Mingus,Mingus

The Death of High-End Audio?

Recommended Posts

Ja bi se najviše složio sa prvim komentarom ispod teksta da nadolazeće generacije nemaju interes za običan hi fi, za taj hi end tek nemaju interesovanje. Generalno oni mnogo manje slušaju muziku nego što su stariji to radili - tako da su crni dani pred hi end.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ko je sve uživao u Hi Endu od 1945 pa do danas ? Nikad radnička klasa, nikad običan narod ... Uvek su to bili entuzijasti, kao i danas ...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moje mišljenje,

U Srbiji je HiFi nepoznat pojam, recimo kao Apple proizvodi dok se nije pojavio iPhone u Srbiji. Okruženi smo PC radnjama, na svakih 10 metara se prodaju računari i televizori, HiFi ne postoji nigde osim u specijalizovanim prodavnicama kojih ima par u Srbiji i pored kojih većina građana prođe ni ne znajući šta se unutra prodaje. 

Ranije je muzika bila zastupljena jer se i radio slušao samo tako pa su se slušali i prenosi utalmica, pojavom televizora ljudi su prešli na gledanje umesto na slušanje. TV je bacio u senku HiFi (mnogi će reći da ne može da se poredi slika i zvuk ali šta je tu je). Da ne bude zamene ne upoređujem HiFi i radio :)

U mom okruženju niko ne zna šta je HiFi (pogotovo mlađi od 30 leta). Kada sam kupio Zensor + Marantz + DacMagic i kablove za nešto preko 700€ i kod mene komšije (i komšinice :P) slušale muziku, svi su imali osmeh na licu, kada sam rekao koliko košta svi su gledali zbunjeno. Ljudi su čuli za Logitech 2.1 sistem od 50€ i to je vrh. Toliko oni plaćaju (i ja sam toliko plaćao pre prelaska na HiFi) i sve dalje i skuplje je nepoznanica. Pa sada predložite nekome u Srbiji da kupi Hi End od nekoliko hiljada € (ili desetina hiljada €).

U bogatijim zemljama High End možda i opstane jer su tamo plate daleko veće, ovde će to imati pojedinci, entuzijasti.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nedavno na Benčmark forumu čovek je kupio OLED TV za preko 4000€ a ima Logitech 5.1 sistem (valjda z906 ili tako neka oznaka). Svima je danas bitna dijagonala TV-a i postoji milion tema i svi su zadovoljni ugrađenim TV zvučnicima  a HiFi je mala zajednica kao što je Linux. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

 Prvo, dosta toga je umrlo tamo jos 1981-ve kad se pojavio MTV. Muziku je zamenio video, gledanje je postalo bitnije od slusanja, a umesto umetnosti, zvuka ili izrazaja primat su preuzele cicke i "boys bands". Tu spasa nema, vecinu ne interesuje hi-fi, jer vecinu ne zanima ni muzika. 

 That said, hi-fi iznad najnizeg nivoa, ili taj neki "hi-end" sta god bio su tek nedostizni. Dosta toga navedenog u ovom clanku je kod nas vec skoro nemoguca misija. Single speaker demo room je nezamisliv dobrom delu prodavaca. Sticem utisak da je cak i prodaja hi-fi-a pocela da ide ka "vizuelnom" aspektu: Zvucnici treba da izgledaju, da sistem dominira i da izgleda da kupac "ima novca". Izgled hi-fi-a je postao, cini mi se, ponekad bitniji od zvuka.... Ako ne verujete, pogledajte koliko se ulaze u stvari tipa 20mm debelu prednju plocu pojacala.... 

 Entuzijasti postoje i postojace uvek. Da li ce biti i trzista je pitanje i ko zna gde ce to da ide. Srecna okolnost je razvoj materjala i tehnologija za druge delove tehnike koji onda mogu da predju nazad u hi-fi pa ce uredjaji postajati objektivno bolji. Druga dobra stvar je da se zvuk vraca kroz nove medijume i postaje sve dostupniji - veci momenat hi-fi i nekom "hi-end" zvuku daje Tidal nego sto daje Hi-Files ili Stereophile. Edukacija korisnika kroz kvalitet usluge je ono sto moze da pogura hi-fi zvuk nazad, isto kao sto ce proboj hi-def slike terati razvoj vizuelnih tehnologija. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da je na taj trend uticalo nekoliko stvari:

1. mladi nose muziku sa sobom, muzika se sluša u pokretu, ne bleji se na trosedu satima i menja 150 CDova

2. generalno promena načina života

3. ljudi su informisaniji nego ikada pre pa tako više nije lao prodavati maglu i prevare mnogo teže prolaze. Prevare tip metar kabla 50.000 dolara, zvučnici od milion dolara, USB kablovi koji se mnogo dobro čuju i imaju neviđen timbre, tegle šarenih kamenčića koje poboljšavaju zvuk itd

 

Mislim da je hiend možda to i zaslužio i nisam siguran da je ikada i postojao. Trebalo je opravdati margine sa 4 cifre, iluziju da se nešto više dobija i bolje čuje kroz naš užasno nesavršen slušni aparat. Koliko je tu samo bilo precenjenih stvari pa to je neverovatno.

Share this post


Link to post
Share on other sites
13 sati ranije, Sloba said:

3. ljudi su informisaniji nego ikada pre pa tako više nije lao prodavati maglu i prevare mnogo teže prolaze. Prevare tip metar kabla 50.000 dolara, zvučnici od milion dolara, USB kablovi koji se mnogo dobro čuju i imaju neviđen timbre, tegle šarenih kamenčića koje poboljšavaju zvuk itd

Zanimljivo je da se trend na koji referišeš učvrstio u poodmaklom dobu Interneta. 

Pre toga je sličnih ekscesa (ovde najpre mislim na cene) bilo mnogo, mnogo manje. Ne smatram da je Internet to proizveo, ali na neki način jeste potpomogao. Čim je počelo da ponestaje filter-papira (jer ga mreža načelno na trpi), počela je i prekomerna ezoterizacija čega god.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Internet samo doprinosi laksoj manipulaciji i prevari,skretanju paznje sa vaznog na ne vazno,jer je tako nekom lakse zaraditi.Zapravo izvlacenju novca od onih koji iovako ne znaju sta će sa njim kad je hifa,a i razni drugi hobiji u pitanju.HiFi nikad skuplji zahvaljujući tome.A mamipara tipa ultraskupih kablova i ''apgrejd'' gadžeta koji nikakve veze sa realnom popravkom zvuka nemaju koliko hoćeš.Upravo zahvaljujući internetu.Napraviš neku gadžet glupost,postavis je na neki forum i sa 10 naloga se izdousevljavas njome i eve ti 5000 ljudi koje je u marketingu zvanom preporuka.Ako još platiš nekom kompjutorašu da te stavi na prvu stranu google i eto brze love...

Internet kao nacin da te neko teze prevari... hilarious,davno ne čuh bolji vic.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Internet jeste u stanju da omogući kvalitetnu informisanost po mnogim pitanjima. Međutim, primena filter-papira kog sam pominjao je nužna.

Hi-fi (time i High-end, koristim se Pearsonovom definicijom) danas ne mora da bude skup. Postaje skup kada se misli da se komponentama kupuje zvuk, a ne slagalica koju treba dobro postaviti. Tu se lako zalazi u začarani krug traženja zvuka stihijskim menjanjem komponenata.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ispade da je Hi Fi covecanstvo 99%  lakovernih i podloznih manipulisanju -papana 

a preostali 1% pucanstva je provalio zaveru....

Dokle god bude bilo bogatih Kineza ,Rusa,Amerikanaca itd....postojace High End Audio,

a dotle ko nema para za High End Audio, moze da se tripuje na iluziju da ce High End Audio  imati svoj The End

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svaki račun dođe na naplatu. Isuviše je bilo u Hi-Fi industriji koketiranja sa psihologijom ljudi ("čovek u zatvorenoj povratnoj petlji" slušanja sa svim svojim manama i nesavršenostima) i nažalost računi počinju da stižu u vidu gubitka auditorijuma, propadanja kompanija itd. Pomenuta je ova rašomonijada sa kablovima i čime već ne, koja podseća na aktuelno pitanje tipa da li vakcinisani decu ili ne.

Karakteristično je da se u oba slučaja struka (elektro inzenjeri i lekari) uopšte ne pita već zainteresovani (Hi-Fi industrija i glasni a uglavnom neobrazovani). Čista psihologija.

Na našem forumu "struka" je iznela ne mišljenja, ne personalizovane dozivljaje već naučne stavove u vezi sa kablovima potvrđene naucnim teorijama i eksperimentalno izmerenim vrednostima jer je čovek nažalost odavno daleko najslabija karika bilo kog mernog lanca. I, mislite li da je to ostavilo neki utisak. Najveći broj ce i dalje ludovati sa kablovima, konektorima itd., što industrija podgreva, ne shvatajući da će se upravo ti prvi i iskrcati sa Hi-Fi broda i naravno dovesti u pitanje i egzistenciju kompanija. Mislim da je to i pravedno. Svakome po zasluzi.

Cene Hi-End komponenata nemaju nikakvo industrijsko, patentno ili bilo koje drugo opravdanje i to ne može biti večito.

Zato i postoje Vintage topici za nas malobrojne koji se sećaju nekada velikih kompanija koje su alavoscu same sebe upropastile.

 

Srećko

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Možda ne bi bilo loše da ovde postavimo šta to razlikuje high-end od pukog hi-fi-ja.

Za mene to nije cena sistema po sebi (iako ona može da doprinese krajnjem rezultatu), uglavnom se radio o izvesnim kvalitetima zvučne prezentacije koji se ne sreću baš svaki dan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Amerika "iznedri" svakog dana 1700 novih dolarskih milionera, što je 620.500 godišnje, za one koje mrzi da se late digitrona...;) Meni to nešto ne deluje kao predznak propasti sveta, a kamoli High-End segmenta...:rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da ali su izgubili srednju klasu. Nema ko da plaća porez a država od nečeg mora da zivi. Dug im je na nivou 18-20 triliona dolara nastao u poslednjih 20 godina, sve od momenta od kako su ti novokomponovani (uglavnom dot net) milioneri stekli i političku moć i izglasali zakone takve da npr. sekretarica Warrena Baffetta glavnog akcionara Berkshire Hathaway plaća veći porez od njega (sam je on rekao da nema reči koliko je to nenormalno). Nasi su to samo prepisali normalno. Nijedna od pljačkaških privatizacija ne može da bude sankcionisana jer su za njih uslovi stvoreni u parlamentu kroz zakone. Odavno je prošlo vreme pljački pištoljima. Šta mislite kada npr. Kina odluči da uvede svoju kriptovalutu i isključi dolar iz trgovine (Estonija je tu odluku donela juče) tada ce računi poceti da stižu na naplatu i štampanje ne pomaze (npr. pad dolara sada plaćam ja svojom ustedevinom u dolarima). Ali ovo je ekonomija a nažalost ovo o čemu mi pričamo je mnogo prijemnike cista manipulacija ljudima.
Navescu primer. Čitali smo da je neko u Rusiji "upgrade-ovao" iPhone izradivši ga od zlata, optocivsi ga brilijantima i koliko se sećam sa likom Putina. Treba da postoje i takvi proizvodi da bi se oni koji imaju razlikovali od nas.
Bitno je sledeće. Niko tada ne reče da se zbog toga iphone bolje čuje, da je brzi na benchmark testovima da aplikacije rade glatkije ili šta ne još.
Nažalost u Hi-Fi industriji se upravo to događa.

Srećko

Share this post


Link to post
Share on other sites
2 sati ranije, Srecko said:

Na našem forumu "struka" je iznela ne mišljenja, ne personalizovane dozivljaje već naučne stavove u vezi sa kablovima potvrđene naucnim teorijama i eksperimentalno izmerenim vrednostima jer je čovek nažalost odavno daleko najslabija karika bilo kog mernog lanca. I, mislite li da je to ostavilo neki utisak. Najveći broj ce i dalje ludovati sa kablovima, konektorima itd., što industrija podgreva, ne shvatajući da će se upravo ti prvi i iskrcati sa Hi-Fi broda i naravno dovesti u pitanje i egzistenciju kompanija. Mislim da je to i pravedno. Svakome po zasluzi.

Cene Hi-End komponenata nemaju nikakvo industrijsko, patentno ili bilo koje drugo opravdanje i to ne može biti večito.

Zato i postoje Vintage topici za nas malobrojne koji se sećaju nekada velikih kompanija koje su alavoscu same sebe upropastile.

 Ovo za struku..... Ja koliko se secam struke, a studirao sam elektrotehniku, ono sto su meni rekli o prelaznim pojavama na konektorima je bilo "kolega, ako hocete, mozete na doktorske studije jednog dana, pa da pricamo o tome". Struka je VRLO daleko od toga da ti kaze da bilo koji spoj dva uredjaja kablom sa dva para konektora moze da se svede na RLC, ako na to ciljas. :) 

 Cene imaju TRZISNO opravdanje, u slobodnom trzistu. Vintage je hobi za entuzijaste, divan hobi ko time hoce da se bavi ali pravilno restauriran kosta slicno kao nov, a i dalje radi losije. Zato je samo hobi.... Izuzetak je par zemalja gde su majstori jako jevtini, mada je i dalje to vrlo dugotrajan proces i sam po sebi vise hobi za uzivanje u istoriji (i licnoj, naravno), nego sto je vezano za hi-fi. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zexx - Može biti da Amerika iznedri toliko milionera, ali nije isto biti danas milioner u Americi kao i pre 10-20-30 godina. Konstantni rast nekretnina ubedljivo najviše odvuče te milione tako da je pitanje koliko je realno to društvo u proseku bogatije. Postavlja se pitanje kolika je kupovna moć tih silnih miliona.

Sa druge strane ta ista Amerika ima blizu 50 miliona njih koji dobijaju bonove za hrane, odnosno imaju 96 miliona radno sposobnog stanovništva koji ne radi. Siguran sam da je stopa rasta procenta ove grupe u odnosu na ukupno stanovništvo daleko veće nego rast milionera.

Odnosno, iz srednje klase najviše ode u ovaj donji sloj nego što odu u milionere. Tako da ćemo videti dokle će moći ovako.

Share this post


Link to post
Share on other sites
30 minuta ranije, vdzele said:

Zexx - Može biti da Amerika iznedri toliko milionera, ali nije isto biti danas milioner u Americi kao i pre 10-20-30 godina. Konstantni rast nekretnina ubedljivo najviše odvuče te milione tako da je pitanje koliko je realno to društvo u proseku bogatije. Postavlja se pitanje kolika je kupovna moć tih silnih miliona.

Sa druge strane ta ista Amerika ima blizu 50 miliona njih koji dobijaju bonove za hrane, odnosno imaju 96 miliona radno sposobnog stanovništva koji ne radi. Siguran sam da je stopa rasta procenta ove grupe u odnosu na ukupno stanovništvo daleko veće nego rast milionera.

Odnosno, iz srednje klase najviše ode u ovaj donji sloj nego što odu u milionere. Tako da ćemo videti dokle će moći ovako.

Evo suze mi krenuše...:lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites
8 sati ranije, vdzele said:

  Postavlja se pitanje kolika je kupovna moć tih silnih miliona.

Milion dolara je uvek bilo i bice Milion dolara, jedino ako nisu stampani na gestetneru...:ph34r:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Na zalost danas se Hi End poistovecuje sa basnoslovno, a rekao bih i sa sramotno, skupim komponentama, koje su namenjene 1% super bogatih. Kako je taj 1% sve bogatiji iz godine u godinu, tako su i Hi End komponente sve skuplje. Secam se vremena kada su postojala dva-tri zvucnika sa cenom od 100.000 dolara. Danas ih ima koji kostaju i po milion ...

Sa rastom bogatstva 1% superbogatih, nestaje srednja klasa i to cini mi se moze lepo da se vidi i u HiFi: komponente od po par hiljada eura/dolara se gotovo uopste i ne prodaju. Prodaju se sve vise komponente od po par stotina ili od po par desetina hiljada ali ove u sredini - sve manje.

Na taj nacin Hi End ne samo da nije mrtav, nego je i dobio na ekskluzivitetu, a kako je to najprofitabilniji segment HiFi industrije, sve je vise firmi koje zele da igraju upravo na tom polju. Neki prave zbilja dobre i inovativne proizvode ali ima naravno i onih koji sminkom pokusavaju da opravdaju visoke cene.

Problem je po meni medjutim u tome, da je HiEnd izgubio svaku relaciju sa stvarnoscu. 1% potencijalnih musterija ne predstavlja kriticnu masu kriticki nastrojenih slusalaca muzike i HiFi sistema, i stoga HiEndu preti opasnost da se pretvori u bizarnost umesto da bude motor razvoja inovativnog HiFi.

Share this post


Link to post
Share on other sites
4 minuta ranije, zoranzu said:

Milion dolara je uvek bilo i bice Milion dolara, jedino ako nisu stampani na gestetneru...:ph34r:

Zaboravio si na inflaciju.

Share this post


Link to post
Share on other sites
2 minuta ranije, DejanM said:

  stoga HiEndu preti opasnost da se pretvori u bizarnost umesto da bude motor razvoja inovativnog HiFi.

Tako bar deluje na prvi pogled

Gomila uredjaja, komponenti , kablova dobila je nesto iz  Hi End Audio kolaca u jeftinijim modelima.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tekst u nastavku upravo govori o "problematicnom odnosu cene i kvaliteta zvuka". 
Dugo ne videh ovako kriticki tekst sa sajta koji testira uglavnom hi-end... u ovom slucaju Soundstage! ULTRA
Ako se neko nagledao i naslusao hi-end sprava, onda je to ovaj covek.

......................................

Written by Jeff Fritz
Category: Opinion
Created: 01 July 2017

In my 20 years of reviewing audio equipment, I’ve bought and sold a lot of gear. From the beginning, I took the tried-and-true audiophile path: each upgrade promised better performance than what had preceded it, and usually cost more. Through the years, the total retail value of my system has inched up in price, culminating in my current rig of Magico Q7 Mk.II speakers, Soulution 711 and 560 electronics, Nordost cables, and Torus power conditioner: about $400,000. That doesn’t include my custom listening room, the Music Vault, or all the money and sweat equity I’ve spent moving gear into and out of it.

201707_jeff.jpg.98e9d8479cf358ea9ff17cba570cb6d3.jpg
Jeff Fritz

Has it all been worth it? Sure. Mostly. Without a doubt, the Magicos and Soulutions have provided me with state-of-the-art sound quality and countless hours of enjoyment.

But for at least a few years now, something’s been nagging at me. Like that little twinge in your knee that doesn’t necessarily keep you from doing the things you want or even hurt that much, but that reminds you, every time you move a certain way or do a specific activity, that something is just not right. A few factors have contributed to this feeling.

One has been the ever-steeper upward climb of the prices of high-end gear. In the late 1990s, when I began in this business, a speaker costing $20,000/pair was considered a top dog. Now, for many brands, such models are literally the entry level, or close to it. Then it was $100,000/pair speakers. Now, $400,000/pair seems to be a price that some manufacturers aim for. I’ve talked with many manufacturers about this, and the reason they give for this climb is simple: There is a significant base of customers who won’t even look at equipment that they feel is not expensive enough. One CEO told me that his company took a $40,000/pair speaker to an audio show in Asia, where the complaint was that it didn’t cost enough. “What can you do for double that amount?”

My problem with this development -- besides no longer having enough money to chase after the highest of high-end gear -- is that now the endpoint seems to be price, not sound quality. The president of an electronics company confided in me that they’d created a particular model because an Asian distributor asked for it, but that it really didn’t do anything that their next model down, at half the price, couldn’t do.

I also began to notice the defensiveness of some audiophiles who’ve invested in really expensive gear. It plays out again and again on Internet audio forums: A guy buys something expensive and posts a glowing review of it. Invariably, another guy who’s heard that component posts that he thinks it’s not all it’s cracked up to be. An argument ensues, escalates, and one of the guys is banned from the forum and heads for another forum’s greener pastures and more civil discourse. Even sadder are the guys on forums who are so invested in a particular brand that, at every turn, they find ways to promote that manufacturer’s wares. It’s as if they feel they have to build up the brand so that they can feel justified in having laid down the insane amounts of cash they’ve spent on the flagship model. I followed one such guy’s thread for two years: about once a week, he promoted the same company, posting quotes from reviews of its products, links to articles about it, hi-rez photos, and descriptions of listening experiences, etc. -- all to promote the brand he’d bought into. And no, he’s not a dealer.

Perhaps I’m noticing these things more because, for a number of reasons -- not all of them related to audio -- my own views have changed. I’ve got two kids I didn’t have 20 years ago, ages 11 and 12. To those of you with children of your own, I probably need say no more. But to those of you who don’t, I can say that being a parent has greatly affected how I feel about spending large sums of money on stereo gear. There are saving money for college tuition and family vacations and all that, but there’s also, for me, what amounts to something deeper that I didn’t have before: an internal governor on spending large sums of money on things that have nothing to do with family, friends, or activities that in some way improve the plight of others. It’s simple: I no longer feel good about buying super-expensive gear, even at accommodation prices.

None of this changes the fact that I still value a high quality of sound in my stereo system. It’s how I get there -- to genuine high fidelity -- that has to change.

Many reviewers get there through long-term loans of gear from manufacturers. Most higher-profile reviewers accept long-term loans as a way of keeping on hand a reference system that reflects the current state of the audio art, so that they can evaluate new contenders, one of which just might alter that state. I understand this approach -- those reviewers will tell you that they can’t personally afford the gear they’re borrowing, and that readers want them to write about the most expensive gear. Such loans, they argue, are an unavoidable means to a necessary end.

I’ve chosen another path. First, I don’t want to be beholden to any manufacturer. If I “need” that loan to make my system completely state-of-the-art, how willing am I going to be to criticize the company I’m borrowing that component from? Second, I don’t want a system made up of gear that comes only from the companies willing to provide long-term loans. After all, some companies won’t do this. Consequently, I buy my gear at industry-accommodation prices, which opens the door to, essentially, all manufacturers. Of course, that, too, comes with potential compromises.

Where has this path led me? Presently, I’m without a stereo system. I’ve sold my Magicos, and the Soulutions will go soon. I’ll be searching for a system that will cost considerably less than what I had, but that still fits the ethos of SoundStage! Ultra: Sound to the Xtreme. The emphasis of my writing from now on will be on the best sound quality, not the most expensive gear.

Next month, I’ll lay out a list of criteria for my new stereo system: I’ll discuss prices, and personal as well as professional requirements, including the flexibility I’ll need to keep reviewing Ultra-level gear.

. . . Jeff Fritz
[email protected]

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ljudi nije ovo problem samo u HiEnd industriji i u drugim oblastima je slicna situacija, vec duze vreme. Secam se kada je moj ortak kupio kais (za pantalone) za 2k maraka...

Poenta je u tome da je struktura ljudi koji imaju ozbiljnu lovu u celom svetu blago receno "problematicna". Pogledajte samo sportiste, svi se dive deckicima koji pikaju loptu i svi smatraju da je normalno da zaradjuju vise stotina miliona evra, kada inzenjer, lekar, profesor... zaradjuje 5-10 soma mesecno svi ce reci da ima vrhunsku platu.

Poremeceni svi parametri normalnosti...

Netacno je da je u pitanju "trziste" i da je ok da bilo koji sportista, pevaljka i sl. zaradjuje takvu lovu, jer po takvom "trzisnom principu" lekari bi mogli da kazu "plati ili umri" ...inzenjeri "plati ili rizikuj da se srusi most" ....itd.

 

Послато са LG-D855 уз помоћ Тапатока

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...

  • Forum Statistics

    • Total Topics
      26,085
    • Total Posts
      335,965