Jump to content


VINTAGE AUDIO 2


generacija 63

Recommended Posts

PoÅ¡to vidim da se niko od zvaniÄnika nije udostojio da odgovori na moj predlog, a zainteresovanih ima, moraću malo da budem uporan a bogami i dosadan. Zar je toliko veliki problem otvoriti novi podforum ( ili kako se već to zove ). Ne znam Å¡ta je u pitanju? Nezainteresovanost, podcenjivaÄki stav prema svemu Å¡to je starije od 20 godina, opÄinjenost novim maÅ¡inama koje koÅ¡taju gomile evrića ili vas je možda sramota da priznate koliko imate godina? Gospodo hi-fi ne poÄinje sa 21.vekom i svemirskim kliniÄki hladnim izgledom komponenti. Postojala je nekad i gomila aluminijumskih dugmića, potenciometara, svetlećih skala , vu-metara i ostalih stvarÄica u kojima su njihovi vlasnici uživali a uživaju i dan danas. Siguran sam da bi posećenost ovog foruma bila velika. Ali dobro. Ako ne može , ne može, samo bih voleo da znam zaÅ¡to?

Pozdravljam! :xmas

Link to comment
Share on other sites

Izgleda da je kod nas sramota da kazes da imas neku stariju masinu od 15 godina ovde ljudi pate za VINTAGE kupuju i ne pitaju za cenu evo za vikend sam sreo mog prijatelj a pomenuo sam ga u nekom postu TAILANDJANIN nije bitno poreklo sledece godine ide u penziju covek je kolekcionar zamislite cega pa VINTAGE uredjaja koji imaju vecu cenu ovde nego nove masine :xmas pre neki dan su mu stigla pojacala i amerike BOGEN nisam ni cuo za marku a kamoli,video komad 85 kg godina proizvodnje oko 1955-1960 uskoro cu da odem da vidim sta je to ali je sigurno neko cudo jer lik ne kupuje nesto sto nije dobro ,zvucnike sam video koje slusa su EPICURE 2.5 metra visine teski su preko 200 kila kom! .Mislim lik ima u uredjajima sigurnopreko 300 000 eura mozda ce neko da se nasmeje mozda ce neko da kaze ds sam lud ko kako hoce :D ali svi uredjaji su VINTAGE iskljucivo , i jos nema ni jedan CD u kuci samo ploce :D

Link to comment
Share on other sites

Al smo agresivni :xmas

Zavrsavali smo Hi-Files #15, a tih dana se veoma malo spava.

Tako da je definitivan razlog neotvaranja podforuma podcenjivački stav prema svemu što je starije od 20 godina, opčinjenost novim mašinama koje koštaju gomile evrića i sramota nas je da priznamo koliko imamo godina.

Link to comment
Share on other sites

Zoki, kostale su jezivo. Bilo je tri nacina za kupovinu. Za srecnike i "guzonjine sinove" direktno donosenje iz Londona ili iz Amerike

preko Surcinske carine i carinika koji zmure i recimo naplate carinu za tv stabilizator za Haflera. Za ostale smrtnike, kupovinom uvozne dozvole (60% vrednosti) ili kupovinom kod haraclija u predstavnistvima (carina od 60% na osnovnu cenu plus porez a ta osnovna cena je cesto bila veca nego u Nemackoj ili Americi na primer)

Takodje su operisali i fer preprodavci, ali i hohstapleri, najcuveniji je bio "Toma iz Londona".

Dobar je primer Marantz risiver 2252b koji je u Americi mogao da se nadje za oko 200 dolara (oko 500 maraka) a u Zagrebu sa carinom kostao preko 1200 maraka. Zbog toga su svi ganjali vezu da im neko donese iz Amerike.

Ili Sansui pojacalo. Ja sam mastao o 919, nekako sam jos mogao da namaknem za americku cenu ($370) ali ne i za lopovsku carinu.

Secam se nekog tipa na Brdu, telefon mu je pocinjao valjda sa 585 koji je valjda dve godine davao oglas u Politici za Maranz 2285B po nekoj ludackoj ceni. Bog te pita koliko ih je prodao u medjuvremenu.

U nama bliskom inostranstvu je bilo takodje preskupo (grad u italiji, tri slova - trs' je imao i lose i preskupe audio radnje, Bec dobre ali preskupe)

Kad je Tehnopromet 1986 uvezao Luxmana i prodavao ispod nemacke cene otimanje za robu je bilo kao da dele dzabe pa se cak trazila i veza.

Ne znam da li je neko kupio M-05 tada.

Za nase prilike su bile jeftine samo licencne gramofonske ploce. dugo 50 a kasnije 65 dinara. Najbolji izbor je bio u knjizari Kultura na spratu (mnogo godina kasnije u podrumu) i Jugoslovenska Knjiga na Obiolicevom vencu. Ispred te radnje su stajali tipovi koji su prodavali "originale" koji su kostali kao 4-5 licencnih izdanja. Ponekad bi se pojavile "Dum Dum" ploce (CBS iz bratske nam nesvrstane Indije) ali bi to planulo za cas. 180 gramski vinil i fenomenalni tvrdi kartonski omoti.

kad sam ja bio u gimnaziji, kupovao sam otprilike jednu plocui nedeljno. U celoj mojoj gimnaziji samo je jedan decko imao Thorensa.

Za nas su tada cak i TDK kasete SA bile veliki trosak. Cuvale se su se za specijalne prilike i bilo je nezamislivo da ih neko trosi da snima recimo Slobu Konjovica na Studio B.

Ja sam znao svega nekoliko ljudi koji su tada imali Revox trakase ili Teac. To je bila cista ezoterija za mene, tolika recimo da nisam znao koliko koja traka traje kad je vidim na prvi pogled. Zalosno, ali istinito, nisam ziveo u Przogrncima.

Ne mogu a da se ne setim Pekiceve knjige Godine koje su pojeli skakavci. A deca tih skakavaca nam jedu ono sto je preostalo.

Link to comment
Share on other sites

Kujo, hvala ti za slike Dum Dum ploca, nisam video ovaj logo sigurno 15 godina.

Nista se ne zaboravlja, samo treba da se osvezi secanje. Secam se cak i mirisa tih ploca.

Ja sam cini mi se jedno 7-8 godina stariji od tebe, ne zivim vise u beogradu ali mi se cini da je i moj i tvoj beograd nestao u zoni sumraka.

Bas kao i Beograd onih dostojanstvenih penzionera u iskrzanim kisnim mantilima koje sam kao klinac vidjao po stranim citaonicama.

Da, Kultura je bila tamo gde je sada Hypo banka. Poslovodja je bio covek koji je obozavao rok muziku i nabavljao je najbolje ploce od PGP-a, hrvatskog Suzy, mislim da se zvao Istvan. Kod njega su dolazile delegacije iz istocne evrope i izlazile sa naramcima ploca. "Mi smo za vas Yugoslavija, ruga se Rumun Bugarinu. To je bio vic u ono vreme. Da ne verujes.

Jugoslovenska knjiga je bila tamo gde je Verdi. Kad sam bio jako mali, tamo sam isao sa bratom koji je kupovao strane ploce. Svi su nekako bili vazni, i kupci i prodavci, kao sa LIFE reklama. Cist kemp. U to vreme su postojale kabine od tikovine u kojima su mogle da se slusaju ploce pre kupovine. Tamo negde u 6 razredu osnovne skole poceo sam da idem tamo sam, ali vise izbor ploca nije bio ni izdaleka tako dobar a i klincima nisu pustali ploce. Posle je tamo valjda dosao Marantz, ali to je cini mi se bio onaj los maranz iz 80-tih a ne silver era.

Radnja sa muizickim instrumentima koje se secas je mislim bila izmedju Svetozara Markovica i Beogradske, na cosku, tamo je sada neka pekara.

Dobar izbor ploca je bio i na Terazijama u Muzickom magazinu u podrumu (zgrada pored hotela Balkan). Secam se da kad sam bio u gimnaziji da me je drug na neku mucku vodio u PGP podrum u Kneza Milosa i da smo se nakupovali ploca koje nisu imale omote, ili omote sa rupom, to su valjda bili neki seconds alil nam to nije smetalo, cene su bile otprilike deset za jednu ili tako nekako. Tada sam naucio lepotu kupovine ploca na nevidjeno.

Kasnije, kad su pocele hiperinflacije, stos je bio obilaziti periferiju i ici van Beograda i tamo kupovati naramke ploca dok cekovi ne prodju. Prodavnice u Novom Sadu su mi bile omiljene.

Bilo bi mi drago da se jos neko ukljuci i popuni moje rupe u secanju.

Link to comment
Share on other sites

Poslovodja je bio covek koji je obozavao rok muziku i nabavljao je najbolje ploce od PGP-a, hrvatskog Suzy, mislim da se zvao Istvan.

Zvao se Šandor Tot, moj poznanik i odličan tip, kasnije je prešao u radnju Zepter Mozart koju je držao moj prijatelj Filip Bajović FIlip je sada u Njujorku a Šandor je agent za nekretnine.

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...