Dejan Mihajlović, septembar 2006
Ove godine održan je pedeseti, jubilarni HiFi Show u organizaciji časopisa HiFi News. Sajam Hi-Fi uređaja, kućnih bioskopa i dodatne opreme vezane za Hi-Fi održan je u hotelu Rainessence, na londonskom aerodromu Heathrow, a svega nekoliko stotina metara dalje, u hotelu Park Inn, održan je sličan Hi-Fi sajam u organizaciji časopisa Sound&Vision, koncepcijski nimalo različit od prvog.
Prvi dan sajma je, kao što je to običaj, bio zatvorenog tipa i uglavnom je poslužio da se prodavci i proizvođači Hi-Fi opreme upoznaju s novim proizvodima, cenama i uslovima poslovanja. Subota i nedelja bile su otvorene i za širu publiku. Cena ulaznice je bila 8 funti po osobi i po danu. Organizacija je bila poslovično dobra, a atmosfera opuštena i vrlo prijatna.
Trendovi
Ako bi se morao izvući nekakav zajednički imenitelj za većinu proizvođača hi-fi opreme, onda bi zaključak verovatno mogao da glasi da takvog imenitelja zapravo nema. Možda bi ispravnije bilo reći da je postignuta “miroljubiva koegzistencija” između različitih tehnologija: vakuum cevi, tranzistora, pojačala u “D klasi”. Slično bi se moglo reći i za izvore zvuka: gramofoni i CD plejeri bili su ravnopravno zastupljeni. Ta šarolikost mogla se konstatovati i kad su zvučnici u pitanju: od elektrostatika, preko zvučnika sa ribbon tweeterima, do najnovijih dizajna sa berilijumskim visokotoncima. Jednostavno rečeno, glavni cilj je postići što kvalitetniju i verniju reprodukciju zvuka, dok je način na koji se do toga dolazi, čini se, prestao da bude predmetom isključivih, ponekad gotovo “religioznih” rasprava.
Ipak, primetno je bilo odsustvo SACD i DVD-Audio plejera. S druge strane, dizajn CD plejera postao je kompleksniji (veći broj DAC-ova, 24-bitska rezolucija, razne metode za smanjenje jittera, složeni izlazni stepeni sa vakuum cevima ili tranzistorima). Očigledna namera je da izvor zvuka, na osnovu Red Book CD specifikacije, bude što neutralniji i da pruža što je moguće manje obojen zvuk. Pri tome poseban naglasak stavlja se na dinamiku (kako mikro tako i makro dinamiku) izvora zvuka, ali i celog sistema. Čini se da je na sajmu ove godine dominirao krajnje neutralan, jako dinamičan zvuk, detaljan u vrlo širokom frekvencijskom opsegu, što kod dobrih sistema na kraju rezultira vrlo živom i vernom zvučnom reprodukcijom. Sistemi koji su “veći od života” nisu više u modi i svaka dodatna koloracija ili dinamičnost, koje se ne prepoznaju kao realne, smatraju se nepoželjnima. U tom pogledu, pojedini sistemi bazirani na vakuum cevima se uopšte nisu razlikovali od onih baziranih na tranzistorima. Zapravo, ponekad je bilo veoma teško uopšte prepoznati koja je tehnologija u pitanju.
Hi-Fi sistemi: izbor
Zbog razmera ovog sajma nemoguće je nabrojati sve izložene sisteme. Nemoguće je čak i po jednom rečenicom pomenuti sve njih, za potrebe jednog novinskog članka. Zbog toga ćemo izdvojiti samo nekoliko primeraka, koji su piscu ovog teksta posebno ostali u sećanju. Svesni nemogućnosti da pomenemo svaki sistem, pa čak ni svaki dobar sistem, unapred se izvinjavamo zbog nepotpunosti i ograničenja ovog prikaza.
Pasivni pre-amp: Music First
Pre par godina na tržištu se pojavilo pasivno pretpojačalo engleske firme Music First. Pasivna pretpojačala su nekada uživala veliku popularnost, prvenstveno zbog svog relativno jednostavnog koncepta, koji je za posledicu imao nisku cenu i istovremeno visok kvalitet reprodukcije. Međutim, klasična pasivna pretpojačala, koja zapravo ne pojačavaju već samo vrše slabljenje ulaznog signala, i to pomoću otpornika koji se ubacuju na red u putanju signala, bila su osetljiva na impedanse uređaja koji su se s njima povezivali. Zato je trebalo voditi računa o čitavom nizu faktora: da kablovi ne budu predugi, da nemaju veliku kapacitivnost, da je impedansa izlaznog pojačala usaglašena itd.
To je i bio razlog što je ovaj koncept tokom nekoliko zadnjih decenija uglavnom napušten. Međutim, firma Music First (inače, firma-kćerka poznatog engleskog proizvođača transformatora Stevens & Billington) je taj problem rešila koristeći specijalne transformatore (jedan po kanalu) sa 23 sekundara. Na taj način vrši se adaptacija izlazne impedanse pretpojačala. Time su zadržane dobre osobine pasivnih pretpojačala (minimalan uticaj na ulazni signal), a rešen je glavni problem – podešavanje izlazne impedanse u odnosu na stepen pojačanja (u ovom slučaju ispravnije je reći slabljenja). Music First proizvodi dva različita modela ovog pasivnog pretpojačala: prvi je nešto jeftiniji (1.500 funti), motan bakarnom žicom, dok je drugi iznutra kompletno ožičen srebrnom žicom (Audio Note), pa je i njegova cena zbog toga srazmerno viša (3.200 funti). Takođe, i transformatori su motani srebrnom žicom. Taj “srebrni” model bio je izložen na ovom sajmu, i to u kombinaciji s najnovijim Shanling CD plejerom CD500, Sati 300B izlaznim pojačalom i trenutno pravom zvezdom u Engleskoj – Hyperion HPS 938 zvučnicima (“zvučnici bez kompromisa za svega 3.700 funti”). Svi kablovi bili su od čistog srebra.
Zvuk je bio izuzetno detaljan, “svetao” i nikakav pad dinamike nije bio primetan. Frekvencijski ekstremi prenošeni su jasno i diferencirano, a kompletna prezentacija bila je realna i veoma upečatljiva.
Najbolji sistem na sajmu: Leema, Burmeister i Eben
U sobi u kojoj je firma Nordost demonstrirala svoju novu paletu kablova bio je izložen sistem sastavljen od CD plejera Leema Antila, integrisanog pojačala Burmeister i izuzetnih danskih zvučnika Eben X3. Ceo sistem bio je spojen pomoću Nordost Valhalla kablova, a prečišćavanje i napajanje strujom svih komponenata bilo je povereno uređaju pod imenom Thor, koji je firma Nordost razvila zajedno sa firmom Isotek.
Ovo je zvuk koji bi se mogao nazvati karakterističnim za novu generaciju high-end sistema: izuzetno detaljan i neutralan, s naglaskom na dinamičnosti muzičkog dešavanja. Rezolucija je izuzetna u celom čujnom frekvencijskom opsegu. Svi oni ponekad prijatni artefakti u reprodukciji zvuka, poput određene “topline”, “dubokog basa” ili “rafiniranih” srednjih tonova i tome slično – sve to je iščezlo u zvuku ovog sistema. Ostali su neutralnost, prostornost, dinamičnost i izuzetna rezolucija, koji na kraju rezultiraju sjajnom verodostojnošću reprodukcije. Ovo je zvuk kod kog je vrlo teško izdvojiti bilo kakvu komponentu reprodukcije – jednostavno, muzika je tu pred vama i vi treba samo “da je dohvatite”.
Leema – nova zvezda na Hi-Fi nebu
Leema Acoustics je engleska firma koju su 1998. godine osnovala dva bivša BBC inženjera zvuka, Mallory Nicholls i Lee Taylor. Lee je od njih dvojice poznatiji, jer je baveći se snimanjem zvuka, između ostalog i za filmove, dobio Zlatnu palmu u Kanu, kao i mnoge druge nagrade. Godine 2001. oni su prezentovali javnosti svoj prvi proizvod – mali monitorski zvučnik Xen, da bi već 2006, na ovom sajmu, bila izložena kompletna paleta njihovih proizvoda: zvučnici, pojačala, CD plejer…
Sistem koji je demonstriran sastojao se od Leema Antila CD plejera (20 DAC-ova, 24bit/96 kHz), integrisanog pojačala Leema Tucana (150 W/8 oma, izlazna struja 20 ms – 50 A) i zvučnika Leema Xone (6 oma, osetljivosti 87,5 dB, mase 32 kg i visokih 89 cm).
Zvuk je bio veoma sličan prethodno pomenutom sistemu. Prostornost i rezolucija su možda bili za nijansu ispod Burmeister/Eben kombinacije, ali je zato dinamika bila zaista primerena. S obzirom na nekoliko puta nižu cenu Leema komponenti, rekli bismo da je to više nego lep uspeh za ovu englesku firmu, još uvek relativno novu. Leema je ime za koje će se u budućnosti sasvim sigurno još dosta čuti.
Skupo ali dobro: Audio Research i Wilson Watt/Puppy 8
Ovo je bio jedan od najskupljih sistema izloženih na sajmu. Sastojao se od Audio Research elektronike: CD plejera CD7, pretpojačala Reference 3 (sl. 7) i mono blokova Reference 210. Zvučnici su bili Wilson Watt/ Puppy System 8s (sl. 9), a kablovi proizvod firme Transparent.
Demonstracija ovog sistema trajala je oko sat i održana je u posebnoj prostoriji (nekoliko spojenih hotelskih soba) za koju je bila potrebna ulaznica. Samu demonstraciju održao je direktor marketinga firme Wilson, koji je istovremeno i snimatelj zvuka, pa je celu demonstraciju vršio koristeći diskove koje je sam snimio u poslednjih nekoliko meseci.
S obzirom na cenu ovog sistema (za taj novac može se kupiti stan u bilo kom gradu na svetu) očekivanja su bila velika. Dobrim delom ona su i ispunjena.
Audio Research predstavio je novo Reference pretpojačalo sa ruskim 6H30P lampama, koje je u Hi-Fi svet uveo pre nekoliko godina glavni konstruktor firme Balanced Audio Technologies, Viktor Khomenko. Ove lampe, koje su tajno razvijane u ruskim vojnim institutima, pre nekoliko godina su, posle silnih peripetija, konačno odobrene za masovnu upotrebu. Imaju izuzetne karakteristike i superiornu reprodukciju zvuka u odnosu na bilo koju 6922 lampu, koje se obično koriste u pretpojačivačkim sekcijama.
CD plejer CD 7 predstavlja najnoviji Audio Research model, koji je za klasu iznad modela CD3 (za koji se nama uvek činilo da daje najneutralniji mogući zvuk sa Red Book CD-a). Na mono blokove Reference 210 ne bismo trošili puno reči: 210 W na 8 oma, realizovanih pomoću tri para 6550C izlaznih lampi, spojenih u push-pull konfiguraciju.
Wilson Watt/Puppy je najpoznatija Wilson linija zvučnika; može se slobodno reći – proizvod kojim je ova firma stvorila sebi ime i mesto u high-end Hi-Fi svetu. Ovo je osma iteracija istog proizvoda. Ponovo su izvršene određene adaptacije na kućištu i na bas jedinicama, s ciljem dobijanja još verodostojnije reprodukcije. Cena za par: 25.000 $.
Razlika između ovog sistema i, recimo, Leema/Burmeister/Ebena, leži u tome što je zvuk Audio Research/Wilson kombinacije bio još neupadljiviji i možda za nijansu neutralniji. Primetno je, međutim, bilo da je jeftiniji sistem bio dinamičniji, dajući istovremeno prostornost (realnost rasporeda instrumenata i vokala u prostoru) koja je delovala detaljnije i prirodnije. Naime, iako je demonstrator tvrdio da je pri reprodukciji snimka jednog hora dečaka (snimljenog u jednoj crkvi u Majamiju) moguće čuti ne samo hor kao celinu nego i svaki pojedinačni glas dečaka u horu, pa čak i da je moguće locirati njihov položaj u prostoru, nismo sigurni da je nama to pošlo za rukom. Pri tome, nismo sigurni da dosta jeftiniji Leema/Burmeister/Eben to ipak ne bi uspeo da reprodukuje, što je svako od prisutnih mogao i da potvrdi.
Legenda koja traje: Quad ESL-2905
Engleska firma Quad postala je poznata širom sveta po svom dizajnu elektrostatičkih zvučnika, koji datira još iz druge polovine pedesetih godina prošlog veka. Quad elektrostatici (upravo serija ESL) odolevala je vremenu i trendovima, i ostala pojam za muzikalnost, rafiniranost i analognu reprodukciju muzike. Međutim, vremena su se promenila, a zahtevi tržišta se sve više kretali u pravcu veće rezolucije, dubljeg basa, povećane dinamike, bolje disperzije zvuka… Ako je verovati članku Kenna Kesslera, izdatom u ovogodišnjem oktobarskom broju HiFi Newsa, čitava priča o novom modelu Quad elektrostatika počela je zapravo još davno. Pre dosta godina jedan od glavnih dizajnera u firmi SME, Alastair Robertson-Aikman, prepravio je do neprepoznatljivosti svoje stare Quad ESL-63. Kvalitet njihove reprodukcije postao je predmet kulta u “posvećenim” Hi-Fi krugovima u Engleskoj. Kada je doneta odluka da se izvrši kompletan redizajn Quad elektrostatika, jedan od dizajnera Quada, Dave Patching, otišao je da poseti Alastaira i pokuša da shvati u čemu su se sastojale njegove korekcije jednog inače vrlo uspešnog dizajna. Povratak u laboratoriju i nekoliko godina rada rezultirali su pojavom dva nova modela: ESL-2805 i ESL-2905.
Na sajmu je demonstriran model ESL-2905. Sistem se sastojao od Quad CD plejera CDP-2, koji je bio direktno povezan na izlazno Quad 909 pojačalo snage.
Zvuk je zadržao one stare kvalitete – fokusiranost na muziku i izuzetnu rafiniranost reprodukcije – ali primetno je bilo i da ovi novi paneli zahvataju mnogo dublje nego bilo koji njihov prethodnik. Naime, ovi novi Quadovi su u stanju da reprodukuju niske frekvencije i do 28 Hz. Na gore ovaj model ide do 21 kiloherc. Utisak koji smo imali nakon jedne poduže slušne sesije bio je jednostavno: Zvučnici? Zar su tu uopšte bili neki zvučnici? Zaista, čini vam se da vam nikad u životu neće biti potrebna bolja reprodukcija zvuka – zato što bolja i ne postoji.
Umesto zaključka
Nakon dva dana slušanja ovakve gomile veoma dobrih i onih manje dobrih sistema, padate u ozbiljno iskušenje da na svoj kućni Hi-Fi sistem pogledate, u najblažem slučaju, s podsmehom i dozom sažaljenja. I pored toga što nam se po povratku sa ovakvih sajmova to redovno dešava, čini se da je poenta ipak u nečem drugom. Poredeći ovakve sisteme, makar samo one prethodno navedene, postaje jasno da svi oni, ma kako dobri bili, ipak na neki svoj specifičan način samo reprodukuju ono što se nalazi na malim srebrnastim, plastičnim pločama. I koji je onda od tih načina onaj “pravi”? Verovatno onaj koji se vama najviše sviđa… Ili, što bi rekao jedan naš dobar prijatelj: “Onaj koji imam kod kuće”.
Muzika se ipak sluša glavom, a ne ušima. I ipak je muzika motiv za jedan kompleksan sled imaginativnih dešavanja, za koji dobar Hi-Fi može da predstavlja uzbudljiv podsticaj, ali ne i neophodan preduslov. Zar Betoven svojom nemogućnošću da čuje to nije dokazao? Jednom zauvek…