Nakon pet godina vratih se svom projektu pravljenju Lenco-based gramofona i dok mi gospodin Sava pravi plint dao mi je da probam njegov disc/vinyl demagnetizer. Naglasio sam da nisam zadovoljan svojim gramofonom (koji i nije nesto posebno - Thorens 160MKII, ADC XLM II glava), da zato i pravim novi, ali je gospodin Sava insistirao da probam uredjaj i na ovome sto imam. Posle malo igranja htedoh da proverim spravicu i na google-u i dodjoh i do ove teme na forumu na koji takodje davno nisam svracao... Pa da podelim iskustvo...
Probao sam tri razlicite ploce, razlicite produkcije, cisto da vidim koliko je do kvaliteta samih vinila. PGP-RTB, Suzy (licencno) i Columbia. Na sve tri se zaista cula razlika, ne velika, ali dovoljna da mene vecitog skeptika i cinika ubedi da tu necega ima. Nisam fan 180gr digitalno-remasterovanih modernih vinila tako da to ne mogu da probam. Muzika koju slusam je uglavnom jazz druga polovina 50.ih do polovine 60.ih i to uglavnom sa CDa. Gramofon nisam ukljucivao nekoliko godina. U cemu je razlika? Meni je zvuk sa gramofona uvek bivao nekako prigusen (u odnosu na identicno izdanje na CDu). Posle tretmana je postao malo otvoreniji. Vokali, vibrafon, gitara, sopran-saksofon, jasniji. U basovima nisam cuo neku razliku.
Probacu nekoliko CDa u narednih dan-dva, pa cu i to javiti. A voleo bih da probam sve isto i kada skutijam Lenco-a.
Sve u svemu, ko god je ljubitelj ploca preporucio bih mu da proba ako bude u prilici. Nece ovo biti revolucija u slusanju ploca ali razlika moze biti izrazenija nego od promene kablova.