...i šta da ti kažem, brate... pecam ja ceo dan, pecam i ništa. Već sam 'teo da idem kući, kad u'vatim žabu.
Vidim lepa, krupna, rek'o, daj da je nosim kući, kad žaba mi kaže: Pusti me, molim te ispuniću ti čet'r želje.
Kažem ja: Kako, bre čet'r, kad ribica ispunjava tri? A žaba mi kaže: Pa ja sam čarobna žaba, ja mogu sve...
Dobro, kažem ja žabi, Daj žabo da mi kuća bude nova, od novi kartoni i limovi, da bude najlepša u malu.
Druga želja da mi bude da Ruža je malo bolja domaćica, da malo spremi, skuva i tako.
Onda 'oću i da Sanela bude dobra devojčica. Da šije nešto i štrika, ne samo da ide na autoput.
Četvrta mi je želja da Senad uči fakultet a ne da obija trafike.
I kaže meni žaba: Idi kući sve je rešeno.
Pustim ja žabu, odem kući, kad stvarno, novi limovi i kartoni, unutra spremljeno, supa na sto, žuta, sa rezanci, i meso, i krompir pire, sve ima.
Pitam: Ružo, de je Sanela? U sobu, kaže Ruža, šije nešto. A Senad? On uz'o neke knjige otrč'o, ne znam 'di.
Sedi Ružo, da ti kažem šta je bilo. I ispričam ja sve Ruži, a ona pita:
Pa jesi se za'falio žabi, 'si je pit'o šta ti možeš da uradiš za nju.
Nisam, bre, u pravu si, majku ti ciganjsku, kažem Ruži i vratim se na baru.
Žabo! Žabo! vičem, izađe žaba, ja je pitam: Žabo stvarno je sve k'o što si rekla, šta ja mogu za tebe da učinim.
Da mi staviš (piiip) u usta, kaže žaba.
Kako, bre žabo, pa nije lepo, pa ja ne znam.
'Ajde, 'ajde, kaže mi žaba, ja sam tebi pomogla, sad moraš i ti meni.
I ja šta ću, izvadim ga stavim žabi u usta, kad se ono žaba odjednom pretvori u ovu devojćicu od šesnaj's godina što me njena mama tuži za silovanje, druže sudija!