Jump to content


kutak za pecarose


zoltan

Recommended Posts

  • Replies 184
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • 5 months later...

Ja sam bio dva puta,jednom na poÄetku sezone na Jegricki na babuskolovu-ispade dobra zabava za klinca.Drugi put Glozansko jezero tj. Ribnjak prepun Å¡arana, 1:1 sa juniorom.Milina je gledati klinca od 12g kako se bez pomoći bori s ribom od 2-3kg i to na plovak ,adrenalin proradio...borba,cika vriska,trenutci za pamćenje...

Link to comment
Share on other sites

Ima zaista lepo sredjenih mesta tog tipa  i sve ih je vise mesta koji sem sportskog ribolova nude niz pratecih sadrzaja (restoran,teniski tereni,apartmani,sadrzaji za decu).Mislim da zaradjuju solidnu lovu( ja licno ne pozalim ni za dinarom,uostalom nema se vremena pa se to svede na par puta godisnje), 1200din je dnevna karta ili pola dana 600,riba je sad vec skuplja nego u ribarnici,prenociste oko 2000,ali startu  su ocigledno dosta velika startna ulaganja.Voda je cista i preciscava se konstantno.Kad ne umemo da cuvamo prirodu dobro je i da ima ovakvih mesta gde sve barem funkcionise savrseno  i cisto je bez i jednog papirica kao da smo u nemackoj,a ne u srbiji.Kod mene u kuci vaze stroga pravila kad smo u prirodi,ne sme apsoluno nista da se baci ili ostavi u prirodi bilo da smo na pecanju,Dunavu u setnji ili Fruskoj Gori...

Najlepse je ipak na vodi u divljini ,onda se uziva u sasvim drugim stvarima i potpuno je nevazno da li ces nesto da upecas.Jegricka je na pr. sjajno mesto za pecanje u pravoj prirodi,redovno platimo dozvolu i odemo u divlji deo sa mestima u trsci,upeca se i tamo ali manje naravno,voda je cista mislim da uopste nema zagadjivaca u toj recici,postoji i mogucnost da te iz tog dela koji je ribnjak u na izlazu i Zablja odvezu camcem dalje do mesta u trsci za par stotina dinara.

Link to comment
Share on other sites

  • 1 year later...

Da se malo odmorim od pisanja o akustici i, možda, navedem nekoga da napiše nešto u ovoj zaboravljenoj temi,

 

Å to se mene tiÄe, ove godine sam bacio 5-6 hiljadarki (ne znam koliko je koÅ¡tala dozvola), nisam ni zabacio...

 

Nego me asociralo pisanje u "vaši sistemi", gde Zverogušter kaže "uživaj u sistemu" a Marko329 kaže "hvala, hoću".

 

Elem, priÄao mi jednom PiÅ¡ta iz vikendice pored moje, pasionirani smuÄ‘aroÅ¡, kako je uhvatio ribu svog života, smuÄ‘a od dvanaestak kila.

 

Kada izaÄ‘ete iz SuseÄkog dunavca i preÄ‘ete na drugu stranu Dunava, naiÄ‘ete na ade i peÅ¡Äane sprudove koji se prostiru sve do ulaza u begeÄku Jamu (sa naglaskom na dugouzlazno "a" ) s jedne i BanoÅ¡tora s druge strane. Sve dotle nema naseljenog mesta, priliÄna je divljina i Äesto nema ni pecaroÅ¡a, na puÅ¡komet. To je nizvodno. Uzvodno je joÅ¡ veća vukojebina, do NeÅ¡tina i BaÄke palanke je pustoÅ¡.

 

E, kada naÄ‘ete pogodnu dubinu i kada se lengeriÅ¡ete Äamcem kod nekog od tih sprudova, ako se potrefe i neki drugi parametri, možete uhvatiti, ponekad, takav neki komad. Tog jutra, bio je joÅ¡ jedan pecaroÅ¡, lengerisan, možda, stotinak metara od PiÅ¡te. Kada je ovaj ubacio lovinu u Äamac, onaj mu doviknu: Vi sada možete da idete kući! A PiÅ¡ta mu uzvrati: I hotju!

 

Ovo "tj" treba da doÄara mek maÄ‘arski izgovor, ali je teže doÄarati njegov Å¡eretski glas dok je ovo priÄao, glas koji i sada jasno Äujem, mada je, jadnik, umro pre viÅ¡e od petnaest godina.

Link to comment
Share on other sites

Iju!

 

Nisam ni znao da postoji ova tema.

Ja sam pasionirani smudjaros u visegodisnjem celibatu od istog, nazalost.

 

Ali tesim se uvek:

Moju ribu jos niko nije uhvatio!

 

Kao sto se nadam i da mi smudj od 8.5 kg, iz 2006., nije riba zivota, kako mi je u danima po hvatanju tog primerka rekao jedan "prijatelj".

Link to comment
Share on other sites

Ali tesim se uvek:

Moju ribu jos niko nije uhvatio!

 

I ja se tako nekako tešim, ali džabe.

 

Planirao sam da ceo septembar pa dokle može, pecam Å¡arana. Spustio Äamac, kupio sve Å¡to treba - džakÄe prekrupe, džakÄe kukuruza, mamce... a onda je vodostaj poludeo i eno ga - joÅ¡ se nije unormalio, a ja nisam baÅ¡ toliki entuzijasta da ÄuÄim u Äamcu na nula stepeni.

 

Ode mas' upropas'. :bounce

Link to comment
Share on other sites

Sa tvisterima imam samo nekoliko nemuÅ¡tih pokuÅ¡aja. Jedan kućni prijatelj je majstor, decenijama je visio na Å¡picu kod kanala u NS, viÅ¡e puta je bio u konkurenciji za smuÄ‘a godine. Tvrdi da mu je jedne godine "Å¡nur" odneo, na prevaru, tip koji je smuvao fotografiju. I on je imao Å¡arana od nekih sedam kila, na neku od tih gumenih igraÄkica.

 

Jednom je, kaže, pola sata imao "neÅ¡to" na udici, nije mogao da ga digne sa dna. A onda se "to", jednostavno, otkaÄilo. Posle par dana je dobio herpes sa kojim se dugo muÄio.

 

Ja sam dugo bio strastveni varaliÄar. Ali, sve sam otkrivao sam i uÄio na sopstvenim greÅ¡kama. Tako sam, jednom, stajao na kamenom Å¡poru, preko kojeg je prelivala voda, stvarajući nizvodno snažne virove. Kao Å¡to bi svaki poÄetnik-entuzijasta uradio, bacao sam neku glupu veliku kaÅ¡iku u te virove. DoduÅ¡e, probao sam i da je spuÅ¡tam u veliku dubinu, Å¡to je već imalo nekog smisla. A onda sam, krajiÄkom oka, primetio da se sa uzvodne strane, na svega par metara od mene, povremeno deÅ¡ava neÅ¡to Äudno. I tu su bili virovi, pa sam samo naslutio da se tu deÅ¡ava i neki neobiÄni poremećaj u vodi. Bio je već sumrak. Izmakao sam se do suvog dela kamena i potražio neku prigodniju varalicu, ali je jedina upotrebljiva bio meps, duguljasti leptir, dvojka, sa dvokrakom udiÄicom, jer se jedan krak bio slomio. Leptir se u brzoj vodi sumanuto obrtao, bio je to potpuno neprimeren mamac. Ipak, posle svega nekoliko ubaÄaja, izvadio sam smuÄ‘a od tri kile, malo kasnije joÅ¡ jednog kilaÅ¡a. 

 

Posle sam nekoliko sezona odlazio tamo, septembar je bio udarni, i nikad se nije desilo da ne uhvatim nijednog. Bacao sam obiÄnu izduženu, usku, metalnu kaÅ¡iku. IskljuÄivo sat-dva pred mrak. DoduÅ¡e, nije doÅ¡ao nijedan krupniji, u proseku je to bilo kilu ipo do dve. 

 

Onda je poÄelo sve Äešće da se deÅ¡ava da ne bude ni udarca, pa sam batalio mesto. Tada sam već imao i "rapale", samo se smuÄ‘ bio, nekako, proredio.

Link to comment
Share on other sites

Sa tvisterima imam samo nekoliko nemuÅ¡tih pokuÅ¡aja. Jedan kućni prijatelj je majstor, decenijama je visio na Å¡picu kod kanala u NS, viÅ¡e puta je bio u konkurenciji za smuÄ‘a godine. Tvrdi da mu je jedne godine "Å¡nur" odneo, na prevaru, tip koji je smuvao fotografiju. I on je imao Å¡arana od nekih sedam kila, na neku od tih gumenih igraÄkica.

 

Jednom je, kaže, pola sata imao "neÅ¡to" na udici, nije mogao da ga digne sa dna. A onda se "to", jednostavno, otkaÄilo. Posle par dana je dobio herpes sa kojim se dugo muÄio.

 

Ja sam dugo bio strastveni varaliÄar. Ali, sve sam otkrivao sam i uÄio na sopstvenim greÅ¡kama. Tako sam, jednom, stajao na kamenom Å¡poru, preko kojeg je prelivala voda, stvarajući nizvodno snažne virove. Kao Å¡to bi svaki poÄetnik-entuzijasta uradio, bacao sam neku glupu veliku kaÅ¡iku u te virove. DoduÅ¡e, probao sam i da je spuÅ¡tam u veliku dubinu, Å¡to je već imalo nekog smisla. A onda sam, krajiÄkom oka, primetio da se sa uzvodne strane, na svega par metara od mene, povremeno deÅ¡ava neÅ¡to Äudno. I tu su bili virovi, pa sam samo naslutio da se tu deÅ¡ava i neki neobiÄni poremećaj u vodi. Bio je već sumrak. Izmakao sam se do suvog dela kamena i potražio neku prigodniju varalicu, ali je jedina upotrebljiva bio meps, duguljasti leptir, dvojka, sa dvokrakom udiÄicom, jer se jedan krak bio slomio. Leptir se u brzoj vodi sumanuto obrtao, bio je to potpuno neprimeren mamac. Ipak, posle svega nekoliko ubaÄaja, izvadio sam smuÄ‘a od tri kile, malo kasnije joÅ¡ jednog kilaÅ¡a. 

 

Posle sam nekoliko sezona odlazio tamo, septembar je bio udarni, i nikad se nije desilo da ne uhvatim nijednog. Bacao sam obiÄnu izduženu, usku, metalnu kaÅ¡iku. IskljuÄivo sat-dva pred mrak. DoduÅ¡e, nije doÅ¡ao nijedan krupniji, u proseku je to bilo kilu ipo do dve. 

 

Onda je poÄelo sve Äešće da se deÅ¡ava da ne bude ni udarca, pa sam batalio mesto. Tada sam već imao i "rapale", samo se smuÄ‘ bio, nekako, proredio.

 

Ma da i u ribolovu (da se ogradim i kazem smudjolovu) je isto kao i u hifi.

Koliko tu tek ima "pravila koja se moraju postovati" i mahom se ljudi dogmatski odnose prema tim "zapovestima".

Ustvari je napredak u eksperimentisanju i improvizacijama na zadate teme.

Da se razumemo i u dogmi u ovom slucaju ima istine, ali to su temelji i dobro poznate cinjenice, nikakav mambo-dzambo koji se vazda zeli poturiti.

 

Jednom sam u Torontu, u jednoj auto-mehanicarskoj radnji naleteo na papir na kome je pisalo:

 

Simple asa dat!

Link to comment
Share on other sites

O nekim boljim vremenima, iliti cvetanje Tise

 

 

Sada je to turistiÄka atrakcija na ulaznom delu Tise u naÅ¡u zemlju. Ovde je (Tisu) doÄekuje Veliki BaÄki Kanal, najzagaÄ‘eniji vodeni resurs u Evropi. Nizvodno od njega preživljavaju samo otporniji oblici života.

 

Dok sam živeo u Zrenjaninu (do '67.) Äesto smo, biciklom, odlazili na Tisu, na pecanje, to je petnaestak kilometara vožnje. Na pecanje se moglo ići i bez mamaca, jer je sama reka bila prepuna onih najidealnijih - larvi vodenog cveta. To su larve koje izgledom podsećaju na malog rovca, proseÄne dužine oko 2cm, i žive u rupama koje same izbuÅ¡e u tvrdom glinovitom dnu. DoduÅ¡e, kada je voda u porastu, teže je bilo doći do nje, jer se larve sporo premeÅ¡taju u pliću vodu. U svrhu lakÅ¡eg hvatanja larvi, ribari su koristi tzv bager - metalnu konusnu tvorevinu, nevelikog preÄnika, nataknutu na dugu Å¡ticu. Bagerom se zahvatala glina, u jednom zahvatu je moglo biti i do dve stotine larvi.

 

Ta larva je bila omiljena hrana apsolutno svih vrsta ribe. Tisa je bila prepuna keÄige. Mi, klinci, smo koristili kratke pecaljke sa po dve udice. Pa se deÅ¡avalo da vadiÅ¡ dve ribe odjednom - smuÄ‘arka i deveriku, recimo.

 

Nikada nisam prisustvovao cvetanju Tise, dogaÄ‘aju prikazanom na klipu, jer se ono deÅ¡ava nekog neodreÄ‘enog, pogodnog, dana u maju mesecu. Po priÄanju moga oca, broj ovih letećih bića je bio toliki, da nije video suprotnu obalu.

Link to comment
Share on other sites

  • 9 months later...

Umrela tema skroz-naskroz. 

 

Prošle godine sam izvadio dozvolu negde u septembru, posle dan-dva je Dunav krenuo u veliki porast, pa se ispostavilo da sam bacio pare - cele sezone nisam ni zabacio.

 

Proteklih nekoliko dana sam posvetio upijanju znanja sa Jutjuba, vezanih za upotrebu gumenih mamaca za lov smuÄ‘a, jer sam tu veoma tanak. 

 

Danas sam sveÄano odneo dole motor i sve Å¡to treba za otvaranje sezone. Skoro da je sveÄanost propala, jer se pokazalo da na crevu za dovod goriva fali pumpica. Naime, kada sam poslednji put upotrebljavao motor, dotiÄna pumpa je pukla. Odmah sam je kupio, ali je nisam montirao a vreme je taj momenat prekrilo zaboravom. 

 

No, kako to već biva, jedan propust se popravi drugim. Budući da sam zaboravio da odvrnem odušak na rezervoaru, nadpritisak koji se stvorio u njemu proteklih toplih dana je nagurao toliko goriva u motor da je i curelo...

 

Uzgred, priÄe da gorivo posle dužeg stajanja izlapi su obiÄna patka. Evo, sada će dve godine kako sam napunio rezervoar i napravio smeÅ¡u. Radi bez problema.

 

Dakle, bilo je kasno popodne i trknuo sam do mesta koje sam ošacovao kao pogodno da upotrebim znanje sa Jutjuba, i da na brzinu namlatim štogod smuđeva.

 

Promenio sam jedno tri mesta i zakljuÄio nekoliko stvari:

 

- oni snimaju samo ono kada nešto uhvate a ne i ono kada ceo dan vitlaju štap bez veze.

- nijedno od tih mesta sa klipova nije duboko i brzo kao Dunav. Trebaće mi teže glave.

- bolje da pecam Å¡arana

- sve to mi je sve viÅ¡e zamorno. Potpuno sam kolabirao. Ili da batalim, ili da Äešće upražnjavam. Za sada, ovo drugo.

 

PoÅ¡to svaka pecaroÅ¡ka priÄa treba da bude krunisana hvalisanjem, evo...

 

Pre dve godine sam isto krenuo da pazarim dozvolu negde u septembru. ViÅ¡e ih nisu imali pa sam priuÅ¡tio sebi nekoliko bespravnih izlazaka na vodu. Rezultat - dva Å¡arana i jedna babuÅ¡ka. Veći je imao 7.5kg. Pravi "oklagijaÅ¡"... kako taj vuÄe, ljudi moji. :heat

 

post-10074-0-78652700-1436495753_thumb.j

Link to comment
Share on other sites

Ukoliko pitanje nije dvosmisleno, nalaženje dobrog mesta za pecanje je najvažniji preduslov za uspeh. Nema generalne preporuke, zavisi od toga šta želimo da lovimo.

 

U Novom Sadu je, recimo, kej u delu od Žeželja do kanala  oduvek bio dobar za grabljivce (so, smuÄ‘).

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...