Jump to content


Mladi i muzika


vdzele

Recommended Posts

"U 2020 godinu ulazima sa zanimljivom anketom koju je čuveni Volstrit džurnal sproveo na 1000 ispitanika. Ispostavilo se da bi, od njih četiri, jedan radije gledao Netfliks nego što bi vodio ljubav. A onda se pokazalo da naročito mlađi ispitanici pre biraju Netfliks nego seks. Čak 38 posto ljudi između 18 i 38 godina izjavilo je da bi radije bindžovali (gledali satima svoju omiljenu seriju) na Netfliksu nego što bi vodili ljubav." - Stanko Crnobrnja, Politika.

Ovo je jedini tekst na ovu temu koji sam našao na srpskom. Negde sam nailazio na još gore podatke, Japan, Južna Koreja,.... Da ne idem u dubinu.

Malopre sam pričao sa jednim zabrinutim roditeljem, pa sam ponukan dugim razgovorom hteo malo o ovome. Ukratko, sin mu je zainteresovan za vrlo malo stvari. Ništa ga ne drži duže vezano. Malo košarka, i to je to. Ostatak dana stalno na androidu, jutjub, igrice,....

Pratim ovo već duže vreme, ovako u gradu, u kontaktu sa roditeljima, prijateljima, i na stranim sajtovima koje godinama posećujem.

Jedan zajednički imenitelj iz svega je da mladi puno toga vide, čuju, pogledaju, .... ali da se na ničemu ne zadrže dugo i budu okupirani time. Sve površno osmotre, prime k znanju, i odma traže nešto drugo.

Moje mišljenje je da su nam nove tehnologije donela izmene u ponašanju ljudi. Po mom mišljenju radikalne, ovo je jedna prekretnica u istoriji.

Mladima je sve dostupno, na jedan klik sve je tu u milisekundi. Ova instant dostupnost stvara situaciju da mozak bude prezatrpan novim situacijama koje on površno procesira i ne ulazi u detalje. Po mnogin psihijatrima, mozak prirodno traži uvek nešto novo što će ga zabaviti. To smo najbolje osetili kad smo bili deca, sve nas je interesovalo, kad izgustiramo jednu igračku - daj drugu. Kako starimo svatamo da nam treba sve manje zabave da gustiramo. Ovo sve se dešavalo sporo, godinama.

Ali šta se dešava kad je mozgu dostupno neograničeno puno igračaka po ceo dan, svaki dan, godinama?

Možda najbolju analogiju možemo da damo iz sveta pornografije. Ko je puno gleda mozak postaje neosetljiv na ono što je realan seks. Struka to zove desenzibilizacija.

Tako i ovde, sve igračke sam izgustirao, sve je ok, i .... ništa me ne pogadja da mi privuče dublje. Kako mozak traži uvek novu zabavu, prstići samo lete preko androida. Tu nema kraja. Kako nema kraja zabavi, mozak vremenom gubi senzibilitet za svet oko sebe. On sebe vremenom prebacuje u imaginarni svet i gubi se dodir sa realnim.

U ovom procesu koji traje jako dugo, gubi se ono najbitnije da bi čovek funkcionisao kao njegovi preci - čovek izgubi FOKUS. Mozak se bukvalno prestroji u jedan poseban režim rada koji nije do sada vidjen. Mozak postaje zavistan na beskonačnu dostupnost nove zabave, i kao svaka druga zavisnost - mreža u glavi se fizički menja.

Fokus je najbitnija stvar da bi mi funkcionisali. Bez njega nema muzika, nauke, muzike,.....vidimo nema ni seksa.

Već 15-ak godina primećujem nema nikakvog novog stila u muzici. Za stil je potrebno ozbiljno promišljanje i analiziranje društva u kome se nalazimo. Grunge, punk, rock, rege, house, jazz, ......sve je to odraz nekog stava koji se pretače u stil. Kako nema fokusa kod mladih, nema ni novog stila - a sa ovim nema ni novih naraštaja koji bi ovde drvili o hi fi-ju.

Toliko o ovome za početak.

Link to comment
Share on other sites

Dobra tema. 

Vrlo često se pitam, da li će moja deca uspeti da razumeju tematiku filma npr. Maratonci trče počasni krug!? I to mi je naravno, kao površinski, lak materijal, nešto što bi trebalo da bude za razonodu, bez problema za "razumevanje". Ima tu mnogo nekih stvari koje će biti vrlo teško "dočarati" toj deci a za to je potreban rad sa decom.

Kada putujemo, supruga i ja slušamo različitu muziku i primetio sam, da deca prepoznaju melodije tih pesama, reči itd. A nismo strikno ograničeni na jedan žanr, već slušamo svašta, pa onda pričamo o tome, ko peva, koja je to muzika itd. Slično je i u kući, kada naiđe neka "dobra stvar" na radiju, pojačamo, pevušimo, pričamo, ali manje.

Ključno je da se može sa njima mnogo uraditi ali je akcenat na rad. Vrlo često, po restoranima, viđam roditelje kako uvale deci tablet ili telefon, da bi oni mogli da ručaju. Užasno. 

Moja deca imaju 10 i 5 godina i nisu imuna na sve novotarije ali se puno vodi računa o tome. Recimo, mi u kući imamo samo jedan TV i jedan računar. Ne zbog toga što ne možemo, već selektujemo sadržaje koji se emituju. Da bi deca bila koliko - toliko u toku, imamo i konzolu za video igre, ali su igrice sportske, WII sa onim nuncuk om, pa kad recimo igraš tenis, moraš da stvano mašeš, tj da igraš. 

Supruga im čita pre spavanja, kupujemo im knjige, prilagođene uzrastu, rešavamo zadatke, razne pitalice, bojanke za mlađe, lego kockice i druge igre, društvene, samo da bi ih odvukli od TV a i interneta i za sada daje rezultate.

No, moj posao je vezan isključivo za internet i to mi pravi velike probleme. 

Supruga je doktor i gotovo da ne koristi internet, obrazuje se na starinske načine, čita stalno nešto, sada sa sinom obnavlja gradivo osnovne škole i ona nema problema, ali ja, ja sam primetio, da imam problem, sličan onom što sam pročitao iz uvoda knjige koju je postavio @NShappy

Svaka profesija ima svoje mane, pa tako recimo, vozači kamiona, koji provede puno vremena na auto putevima, zbog manjka moždane aktivnosti vremenom postaju manje sposobni za razmišljanje. Nije opšta stvar, sigurno ima izuzetaka, međutim, dugotrajna vožnja, sigrno usporava moždane aktivnosti. Zato se savetuje dugoprugašima, da koriste audio knjige, da uče jezike audio tutorijale da slušaju, kako bi pojačali moždanu aktivnost.

Jedna digresija. Pre par meseci sam poslovno boravio u nemačkoj, posle dužeg vremena. Obzirom da te ljude poznajem, od ranije a i relativno smo često u kontaktu, imamo dobre međuljudske odnose, ne baš u potpunosti prijateljske, ali vrlo korektne. Primetio sam da su svi sa kojima sam bio u kontaktu, a to je nekih 10 ak - 15 ljudi, plus taksisti sa kojima sam se vozio, bukvalno svi su imali automobile sa automatskim menjačem, kamerom za vožnju u nazad i uključenu navigaciju. U razgovoru sa jednim momkom, čovekom, ispričam mu priču, koju sam slušao na RBG1 kako su baš nemci radili istraživanje i da su jednoj grupi ljudi, bez obzira gde su išli, bilo da su to svakodnevne aktivnosti, poput odlaska u biblioteku, apoteku, prodavnicu ili dužih putovanja, dali da se kreću isključivo sa uključenom navigacijom i da su te iste ljude, nakon nekih 6 meseci testirali kako reaguju i funkcionišu bez navigacije. Rezultati su bili zastrašujući, veliki broj njih je imao otežano snalaženje, čak i u mestima na kojima su više puta bili. I sad, ja sam to njemu ispričao, dok smo išli na večeru, večerali smo i krenuli nazad, da me vrati u hotel. Ja nisam obraćao pažnju, kad vidim, vrtimo se par puta na istom mestu, obišli smo oko nekog kvarta 2 - 3 puta. Ja počnem da se smejem i pitam, jesi li ti to isključio navigaciju, kaže da !? Uredno me je poslušao i izgubio se. Naravno, brzo smo se snašli, nije to problem, ali defitnitivno sve te zezalice zaglupljuju ljude. Inače, čovek je IT inženjer, vođa tima itd nije neki prosečan tip, naprotiv.

Nekada je bilo pravo zadovoljsto, original kaseta ili ploča, pa čitaš tekstove pesama, recimo, dok slušaš ili čitaš ko je bio bubnjar, vokal i sl. danas, to ništa ne postoji. Kada bi i pričali međusobno, ako bi neko i spomenuo nešto tako, verujem da bi se deca odmah uhvatila za google i pronašla te informacije i onda, to više i nije bitno, svi mogu to da znaju i odmah to da zaborave.

Mislim da će oni koji budu ulagali u sebe i budu puno radili, bukvalno ispod sebe imati amorfnu masu koju će moći da oblikuju, bukavalno kako hoće. Izmeniš informacije na nekoj "vikipediji" i plebs jednosavno krene da aplaudira, plače ili ide u rat a sve u zavisnosti od toga, šta ti je cilj.

 

Link to comment
Share on other sites

Нове технологије, нови изазови, нове генерације се прилагођавају. Време ће показати чија прилагођеност више значи опстанку. Игрице такође могу развијати вијуге, сналажење, распознавање детаља али све у некој одређеној мери. Некад су бранили деци да читају...

Link to comment
Share on other sites

17 minuta ranije, banebg81 said:

. Nije opšta stvar, sigurno ima izuzetaka, međutim, dugotrajna vožnja, sigrno usporava moždane aktivnosti. Zato se savetuje dugoprugašima, da koriste audio knjige, da uče jezike audio tutorijale da slušaju, kako bi pojačali moždanu aktivnost.

Naučno je utvrdjeno da postoji razlika u zapremini lobanje između ljudi koji su živeli u doba kad smo bili lovci-skupljači i onih što su kasnije došli i razvili poljoprivredu. To jest, u starijoj epohi ljudi su bili intelegentniji jer su imali veću zapreminu lobanje zbog veće upotrebe mozga.

U doba kad smo bili lovci-skupljači, čovek je morao da mnogo više da uključi svoj mozak u razmišljanju kako da se domogne hrane. Preživljavanje je bilo mnogo surovije, čovek je morao mnogo više različitih situacija svakodnevno da rešava kako bi opstao.

Sa razvojem poljoprivrede, dostupnost hrane je bila bolje. Mnogi problemi od ranije su nestali i čovek je dobio mnogo više slobodnog vremena. Slobodno vreme obično znači da nam je mozak tada u leru. Ler nikako ne pomaže snaženju mozga već obrnuto.

To i danas vidimo. Sa razvojem mnogobrojnih "Tehničkih štaka", naš mozak biva oslobođen trauma razmišljanja. Mi danas više ne množimo brojeve peške jer imamo mašine. Mlade domaćice dobijaju gotove priloge sa Jutjuba kako se pravi sarma, ona ne eksperimentiše više i ne pamti šta joj je majka govorila. Ovde dolazimo u situaciju da iz generaciju u generaciju nam opada intelegencija.

O padu intelegencije govore i profesionalci oko nas. Recimo, profesori maternjeg jezika se žale da učenici sve lošije pišu i govore. Sporazumevanje je na nivou onog što pišu u sms porukama - skraćene reči i rečenice, šturo, plitko. Da pročitaju neki roman iz davnina je za njih prava noćna mora. Da neko napiše danas takav roman je nemoguća misija.

Mi smo okruženi nekim naučnim dostignućima. Ta dostignuća su razvili usko specijalizovani eksperti koji rade timski. Ta dostiguća nam omogućavaju obilatost svega i daleko više slobodnog vremena. Te tehničke štake svima nama pomažu da budemo životno komotniji, ali nas i oslobađaju razmišljanja o preživljavanju baš kao što se to desilo pre 6000, 7000 godina.

O tome šta bi se desilo kad bi nestao internet, ili nedaj bože struja - mogu samo zamisliti. Sve te današnje, nazovi intelegentne jedinke, koje su nam donele sve ove štake - one bi prve umrle od gladi. Mi više ne znamo ni kako se luk sadi. Inače nije loše pročitati šta nauka kaže. Ovo je ujedno odgovor gvladi gore da situacija ide suprotnim tokom nego kako on misli.

Nauka dokazala: Ljudi su sve gluplji, sredinom devedesetih se nešto dogodilo

https://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2019&mm=09&dd=11&nav_id=1589959

Link to comment
Share on other sites

Kad krenu mladi i tehnicki progres da ti smetaju znaci mator si :lol:

Ja sam sa mojom hi-tec decom zadovoljan i njihovim drugarima(samo ne smem da im kazem :D). Kakva god da su- mi smo ih takvima napravili,tehnologija ne moze to da pokvari ako im ih je ne prepustis previse,ne ponudis i druge stvari

 

Link to comment
Share on other sites

Ovo ispod sam dobio od jednog drugara. Kako smo došli u ovu situaciju?

Da ne bude da sam neki matorac, da napomenem da i dalje pratim muziku intenzivno kao što sam to radio pre 30-40 godina. I dalje skidam kompilacije Now That's What I Call Music!, kao što sam ih pratio tokom 80ih. Na spisku praćenja su mi i dalje UK Top 40, BBC liste najpopularniji, ...gomilu toga.

Situacija iz godinu u godinu je sve gora. Neki lakonski roditelj bi rekao - pa dobro, svako vreme nosi svoju muziku. Po meni ovo već gubi svaki smisao.

Kad bi neko preslušao današnji UK Top 40, shvatio bi da je tu muziku potpuno deplasirano slušati na bilo kakvom hi fi-ju. Možda je to razlog što maldih nema na sajmovima i salonima_? Što ih nema ovde.

 

 

 

MTV.jpg

Link to comment
Share on other sites

Ovim poredjenjem MTV nagrada je sve rečeno.Ne omalovažavam modernu muzičku scenu,ali to je sve već radjeno 80-ih,sada u novom pakovanju.Stiče se utisak da zaista sve ide u pravcu masovne degeneracije ljudskog mozga,radi lakše kontrole ogromnog dela populacije.Videćemo gde će nas to odvesti...

 

Link to comment
Share on other sites

35 minuta ranije, MarkoS. said:

Ovim poredjenjem MTV nagrada je sve rečeno.Ne omalovažavam modernu muzičku scenu,ali to je sve već radjeno 80-ih,sada u novom pakovanju.Stiče se utisak da zaista sve ide u pravcu masovne degeneracije ljudskog mozga,radi lakše kontrole ogromnog dela populacije.Videćemo gde će nas to odvesti...

Pa, tačno jeste da smo uplovili u sistem koji degradira ljudski mozak, ali pre će biti da je to spontani proces, posledica razvoja koji ne možemo da pratimo. Naš hardver (mozak) je star milenijumima, a treba da obrađuje informacije 21. veka. Neće biti prvi put u istoriji da je progres (ili "progres") nadmašio sposobnost društva da se nosi sa njime.

To što će neko prepoznati problem kao mogućnost da stvari okrene u svoju korist, ne znači da je taj neko problem i izazvao.

Link to comment
Share on other sites

Ovo je izuzetno ozbiljna tema. Fenomeni koji su faktori u ovim pitanjima su rasporedjeni u razlicitim domenima. Pogresno se zakljucuje da je osnovni problem u digitalnim medijima i novim tehnologijama. Tu se jednostavno sve reflektuje "pokazuje", pa se namece kao istina i da se bas tu stvari generisu?

Medjutim potpuno je suprotno. Ove pojave su se akumulirale, multiplikovale i mutirale decenijama...

Kljucne reci su

- Ekranska kultura. Tranzicija prvo teksta sa papira na ekran a potom i slike...

- formiranje konteksta Hipertekstualnosti (koji je prethodio ovom danas, koji je dominantno u fomi "slike"

- Istorijski kontekst - Obrazovanje i primena bihejvioristickih metoda u sistemu obrazovanja. Posle WWII ima korene u Lajpcigu, univerzitet za izucavanje psihologije... Automatizacija proizvodnje (po teoreticarima vizuelnih medija... Necu navoditi sve reference...)

- Relacija Politicko telo / advertajzing telo. Ogleda se u sukobu Aktivni gradjanin (sto je zastupao Ruzvelt) i Pasivni konzument (stanoviste koje su zastupale advertajzing kompanije u ime trgovackih grupa i proizvodjaca, generalno u ime kapitala). Period pre WWII.

itd itd

Roditelji nemaju nikakvu kontrolu imaju samo iluziju kontorle. Tacnije kako bi to pre 45 godina bilo receno, obavljaju simulaciju kontrole. Slicno kao i vlade takozvanih drzava.

Link to comment
Share on other sites

17 minutes ago, vdzele said:

Ovo ispod je neki zajednički imenitelj šta moj mladi kolega pušta sada u klubu, samo na srpskom. Dobitnici MTV nagrade.

Nisam slusao audio deo - samo am pogledao video liniju. Ovo je tipican primer "oversamplinga" ali u nekom obrnutm smislu, u smislu kolicine emitovanih informarcija u jedinici vremena... Ako bi se napravila analiza u smislu koliko je razlicitih frejmova u sec, to bi bio ogroman broj za bilo koji vid vizuelne recepcije. Siguran sam da ce se ici na sto je vise moguce razlicitih frejmova i da ce se receptivna granica mozda menjati. Kao i preceptivna i kognitivna na kraju krajeva.

Ovde nije u fenomeloskom smislu problematican "audio" materijal. Tacnije audio je najmanje relevantan.

Ono sto se odvija i gde je "procep", sukob, i kongflikt je mesto susreta teksta (koji je organski povezan u muziku, muzicku numeru) i vizuelne, fotografske i video linije koje se odvijaju paralelno u vremenu.

Vizuelni deo se izuzetno brzo menja do granice mogucnosti receptivnih sistema homo sapiensa, dok je sa druge strane auditivni deo ubrzan do krajnjih granica, pre svega tekstualnih, mehanizama (izgovaranje reci, pevanje itd...). Medjutim ta razlika je drasticna i nepremostiva.

Ovaj klip ujedno i demonstrira formiranje 2 "toka vremena" koja postaju nezavisna i razlicita. Tekstualni tok vremena koji se vise poklapa sa fizickom velicinom vremena trajanja spota i vizuelni tok vremena koji je mnogo duzi. Pojavljuje se i neminovno interakcija ova dva toka...

 

Link to comment
Share on other sites

Moja ćera kad je imala 7-8g bila na nekom decjem rođendanu gde sam sebi das neki nadimak u nekoj igri detekcije sa animatorima pa je cilj da se otkrije od strane dece ko je ko.Na kraju animator kaze " aj molim sad da  vidim ko je taj Jamiroqui"?

Za dve nedelje opet rodjendan.Priđe joj animator i kaze "Ja već znam da si ti Roger Waters prepoznao sam te,al ne brini ne govorim nikom" :D:D:D

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 19.1.2020. at 14:05, Vlajo said:

Moja ćera tek napunila 16, uz osnovno muzičko obrazovanje klavira, pa samostalno akustične gitare, uveliko cepa rifove na stratokasteru

Mada, malo je skrenula ka metalu, ali neka, vratiće se na staro ... :D

Metal smo mi svi slusali u tom dobu. Neka je. Polako.

 Pazi, ja ga slusam i sa 54 godine. Ne toliko sada kao nekada.

A sta ja da ti kazem, sin mi 25 godina. Uopste ga ne interesuje muzika sa uredjaja.

Samo lap top i telefon. Jednom prilikom sam ga bukvalno posadio da odgleda 1 film samnom na platnu. Uz saradnju sa 2 SVS suba.

U jednom trenutku se samo okrenuo prema meni, i  nista mu nije bilo jasno. I samo je zinuo :) Ja sam samo precutao.

 

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Da se nadovežem sa ovim novim tekstom.

"Snimci napravljeni magnetnom rezonancom i multislajsnim skenerom otkrili su da mozak ljudi koji su zavisnici od pametnih telefona ima manju količinu sive materije u nekim ključnim delovima mozga.

U poređenju sa kontrolnom grupom, pojedinci sa zavisnošću od pametnih telefona pokazali su manji volumen mozga u delovima kao što su leva prednja insula, i neki delovi korteksa - naveli su stručnjaci sa Hajdelberga.

Takođe je otkriveno da 57 odsto dece spava sa telefonom ostavljenim pored kreveta, a 39 odsto mladih kažu da "ne bi mogli da žive bez telefona".

https://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2020&mm=02&dd=20&nav_id=1657049

Link to comment
Share on other sites

Čuo sad dobru definiciju da danas mladi ne slušaju muziku već je "skipuju". Rijetko ko odsluša numeru do kraja, a kamo li da sluša čitav album odjednom.
Ali sve to je normalno, i ja sam bio čudan svojim roditeljima kad sam u sedmi razred na zimskom sajmu kupio Iron Maiden majcu.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

On 28.1.2020. at 12:51, alenvprekršku said:

Matori ste i zato sve ovo pišete.

Ne bih se složio. Moje nezadovoljstvo tekovnim dešavanjima u muzici je krenulo pre 25+ godina, kada je realno počelo banalizovanje koje nam se prodaje kao progres. Kovanice tipa "Juvenoia", "Boomer" i sl. služe za izrugavanje i supresiju onoga što je ostalo od zdravog razuma. Autori "progresa" i kovanica su isti i to je samo mikro delić njihovih aktivnosti.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...