Jump to content


KONCERTI [najave, desavanja ...]


Pirate

Recommended Posts

Dan Stuart Band (with Sacri Cuori) - 4. oktobar Gun Club - 1000din - karte: Pinball Wizard, Å ikarica

Ljudi su sinoc još uvek popunjavali salu Gun Cluba kada se na binu popeo instrumentalni bend Sacri Couri i otvorio vece u postavi bubanj, bas, gitara i harmonika (klavijature kasnije).

Žamor i medusobno pozdravljanje ljudi prekrivali su tonove nežne pustinjske balade na tragu onih kakve sviraju mnogo slavniji Calexico, ili Friends of Dean Martinez. Bend je pokuÅ¡ao da stvar preokrene u svoju korist, miksujući lagane, atmosferiÄne sa mnogo energiÄnijim pesmama:

Ipak, tih pola sata, nakon kojih se bend povukao sa scene, ostavili su me popriliÄno ravnoduÅ¡nim.

Na scenu izlazi Dan Stuart, raspoloženje u publici se menja i prilika sa gitarom, okružena istrošenim metama na bini Gun Cluba dobija punu pažnju. Ipak je u publici dosta mojih vršnjaka, koji se itekako sećaju Green on Red.

Chris Cacavas, Chuck Prophet i Dan Stuart na jednom mestu - kakav bend!

Vitlao sam glavom i skakao po sobi uz njihove pesme, kao što će se samo malo kasnije naš gost, tinejdžerski neotesano majmunisati po bini kao da je samo njegova.

Pre toga, Dan Stuart se obraća publici manirom iskusnog Å¡oumena. Napominje da je po prvi put u Beogradu i da ga na neki naÄin (nisam ukaÄio taÄno koji, možda po konfiguraciji, meÅ¡avini sjaja i bede, novog i sjajnog naspram troÅ¡nog i oronulog, itd...) Beograd asocira na Mexico City.

Nikada nisam bio u Mexico Cityju. Za mene je on samo mitsko mesto, kloaka u koju se slivaju Ameri otpadnici, Barouzovi džankiji i pederi u potrazi za jeftinim dopom i guzicama meksiÄkih deÄaka. Mesto krvavih obraÄuna i korumpiranih policajaca, mesto u kome kada ubijaju studente, ne ubijaju manje od sto, mesto u kome je lako nestati i gde je život jeftin, tamo gde je Vesna PeÅ¡ić bila ambasador, mesto borbe protiv rasistiÄkog MOKa i na kraju, mesto epskog skoka Boba Bimona.

I neznaÅ¡ koliko si, verovatno sasvim sluÄajno, u pravu, gringo i koliko zapravo liÄimo!

Vodimo raÄuna da naÅ¡e žrtve budu manje brojne, kriminal cveta i ne znaÅ¡ koga pre da se ÄuvaÅ¡: policije, ili onoga koga policija goni. I u Beogradu se sasvim lako nestane, a život ne vredi baÅ¡ mnogo. Olimpijadu baÅ¡ i nismo imali, ali imamo http://www.youtube.com/watch?v=QZ4uloEXBmA.

Sve je sliÄno, samo nekako manje. El poco Mexico Ciudad!

Prve dve pesme Dan Stuart izvodi samo uz pratnju akustiÄne gitare i njegov glas momentalno osvaja. Na bini mu se zatim pridružuje prateći bend - od maloÄas znani Sacri Couri. Nakon prvih taktova prepoznajem song:

a kroz mene kao da prolaze one strahote osloboÄ‘ene iz Izgubljenog kovÄega. Žmarci niz kiÄmu, znoj mi oblije telo i potpuno skvasi kariranu koÅ¡ulju, koju sam oteo dedi joÅ¡ pre dvadeset godina i suze navru na oÄi. Dvadeset i jednu godinu sam imao, kada sam obožavao ovu pesmu.

Nakon toga sve je bilo baš kao rokenrol praznik.

Red opakih Green on Red standarda, pa red melanholije i red novih pesama. Bojažljivi bend sa poÄetka se, uz lidera kakav je Dan Stuart, transformisao u bend koji ujeda, publika oÄarana, naruÄuje pesme...

Grimasa Dana Stuarta dok izvodi svoj šou poput je iskrivljene i preobražene grimase Džokera. Džokerovo lice, ili maska unakaženo je strahom od života, Dan Stuart, svojim neprolaznim pesmama ruga se smrti (i ako je se verovatno, koliko i svako od nas ponekad plaši) i slavi život.

Družićemo se joÅ¡, gringo, uz pesme sa nove ploÄe:

Za promenu, zvuk u Ganu odliÄan i za nas koji nismo stajali u prva dva metra.

Na kraju, ćaskam sa DelibaÄićem o koncertu. Stojim bliže izlazu. Prolazi gos'n Žikica, nasmejan, mahne rukom u znak pozdrava: "Vidimo se u nedelju!"

U krevetu, treba mi vremena da se uspavam.

Ujutro, surovo me budi telefon. U osam sam već za kompom. Uredno grupišem cifre po tri, dve decimale odvajam zarezom, uljudno odgavaram na pozive, ispravljam tuđe propuste, unesem i po neki svoj. Smejem se i zasmejavam druge. Koleginicama donosim pecivo, nešto kasnije i podnevnu kafu.

Ne pripadam nikome i ne spadam nigde.

Intervju sa Danom Stuartom: http://www.popdepres...n/danstuart.htm

Link to comment
Share on other sites

Rashomone, djecace, bas lep prikaz onog dogadjaja u Gunu....da li si koleginicama objasnio da si tako dobar prema njima zbog dozivljaja od prethodne veceri? Mozda ti udijele mesecnu koncertnu apanazu da takav budes sto cesce :wave2

Isao bih s tobom, recimo na Keitha, ali kod mene nema koleginica pa bi se energija protracila uludo. Sta imas da kazes u svoju odbranu, iliti sta bi coveka privuklo na koncert JPK-a?

Link to comment
Share on other sites

Rashomone, djecace, bas lep prikaz onog dogadjaja u Gunu....da li si koleginicama objasnio da si tako dobar prema njima zbog dozivljaja od prethodne veceri? Mozda ti udijele mesecnu koncertnu apanazu da takav budes sto cesce :wave2

Isao bih s tobom, recimo na Keitha, ali kod mene nema koleginica pa bi se energija protracila uludo. Sta imas da kazes u svoju odbranu, iliti sta bi coveka privuklo na koncert JPK-a?

Prema koleginicama sam (bar tako volim da mislim) i inaÄe dobar. Jednako kao i one prema meni. Kada imam one dane, trpe me.

A uglavnom i jesam dobar zbog dogaÄ‘aja od prethodne veÄeri, tako da to nema potrebe da im objaÅ¡njavam.

Koncertu JPK nema Å¡ta posebno da te privuÄe, osim dogaÄ‘aja samog.

Tu je par klipova za upoznavanje, a evo i snimka Äitavog nastupa od proÅ¡log meseca (dakle sa ove turneje), mada bilo koji klip teÅ¡ko da doÄarava atmosferu sa svirke, iz kluba i to ne treba objaÅ¡njavati, a Å¡aljem ti i linkove za oba albuma.

http://www.youtube.com/watch?v=rBc6U-DqnT4

Ovo će biti treće gostovanje JPK u Srbiji.

Prvi put 2006./7. u pratećem bendu Jacka Obliviana, mog omiljenog savremenog r'n'r heroja. Ej! Jack O. mi svira na 15 min od kuće, a meni vikend sa klincem i ladno propuštam - prioriteti u životu mora da se znaju.

U junu 2010. stvari dolaze na svoje mesto.

JPK je i dalje u bendu Jacka Obliviana, pojavljuje se i kao autor na tada aktuelnom Jackovom albumu Disco Outlow, ali paralelno zapoÄinje sopstvenu karijeru sa bendom The One Four Fives i tada već ima album prvenac Spills and Thrills. Album daunlodujem i presluÅ¡avam bez većeg zanimanja, pred te nastupe 2010., kada dolazi all stars ekipa: Jack O., Harlan T. Bobo (Äije albume već znam i volim) i JPK.

Na koncertima u Akedemiji, u dva dana, Älanovi benda se rotiraju i prepuÅ¡taju vodeću ulogu jednom iz te trojke.

Prvo veÄe sviraju JPK i Harlan T. Bobo.

Koncert JPK primam mlako, iako uopÅ¡te ne mislim da je bio loÅ¡, a ljudi oko mene su ga uglavnom doživeli sasvim drugaÄije. Tada sam bio u Äudnom emotivnom stanju, u vreme promene radnog mesta, sa loÅ¡om vesti iz familije baÅ¡ tog dana, a i drhtao sam od nestrpljenja da Äujem Jacka Obliviana koji će svirati naredne veÄeri.

Elem, od svih vinila koji su mi nedostajali u kolekciji i koji su bili u ponudi tih veÄeri nisam pazario baÅ¡ taj prvi JPK (Spills And Thrills), iako sam kupovao baÅ¡ od njega jer je bio zadužen za merch, pa me malo bilo i stid.

U međuvremenu, zavoleo sam i taj album, pa sam nadoknadio propušteno i pazario vinil, koji redovno vrtim, a prošlogodišnji album The Man That Time Forgot me već osvojio na prvu loptu.

InaÄe, postoji i priÄa da su mlaÄ‘anom JPK, na tom prvom gostovanju u Srbiji, nakon koncerta u Pirotu (svirali su i tamo, osim Beograda) u sobu uletele dve raskalaÅ¡ne Piroćanke i da on, je li, nije mogao da odoli - ovim, ili sliÄnim reÄima na Akademiji najavio je pesmu Never Could Say No :)

Nema se Å¡ta dodati - muzika bez mnogo trtomudanja, naivna u najboljem smislu te reÄi - za mrdanje kukovima.

Link to comment
Share on other sites

Ako si bio, zucni....

JoÅ¡ pre koncerta sam Äuo kratak izveÅ¡taj od prethodnog dana u Senti. TamburaÅ¡i na uvce, "brandy", uz koji će tokom nastupa kasnije te veÄeri John Paul Keith nazdravljati i sve Å¡to uz to ide...

Imali smo dva sata perfektne rokenrol svirke.

Od prethodnog susreta JPK kao da je ovladao silom - Äovek razvaljuje gitaru i dominira na sceni. Prateći bend (bubanj i bas), pored njega i ne primećujeÅ¡.

Muzika JPK nije vintejdž i ne zvuÄi retro. Ona je jednostavna, poletna i leprÅ¡ava, naivna i suÅ¡tinski Äista i nju nije ni dodirnuo savremeni svet. Zato Mona Lisa zvuÄi isto kao Bad Luck Baby, ili bilo koja druga pesma koju je JPK napisao i odsvirao i zato se i poslednji album, ni malo sluÄajno zove The Man That Time Forgot. JPK kao da se DeLoreanom DMC-12 dovezao do nas i napravio nezaboravan party.

I umesto Å¡to kenjam, mogao sam samo da metnem ovo i da valjda sve bude jasno:

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Mick Harvey Bend - utorak 23. oktobra u KC REX

PD%20MICK%20HARVEY%20BAND.jpg

Posle raznih nepredviÄ‘enih okolnosti, bend mu trenutno ima samo joÅ¡ jednog Älana - Rosie Westrbrook na kontrabasu.

MožeÅ¡ li da nam kažeÅ¡ neÅ¡to o muziÄarima sa kojim sviraÅ¡ na ovoj turneji?

Već dugo nastupam sa Rouzi Vestbruk (Rosie Westbrook), koja svira kontrabas i sa Džej Pi Å ajlom (J.P. Shiloh) sa kojim sam saraÄ‘ivao na poslednjem albumu. On se vratio u Australiju i nije u mogućnosti da svira na ovoj turneji. Planirao sam da u bendu bude i Tomas Vajdler, koji svira bubnjeve , ali on je, nažalost, zadobio ozbiljnu povredu kolena i neće biti u mogućnosti da nam se pridruži. ObiÄno nas troje nastupamo zajedno, kao trio, ali sada ćemo zbog sticaja okolnosti biti duo, Rouzi i ja, a to je zapravo srž onoga Å¡to ja radim, i za mene je dosta znaÄajan taj povratak suÅ¡tini. Ja inaÄe menjam ’konfiguraciju’ svojih nastupa - do onih kad sam potpuno sam (tako sam nastupio na Filmskom festivalu na Paliću proÅ¡le godine) – i sve te formacije funkcioniÅ¡u na razliÄite naÄine.

Kako ste se upoznali ti i Poli (P.J. Harvey)?

DoÅ¡la je na promociju albuma ‘Let Love In’ Bad Seedsa u Londonu u HMV prodavnicu na Pikadiliju sa nekoliko zajedniÄkih prijatelja koji su je upoznali s nama. Posle smo se malo družili, priÄali i tako je sve poÄelo. Sledeće godine me je pozvala da sviram na njenom albumu.

Da li postoji neko s kim bi baš želeo da sarađuješ, ako bi mogao da biraš?

Da, stvarno bih želeo da Bet Gibons (Beth Gibbons) uradi još jedan solo album, sa mnom, ali kada sam je sreo nije baš bila pristojna prema meni, tako da nisam siguran da li bih želeo da radim s njom (smeh)! Bila je baš nepristojna, pa sam pomislio – ok, ništa od ovoga!

Legenda kaže da si bio u Beogradu sredinom osamdesetih tokom jedne hladne zime…

Da, bili smo tu (moja žena i ja) mislim u februaru/martu 1984. godine. Leteli smo za Australiju preko Londona JAT-om, pa smo zastali u Beogradu, a onda smo otiÅ¡li vozom do BeÄa, pa smo se ponovo vratili u Beograd i ostali tu neko vreme zbog mećave. Morali smo da kupimo Äizme za sneg, bilo je mnogo smeÅ¡no. Sećam se nekoliko srpsko-hrvatskih reÄi koje smo morali da nauÄimo da bismo se snaÅ¡li. Jedan, dva, tri, Äetiri…I dalje se sećam. ‘Imate li kava sa mleko’? Na Å¡ta bi odgovarali sa – ‘Ne’! Bilo je zabavno, pomalo problematicno, ali smo se na kraju lepo proveli u Beogradu. Grad je delovao jako lepo, imao je malo istoÄnog u sebi, verovatno i dalje ima to ‘neÅ¡to’.

Kompletan intervju: http://www.popdepres.../mickharvey.htm

Link to comment
Share on other sites

Jel bilo Äemu to sinoć? Niko ni da bekne.

Šta je bilo sinoć? Teško pitanje. Čujem da su Sondek i User bili malo-je-reći nezadovoljni...

Jedan dekica, koji živi u zemlji gde sunce izlazi ranije, jednom prilikom je rekao (otprilike): "Zapadnog Äoveka ubiÅ¡e pogreÅ¡na oÄekivanja - prevelika, premala, a posebno neosnovana". Ja sam na sinoćni koncert otiÅ¡ao sa odgovarajućim oÄekivanjima, i odgovarajuće se proveo :)

Ukratko, sve Å¡to nismo voleli kod Majlsa dobili smo i sinoć - autistiÄni, nadrkani scenski nastup i apsolutno odsustvo komunikacije sa publikom. Tom bendu užasno fali frontmen, osećali smo se kao da gledamo prenos na Mezzu. Svirka je inaÄe bila OK: standardni plameni barokni fjužn. Ko voli - bio je srećan, ko ne voli - nije mu bilo lako.

Darkvude nisam slušao niti sinoć, niti ikad, niti planiram. Oni su za mene srpski Radiohead.

Link to comment
Share on other sites

Ukratko, sve Å¡to nismo voleli kod Majlsa dobili smo i sinoć - autistiÄni, nadrkani scenski nastup i apsolutno odsustvo komunikacije sa publikom. Tom bendu užasno fali frontmen, osećali smo se kao da gledamo prenos na Mezzu. Svirka je inaÄe bila OK: standardni plameni barokni fjužn. Ko voli - bio je srećan, ko ne voli - nije mu bilo lako.

Thanx. OÄekivao sam sve suprotno :)

Moraću, onda, sam sutra da proverim ovo za Darkwoode.

Link to comment
Share on other sites

Ukratko, sve Å¡to nismo voleli kod Majlsa dobili smo i sinoć - autistiÄni, nadrkani scenski nastup i apsolutno odsustvo komunikacije sa publikom. Tom bendu užasno fali frontmen, osećali smo se kao da gledamo prenos na Mezzu. Svirka je inaÄe bila OK: standardni plameni barokni fjužn. Ko voli - bio je srećan, ko ne voli - nije mu bilo lako.

ej, ja ovo kod majlsa baš voleo!

Link to comment
Share on other sites

Šta je bilo sinoć? Teško pitanje. Čujem da su Sondek i User bili malo-je-reći nezadovoljni...

Jedan dekica, koji živi u zemlji gde sunce izlazi ranije, jednom prilikom je rekao (otprilike): "Zapadnog Äoveka ubiÅ¡e pogreÅ¡na oÄekivanja - prevelika, premala, a posebno neosnovana". Ja sam na sinoćni koncert otiÅ¡ao sa odgovarajućim oÄekivanjima, i odgovarajuće se proveo :)

Ukratko, sve Å¡to nismo voleli kod Majlsa dobili smo i sinoć - autistiÄni, nadrkani scenski nastup i apsolutno odsustvo komunikacije sa publikom. Tom bendu užasno fali frontmen, osećali smo se kao da gledamo prenos na Mezzu. Svirka je inaÄe bila OK: standardni plameni barokni fjužn. Ko voli - bio je srećan, ko ne voli - nije mu bilo lako.

Darkvude nisam slušao niti sinoć, niti ikad, niti planiram. Oni su za mene srpski Radiohead.

Pogresno si cuo,Milose.

Koncert je bio dobar,ali Wallace mi je konkretno mnogo bolji bio kad sam ga slusao jednom drugom prilikom klasicnom bi bop izdanju,tri puta vatrenije nego ovde, kao pravi frontmen,gospodar situacije u svakom sekundu koncerta.Ovde to nisam ni ocekivao,verujem i da mu je zadatak bio tezak.Skup sjajnih muzicara koji je svaki pokazao svoje ali nisu zvucali kao bend koji radi zajedno u svakom momentu vec vise kao neki best off profesionalaca(sto ustvari i jesu).Bilo je i dobrih i losih momenata,ali rezultat nije razocarenje,za mene ono sto i ocekivah.Najgori utisak ostavio je basista koji je ocigledno pao s marsa na zamenu u zadnji cas.Videlo se da je dobar,imao je par zanimljivih solaza da to pokusa da potvrdi ali mozda je i on taj koji je pokidao vezivno tkivo,nekak sam svo vreme zamisljao Marcusa na njegovom mestu i kako bi to onda bio sjajan koncert.Omar Hakim je bio odlican, kao i De Francesko.Kao velika zamerka je nenormalno glasan razglas,bar 30% glasnije nego sto treba.Sedeo sam iza miks pulta i zvuk je bio dobar na tom mestu ali preglasno,preglasno bez ikakve potrebe i to je delom cinilo da je sve prenapaljeno i mnoge je isteralo iz sale,mene ne izdrzljiv sam kad se mora.Bilo je milina odmoriti se na kraju uz malo Sindy Loper i krenuti kuci u testo od magle koja me je sacekala na putu do NS.Dva sata za razmisljanje o koncertu.Nije to bas bio nezaboravni koncert kao sto je bio W.Shorter o kome jos razmisljam,ali nije ni za zaborav.Napravio sam i dva snimka pa cu ih postovati ovde kasnije,koja govore vise od reci,kao i najbolji i najatraktivniji deo Paco-vog koncerta.

Link to comment
Share on other sites

Delim svoje miÅ¡ljenje sa Sondekom, kao Å¡to smo i priÄali posle koncerta. Kvalitetan tezga jazz bend, ni viÅ¡e ni manje. Ne oÄekujem neku dugoveÄnu saradnju. Skup sjajnih individua. LiÄno sam dosta viÅ¡e oÄekivao od mr. Coryella koji je poÄeo preglasno i prenapadno, pa se onda povlaÄio dok se nije sasvim povukao. Na kraju je sa neozvuÄenom akustiÄnom gitarom, verovatno poÅ¡to se umorio od stajanja ispred mikrofona i posle odsviranog uvoda i sola, seo pozadi na stolicu i potpuno neÄujno svirao pratnju. ÄŒinilo se kao da ne uÄestvuje u potpunosti u deÅ¡avanjima na bini veÄ viÅ¡e filuje po sopstvenom nahoÄ‘enju. Nisam bio u mogućnosti da gledam ostale koncerte, ali ako je ovo bio peak ovogodiÅ¡njeg jazz festivala (Å¡to bi se po reklami dalo naslutiti) onda bih ga mogao oceniti kao relativno slab festival.

ps. zaboravih da dodam, daleko je ta svirka od Majlsa kod kojeg je muzika bila Ävrsto strukturirana, a uloge u bendu strogo podeljene. Svako je imao svoj prostor ali vrlo precizno omeÄ‘en. Majlsova svirka je obilovala specifiÄnom atmosferiÄnošću jednako iskazanom u pauzama u sviranju koliko i samim sviranjem. U tom smislu svirku od sinoć sam doživeo kao svojevrsnu negaciju Majlsa i verujem da je neki njegov bend tako svirao iza njega dok je bio živ, da bi ovaj izvadio piÅ¡tolj i sve ih pobio na bini. Dakle, osim Majlsove trube i imena, i poneke Wallace-ove fraze, nismo videli skoro niÅ¡ta Å¡to podseća na velikana.

Link to comment
Share on other sites

Verovatno je Majls imao cvrscu ruku :).

Ja se uvek setim one price o James Brown-u kao objasnjenje zasto je njegov band uvek bio dobro "utegnut":

At the same time, Brown's harshness as a leader meant that band members were

constantly facing fines for lateness, flubbed notes, missed cues, violating his strict

dress code...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...