Napisah ono o All I Want is You jutros u brzini. Ne kajem se, ali moram da dopunim i sa One, što bi takođe bila balada je li?
Gledam sada U2 diskografiju i ispade da sam slušao sve zaključno sa Pop albumom, uključujući i Wide Awake in America EP i Under a Blood Red Sky live.
U2 zvuk oduvek mi je bio pomalo šupalj, generalno ne simpatišem bend, a Bono mi i svojim vokalom uglavnom ide na nerve.
Zato i mogu podnesem samo albume na kojima pesme imaju nešto zgusnutiju teksturu, prvi Boy i onaj live koji sam gore spomenuo. To što mogu da ih podnesem, ne znači i da im se vraćam.
Probao sam pre jedno dve godine Joshua Tree i to mi je bilo baš užasno.
Jedino što danas mogu da slušam su Achtung Baby i Zooropa i to retko, uz poneku pesmu tu i tamo. Recimo Lemon, sa Pop albuma, za koji takođe mislim da je korektan.
Međutim, koikogod Bono bio antipatična njuška, mora mu se priznati da poseduje izvestan poetski dar. Nemam nameru da posebno vrednujem njegove tekstove kao poeziju (tekstovima pesama i inače se ne bavim), ali postoje neke rečenice ili stihovi koje pamtim i koji zaista imaju moć da neke slike ili ambijent sažmu u tih par reči.
Recimo, stihovi iz New Years Day poput All is quiet on New Year's Day ili Under a blood red sky su sami za sebe i izdvojeni izvanredni: kompleksni i višeznačni i dalje upotrebljivi.
Preko ovog poslednjeg stiha, Under a blood red sky asocijativnim nizanjem dolazimo do još jednog pretećeg ili ako hoćete neba koje nas uveliko nadilazi, odnosno do stiha:
I went out walking Under an atomic sky
Ovo su stihovi istrugnuti iz verovatno najbolje U2 pesme: Wanderer.
Instrumentalizacija i melodija krajnje su jednostavni, a glavni ton daje joj ubedljiva i sugestivna interpretacija Johnnyja Casha.
Pesma je očigledno zasnovana na religijskim motivima, ali se bez problema može i dalje uopštavati: da je ishodište svakog od lutalica- ljubav!