na pravom putu