Jump to content


Vizuelno ocenjivanje gramofonskih ploča (Goldmine standard)


Koumbare

Recommended Posts

Podstaknut skorašnjim diskusijama na drugim temama ne pada mi teško da otvorim novu temu i da u njoj sveobuhvatno obradimo šta je Goldmine standard, kako se koristi i koje su ocene sveopšte (globalno) prihvaćene za vizuelno ocenjivanje vinila.

Za tekst koji sledi izvor mi je sam Goldmine sajt i njiov opis ocena kao i Discogs sa svojim forumskim temama na ovu temu.

Goldmine je američki magazin za kolekcionare muzike na nosačima zvuka. Sredinom 20. veka je radio na gradaciji za vizuelno ocenjivanje nosača zvuka (vinila na prvom mestu) koji je vremenom postala toliko prihvaćena i standardizovana da se njime danas vode svi koji nosače zvuka prodaju ili kupuju. Goldmine standard je osnov dve najveće globalne platforme gde se trguje nosačima zvuka - Discogs i Ebay. Discogs pogotovu, koji je svetska online baza diskografije na kojoj se primarno trguje polovnim izdanjima. 

 
Zašto vizuelno ocenjivanje?

Vremenski je zahtevno da se jedan vinil presluša zvučno i da se tako oceni. To znači da obe strane jednog vinila treba pažljivo preslušati i dodeliti ocenu. Za nekoliko izdanja to je potpuno izvodljivo ali kad su u pitanju na desetine, stotine, hiljade ili desetine hiljada vinila - taj zadatak postaje nemoguć.
Goldmine standard postavlja skalu gradiranja (ocenjivanja) izdanja (vinila i omota). Obe stvari se ocenjuju pažljivim posmatranjem na jakom izvoru svetlosti (pogotovu vinil) i ocena se dodeljuje na osnovu ukupnih zapažanja.


Goldmine ocene:


Mint (M)


Apsolutno savršeno u svakom smislu. Da bi se kvalifikovao kao Mint vinil nikada ne sme biti puštan ili je i dalje u fabričkom pakovanju (celofanu). Mint nikada ne bi trebalo da se koristi kao ocena ukoliko se više od jedne osobe ne saglasi da je omot i/ili vinil u zaista takvom stanju.
Danas se ova ocena dodeljuje najčešće novi izdanjima, fabrički zapakovanim, bez vidljivih oštećenja na omotu sa pretpostavkom da je i vinil unutra u istom stanju – Mint.
Važno je napomenuti da ploča može biti fabrički zapakovana a da nije Mint. To znači da recimo sam omot ima neke nedostatke kod štampe kao na primer ispranu boju ili pomeren ofset ili recimo da se ocrtava krug/prsten (ringwear) na omotu od lošeg skladištenja. Sam vinil može biti iskrivljen od lošeg skladištenja .

 

Near Mint (NM ili M-)


Dobar opis NM ploče bi bio “izgleda kao da je upravo došla iz radnje i izvađena je po prvi put”. Drugim rečima skoro savršena. Mnogi trgovci neće nikada koristiti veću ocenu od ove, implicirajući (verovatno tačno) da ni jedan vinil niti omot nikada nisu stvarno savršeni. NM vinil će često imati sjaj nove ploče, bez vidljivih nedostataka. Pisanje, nalepnice ili druge oznake ne smeju se nalaziti na centralnim etiketama vinila nit tragovi (linijice) osovine gramofonskog diska koje nastaju kad se ploča “na slepo” stavlja na gramofon pa dok se ne nabode rupa. Veći fabrički nedostaci ne smeju biti prisutni (loše centriran label ili sam vinil nisu NM). Ako se pušta, reprodukcija će biti čista bez neželjenih pozadinskih zvukova.

NM ploča ne mora da bude da nikada nije puštana. Ona može ostati NM i posle dosta puštanja ukoliko se to radi na dobrom gramofonu i ako se o samom vinilu vodi računa.

NM omot nema ogrebotine, tragove prstena vinila (ringwear) ili zacepljenost/odvojenost ivica bilo kakve vrste.

Važno: Ovo su visoko zahtevni standardi i nisu klizni. Vinil ili omot iz 50-tih godina mora da ispuni iste uslove kao i oni iz 90-tih ili 2000-tih da bi bio Near Mint. Procenjuje se da nema više od 2 do 4% od svih ploča iz 50/60-tih godina koje su prave NM. To je razlog zašto i postižu izuzetno visoke cene, čak i za uobičajnije naslove.


Very Good Plus (VG+)


Dobar opis VG+ ocene bi bio “izuzev nekoliko manjih stvari, ovo bi bila NM ocena“. Većina kupaca, pogotovu onih koji žele da puštaju svoje ploče će bit vrlo zadovoljni sa VG+ pločom, pogotovu ako je u gornjem rasponu ocene (često se gradira kao VG++ ili E+ ili EX (excellent)).
VG+ ploče mogu da pokazuju neke tragove korišćenja uključujući, blage/lagane linijice ili ogrebotine koje ne ometaju slušanje. Blaga izvitoperenost (zakrivljenost) vinila koja ne remeti zvuk je OK. Manji tragovi upotrebe/istrošenosti su OK takođe, kao što su tragovi oko centralne rupe na vinilu ali čestim puštanjem vinila ta rupa nije razglavljena. Moguć je i vrlo blag prsten (ringwear) ili izbledelost boje ali to bi trebalo da je uočljivo tek na pažljivije gledanje (ne na prvi pogled). Tragovi (linijice) osovine gramofonskog diska na label-ovima vinal postoje.

VG+ omot izgleda kao da je o njemu vođeno računa i ima manje tragove korišćenja, najčešće po ivicama – pogotovo na donjoj koja se najčešće haba i koja je najslabija tačka na omotu. Moguća je čak i manaj razdvojenost ivica ali ne veća od 2 inča (5 cm). Spine (kičma ili rikna) omota nije probijena vinilom i sa nje je moguće pročitati print. Neki nabori ili „bore“ postoje. Ćoškovi omota su udareni/blago istrošeni/izlizani od upotrebe. Prednja i zadnja strana omota imaju vrlo sporadične tragove po površini, najćešće od upotrebe/korišćenja (shelfwear).
Generalno, da nije manjih estetskih nedostataka bio bi NM. Reprodukcija isto tako.


Very Good (VG)


Mnogi nedostaci koji postoje kod VG+ ocene ovde će biti dosta jasnije izraženi i vidljiviji. Bilo kakav sjaj vinila ne postoji. Istrošenost brazdi vinila će biti uočljiviji bez pažljivijeg gledanja. Mnogo više linija od upotrebe će biti prisutno, čak i dubokih koji se mogu osetiti pod prstom. Kada se pusti, vinil će reprodukovati mnogo više neželjenih površinskih zvukova (surface noise) gde će mnoge linije/ogrebotine uticati na reprodukciju i zvučno biti primetne na tišim delovima pesama, na početku/kraju ili između samih numera. Ipak, ti zvukovi neće nadjačavati reprodukciju. 

VG vinil ostaje dobro slušajno iskustvo samo ne kao da je u boljem stanju. Za mnoge kupce VG ploča (vinil i omot) vredi datog novca jer se najčešće prodaju za 25% od vrednosti NM ploče.

Manja pisana obeležja na etiketi vinila, trakica ili nalepnica su mogući. VG omot će imati mnoge tragove upotrebe. Prsten vinila (ringwear) će biti vidljiv na centralnom delu omota ili u delu ka ivicama. Biće očigledan ali ne dominantan/ometajući oblik na omotu. Razdvojenost/pocepanost ivica (seam splits) je učestalija i moguća je na sve tri strane omota – ipak, neće biti upadljivo na pogled. Ivice su dosta istrošenije od upotrebe (shelfwear), nabori učestaliji i znatno primetniji. Prednja i zadnja strana imaju više ogrebotina, neke čak i dosta duboke ili jače tragove korišćenja (shelfwear). Pisanje po omotu je isto tako moguće i manji delovi lepljive trake. 

Ipak, VG ploča neće imati sve navedeno istovremeno.


Good (G), Good Plus (G+)


Ovakve ploče se najčešće prodaju za 10 do 15% od NM vrednosti.

Dobro u ovom slučaju ne znači loše. Vinil se reprodukuje do kraja bez preskakanja. Ima značajno više površinskih zvukova (surfaice noise) i istrošenosti brazdi. Tokom reprodukcije oni izjednačavaju ili čak u nekim delovima nadjačavaju reprodukciju. 

Omot će imati prsten vinila (ringwear) toliko očigledan da praktično ometa. Razdvojenost/pocepanost ivica je primetna „iz daleka“. Same ivice omota su toliko istrošene da su praktično odrane. Ispisanost omota je dosta upadljiva. Korištena je lepljiva traka i sl. i to obimno. Prednja i zadnja strana sa duboki ogrebotinama i često je poderan ili fali deo printa. Tragovi tečnosti postoje kao i naboranost omota od vlage.

Ukoliko je u pitanju uobičajeno, često izdanje – modža je najbolej preskočiti ovakvu ploču i potražiti bolji primerak. Ako je ploča koja se dugo traži i nije toliko česta – vredno je jefitine kupovine dok se ne nađe bolji primerak.


Poor (P), Fair (F)


Prodaju se za 0 do 5% NM cene, ako uopšte i za toliko. Ovakvi primerci se prodaju isključivo ako je u pitanju neko nemoguće za naći izdanje, pa čak ni tad. Vrlo je verovatno da su ovakve ploče pre za đubre nego za bilo šta drugo. 

Vinil je napukao, ozbiljno izvitoperen ili preskače (preskače u krug) kad se pokuša reprodukcija. Omoti su toliko uništeni da jedva drže vinil u sebi ili izgledaju tako da se čovek zaplače.

U pitanju su neispravne ploče na svaki način. 
 

Link to comment
Share on other sites

Tekst koji sam postavio kao inicijalni je moje razumevanje i prevod Goldmine standarda uz uvažavanje onoga o čemu se aktivno diskutuje na forumskim temama Discogs zajednice. 

U primeni Goldmine-a postoje dve struje; konzervativna i fleksibilna. Prvi se vrlo striktno ili dosta kruto drže opisanih ocena dok drugi malo slobodnije tumače pa samim tim i ocenjuju svoja izdanja.

Važno je lično razumevanje pa tek onda upoređivanje sa onim što neki prodavac nudil ili opisuje. Vremenom ili iskustvom prilikom kupovine to se iskristališe i svaki pojedinac izgradi "svoj standard" po kome kasnije bira kod kojeg će prodavca kupovati ili kako će sam prodavati svoje primerke. 

Dakle, u pozadini je lični odnos i interesovanje prema vinilima. Zašto ih kupujemo, kako ih koristimo, šta planiramo sa njima itd. Iz lične uključenosti u kupovinu vinila (popularno kolekcionarstvo) gradi se i taj neki osećaj za njihovu "gradaciju" kroz vreme. Ovo pišem jer Goldmine nije AMIN i kraj već polazna osnova, vodič da svako ko se bakće sa pločama u nekom momentu može da odredi njihovo stanje ili vrednost. 

Kod nas u Srbiji je ovaj sistem pretočen u "školske ocene" od 1 do 5 gde je 5 najjača ocena. Trebalo bi da te ocene preslikavaju ono što Goldmine propisuje i to onda ovako izgleda:

5 = Mint

5- = Near Mint

4+ = Very Good Plus

4 = Very Good

3/3+ = Good/Good Plus

2/1 = Poor/Fair

Goldmine je i nastao kao želja da se tržište polovnih vinila u US "normalizuje" jer bilo različitih tumačenja i ocenjivanja pa je to ometalo da se takvo tržište razvija i napreduje. 

Verovatno je negde slična situacija i kod nas - raste interesovanje za vinil, pa i polovan vinil, pa sad u tom rastu svašta se dešava i svako traži svoje mesto pod suncem dok se, vremenom, tržište ne stabilizuje/normalizuje.

Link to comment
Share on other sites

8 minuta ranije, Koumbare said:

Za nekoliko izdanja to je potpuno izvodljivo ali kad su u pitanju na desetine, stotine, hiljade ili desetine hiljada vinila - taj zadatak postaje nemoguć.

Smatram da nista nije nemoguce. Steta sto vecina prodavaca ploce ocenjuje vizuelno i to iz dva razloga: Prvi je taj sto vizuelna ocena cesto ne odgovara zvucnoj, ploca preskace, pucketa, suska iz nevidljivih razloga, sam press zvucno nije dobar, a to se ne moze videti, s' druge strane, ploca ima vidljive tragove ali cesto ne uticu na sam zvuk ni pri glasnom pazljivijem slusanju najtisih deonica. Drugi razlog je, ne bih da zvucim pateticno, ali meni je stvarno zao prodavaca koji ne slusaju ploce! Ne vidim njihovo zadovoljstvo. I sam se bavim prodajom ploca koju ne mogu da zamislim bez njihovog preslusavanja. Zvucna ocena je jedina merodavna ocena!

Postoji manji broj prodavac sa do par hiljada naslova koji praktikuje zvucno ocenjivanje. Preporuka za prodavce sa 10 i vise hiljada naslova bila bi da zaposle objektivne preslusavatelje. Covek se jednom prevari, da 20-30 eura + 15ak za postarinu + carinske takse i ostale dazbine, poruci plocu VG+ kad ono.. lepo izgleda ali 200 puta pucne a sum izmedju pesama daleko od prihvatljivog za tako ocenjenu plocu.

Iskreno, nije mi kroz ruke proslo puno japanskih izdanja ali sto se tice kvaliteta ostalih izdvajam US izdanja. Smatram da je kvalitet plastike na nivou, cesto i znacajniji tragovi nemaju zvucnog uticaja.

U zdravlje!

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Slažem se, naravno, da je najbolje ploču preslušati, jer je istina da se često dešava da vizuelna ocena nije najbolje merilo. S jedne strane, vizuelno odlična ploča itekako ume da šuška, a sa druge strane, dešava se da ploča sa vidljivim ogrebotinama svira odlično. No, činjenica je da danas ima puno preprodavaca koje muzika ni ne zanima preterano. Oni ploču posmatraju kao predmet i tako je i prodaju. Činjenica je, doduše, da ima još i više ljudi koji kupuju ploču kao predmet, a ne kao nosač zvuka - kako drugačije objasniti da je neko spreman da izdvoji gomilu novca za kojekakve gluposti? Retke ploče su retke upravo zbog toga što su štampane u malom tiražu a štampane su u malom tiražu jer ih niko nije kupovao. A nije ih kupovao... da sad ne zastranjujem.

Elem, dobro je da postoje ocene za ploču, problem je što ih se prodavci i preprodavci ne drže. Ja zato veoma retko naručujem ploče, a i onda sam potpuno spreman na rog za sveću. Sad skoro sam se kolebao da li da na kupindu naručim ploču. Ploča nije retka, kod nas je objavljena licencno i ima ih pet ili šest komada u ponudi u svakom trenutku. Cena ide od 800 do 1200 dinara. Jedan tip iz Kule je valja za 1800, kao NM. Gledam omot, stvarno je NM, verovatno je i ploča... Ali ne upustim se u tu priču. U subotu na berzi, u gomili ploča skontam tu po toj ceni. Pitam čoveka odakle je - iz Kule. Jel to ta s kupinda? Jeste. Ja je pogledam, jeste vinil sjajan i verovatno bez šuma, ali ima jednu ogrebotinu preko cele prve strane, i nasuprot njoj još jednu na tri pesme u sredini. Sa druge strane više manjih ogrebotina nasumično razbacanih. Pitam - šta je ovo? Kaže on - površinska ogrebotina, to se ni ne čuje, nebitno. Pa sad, možda se ni nečuje, ali takva ploča ne može dobiti ocenu veću od VG. Ja da sam je naručio, platio i dobio takvu, seo bih u kola, otišao u Kulu, vratio je, a njega bih ocrnio gde stignem...

Tako da, neki etalon mora da postoji i dobro je što postoji.

Link to comment
Share on other sites

Za vrednije ploče koje prodajem uvek ponudim opciju da se ploča presluša kod kupca, ako je iz Beograda i ako nema baš krš gramofon.

Za sve ostale ploče koje prodajem ocena vinila je na osnovu zvuka, jer sam je preslušao, a omota na osnovu vizuelnog pregleda.

Ko neće da ploču presluša, već je zagleda i traži crtice na vinilu, pokušavajući da ubije cenu ili mi se požali u stilu “ja ovo ne mogu da prodam sa takvom ocenom”, kažem najljubaznije da ne mora da je kupi i svi sretni.

Za sada ovakav način prodaje koji praktikujem “pije vodu”, a najbolji pokazatelj je to što mi se do sada niko nije naknadno žalio na ploču koju je kupio od mene, što znači da je ocenjivanje adekvatno.

Link to comment
Share on other sites

On 16.2.2022. at 12:01, Koko Bil said:

No, činjenica je da danas ima puno preprodavaca koje muzika ni ne zanima preterano. Oni ploču posmatraju kao predmet i tako je i prodaju. Činjenica je, doduše, da ima još i više ljudi koji kupuju ploču kao predmet, a ne kao nosač zvuka - kako drugačije objasniti da je neko spreman da izdvoji gomilu novca za kojekakve gluposti?

Saglasan.

On 16.2.2022. at 12:01, Koko Bil said:

Pitam - šta je ovo? Kaže on - površinska ogrebotina, to se ni ne čuje, nebitno. Pa sad, možda se ni nečuje, ali takva ploča ne može dobiti ocenu veću od VG. Ja da sam je naručio, platio i dobio takvu, seo bih u kola, otišao u Kulu, vratio je, a njega bih ocrnio gde stignem...

Tako da, neki etalon mora da postoji i dobro je što postoji.

Po tom etalonu takva ploca moze dobiti i vecu ocenu pod uslovom da ti tragovi stvarno nemaju uticaj na zvuk.

 

Link to comment
Share on other sites

  • 8 months later...
On 11/5/2022 at 12:10 AM, bomba said:

Kako oceniti ploču koja je po svim kriterijumima zaslužila ocenu VG+, ali na jednom mestu je malo više ograbana, pa na tom mestu preskoči (unapred)?

Da li je ona za neku kompromisnu ocenu ili ne?

 

Ploča koja preskače je neispravna ploča i ide ocena P/F. To se konstatovalo preslušavanjem.

Kod prodaje se tako i ocenjuje uz komentar da je ostatak audio reprodukcije za VG+, NM ili koja god da je audio ocena u pitanju, pa onda potencijalni kupac odlučuje hoće li da kupi ploču sa defektom ili ne.

Na žalost, cena za takvu ploču mora biti u okviru P/F raspona  (ako želiš da je prodaš).

 

Nemali broj puta taj preskok je usled nečega što je zaglavljeno u brazdi i što se nakon dobrog čišćenja (vakum ili ultražvučno) da otkloniti.

Link to comment
Share on other sites

Takvu plocu treba dobro pod jakim svetlom pregledati i ukloniti problem ako je moguce. Često nije velik problem i to se moze pazljivo čackalicom uraditi, ili jos bolje čisćenjem lepkom.  Ako ploca i dalje preskace to je poor. Btw. kod ploca me nista ne moze nista iznervirati kao preskakanje, to je po meni najgore sto moze da se desi sa plocom ja te ploce smatram skartom i to je za bacanje.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...