Jump to content


Priča o 3 čela


DejanM

Recommended Posts

Wendy Law je akademski obrazovana čelistkinja. U ovom videu sa YT ona svira istu kompoziciju na 3 različita čela, koja se veoma mnogo razlikuju po ceni. Pitanje je: da li uočavate razliku ? Ako čujete razliku, da li ste u stanju da identifikujete u čemu se ta razlika sastoji ?

Uostalom, ljubitelji i vlasnici HiFi uredjaja su naučeni da čuju razlike izmedju raznih komponenti i po definiciji imaju izvežbano uvo da i neke vrlo suptilne nijanse uoče. Doduše, ovde se ne radi o HiFi uredjajima vec o 3 varijante istog instrumenta, ali suština je ista: u kojoj meri se mogu uočiti razlike u reprodukciji i na koji način bi ih mogli definisati ... ?

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Nisam ekspert za instrumente ni iz blizine, ali ovako meni zvuče.

5000 dolara čelo  ima zagušenu prezentaciju žica i davi se u brundavom telu utrobe instrumenta. Donekle mi se čini i da je i najveće zapremine od sva tri. Meni previše tela u zvuku instrumenta i da, kada prevuče gudalo, po najdebljoj žici baš zvuči nekako preteško i nerafinirano.

180.000 dolara čelo ima potpuno odsustvo tog telesnog volumena u zvuku, a ističu se odjeci unutra. Žice su dosta prisutnije i pročišćeniji su tonovi, ali za moj ukus previše oslobođeno tela. Najviše mi smetaju odjeci iz unutrašnjosti instrumenta ali previše prečišćeni od rezonanca žica. Žice su daleko sadržajnije rezonance što tonovima daje ekstra dužinu i preklapanja, pa i izvođenje deluje senzualnije. Jedino što mi smeta je prebrz odsečan sveopšti karakter. Što bi mi rekli malko tanko, kao da je naštimano više od druga dva.

1.000.000 dolar čelo definitivno konstantno se čuje odvojeno gudalo kako reže odvojeno od rezonce žica koje ostaju meke i pitke jer su podržane telesnom rezonancom iz unutrašnjosti instrumenta. Ni trunke brundavosti čak ni na najdublje odsviranim tonovima po najdebljoj žici. Po neki vrlo smiren i pritajen odjek tela koji mi je najviše smetao kod drugog po ceni violončela. Apsolutno najelegantnija pitkost odsviranih tonova. Ni u jednom trenutku nisam čuo da tonovi nastaju unutar tela već baš na samim žicama. To me dovodi do zaključka da je telo dodatno ukrućeno nekakvim rešenjima uz korišćenje daleko kvalitetnijeg materijala u izradi instrumenta.

U pragove i vrat se ne razumem, kao ni u ostatak elemenata instrumenta pa se na to ne bih osvrtao.

Ovo je moj slušni doživljaj i razlike su vrlo jasno čujne. Violine različitih nivoa imaju slične manifestacije, ali se više može zapaziti žičanost zvuka skupljih u odnosu na telesnost jeftinijih instrumenata.

Link to comment
Share on other sites

kako raste cena instrumenta tako mi deluje da ona sve bolje svira.

 

sa ovim skupim kad zatvorim oci u momentima deluje da to nije solo celo vec da ima jos nekoliko instrumenata (to se odnosi na vislje registre)

 

kao i kod zvucnika kad hoce proizvodjaci da fascinira da ide jako duboko ali ispadne mumlavo, necisto, nepovezano sa ostatkom, tkzvano bambaranje (to se odnosi na nize registre)

Link to comment
Share on other sites

15 minuta ranije, patason said:

kako raste cena instrumenta tako mi deluje da ona sve bolje svira.

 

sa ovim skupim kad zatvorim oci u momentima deluje da to nije solo celo vec da ima jos nekoliko instrumenata (to se odnosi na vislje registre)

 

kao i kod zvucnika kad hoce proizvodjaci da fascinira da ide jako duboko ali ispadne mumlavo, necisto, nepovezano sa ostatkom, tkzvano bambaranje (to se odnosi na nize registre)

Kako kaze father oseti se razlika. Malo cudno to gudalo ide, malo cepa usi. Pogotovo kod 1. izvodjenja. Naravno ne razumem se u cela. :)

Dejane, svaka cast na linku. Da treniramo usi. Mada, znamo otprilike sta i kako cujemo. 

Link to comment
Share on other sites

Sledeće pitanje: od kog instrumenta iz ovog videa kazete sebi ovo kako čelo zvuči, to mi smeta da slušam muziku ? Ili drugačije formulisano: da li vas zvuk pojedinog instrumenta sprečava u uživanju u Mocartu - čujete razliku ali vas ona sprečava (ili ne) da uživate u muzici ?

Svrha ovog mog pitanja se sastoji u tome da predpostavljam da kvalitet reprodukcije, kada predje odredjeni nivo, nas zapravo ne sprečava da uživamo u muzici. Pitanje je da li smo mi razvili jednu posebnu osobinu, a to je uživanje u zvuku ? Ili je moja predpostavka pogrešna jer je doživljaj muzike uslovljen kvalitetom reprodukcije: što je kvalitet reprodukcije bolji, utoliko je doživljaj muzičkog dela veći ?

Navešću jos jedan razlog za ova moja pitanja ... Kada gledam nastup nekog banda u živo (a to je navodno etalon "verne reprodukcije"), ja nikada ne razmisljam o kvalitetu reprodukcije ili samom zvuku (sem ako je nešto pogrešno namešteno) već slušam samu svirku, da li me ona ponese ili ne, itd. Znači na koncertu ja nisam HiFi fun, već sam posvećen slusanju muzike i da li je klavir Boesendorfer ili Steinway mi nije toliko bitno. Bitno mi je kako to sve zajedno zvuči, da li ima energije, ... Pitam se onda da li postoji neka granica, nakon koje je nepotrebno poboljšavati zvuk svog HiFi sistema, jer to ionako ne utiče vise na doživljavanje same muzike već više utiče na doživljaj samog zvuka, kome smo tako posvećeni ... ?

Link to comment
Share on other sites

Razlike su jasno čujne. Meni je problematično što su instrumenti različitih dimenzija (zapremina) pa kako rezonantne komore nisu tjunirane na iste frekvencije sva tri zvuče različito u nižem delu spektra. Broj 1 je "najmasnije" a broj 2 "najtanje" zvučeće. Cene ne komentarišem, milijon dolara za instrument koji slušaju samo zaljubljenici, neki promil populacije, mislim ... :heat

Link to comment
Share on other sites

Dejane,

Cela suština mog bavljenja HiFi-jem u celosti, gde ubrajam i "sitne čačkalice" je da bih sebe ili izvođenje približio međusobno. Pod približio mislim na vrlo kompleksnu slagalicu celovitog utiska koji mora da bude u balansu do najfinije niti koju proizvodi pojedinačni instrument u toj celini.

Ono što sam ja primetio dugogodišnjim posetama živih nastupa je da slušajući nastup u celosti percepiram sve izvođače do izvesne detaljnosti koja dopunjuje celinu. Ipak, kada se svesno fokusiram na samo jednog u npr. blues bendu ili grupu instrumenata gudača ili kontrabasista u filharmoniji, počinjem da gubim jaku vezu sa ostatkom celine tj. prelazim u daleko fokusiraniju pažnju samo tog instrumenta. Počinjem da preciznije raslojavam tonalne elemente predmetnog instrumenta. Značajnije zapažam energiju izvođenja, greške pri sviranju ili specifičnosti raznoraznih pojava koje taj instrument rasipa u prostor. Menjajući fokus na drugog izvođača opet se otvara lepeza slojeva tonalnog bogatstva. Kao kada gledate u Armadu koja se približava vašoj obali, ali kada pogledate bolje uočavate komandni brod, na kome dalje primećujete kapetana i posadu, koji na još bliži uvid maše rukama i naređuje da se topovi okrenu premavama. Tek onda shvatate celi kontekst takog poduhvata koji ide ka vama.

Taj "fenomem" sam jako rano primetio u živim nastupima i vrlo često koristio kako bih izolovao nečije sviranje ili način izvođenja od ostatka benda ili izvođača kamernog sastava. Od sredine devedestih razvijam sistem i stremim ka tom idealu. Na sreću sam uspeo u tome i ne samo da mi sistem pruža perfektno tonalno izbalansiran muzički sadržaj već mi pruža upravo nesmetanu fokusiranu pažnju i fenomen izdvajanja instrumenta sa svim svojim raskošima. Mekoća, grandioznost i produhovljena perspektivna prezentacija pozicija izvođača, mi dodatno daje iluziju slušanja instrumenata iza onih koji su pozicionirani najbliže.

I ranije sam pisao i davao primere u nekoj ranijoj temi o zvučnoj percepciji, ali naglašavam da je dirigent taj koji bira izvođače, zajedno sa njihovim instrumentima. Dodatno ih tjunuje da dobije energiju koju želi na koncertu da izvede. Neki su vrlo uspešni u tome, neki su manje uspešni da prenesu čaroliju istog dela na mnogo različitih načina. Muzičko obrazovanje je svakako poželjno da se vrlo elokventno elaborira razlika jednog izvođenja od drugog. Muzičkim amaterima i audiofilima je najvažnije da stiču reference na živim nastupima, pa čak i na HiFils Show-u u hodniku :), na ulici, svakako u dvorani, jazz/blues klubovima, možda i u kafani (ali nisam siguran), da razvijaju emocionalni senzibilitet upijanja muzike i pokušaju bar na taj način da se povežu i zavrte čigru u glavi.

Izvinjavam se na dužini, malo me je ponelo, iako sam se trudio da budem što kraći i jasniji.

Link to comment
Share on other sites

moj skromni komentar 
sto se tice zvuka bicu najkrace moguc: kad bih kupovao CD, uzeo bih onaj sa snimkom cela od 1 milion

a sada sustna
za razliku od (mahom) ostale muzike, klasicna muzika nema "studijski/originalan snimak", nema "album", nema "produkciju je radio taj i taj". Isto delo cu mozda sutra cuti da je izvedeno na instrumentu od 5hiljada $ ali se to izvodjenje meni vise dopadne. Dela klasicne, cesto imam sa razlicitim dirigentima jer mi se razlikuje kako zvuci sa Karajanom odnosno Abadom ili nekim trecim. 
stvarno je prelep zvuk 1M cela, prosto je HUMAN! , ali, pre cu obracati paznu na to kako je izvedeno

(parafraziranje u suprotnom smeru, ne postoji toliko dobar instrument koliko ja umemn lose da sviram :))

Link to comment
Share on other sites

Evo malo i na temu kako izvođač podiže kvalitet jeftinijeg instrumenta ili kako par detalja oko držanja instrumenta i dinamike sviranja izvođača, menjaju tonalitet vrhunskog instrumenta ... Malo su neozbiljni, ali vrlo interesantan video. Ima i deo gde pogađaju sa povezom preko očiju ... Konačno, ne može to ni bez dobrog para ušiju. ;)

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...