Jump to content


Saving the world from Ordinary


anubisgrau

Recommended Posts

6 minuta ranije, Sonichammer said:

Hvala na odgovoru. :)

 

Uopste ne sumnjam u kvalitet. Odakle ti takva pomisao?

Pitao sam za cenu, dobio odgovor i to je to.

Hvala na pozivu, svakako.

Mozd se i vidimo u nekom trenutku.

Ako se odlucite za komercijalizaciju proizvoda, bilo bi lepo da organizujeye i neku prezentaciju u Bg.

Za distribuciju nisam zainteresovan. 
Tacnije, nisam razmisljao u tom pravcu.

Zelim uspeh u daljem radu tebi i ostalim ucesnicima! :thumbsup2

Ako sve bude uredu možda već sledeće nedelje bude prezentacija.
Hvala ..Trudimo se :D

Link to comment
Share on other sites

On February 6, 2020 at 11:09 PM, hifista said:

Majda je ranije pricao o papiru koji koristi Feastrex, pa bi ovde bilo zanimljivo cuti zapazanja za i protiv koriscenja razlicitih vrsta papira, oblikovanja i impregnacija membrane.

U principu bitna je duzina vlakna. Svako drvo, tacnije kora drveta je razlicita. Ja sam pravio papir od pocetka do kraja. Najbolja je kora neke divlje maline ili kupine, u tom smislu duzine i konzistencije vlakna, tako mi je rekla devojka koja je izuzetno strucna u pravljenju papira. Ali posto se tesko nalazi drugi izbor bi bio kora bagramovog dveta i to nekog kineskog bagrema. Mislim da je i domaci isto OK? To je ono sto moze da se nadje. tih prirodnih materijala ima po radnjama koje prodaju materijal bas za rucno pravljenje papira. Ja sam pravio (uz instrukcije i pomoc) od bagramove kore i od abake to je neka vrsta banane cini mi se?

Tehnologija je relativno prosta, ALI zahteva puno radnog prostora kao i velike kade za pulpu, radnu povrsinu za obradu pulpe, veliki lonac za kuvanje, neki reso ili sporet, vece kolicine vode itd itd. I naravno rutinu koja je narocito potrebne kada se "vadi" papir, sitom iz velike kadice. To je od vitalnog znacaja da bi papiri bili iste gramature, debljine. Kao i to da se posle svakog oduzimanja pulpe iz vode dodaje po malo pulpe u kadicu da bi se dobila priblizno ista kolicina materijala. Da ne spominjem da pokreti moraju biti ujednaceni da bi papiri bili sto slicniji. U tome je uglavnom cela fora. Zato ovi stariji majstori za papir to dobro rade. NJihovi komadi su identicni. Ima tu jos specificnosti naravno...

Bez ikakvog vezivnog sredstva ti papiri od bagrema su izuzetno cvrsti kada se osuse. Cak i bez nekog veceg presovanja.

Retko koji proizvodjac pravi rucno papir. Uglavnom se koristi vec postojeci fabricki papir. I to onaj za rucno stampanje grafike.  Za masivnije membrane se moze koristiti i recimo akvarel papir ali je graficki bolji. (izuzev velikih proizvodjaca koji rade samo membrane, na primer Dr Muller). A i papirne membrane nisu vise u vecini drivera, zamenile su ih, mozda i vecim udelom, membrane od drugih materijala? U principu vecina tu gresi zato sto uzmu "gotov" graficki papir i iskroje ga. Papir je potrebno prvo staviti u vodu i ostaviti nekoliko dana da nabubri i ispusti sinteticki lepak unutar strukture. Onda ga ocediti i upiti suvisnu vodu. Posle toga izbaciti vodu sa lepkom iz kadice i zameniti je rastvorom prirodnog vezizvnog stedstva. Tako drzati iso dan dva. Onda papir ocediti i provuci kroz presu. Ali ne onu presu sa valjcima vac presu sa rajberom (za stampanje litografije. Na taj nacin se papir "stanji" i poveca mu se rigidnost. Tako i dalje malo mokar papir se sece na "modl" za membrane i polumokar se postavlja u kalupe. Kalupi moraju biti masivni. Mogu se blaze i zagrejati. Kalupi mogu imati i razlicita udublenja za dodatno ucvrscivanje membrane. Stezanje i susenje i to je to... :)

Jednostavno papir mora da bude mokar kada se presuje narocito kada se utiskuju razliciti oblici (suvi zig) u protivnom se postize suprotan efekat - vlakna se lome

Veci proizvodjaci imaju formirana sita za izvlacenje papira vecu obliku membrana tako da se to posle samo presuje. Tipicni primeri su ranije cuvene Goodmans membrane koje su bile sacinjene od oko 7 tankih slojeva. To znaci da 7 puta idu u kadu sa razredjenom pulpom i na taj nacin se formiraju slojevi. Danas je mnogo lakse da to bde od neke plasitke. Neuporedivo se skracuje ceo proces, nema prevelikog prostora sve je brze, a na merenjima cak i bolje - samo losije zvuce... :(

Znas kako su rekli vozaci formule 1 kada su ih pitali sta je najvaznije za bolid - kazu 3 stvari pneumatici, pneumatici i pneumatici... :)

Ako je pneumatic ono sto pravi kontakt izmedju bolida i podloge onda je membrana ono sto pravi kontakt izmedju sistema i coveka...

Sorru na duzem postu :unsure:

Link to comment
Share on other sites

Znaci merenje ipak ne mora da bude referentno u odnosu na slusno iskustvo?
Merenje tokom konstruisanja zvucnika je veoma koristan alat, pod uslovom da se zna sta se meri, kako se meri, zbog cega se meri i da se znaju pravilno protumaciti rezultati i odraditi potrebne korekcije. Zvucnik izradjen na taj nacin uz neophodne slusne sesije nakon svake korekcije je po pravilu odlican. Kao i kod svakiog uredjaja, a kod zvucnika pogotovo, presudan je ljudski faktor. Tacnije umece onog ko ga izradjuje, a pored neophodnog tehnickog poznavanja materije potreban je dobar i utreniran sluh. Da napomenem da ono sto se po internetu moze naci od merenja nije dovoljno. Tacnije to je samo jedan mali deo merenja koje je potrebno uraditi. Vecina, i to ogromna, komercijalnih zvucnika nije u dovoljnoj meri elaborirana. Takodje i dobar deo onoga sto se podvodi pod HiEnd. Izrada zvucnika bez merenja je pipanje u mraku. Mozda, ponavljam mozda se mogu na uvo tjunirati vec gotovi projekti, da kazemo kopije tj plagijati. Ali i tu je po pravilu moguce ostvariti veci napredak uz pomoc odgovarajucih merenja.
Link to comment
Share on other sites

Yoshiaki Sugano je primer konstruktora koji je svoj osnovni posao motadžije bobina u autoindustriji (Toyota) spojio sa hobijem - hajfajem. 

Mislim da kod njega nije falilo ni tehničkog znanja ni merenja ni slušanja da bi dobio proizvod sa svojim zvučnim potpisom.

Nadam se da se on uklapa u ovu temu i da predstavlja smernicu za svakog individualca-zaljubljenika u manufakturni hajfaj.

sugano-1.jpg

sugano-2.jpg

Link to comment
Share on other sites

[mention=9869]Sonichammer[/mention][mention=11215] prophet[/mention]

Mislim da je[mention=10679]Majda[/mention] mislio na ovo o čemu pričaju John Atkinson i Sean Casey iz Zu audia, koji isto ide na full range + super tweeter koncept, samo nije koaksijalni, ali full range ima whizzer i plug, pa je rezultujuće okruženje full range drajvera slično ali je ST izmešten...

U jednom momentu Atkinson poredi dva tipa zvučnika koje je Majda pomenuo u svom postu. Znate koje su pozadine obojice i šta preferiraju...

Radi se o razlici između visoko osetljivih zvučnika, čije se membrane u glavnom izrađuju od papira i nisko, ili barem znatno niže, osetljivih zvučnika čije se membrane dosta često izrađuju od plastike (naravno ima i drugih materijala...), gde po pravilu visoko osetljive kutije imaju "neuredniji" akoustički odziv ne zbog loše izvedene skretnice nego zbog same karakteristike drajvera (u pitanju su lokalna odstupanja koja nema smisla gušiti sa notch filterima jer bi ih bila gomila i bili bi malog raspona).

I meni se lično više sviđa kako zvuče zvučnici veće osetljivosti, no to je subjektivna stvar.

Ipak, voleo bih da vidim akoustički odziv zvučnika osetljivosti recimo 86 dB kada se glasnoća natera na recimo između 95 i 100 dB, sumnjam da se grafik samo translatorno pomeri gore...

 

 

Sent from my ONEPLUS A6003 using Tapatalk

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

10 sati ranije, Sonichammer said:

Znaci merenje ipak ne mora da bude referentno u odnosu na slusno iskustvo?

Joe D'Appolito:

The controversy over subjective versus objective loudspeaker evaluation has raged on for decades. ....

In over 30 years of designing loudspeakers, I have found the following measurements taken as a group provide the strongest predictor of loudspeaker preference available to us today. These measurements are:

• On-axis frequency response
• Impulse response
• Cumulative spectral decay
• Polar response
• Step response
• Impedance
• Efficiency/Sensitivity
• Distortion
• Dynamics

https://audioxpress.com/article/testing-loudspeakers-which-measurements-matter-part-1

https://audioxpress.com/article/testing-loudspeakers-which-measurements-matter-part-2

Link to comment
Share on other sites

23 sati ranije, Majda said:

U principu bitna je duzina vlakna. Svako drvo, tacnije kora drveta je razlicita. Ja sam pravio papir od pocetka do kraja. Najbolja je kora neke divlje maline ili kupine, u tom smislu duzine i konzistencije vlakna, tako mi je rekla devojka koja je izuzetno strucna u pravljenju papira. Ali posto se tesko nalazi drugi izbor bi bio kora bagramovog dveta i to nekog kineskog bagrema. Mislim da je i domaci isto OK? To je ono sto moze da se nadje. tih prirodnih materijala ima po radnjama koje prodaju materijal bas za rucno pravljenje papira. Ja sam pravio (uz instrukcije i pomoc) od bagramove kore i od abake to je neka vrsta banane cini mi se?

Tehnologija je relativno prosta, ALI zahteva puno radnog prostora kao i velike kade za pulpu, radnu povrsinu za obradu pulpe, veliki lonac za kuvanje, neki reso ili sporet, vece kolicine vode itd itd. I naravno rutinu koja je narocito potrebne kada se "vadi" papir, sitom iz velike kadice. To je od vitalnog znacaja da bi papiri bili iste gramature, debljine. Kao i to da se posle svakog oduzimanja pulpe iz vode dodaje po malo pulpe u kadicu da bi se dobila priblizno ista kolicina materijala. Da ne spominjem da pokreti moraju biti ujednaceni da bi papiri bili sto slicniji. U tome je uglavnom cela fora. Zato ovi stariji majstori za papir to dobro rade. NJihovi komadi su identicni. Ima tu jos specificnosti naravno...

Bez ikakvog vezivnog sredstva ti papiri od bagrema su izuzetno cvrsti kada se osuse. Cak i bez nekog veceg presovanja.

Retko koji proizvodjac pravi rucno papir. Uglavnom se koristi vec postojeci fabricki papir. I to onaj za rucno stampanje grafike.  Za masivnije membrane se moze koristiti i recimo akvarel papir ali je graficki bolji. (izuzev velikih proizvodjaca koji rade samo membrane, na primer Dr Muller). A i papirne membrane nisu vise u vecini drivera, zamenile su ih, mozda i vecim udelom, membrane od drugih materijala? U principu vecina tu gresi zato sto uzmu "gotov" graficki papir i iskroje ga. Papir je potrebno prvo staviti u vodu i ostaviti nekoliko dana da nabubri i ispusti sinteticki lepak unutar strukture. Onda ga ocediti i upiti suvisnu vodu. Posle toga izbaciti vodu sa lepkom iz kadice i zameniti je rastvorom prirodnog vezizvnog stedstva. Tako drzati iso dan dva. Onda papir ocediti i provuci kroz presu. Ali ne onu presu sa valjcima vac presu sa rajberom (za stampanje litografije. Na taj nacin se papir "stanji" i poveca mu se rigidnost. Tako i dalje malo mokar papir se sece na "modl" za membrane i polumokar se postavlja u kalupe. Kalupi moraju biti masivni. Mogu se blaze i zagrejati. Kalupi mogu imati i razlicita udublenja za dodatno ucvrscivanje membrane. Stezanje i susenje i to je to... :)

Jednostavno papir mora da bude mokar kada se presuje narocito kada se utiskuju razliciti oblici (suvi zig) u protivnom se postize suprotan efekat - vlakna se lome

Veci proizvodjaci imaju formirana sita za izvlacenje papira vecu obliku membrana tako da se to posle samo presuje. Tipicni primeri su ranije cuvene Goodmans membrane koje su bile sacinjene od oko 7 tankih slojeva. To znaci da 7 puta idu u kadu sa razredjenom pulpom i na taj nacin se formiraju slojevi. Danas je mnogo lakse da to bde od neke plasitke. Neuporedivo se skracuje ceo proces, nema prevelikog prostora sve je brze, a na merenjima cak i bolje - samo losije zvuce... :(

Znas kako su rekli vozaci formule 1 kada su ih pitali sta je najvaznije za bolid - kazu 3 stvari pneumatici, pneumatici i pneumatici... :)

Ako je pneumatic ono sto pravi kontakt izmedju bolida i podloge onda je membrana ono sto pravi kontakt izmedju sistema i coveka...

Sorru na duzem postu :unsure:

Što se izrade papira tiče slažem se kupljena je i presa za modlu ujedno i kalup sa grejanjem., sto sa valjkom za tanjenje papira je trenutno u nacrtu biće ako se pokaže potreba i on brzo gotov. ..Prostora imam dovoljno rešetke za pulpu sušaru (inače se bavim štampom , katovanjem, sito štampom. Airbrush, itd.) nije samo dužina vlakna u pitanju i pamuk ima dugačko vlakno ali je za nijansu kako ja kažem "tuplji" zvuk od Dudovog papira. Korišten je papir u našem slučaju već gotov 600grm2 samo je dodatno impregniran zbog spoljnih uticaja. Bigovanje je rađeno vlažnim postupkom baš zbog kidanja vlakana.. Da ne dužim u pripremi je izrada sopstvene membrane bez spojeva sa bar tri sloja pulpe.

Link to comment
Share on other sites

11 sati ranije, prophet said:
13 sati ranije, Sonichammer said:
Znaci merenje ipak ne mora da bude referentno u odnosu na slusno iskustvo?

Merenje tokom konstruisanja zvucnika je veoma koristan alat, pod uslovom da se zna sta se meri, kako se meri, zbog cega se meri i da se znaju pravilno protumaciti rezultati i odraditi potrebne korekcije. Zvucnik izradjen na taj nacin uz neophodne slusne sesije nakon svake korekcije je po pravilu odlican. Kao i kod svakiog uredjaja, a kod zvucnika pogotovo, presudan je ljudski faktor. Tacnije umece onog ko ga izradjuje, a pored neophodnog tehnickog poznavanja materije potreban je dobar i utreniran sluh. Da napomenem da ono sto se po internetu moze naci od merenja nije dovoljno. Tacnije to je samo jedan mali deo merenja koje je potrebno uraditi. Vecina, i to ogromna, komercijalnih zvucnika nije u dovoljnoj meri elaborirana. Takodje i dobar deo onoga sto se podvodi pod HiEnd. Izrada zvucnika bez merenja je pipanje u mraku. Mozda, ponavljam mozda se mogu na uvo tjunirati vec gotovi projekti, da kazemo kopije tj plagijati. Ali i tu je po pravilu moguce ostvariti veci napredak uz pomoc odgovarajucih merenja.

U potpunosti se slažemo.
Merenja su rađena u svim uslovima... Posle svakog novog namotavanja  i membrane je sledio i slušni test pored merenja... U nekim slučajeviem je merenje bilo idealno ali slušno katastrofa. tako da je merenje pa odmah nakon toga slušanje i podešavanje. Drugačije ne bi bilo pozitivnog rezultata.
 

Link to comment
Share on other sites

Ako dobro shvatam, kad je slusni rezultat los svesno se ide na degradaciju mernih rezultata u korist slusnih.

@damic je dao lep pregled, doduše na Engleskom...Pod mernim rezultatima se uglavnom podrazumeva frekventni odziv zvučnika i svi se u velikoj meri na to koncentrišu a postoji još dosta merenih parametara i suština je da se ne mogu u svim parametrima postići "idealni" rezultati nego se normalno ide na kompromis koji daje najbolji zvučni rezultat, kao u ostalom i svemu...

 

Sent from my ONEPLUS A6003 using Tapatalk

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

1 sat ranije, Sonichammer said:

Ako dobro shvatam, kad je slusni rezultat los svesno se ide na degradaciju mernih rezultata u korist slusnih.

Ne, upravo suprotno. Naveo sam da je od presudnog značaja ko stoji iza izrade zvučne kutije, od njegovog znanja, posvećenosti...

Takođe treba napraviti razliku između izrade zvučničke jedinice i izrade zvučne kutije. 

Da pojasnim. Prilikom izrade zvučne kutije, sa istovetnim zvučničkim jedinicama moguće je na primer dobiti nekoliko desetina dobrih odziva. Svi oni zvuče različito. Od umeća konstruktora zavisi u kom će pravcu dalje raditi na tom projektu, gledajući i ostala merenja između ostalog.  Ulogu merenja možemo posmatrati kao veoma koristan alat. Kao i ljudsko uho, zbog kojeg na posletku i radimo sve ovo.  Da zaključim, poenta je da je to završno merenje odlično i da to ima potvrdu u finalnim slušnim sesijama. 

Ono što obično gledamo je na prvom mestu loš odabir drajvera za određeni koncept, pre svega u smislu kvaliteta tona. Zatim poprilično nategnuta situacija da se ti drajveri za različite opsege mogu uklopiti na više načina, da mogu raditi u širem opsegu a da ne dolazi do distorzije. Tu kvalitet drajvera dolazi do izražaja i otuda i razlike u ceni. Jednim delom, ima i dosta bez razloga napumpanih cena.

Da ne govorim ovog puta o odabiru samog koncepta za kućno slušanje muzike i koliko tu pogrešno postavljenih  stvari ima.

 

Link to comment
Share on other sites

6 sati ranije, somilenko said:

Radi se o razlici između visoko osetljivih zvučnika, čije se membrane u glavnom izrađuju od papira i nisko, ili barem znatno niže, osetljivih zvučnika čije se membrane dosta često izrađuju od plastike (naravno ima i drugih materijala...), gde po pravilu visoko osetljive kutije imaju "neuredniji" akoustički odziv ne zbog loše izvedene skretnice nego zbog same karakteristike drajvera (u pitanju su lokalna odstupanja koja nema smisla gušiti sa notch filterima jer bi ih bila gomila i bili bi malog raspona).

Papirnati i po meni daju bolji ton. Nije tu samo membrana izrađena od papira. Govorimo o kalsičnim zvučničkim jedinicama, ne o planarima ili kompresionim profi drajverima kojih naravno ima sjajnih.

Ne treba ni tu generalizovati. Obično se može videti da se ti drajveri upošljavaju da sviraju i što treba i što ne treba. Sve da bi se nadomestilo neznanje u konstruisanju dobrih skretnica u višestaznim kutijama. Dakle i tu itekako dolazi do izražaja umešnost konstruktora u poznavanju materijala, da pravilno odabere drajver i uposli ga tamo gde će najbolje da radi. I naravno prilikom izrade skretnica. 

Link to comment
Share on other sites

Papirnati i po meni daju bolji ton. Nije tu samo membrana izrađena od papira. Govorimo o kalsičnim zvučničkim jedinicama, ne o planarima ili kompresionim profi drajverima kojih naravno ima sjajnih.
Ne treba ni tu generalizovati. Obično se može videti da se ti drajveri upošljavaju da sviraju i što treba i što ne treba. Sve da bi se nadomestilo neznanje u konstruisanju dobrih skretnica u višestaznim kutijama. Dakle i tu itekako dolazi do izražaja umešnost konstruktora u poznavanju materijala, da pravilno odabere drajver i uposli ga tamo gde će najbolje da radi. I naravno prilikom izrade skretnica. 
Slažem se. Ja nisam hteo da uvodim još jedan faktor međusobnog uklapanja, kao i zaduženja drajvera ponaosob u višesistemskim kutijama, pretpostavljam da su oba urađena kako treba.
Sa niskom osetljivošču samog drajvera je mnogo lakše dobiti linearni odziv u ciljanom opsegu, ali ću ja lično radije žrtvovati, kako ljubitelji niskoosetljivih kutija kažu farbanje zvuka (bilo da su u pitanju papirne membrane, kompresioni drajveri ili horne) nego dinamiku i lakoću sa kojom visokoosetljivi drajveri (naravno adekvatno implementirani) sviraju.
Papir (u različitim podvarijantama i kompozitima) mnogi konstruktori smatraju skoro savršenim materijalom za za konusne zvučničke membrane u smislu odnosa krutosti i težine, samo što "zvoni", dok nor. plastika ima prirodno samodampiranje ali joj odnos težine i krutosti nije toliko dobar kao kod papira... Sada na onome koji projektuje kutije je da uzme sve to u obzir, što se slažem, kod komercijalnih zvučnika je retko slučaj, samo što ja mislim da to nije iz neznanja nego zbog gradacije kvaliteta podizanjem cenovnog ranga, takoreći, rade to namerno.
Teško mi je da poverujem da jedan Pioneer, koji na raspolaganju ima znanje jednog TAD-a ne zna da napravi zvučnik, mišljenja sam da namerno osakate jeftinije modele da bi skupe mogli basnoslovno da naplate, sada opet, to je samo moje mišljenje, možda grešim...
Naravno, ova cela priča je o zvučnicima sa dinamičkim drajverima, ne govorim o planarima, omnidirekcionim zvučnicima, ribonima...

Sent from my ONEPLUS A6003 using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

15 minuta ranije, somilenko said:

mišljenja sam da namerno osakate jeftinije modele da bi skupe mogli basnoslovno da naplate, sada opet, to je samo moje mišljenje, možda grešim...
 

Problem je u tome što ni kod skupih baš ne blistaju. Ne bih toliko bio siguran u njihove namere, meni se više čini da je u pitanju činjenica da danas puno ljudi radi poslove za koje nisu nadareni. To je pogotovo očigledno u ovoj oblasti jer se to jednostavno čuje. Sa jedne strane marketinški šum, sa druge strane školovani a ne nadareni. Mislim da tu nije došlo do adekvatnog transfera znanja. O rezanju troškova da ne govorimo.

Link to comment
Share on other sites

Problem je u tome što ni kod skupih baš ne blistaju. Ne bih toliko bio siguran u njihove namere, meni se više čini da je u pitanju činjenica da danas puno ljudi radi poslove za koje nisu nadareni. To je pogotovo očigledno u ovoj oblasti jer se to jednostavno čuje. Sa jedne strane marketinški šum, sa druge strane školovani a ne nadareni. Mislim da tu nije došlo do adekvatnog transfera znanja. O rezanju troškova da ne govorimo.
Imajući u vidu kakvo je stanje kod nas, pogotovo tehničkim strukama i ako uzmemo da je to globalni fenomen, možda si ipak ti u pravu...

Sent from my ONEPLUS A6003 using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

7 sati ranije, somilenko said:

meni se lično više sviđa kako zvuče zvučnici veće osetljivosti, no to je subjektivna stvar.

Veća osetljivost može biti i objektivni pokazatelj da je na primer tolerancija u izradi jako niska, ovo je pogotovo očigledno kod procepa. Pitajte dobre majstore za popravku zvučnika da vam daju mišljenje vezano za kvalitet izrade nekih od ovih starijih papirnih drajvera i ovih iz novije produkcije.

 

Link to comment
Share on other sites

1 sat ranije, somilenko said:


Teško mi je da poverujem da jedan Pioneer, koji na raspolaganju ima znanje jednog TAD-a ne zna da napravi zvučnik, mišljenja sam da namerno osakate jeftinije modele da bi skupe mogli basnoslovno da naplate, sada opet, to je samo moje mišljenje, možda grešim...

 

TAD je i nastao kao dio profi segmenta Pioneera. Nekad je Pioneer pravio vrhunske stvari, recimo 70' i 80'-ih. Nakon zlatne ere hifia su valjda odlucili da krenu u konfekciju i masovnost zbog profita.

http://www.pioneerproaudio.com/en/story.html

Ali prije par godina su se vratili na scenu sa vrlo ozbiljnim zvučnicima mimo TAD-a, pod brendom Pioneer, recimo kao ovaj S1-EX model.

 

Screenshot_20200209-180117_Gallery.jpg

Link to comment
Share on other sites

Jasno, sada se inače preporučuje, od strane ozbiljnih konstruktora, da se izmere T/S parametri za svaki drajver jer se gađaju specifikacijama kao da uopšte nisu bitne a o manjku karakteristika drajvera u specifikacijama da ne pričamo (naravno pod uslovom da su tačne), nije retko da se ne daju itenziteti distorzije viših harmonika što je recimo jedan od presudnih faktora kod dodeljivanja opsega drajveru u višesistemskim kutijama, čast izuzecima... Libim se već duže vreme da poručim onaj Dayton Audio DATS V3 (razmišljam od kada je V2 bio aktuelan), pa se otvara mogućnost korišćenja starih drajvera bez fabričkih podataka.
Da ne idem više off...

Sent from my ONEPLUS A6003 using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

Ranije se nije toliko pametovalo oko merenja. Vazni su bili materijali, konstrukcija, magneti, lepkovi, papirni nosaci kalema, centratori vesanja. Da sve to bude trajno i sto je vaznije zamenljivo i to jednostavno. Citavi mehanicki pokretni slopovi su mogli biti jednostavno zamenjeni... I ti zvucnici su radil iodlicno. Imam vise razlicitih tipova takvih drivera. Nije ni bilo na svakoj trafici da se kupi PC racunar i jeftina merna oprema pa da svako to meri kako mu se cefne? Merna oprema, specijalne prostorije i aparatura su bili retki i imali su ih samo veliki proizvodjaci...

Na primer philips je merio drivere sa 0.5m distance, on-axis i gole bez kabineta i bez ikakve prednje ploce. U akustickom kratkom spoju. U svim katalozima za njihove jedinice su takva merenja. I to izgleda na papiru prilicno hajde da kazemo lose. Medjutim ti driveri zvuce odlicno. I njihovi fullrange driveri idu najvise u HF podrucije od onih koje sam merio. I do 18KHz bez problema. A montirani su na presama. Skoro da nije moguce otvoriti i ponovo vratiti kao je bilo.. Nisu kao ovi stari americki.

Sto se tice osetljivosti i ostalih parametara snaga je kljucni faktor. Od jedne granice snage to je recimo oko 15-25W se stvari drasticno menjaju. Vece su ekskurzije, veci naponi na kalemovima, vece tamperature i kalemova i magneta, vece sile deluju na membrane vesanja i centratore. Jednom reciju haos... To je sve potrebno regulisati da bi koliko toliko bilo trajno. Za kucne uslove i te manje snage nema tih zahteva. Tu se koriste manje snage cesto i jednocifrenih brojeva.

(Danas imamo jednu ogromnu masu drivera koji su samo deklarisani na papiru da mogu izdrzati te vece snage. Naravno raspali bi se za pola sata. I ti driveri iz takozvanih "pro" serija se ugradjuju, modifikovani ili nemdifikovani u kabinete "high end" proizvodjaca... Zbog tog sto su jeftiniji. Tu se menjaju 5-6 tipova membrana i 3-4 korpe i nekoliko magneta za ogromnu kolicinu razlicitih modela.)

...

Mala digresija, evo gore pomenuti Zu ugradjuje mislim tang band ribbon tweeter ALI kako je receno sa custom made maskom. Ta maska je prekopirana od RAAL modela. Tipicna je za RAAL modele i lako se prepoznaje. Ne razumem zasto su u Zu-u umesto da plate neznatno vise i ugrade RAAL cak i custom made jedinicu izabrali jeftiniju jedinicu i drkanje sa pravljenjem kopije maski? Ako se pogleda LF driver i tu je slicna prica? http://noaudiophile.com/Zu/

Link to comment
Share on other sites

14 minutes ago, somilenko said:

Jasno, sada se inače preporučuje, od strane ozbiljnih konstruktora, da se izmere T/S parametri za svaki drajver

Pa jeste.

Ali secam se ranije recimo pre trideset godina nosili na ETF u komoru za merenje Dynaudio drivere (esotec serije mislim da je bio model 17WLQ) i jos neke primerke Dyn i svi su merili sa neverovatnim poklapanjem i TS parametara i transfera onako kako je bilo u podacima proizvodjaca... Nismo bili previse iznenadjeni...

Danas, nisam siguran da bi bilo isto...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...