Neat Ekstra

Muzika, a ne zvuk

Mali ostrvski proizvođač Neat Acoustics više od dve decenije istrajava u sopstvenom pristupu u dizajniranju zvučnih kutija – čak i kad zvučnici spolja izgledaju uobičajeno, gotovo je sigurno da se bar u nekom njihovom delu nalaze nesvakidašnja rešenja.

Pod parolom „Thinking Inside the Box“, šačica posvećenih stručnjaka kompanije Neat Acoustics, u kojoj se zvučnici i danas izrađuju ručno, osmišlja i isprobava konstrukcije koje će omogućiti zvučnim kutijama da nadmaše sopstvena ograničenja i gabarit. U skladu sa svojom filozofijom, pre nekoliko godina audiofilskom svetu su podarili veoma neobične, ali prilično fleksibilne zvučnike serije Iota, a sada su pred nama novi podnostojeći zvučnici pod nazivom Ekstra, koji na prvi pogled deluju konvencionalno – naravno, to je samo privid.

Bukšelfovi sa sabvuferom

Kao florstenderi visine 110 i širine samo 17 centimetara, Neat Ekstra odlikuju se elegantnom pojavom i izrazito vitkim proporcijama. Dizajn kabineta u osnovi je konzervativan, što podrazumeva pravilan oblik kvadra, oštrih ivica i čistih površina. Svedene linije kućišta oplemenjene su vrhunskom završnom obradom, a zvučnici su dostupni u prirodnom furniru od hrasta u dve verzije (Natural i Black) i američkog oraha, kao i u satenskom belom finišu. U gornjem delu fronta nalazi se dodatna ploča, koja predstavlja ojačanje na koje su montirane zvučničke jedinice i izvedena je uvek u crnoj boji, bez obzira na finiš ostatka kabineta. Od preostalih detalja nailazimo samo još na sasvim diskretan logotip kompanije u dnu prednje strane. Izdužena površina zadnje strane takođe je prilično prazna, pa ovde pronalazimo bas-refleks otvor većeg prečnika, postavljen otprilike na sredini, dok se u donjem delu nalazi veliki i delimično upušteni panel s jednim parom kvalitetnih zvučničkih terminala, izrađenih u potpunosti od pozlaćenog metala. Konačno, na donjem delu zvučnika postavljene su tri masivne isturene nožice sa šiljcima, koje su izvedene u upadljivoj srebrnoj boji i zadužene da vitkim florstenderima pruže stabilan oslonac.

Ekstre su nam predstavile svu zavodljivost glasa Elle Fitzgerald, s lakoćom varirajući od tihih i suptilnih deonica do prodornih i katkad agresivnih refrena.

Neat Ekstra izvedeni su u dvoiposistemskoj topologiji, koja obuhvata ribonski visokotonac od 50 milimetara, srednjetonsku jedinicu prečnika 134 milimetra i dva bas-drajvera istog dijametra. O samim jedinicama nema previše detalja, pa je navedeno samo da je visokotonac ribonskog tipa, kao i da srednjetonac i niskotonci imaju membrane od dodatno tretiranog papira. Moramo priznati da nam je, za promenu, prijalo odsustvo nabrajanja svemirskih tehnologija i brojnih, često teško razumljivih skraćenica, u kojima više udela imaju marketinški stručnjaci nego inženjeri i konstruktori. Zvučnike treba slušati, jer je to jedini pravi način da se stekne uvid u njihov kvalitet – što i proizvođač naročito ističe. Sva sila najsavremenijih tehničkih rešenja naprosto pada u vodu ako zvuk nije na mestu.

Kao što smo nagovestili, tek unutar zvučnika situacija postaje istinski zanimljiva. Visokotonac i srednjetonac, postavljeni na gornjem delu fronta, opremljeni su zasebnim kompresionim komorama u kabinetu. Gornji i donji deo kabineta međusobno su dodatno izolovani, a u donjem delu nalaze se niskotonske jedinice. Prvi niskotonac smešten je na donju stranu kabineta i usmeren nadole, a nalazi se u sopstvenoj kompresionoj komori manje zapremine. Drugi niskotonac postavljen je unutar kabineta, direktno iznad prvog i takođe je usmeren nadole, ali je njegova komora znatno veća i opremljena bas-refleks otvorom na zadnjoj strani. Dakle, unutrašnjost zvučnika praktično je podeljena na četiri zasebne komore – po jedna za svaku zvučničku jedinicu, od kojih su tri kompresione, a samo jedna s bas-refleksom. Neat stoga navodi da ovakvo rešenje u suštini predstavlja dvosistemski zvučnik, koji je postavljen na dodatno izolovani sabvufer u donjem delu kabineta, uz bas-refleks otvor podešen tako da omogući postavljanje prilično blizu zadnjeg zida.

Slušni test

Kako smo na testu imali već razrađen par zvučnika, kritičko slušanje moglo je da počne odmah, ali treba naglasiti da proizvođač preporučuje najmanje 200 sati razrade. Iako mogu da rade u manjim prostorijama i stešnjenim okruženjima, Neat Ekstra će umeti da cene nešto veći prostor, pa preporučujemo da im pružite nekoliko desetina centimetara od zadnjeg zida. Pored osetljivosti od 88 decibela i nominalne impedanse od osam oma, Neat navodi minimalnu impedansu od pet oma, pa se Ekstre, bar na papiru, predstavljaju kao zvučnici koji nisu posebno zahtevni za pokretanje. Ipak, mi smo odlučili da igramo na sigurno, pa smo za pogon upotrebili pretpojačalo i izlazno pojačalo Exposure 3010S2, dok se na poziciji digitalnog izvora našao Mytek Brooklyn DAC+.

Slušanje smo započeli džez standardom „Isn’t This a Lovely Day“ sa albuma Ella & Louis. Kao najupečatljiviji deo ove numere, pa i celog izdanja, prepoznatljivi vokali dve legende prikazani su izuzetno verodostojno i tonski tačno. Ekstre su nam predstavile svu zavodljivost glasa Elle Fitzgerald, s lakoćom varirajući od tihih i suptilnih deonica do prodornih i katkad agresivnih refrena. Situacija je bila ista kod Louisa Armstronga: karakteristično hrapav vokal prezentovan je upečatljivo, uz zadržavanje finesa i nepomućenost transparentnih detalja i tokom spuštanja u niže registre. Ipak, bili smo još više impresionirani bliskim i intimnim prikazom muzike, kakav se praktično ne može sresti kod podnostojećih zvučnika, pa smo počeli da verujemo tvrdnji proizvođača da su ovo zapravo mali regalski dvosistemci s dodatim sabvuferom za bolji bas.

Usledio je američki basista Christian McBride na debitantskom solo-albumu „Gettin’ to It“, uz koji smo uživali u fantastičnom prikazu kontrabasa. Pomoću Neata, ovaj masivni instrument je u rukama majstora pokazao sve svoje vrline, bez obzira na to da li su u pitanju bile masne, odzvanjajuće note prilikom okidanja prstima, ili prodorno režanje tokom prevlačenja gudalom preko žica. Pored toga, Ekstre su nam podarile uverljivu pozornicu izdašnih dimenzija, preciznog prikaza i – što je još impresivnije – izraženog pozicioniranja po dubini. Iako bi se moglo pomisliti da mali broj instrumenata čini prostorno pozicioniranje lakšim, ista ta nepretrpanost zvukom čini da se greške lakše zapažaju, a Ekstre su ovaj deo testa prošle s najvišim ocenama.

Kao delo koje dobro poznajemo, za test klasične muzike odabrali smo „Žar-pticu“ ruskog kompozitora Igora Stravinskog. Uprkos orkestarskom izvođenju, Neatovi su zadržali široku pozornicu i veoma čistu, a opet ne izveštačeno oštru definiciju pojedinačnih instrumenata. Tokom solističkih deonica jasno se primećuju fiziološke odrednice instrumenta, kao i njegovo pozicioniranje u okviru orkestra, uz zavidnu sposobnost zvučnika da brzo promene fokus bez gubitka definicije i sužavanja ostatka scene. Ovo baletsko delo poznato je po makro i mikro dinamici, a od Neatova teško da bi se moglo poželeti više u ovom pogledu: nagle promene glasnoće prezentovane su na veoma agilan način, uz sposobnost zvučnika da očuvaju pozadinsku tišinu, ali i da se brzo pokrenu i pređu u iznenadni kontranapad u vidu krešenda – mada treba imati u vidu da je za ovo potrebna jednako sposobna amplifikacija.

Za kraj smo odabrali nešto sasvim drugačije – francuski heavy-metal bend Gojira na albumu „The Link“. Neat Ekstra su uz ovaj album pokazale da zaista nisu probirljive u pogledu žanrova muzike i da su još kako sposobne za žestok, najžešći i najmračniji zvuk. „The Link“ se odlikuje iznenađujuće prihvatljivom produkcijom, a zvučnici su nam prikazali svu moć i autoritet bas-bubnja, kao i mašinski nivo brzine i preciznosti u prezentaciji celokupne ritam-sekcije. Kao i ostatak čujnog spektra, najniži tonovi generalno su prikazani sasvim neutralno i, zapravo, Neatovi su veoma podložni uticajima (ne)kvalitetne produkcije. Ukoliko je album snimljen uz prezasićen zvuk i povećan loudness, tokom reprodukcije će se to jasno čuti, dok će dobro snimljena izdanja biti prikazana u punom sjaju. Dakle, može se reći da Neat Ekstra unose nikakve do minimalne koloracije, te da ćete muziku čuti upravo onako kako ju je zamislio tonski inženjer.

Elitizam za sve

Na kraju, možemo da kažemo da Neat nesumnjivo pripada maloj i probranoj grupi ostrvskih proizvođača, čiji se kvalitet ne ogleda u spektakularno luksuznom finišu i astronomskim cenama, već u pristupu koji postavlja iznad svega muzičku celinu, a ne pojedinačne odrednice zvuka. Kako je jasno da sveobuhvatnog prikaza muzike ne može biti bez kvalitetnog zvuka, njihov zadatak utoliko je teži, ali osnivač i glavni dizajner Bob Surgeoner istrajava u slušanju muzike kao glavnom alatu za fino podešavanje svih svojih zvučnika, a Neat Ekstra samo su još jedan dokaz da je to jedini ispravan put.

Neat Ekstra
Preporučena snaga pojačala: 25-150 W
Osetljivost (1 W / 1 m): 88 dB
Impedansa: 8 oma
Topologija: 2x134 mm bas, 1x134 mm mid-bas, 1x50 mm ribonski visokotonac
Dimenzije (ŠxVxD): 170x1.100x250 mm
Masa: 18 kg
Cena: 3.600 evra
Impulse Hi-Fi Audio, 063/211-262
Kvalitet izrade
Funkcionalnost
Zvuk
Vrednost za novac
Izrazito neutralan zvuk.
Verodostojan kolorit.
Elaboriran koncept.
Kvalitetan kabinet klasičnog izgleda.
Povremeno suvlji bas.
4.7