Ono što je jedino dobro kod Joce, jeste da pristaje na zamenu. Ali mu zameram to što ploču koju sam vratio i dalje drži na kupindu sa ocenom 5 i ako je izgrebana. I tako peca neku drugu budalu.
Ne ume da sasluša o čemu je problem, već samo na brzinu "dobro, dobro, dobro... Vrati ploču, zamenićemo". Što po meni, nije u redu. Jer to je bukvalno neprihvatanje tuđeg mišljenja. Pa valjda se i ja nešto razumem u očuvanost ploča, a mislim da malo više znam od njegove žene.
Kaže mi - nemaš ti šta da procenjuješ, ploče su već ocenjene. Pa izvini molim te, zar si samo ti merodavan za davanje ocena.
Za onog triumvirata sam zaboravio još da napomenem da je to takav neprofesionalizam... Kada sam video tu ženu (valjda njegovu) kako uzima u ruke hrpu ploča - povukla je najmanje 20 komada odjednom iz one gomile i to za ćoškove. Mislio sam da će sve pocepati.
E sad, meni nije jasno, zbog čega su ploče sa narodnom muzikom onoliko precenjene. Tu najviše ima krševa.
I gde god odem da pogledam narodnu muziku, uglavnom mi izvuku kutiju punu kupusa. Valjda misle da onaj ko sluša narodnjake nema bolji gramofon od travijate. Ispada da smo mi koji to slušamo - gluvi seljaci koji slušaju raspale singlice na travijatama sa iglama starim 50 godina.
Kako ja da objasnim tim prodavcima da sam ja platio samo iglu 280e i da na nju ne može svaka kupusara da se stavi.