Jump to content


Album Player (APlayer)


dj.nik

Recommended Posts

Ja bih slicno opisao kao Toza al' se APLayer trenutno slusa samo na slusalicama i malom USB DAC-u pa reko' da ne insistiram bas a nisam poslusao na zvucnjaci. A ima i jedan forumas koji ce sve nas zajedno da napusi napusavanjem kad spomenemo APlayer i ja se da prostite, usr'o od stra' pa zacut'o :)   

Ajmo na sledeci nivo igre, da se resimo uticaja HDD-a/SSD-a na kom se pleer nalazi:

Skinuti i instalirati mali, besplatni softver 'ImDisk' za kreiranje virtuelnih diskova (poslednja verzija 2.0.10)

APlayer direktorijum bi uvek trebao biti na korenu diska (primer C:APLAYER) te svaku novu verziju raspakujemo u pod-direktorijum prepoznatljivog imena, npr. C:APLAYER/2.110, C:APLAYER/2.111 ili C:APLAYER/AP2111 i slicno, po volji. 

Uz pomoc ImDisk kreiramo virtualni disk, najlakse pod slovom A ili B - rezervisani za flopi drajv koga danas u vecini slucajeva nema.

Kreiranje virtuelnog diska moze biti iz kontrol panela gde se smesta ImDisk ikona ili sa komandne linije. Komanda kreiranja je relativno jednostavna i sve se moze automatizovati kreiranjem izvrsnog .bat fajla (prilozen).  BAT fajl drzimo na desktopu, jos bolje njegovu kopiju, da se kojim slucajem ne obrise, zagubi.

U prilogu PDF iz koga treba iskopirati tekst te Notepad-om ili drugim obicnim tekst editorom kreirati fajl sa ekstenzijom .bat. Moze prvo da se sacuva kao '.txt' pa zatim ekstenzija koriguje u izvrsni '.bat'

Ako je sve proteklo u redu sada imamo virtuelni disk i kopiju svih fajlova plejera u njemu. Sa novog diska na desktop kreiramo precicu (shortcut) izvrsnog programa APlayer.exe, izmenimo tekst da se lako prepozna da je RAM verzija u pitanju i idamo na slusanjac. Kako je ovo kopija programa sa HDD-a, on ce u izboru uvek pokazivati zadnje odabrani CD (direktorijum sa muzikom) sa HDD-a. Ako zelimo praznu listu, treba obrisati (ili izmeniti ekstenziju) fajla iz osnovnog direktorijuma 'aplayer.dat' (ili ekstenziju izmeniti u npr .datOLD)

Sada nema uticaja HDD/SSD na izvrsavanje softvera.

Velicina virtuelnog diska je sada 256MB a moze bit i upola manja ili veca, po volji i raspolozivom RAM-u. Sam APlayer je tezak oko 50--ak MB, nisam pratio da li u toku rada kreira neke privremene daoteke pa zato tih 256MB, racunam bitje uvek dovoljno.

Kod izmene verzije softvera, potrebno je u .bat fajlu samo promeniti polazni direktorijum za kopiranje

Probajte pa javljajte utiske.

 

Prilog: PDF za kreiranje BAT fajla

APLAY RAMDISK.pdf

 

Link to comment
Share on other sites

16 minuta ranije, Filipescu said:

Sta si uradio drugacije nego prosli put kad ti nije legla nova verzija? :)

Prvi put je bilo piva i neki filmić na tv-u...

Sada sam poslušao i jednu i drugu verziju i zaključak je da je nova zaista rezolutnija i transparentnija pa sam je i ostavio.

Link to comment
Share on other sites

@Toza

A ja pomislio da je prvi put bilo "na suvo" :D

 

 

@dj.nik

Zasto bi pobogu to radio?

Pa cela ta aplikacija se ucita u memoriju prilikom startovanja i to je to.

Cak i da radi lazy loading nekih DLL-ova uradice to samo jednom prilikom prve akcije koja to zahteva.

Za konfiguracione fajlove, ako uopste i podrzava runtime izmene istih, ce detektovati promenu fajla na osnovu callback-a (event-a) od strane OS-a.

Mozes cak i dok radi aplikacija da "na zivo" .EXE fajl koji si startovao pomeris u neki drugi folder ili mu promenis ime (i/ili ekstenziju).  Naravno, brisanje i izmenu sadrzaja fajla ti nece dozvoliti jer drzi handle na taj fajl.

Link to comment
Share on other sites

@delija

Sta te kosta da probas? Na ovaj nacin vec godinama unazad drzim(o) (svi odreda) XXHighEnd, na disku od 2G i 3G uz jos jedan virtualac slicne velicine gde se kopira muzika za slusanje. Gomila je 'naucnika' koji cuju razliku FLAC i WAV fajlova. Sve je to samo uticaj sporih ili generalno neadekvatnih HDD-a. Ovo smisljaju ljudi koji duboko poznaju reprodukciju muzike, nije moje izivljavanje.

Interesantno je da mladji ljudi uvek misle da su popili svo znanje ovog sveta. Probaj, ne kosta ni filera.

 

Link to comment
Share on other sites

Nisam kući, ali probaću kad dođem.

Ono što je upečatljivo na novoj verziji je definicija i rezolucija basa sa finom teksturom i to je odmah, na prvu uočljivo.

Zašto mi se učinilo da  prethodna verzija prirodnije zvuči, nemam pojma.

 

Link to comment
Share on other sites

Bitno je da si probao ponovo. Ja ih nisam upoređivao. Skinuo novi, raspakovao, podesio, pustio muziku i uzeo da radim nešto. Sad čitam i razmišljam da li ili ne li. Nešto me mrzi danas da upoređujem. Neka svira u pozadini a  onda ću i Nikov ram disk da probam. Ide Queen u pozadini.

Link to comment
Share on other sites

Evo jedno upozorenje - prvi link koji glasi - Download Album Player 2.111 x32 (5.5 Mb) ustvari skida 2.110 što sam sada shvatio kada sam krenuo da izbrišem i skontam da brišem 2.110 a nisam to juče skinuo. Probam opet da skinem 32-bit i opet mi skida 2.110. Nemam pojma šta se dešava ali nešto su izbrkali pa pazite da zaobiđete jer zamalo da se pređem i otpišem verziju. Ne znam ni zašto sam skidao 32-bit, rekoh svejedno je valjda.

Sada rekoh da kliknem na Download Album Player 2.111 x64 (6.0 Mb) i tu je zaista 2.111 i to sada stvarno zvuči bolje. Čujem već posle privh par pesama da ostaje na kompu.

Izvinjavam se svima na širenju dezinformacije o lošijem zvuku, miks i njihovog i mog previda.

Link to comment
Share on other sites

Znaci, u poredjenju verzije 2.110 sa verzijom 2.110, zvucala ti je "losije" verzija 2.110?  

 

BTW, respect za iskrenost default_thumbsup2.gif 

 

Tako je, "stara" 2.110 je bila 64-bit, "nova" 2.110 koja je greškom skinuta je bila 32-bit. Nisam na te detalje obratio pažnju u prvom mahu jer sam zaista verovao da nema značaja, ali pošto je sve drugo potpuno isto podešeno a ne zvuči isto malo sam se zagledao gde bi mogla da nastane ta razlika i samo to vidim, ne znam šta drugo da kažem. Pa neka zaključuje šta god ko želi...  A možete i sami da probate pa da javite šta čujete, ako smete. :D

 

 

Link to comment
Share on other sites

I sa novom verzijom imam sličan problem kao sa starom. Kada koristim EXTRAS KS, neke albume pušta bez greške, a kod nekih pušta regularno prvu stvar, kad probam da prebacim na sledeću pokazuje da ide muzika, kartica prijavljuje da ide stream (pali se led indikacija), ali nema zvuka. Kada zaustavim numeru pa je ponovo pokrenem radi bez problema. Znači ne prihvata skip napred/nazad nego mora prvo stop, pa play i tako za svaku numeru. Znači radi ali zeza. Probao sam da se igram setovanjima u AP, ništa nisam uradio pametno, samo sam primetio da nema uopšte zvuka kad je system timer na default, a radi kad se zada 0,5 ili 1ms.

Kartica je WaveIO, ima drajvere za ASIO, WASAPI i KS. Sve sam deinstalirao i ponovo instalirao, nema promene. EXTRAS ASIO i EXTRAS WASAPI radi bez problema. Ne bih toliko insistirao na KS, nego mi se čini da makice bolje zvuči nego ASIO i dosta bolje od WASAPI. Nešto nije regularno u toj kombinaciji  KS drivera sa AP za moju karticu.

Link to comment
Share on other sites

37 minuta ranije, vdzele said:

Da si pažljivo pratio temu svi mu imamo problem sa KS. Meni naiđe na neku pesmu i onda je u sred numere preskoči, ili se ugasi program ili mi se restartuje laptop sa win 10.

Meni ovo toliko ne smeta, bitno mi je da bolje zvuči od foobara.

Pratio sam, meni ne prekida, ne glavi, ne isključuje se, ne restartuje PC, samo me zeza ovako pomalo i to ne na svakom albumu, samo na ponekim. Prva verzija nije htela ni da radi u početku. To znači verovatno da AP nije usklađen sa KS driverom. A ima i slučajeva da radi bez greške sa KS driverom.

Probaću i Fooobar sa KS, imam ga na laptopu i to je radilo, na PC nisam instalirao jer je bolje zvučao AP u startu.

Link to comment
Share on other sites

Nadam se da ovo što pitam nije smešno.

Kako određuje strucna javnost ili pojedinac koji je driver za APlayer ili foobar2000 bolji?

Da li je to: Asio, Wasapi, KS ili neki drugi?

Slusanjem, merenjem, na osnovu mišljenja editora (reviewe-ra)......?

Pitanje sam postavio zato sto npr. dj.nik (u čije iskustvo imam veliko poverenje) napisa (u nekom od postova) da je npr. Asio bolji (bolje zvuči) od npr. Wasapi drivera (KS je po njemu najbolje zvučeći driver ako sam dobro shvatio).

Takvi postovi meni lično jako koriste jer iako nisam imao zadovoljstvo da upoznam g. dj.nik najveći broj onoga sto je savetovao (ne samo o ovome) sam “proverio” kod sebe i došao do istih zaključaka.

Ovo sam istakao jer sam čitajući forume-razne video da preovlađuje drugačije mišljenje da najveći broj njih daje prednost Wasapi-event driver-u.

Zato i volim kada “neko ko zna”-poznaje stručno i iskustveno problematiku, poput: g. [mention=9977]Zexx[/mention] , dj.nik, [mention=10679]Majda[/mention] , [mention=8903]Anubisgrau[/mention] , [mention=10695]Impuls[/mention] , @Delija ...... , napiše relevantno mišljenje jer najčešće iz mora informacija na internetu pojedincu je veoma teško da izvuče ispravan zaključak.

Izvinjavam se ako sam pitao glupost!

 

Link to comment
Share on other sites

20 minutes ago, Srecko said:

Izvinjavam se ako sam pitao glupost!

 

Nisu gluposti uopste. U moru soft playera nije jednostavno izabrati odgovarajuci. Playeri zvuce na istom hardveru znacajno razlicito. Ima vise kriterijuma zbog kojih ljudi koriste odredjeni soft-player (neki od njih su: vizuelni interfejs, jednostavnost podesavanja itd), ali mozda je najvazniji kriterijum zvucni rezultat.

Najuputnije je po mom misljenu poslusati dostupne opcije, uporediti i odabrati na osnovu licnih preferenci?

(Merenja verovatno ne postoje a trebalo bi da budu izvedena u analognom domenu sa identicnim digitalnim hardverom i identicnim digitalnm test fajlovima. Mozda i ima neko ko je uradio neka merenja analognih rezultata? Merenja u digitalnom domenu nisu validna i u potpunosti su irelevantna, posto se finalni rezultat dogadja u analognom domenu...)

(Recimo meni je ovaj ruski player za nijansu bolje zvucao od foobara. Stekao sam utisak da je bolji po pitanju prirodnosti tona generalno, i da ima manje grubosti u mid i high delu spektra...)

Link to comment
Share on other sites

@Srecko vidi ovako...

Ne treba se opterećivati sa tim. U zavisnosti kakve su aspiracije vlasnika sistema prema visokoj vjernosti reprodukcije, tako se i sistem unapređuje i vodi briga o njemu, ili ne. 

Ako je ne, onda namjestiš šta god ti je zgodno, jednostavno, pregledno i to je to. Slušaš muziku i zaboraviš na podešavanja.

Ako je da, onda se baviš svim i svačim da bi dodatno unaprijedio reprodukciju i približio je što više nekom zvuku koji ti se čini realnim.

I to je sve.

Drugi način podrazumijeva slušanje uređaja, kabkova, šljaka, podloški, polica, plejera, hardvera i softvera, jednom riječju svega što utiče na reprodukciju, a to je sve iz okruženja. 

:)

Link to comment
Share on other sites

Nije smesno a ni glupo pitanje gos'n Srecko. Gore navedeno su protokoli, drajver komanduje nekim sklopom, uredjajem.

WASAPI - Windows Audio Session API (API = Application Programming Interface) je protokol koji je Microsoft definisao kao protokol za obradu zvuka od pojave Windows Vista operativnog sistema. Napredak u odnosu na prethodni protokol, DS - Direct Stream ali opet ne i savrseni protokol. Naime, u putanji zvuka od nekog softvera ka izlazu i dalje se mesa, da ga nazovem 'mikser' - deo protokola koji brine o jacini signala. Ranije (do Viste) to i jeste bio tzv 'KMixer'. Jednostavno objasnjeno mikser kod smanjivanja jacine obrise zadnje bitove audio informacije (jer je snizio izlazni napon) te nasa audio informacija postaje krnja, vise nije ono sto bi smo nazvali 'bit-pefekt'. Zaista grubo opisano ali to je sustina (i nedostatak) WASAPI protokola.

ASIO - Audio Stream Input/Output je protokol koji je znacajno bolji ali je ovaj protokol zasticen patentom od strane firme 'Steinberg'. Svako ko bi zeleo da kotisti ASIO protokol mora da kupi pravo koriscenja ovog protokola. Ono sto se najcesce koristi a ne mora da se plati jeste vrsta emulatora (wrapper) ASIO protokola. Emulator - kao kad npr na Linux-u pokrecemo Windows okruzenje/aplikacije ili na Windows-u pokrecemo Android (koren je Linux). Dakle radi ali nije to - to. Kao daleko napredniji protokol sira zajednica programera je ASIO prihvatila i napravila ASIO4ALL i to je taj nas besplatni 'wrapper' emulator. Bolje ali ...

KS - Kernel Streaming protokol je svojstvo iskljucivo Windows operativnog sistema (nazalost) i to je najkraci moguci put audio signala kroz operativni sistem - direktno preko kernela tj. osnovnog 'jezgra' nekog operativnog sistema pri cemu se zaobilaze svi ostali delovi slagalice, najbitnije onog 'miksera': Audio signal prolazi netaknut te se glasnoca (nivo napona) mora podesavati nekim eksternim uredjajem - predpojacalom ovog ili onog tipa.

KS je (srecom) posledica sustine bilo kog DOS/Windows operativnog sistema - zamisljen je i dan-danas jeste jedno-korisnicki OS pa se autori na ovaj i onaj nacin dovijaju da ga naprave multi-korisnickim, za razliku od UNIX-olikih operativnih sistema - Xenix, BSD, OS-X, Linux itd, itd, koji su u svojoj postavci odmah vise-korisnicki (multi user).

Kod UNIX-olikih sistema korisnik uve u stvari radi sa kopijom operativnog sistema, kreiranom za striktno odredjenog korisnika. Ovo bukvalno znaci da korisnik nikada nema pristrup originalnim fajlovima OS-a te je na taj nacin daleko povecana stabilnost rada sistema i naravno sigurnost od potencijalnih zlonamernih upada - virusa ove i one vrste.

Unix-oliki sistemi nose i vise kernela pa se za audio primenu koriste tzv. RT - Real Time Kernel jer je audio pre svega i najznacajnije - REAL TIME proces. Realno vreme. Ni delic sekunde za brisanje naocara da bolje vidimo. Svako skracenje putanje je napredak u tacnosti prenosa informacije.

Nazalost, ni jedan proizvodjac bilo kog OS-a ne poklanja preveliku paznju ovom, nama interesantnom, audio segmentu jer naprosto tu ne vide neku veliku zaradu - naspram resursa koje bi trebalo uloziti. Tu su LP, CD, DVD, BR, Radio, trake itd. U OS-u Ima daleko profitabilnijih oblasti (i broja korisnika) koji ce nositi prodaju novih primeraka OS-a tj. licenci.

Eto kratkog objasnjenja, uz simplifikacije, naravno.

 

Link to comment
Share on other sites

Da bi bilo jasnije trebalo bi malo piskarati o samoj evoluciji zvuka u nekom sistemu.

Evo jedan od načina kako se doživljava ta evolucija zvuka...

Zvuk se dešava u nekoj zapremini koja je u početku u velikoj većini slučajeva definisana u prostoru iza linije fronta zvučnika i nekako stišnjena između zvučnika. Kako sistem napreduje, evoluira i zvuk i ta zapremina raste sve više po svim osama. 

U jednom trenutku zapremina je tolika da se stiče osjećaj "sveprisutnosti" zvuka. U toj fazi se vlasnik sistema često pita da li je autor muzike zaista imao na umu tako fenomenalno sluđivanje slušaoca.

U sledećoj fazi se primjećuje da se ta ogromna zapremina definiše u zapremine oko samih instrumenata i da svaki instrument poprima jednu svoju sferu u kojoj se ispoljava. Mikrodinamički utisak je takav da instrument poprima obrise pravog, realnog instrumenta i čuje se da svaki kontrabas recimo ima svoj zvučni potpis i pečat i da svaki zvuči drugačije. Ista je situacija i sa ostalim instrumentima.

Ti koraci u evoluciji se postižu povećanjem dinamike i rezolucije. Bitno je da se dinamika i rezolucija prate u tom procesu jer ako jedno napreduje više od drugog zvučna slika ima različite nus pojave koje kvare doživljaj tipa da činele idu pod plafon, da se klavir čudno pozicionira, neki instrumenti se čuju kao iz drugih prostorija u kući - stanu, itd...

E sad, gdje je granica u tom ludilu između obične svirke i high - enda nemam pojma, ali se u jednom trenutku reprodukcija pretvara u živu svirku u slušaonici sa vrlo realnim zvukom instrumenata, što znači da se čuju timbar instrumenta, fini titraji i treptaji, harmonici, da sam ton ima mikrostrukturu, gdje je prirodno trajanje tona podrazumijevano.

Što se više približavamo takvoj reprodukciji jasno je da apsolutno sve u okruženju utiče na reprodukciju pa čak i količina vlage u vazduhu u tom momentu u slušaonici. :D

Srećno!!!

Link to comment
Share on other sites

[mention=43501]Srecko[/mention] vidi ovako...
Ne treba se opterećivati sa tim. U zavisnosti kakve su aspiracije vlasnika sistema prema visokoj vjernosti reprodukcije, tako se i sistem unapređuje i vodi briga o njemu, ili ne. 
Ako je ne, onda namjestiš šta god ti je zgodno, jednostavno, pregledno i to je to. Slušaš muziku i zaboraviš na podešavanja.
Ako je da, onda se baviš svim i svačim da bi dodatno unaprijedio reprodukciju i približio je što više nekom zvuku koji ti se čini realnim.
I to je sve.
Drugi način podrazumijeva slušanje uređaja, kabkova, šljaka, podloški, polica, plejera, hardvera i softvera, jednom riječju svega što utiče na reprodukciju, a to je sve iz okruženja. 


“Mlad” sam penzioner, hvala bogu ne moram dodatno da zaradujem, pa po prvi put imam vremena na pretek.
Do odlaska u penziju sistem nisam ni palio, isključivo notebook i sluške (dok sam bio mlad pišući: software koje kakav, a u poznijem delu karijere izveštaje, analize, projekcije, definišući radne zadatke ...... ).
Sada bih ipak zeleo da sve sto u nekom realnom domenu odstupa od srca sistema (Quad ESL 63) dovedem na adekvatan nivo, na kraju nabavim adekvatan software za “izvor” (opredelio sam se za digitalnu opciju izvora da ne objašnjavam zašto) i podesim sve “kako Bog zapoveda”.
Ne pripadam grupi ljubitelja muzike kojima zvuk treba da bude savršen ali naravno želim da ako nešto sto imam može bolje da se podesi i da zvuci bolje to i uradim.
Pitanje o output driver-ima player-a nisam slučajno postavio.
Ako se odgovor svede da neki driver nekome, ko piše post, bolje zvuci to bi onda po meni značilo da to za mene ne može biti relevantno iz sledećih razloga:
1. Nemamo isti ukus za muzičku izvedbu (verovatno),
2. Nemamo iste slušne sposobnosti (frekv. karakteristika mog uha može biti takva npr. da imam rupu u mid bas podrucju koji neki od output drivera upravo dodaje),
3. Hardware svakog sistema je različit pa bi na lični izbor-ugođaj kako koji output driver zvuci logično uticao i on,
4. ........
Ako bi ovo sto sam napisao bilo tačno onda bi jedina preporuka bila, probas jedno, drugo, trece i odabereš šta ti se dopada.
E upravo to bih zeleo da izbegnem jer mi je prosto neverovatno (kao tehničkom licu) da ne postoji korektnija metoda verifikacije suštinski output-a software-a.
Ne bih da započinjemo nanovo priču o tome koliko je doživljaj zvuka-muzike subjektivan; to svi znamo; ali isto tako znamo da procenimo-izracunamo brzinu izvrsavanja software, “kvalitet algoritma” .... da ne nabrajam.
Uostalo dj.nik često lepo skrece pažnju (razumljivim jezikom za one kojima IT nije posebno blizak) koliko su neke stvari bitne za izvršenje nekog software na konkretnom hardware.

Link to comment
Share on other sites

Da bi bilo jasnije trebalo bi malo piskarati o samoj evoluciji zvuka u nekom sistemu.
Evo jedan od načina kako se doživljava ta evolucija zvuka...
Zvuk se dešava u nekoj zapremini koja je u početku u velikoj većini slučajeva definisana u prostoru iza linije fronta zvučnika i nekako stišnjena između zvučnika. Kako sistem napreduje, evoluira i zvuk i ta zapremina raste sve više po svim osama. 
U jednom trenutku zapremina je tolika da se stiče osjećaj "sveprisutnosti" zvuka. U toj fazi se vlasnik sistema često pita da li je autor muzike zaista imao na umu tako fenomenalno sluđivanje slušaoca.
U sledećoj fazi se primjećuje da se ta ogromna zapremina definiše u zapremine oko samih instrumenata i da svaki instrument poprima jednu svoju sferu u kojoj se ispoljava. Mikrodinamički utisak je takav da instrument poprima obrise pravog, realnog instrumenta i čuje se da svaki kontrabas recimo ima svoj zvučni potpis i pečat i da svaki zvuči drugačije. Ista je situacija i sa ostalim instrumentima.
Ti koraci u evoluciji se postižu povećanjem dinamike i rezolucije. Bitno je da se dinamika i rezolucija prate u tom procesu jer ako jedno napreduje više od drugog zvučna slika ima različite nus pojave koje kvare doživljaj tipa da činele idu pod plafon, da se klavir čudno pozicionira, neki instrumenti se čuju kao iz drugih prostorija u kući - stanu, itd...
E sad, gdje je granica u tom ludilu između obične svirke i high - enda nemam pojma, ali se u jednom trenutku reprodukcija pretvara u živu svirku u slušaonici sa vrlo realnim zvukom instrumenata, što znači da se čuju timbar instrumenta, fini titraji i treptaji, harmonici, da sam ton ima mikrostrukturu, gdje je prirodno trajanje tona podrazumijevano.
Što se više približavamo takvoj reprodukciji jasno je da apsolutno sve u okruženju utiče na reprodukciju pa čak i količina vlage u vazduhu u tom momentu u slušaonici. 
Srećno!!!

Sada ste lepo govoreći o zvuku rekli nešto sto me je asociralo da kažem nešto sto će mnogi možda protumačiti i kao glupost.
Iz svega sto rekoste a sa čim sam saglasan proističe (po meni) da slušanje muzike treba školovati (kao sluh).
Zašto ovo kažem.
Od skora galerije po svetu imaju “digitalne vodiče” i moram da kažem da je moj doživljaj ISTIH dela koje sam nekada gledao uz vodič potpuno drugačiji.
Link to comment
Share on other sites

Slažem se.

Zato često preporučujem da se sluša što više sistema u različitim prostorima.

Imao sam sreću da se, igrajući se sa žicama prvenstveno, a kasnije i ostalim zezalicama, prođem taj evolutivni put sve do žive svirke u slušaonici. Bilo je tu i skretanja i zanošenja :) ali je na kraju došla ekipa muzičara i zevzeče se po čitav dan tu kod mene. B)

Naravno, ovo je samo moje viđenje "evolucije" zvuka u sistemu.

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
×
×
  • Create New...