Jump to content


Opisati ono što čujemo: audio terminologija


Nomimasen

Recommended Posts

14 sati ranije, miletrosak said:

Shafran ima vecu dinamiku u samom sviranju.veci raspon tonova,boju koja je neverovatna,velicinu instrumenta koji je uvek u sredini a ne rasiren levo i desno.

E, ta boja baš. Neuporedivo.

Zanimljivo je kako se nametne taj parametar i koliko ubedljivo dolazi do izražaja.

Pominjali smo boju ovde već. Vlada je pomenuo kako smo često izloženi monohromatskom zvuku i sa tim se slažem.

Link to comment
Share on other sites

Da, “boja zvuka”, nemerljivo, a čujno.

Meni je to presuđujuće kada cenim da li je neki vinil neverovatno dobar ili je samo dobar. Stoji da je i ostalo važno, dinamika pre svega, ali ako onaj ko je producirao nije potrefio i boju, vinil nema tu magiju da te uvuče u muziku i da mu se non stop vraćaš, nekako se podvuče pod kožu i stalno te tera da slušaš nanovo.

Imam par vinila koje mogu da slušam do iznemoglosti, čak i nije muzika ta koja mi je najomiljenija, ali zvuk…neverovatan.

Link to comment
Share on other sites

2 sati ranije, srdjan_cvetkovic said:

Da, “boja zvuka”, nemerljivo, a čujno.

Meni je to presuđujuće kada cenim da li je neki vinil neverovatno dobar ili je samo dobar. Stoji da je i ostalo važno, dinamika pre svega, ali ako onaj ko je producirao nije potrefio i boju, vinil nema tu magiju da te uvuče u muziku i da mu se non stop vraćaš, nekako se podvuče pod kožu i stalno te tera da slušaš nanovo.

Imam par vinila koje mogu da slušam do iznemoglosti, čak i nije muzika ta koja mi je najomiljenija, ali zvuk…neverovatan.

fu,ovo je stadijum opasan po zdravlje...zvuk vs muzika :heat:lol:

 

Link to comment
Share on other sites

38 minuta ranije, srdjan_cvetkovic said:

Zavisi od tipa muzike.

Kad su živi istrumenti u pitanju sve je važno.

i o tome bi se dalo diskutovati mnogo,koliko je to realan faktor,i koliko je to preuvelicano od hifista,nebitno jel se radilo o amplificiranoj ili neamplificiranoj muzici...8)

Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, Nomimasen said:

Istina, solo instrument poput čela postavlja pred sistem mnoge zahteve.

Preporučujem uvažavanje ove izvedbe.

U mom slučaju, doslovno da je isključila želju za bilo kojom drugom. Ne znam šta ovaj čovek ovde čini, teško mi je da objasnim. Nigde drugde to nisam čuo.

 

 

Shafranovo disanje tokom izvodjenja koje cujem je ipak izazov za mene :)

Vecna moja tema, naci Baha koji ne ''diše'' :)

 

EDIT:

Da dodam, jeste... zaista sjajno izvodjenje.

Link to comment
Share on other sites

Pre mesec dana sam bio kod drugara koji je muzičar, svira električnu gitaru. Kod njega smo došli ja i još jedan ortak, koji je takođe gitarista, a on je poneo svoju najnoviju el gitaru. Obojica su želeli da testiraju i uporede gitare koje imaju, plus da probaju moje audifilske voodoo čarolije.

Domaćin poseduje Marshall gitarsko pojačalo. Neko novo izdanje njihovog legendarnog pojačala iz sredine 70ih. Ručni rad, point to point, lampe, .... sa potpisom majstora koji ga pravio.

Zvuk koji sam tada čuo je za mene bio high end. Nikad u životu do tada nisam bolje čuo električnu gitaru. Mnoge autore sam preslušo koji sviraju rock u raznim sistemima, na koncertima sam bio, dosta toga čuo od rocka - ovo je bilo ubedljivo najbolje.

Iako je svaki setup bio u razmaku od 5000-6000 eura, što nije neka cifra koliko ljudi daju za svoje sisteme - zvuk je bio apsolutan. Kolega koji je doneo novu američku gitaru je širila sjajan ton. Oko osnovnog tona je bio magični oreol koji se širio u svim pravcima. Oreol je bio pun koloriteta, sadržaja i života. Soba nije bila namenjena za slušanje muzike, skoro pa gola, al to nije sprečilo da se magija čuje i širi.

Ponukan mojim audiofilskim pričama, domaćinu nije bilo teško da kupi drugi gitarski kabal, bez predhodne probe. Ispostavilo se kao pun pogodak. Kabal koji je došao uz Marshall se pokazao kao slabiji. Veoma je zadovoljan mojim predlogom.

Ohrabren ovim potezom, hteo je da proba još toga. Probali smo drugi strujni kabal na pojačalo, ja sam doneo svoj iz svog sistema. Kabal je doneo pomak u fizičkom domenu muzike, ali se izgubio oreol, izgubila se magija. Nešto slično se desilo i sa antivibracionim podloškama ispod pojačala. Izgleda da su ga majstori skrojili da pojačalo svira baš onako kako je namešteno pre 50ak godina.

Narovučenije moje posete je da je jako teško postići magiju. O ovome je recimo govorio Alan Parson, kako je bilo na snimanju Flojdovog dark sajda. Zašto je taj album za mnoge referenca. Po njemu, mnogo više vremena je potrošeno u pripremi albuma, u testiranju instrumenata, u njihovoj medjusobnoj komunikaciji i akustici nego u samom muziciranju.

Nova gitara, doneta preko okeana, vrlo mala serija, izradjenog od drveta koji nije standard, ..... zajedno sa slučajno kupljenim gitarskim kablom i provereno dobrim pojačalom su doneli magiju. Druge kombinacije koje smo probali su daleko iza. Za magiju je izgleda potrebna i sreća. Sreći idete u susret samo sa bezbroj proba. Magiju opet i vrlo lako gubite, stavite recimo skup strujni kabal koji tuče kineski u svim hajfaj sistemima i nje više nema. Mogu zamisliti koliko magija je ovako izgubljeno, recimo ljude mrzi da probaju, ili su umišljeni da ono što unose u sistem je bolje. Jedna slaba karika i kraj.

Za mene neočekivano i neverovatno iskustvo.

Link to comment
Share on other sites

 Ne mogu sad da nadjem, secam se neke price oko pravljenja modernih, digitalnih gitarskih pojacala, ali ne ko je proizvodjac. Mozda je bas i Marshall.

 Ekipa je provela bas onako, zdravo veliku kolicinu vremena probajuci da napravi digitalnu repliku koja ima "magiju". Dodavali su harmonike, da simuliraju lampe, dodavali i oduzimali vibracije... na kraju je samo spektralni analizator orginala pomogao, kad je otkrio da je "kljucna" komponenta - brujanje trafoa na frekvenciji napona iz mreze. :D

 Pri tom, uopste ne mislim da je u pitanju "ne-audiofilski" ili los pristup. Ako se muzicaru svidja taj zvuk i ako je on deo izrazaja - onda je to tako. Sustina je da nemaju samo "zivi" instrumenti boju tona - imaju je i elektricni. Elektricna gitara ima bogat ton, koji zavisi od same gitare, pojacala, lampi....

 Tube rolling je cest kod gitarskih pedala i pojacala - bas da bi se dobio zeljeni ton. Razlog zasto vecina audiofila posmesljivo gleda na izjave da je to suptilna razlika (i hvali se da nije "u njihovom sistemu") je cinjenica da vecina audiofila svoje lampe tera u nekom optimalnom rezimu :). Da ste ikad probali da poterate lampe u debeo overdrive i da vam ste slusali ton sa sve distorzijom - ne bi ste mislili da su razlike u pojacalu "drasticne".

Link to comment
Share on other sites

Posle kazu lako je da elektricna gitara zvuci dobro. Realno je nisam dobru cuo dok nisam ubacio lampe u sistem, dve polovne koje sam kupio su gle cuda iz gitarskog ampa. Ono sto je interesantno je i da drugi instrumenti, narocito akusticni i narocito vokal zvuci dobro, lifelike. Dobar srednji ton je esencijalan za dobar sistem...tu se luci endorfin...dzaba "dobar zvuk" koji ti ne razvuce osmeh i ne zalupa srce na dobar zenski vokal, ne krene da cupka noga na prvih par taktova, ne "dirigujes" dok slusas klasiku i ne sviras vazdusnu gitaru dok svira Santana. 

Link to comment
Share on other sites

7 sati ranije, Nomimasen said:

E, ta boja baš. Neuporedivo.

Zanimljivo je kako se nametne taj parametar i koliko ubedljivo dolazi do izražaja.

Pominjali smo boju ovde već. Vlada je pomenuo kako smo često izloženi monohromatskom zvuku i sa tim se slažem.

Torleif Thedeen - Bach Suites jako kvalitetno i izvodjenje i snimak ,manje se cuje boja pravog violoncela ali je zvuk nesto definisaniji.Po volji.Cello David Tecchler 1711.Shafran,Amati 1730.

Link to comment
Share on other sites

13 sati ranije, vdzele said:

 

Domaćin poseduje Marshall gitarsko pojačalo. Neko novo izdanje njihovog legendarnog pojačala iz sredine 70ih. Ručni rad, point to point, lampe, .... sa potpisom majstora koji ga pravio.

 

pa se moze nastaviti koji pickupovi,koje zice.... :lol:

Link to comment
Share on other sites

17 sati ranije, vdzele said:

Pre mesec dana sam bio kod drugara koji je muzičar, svira električnu gitaru. Kod njega smo došli ja i još jedan ortak, koji je takođe gitarista, a on je poneo svoju najnoviju el gitaru. Obojica su želeli da testiraju i uporede gitare koje imaju, plus da probaju moje audifilske voodoo čarolije.

Domaćin poseduje Marshall gitarsko pojačalo. Neko novo izdanje njihovog legendarnog pojačala iz sredine 70ih. Ručni rad, point to point, lampe, .... sa potpisom majstora koji ga pravio.

Zvuk koji sam tada čuo je za mene bio high end. Nikad u životu do tada nisam bolje čuo električnu gitaru. Mnoge autore sam preslušo koji sviraju rock u raznim sistemima, na koncertima sam bio, dosta toga čuo od rocka - ovo je bilo ubedljivo najbolje.

Iako je svaki setup bio u razmaku od 5000-6000 eura, što nije neka cifra koliko ljudi daju za svoje sisteme - zvuk je bio apsolutan. Kolega koji je doneo novu američku gitaru je širila sjajan ton. Oko osnovnog tona je bio magični oreol koji se širio u svim pravcima. Oreol je bio pun koloriteta, sadržaja i života. Soba nije bila namenjena za slušanje muzike, skoro pa gola, al to nije sprečilo da se magija čuje i širi.

Ponukan mojim audiofilskim pričama, domaćinu nije bilo teško da kupi drugi gitarski kabal, bez predhodne probe. Ispostavilo se kao pun pogodak. Kabal koji je došao uz Marshall se pokazao kao slabiji. Veoma je zadovoljan mojim predlogom.

Ohrabren ovim potezom, hteo je da proba još toga. Probali smo drugi strujni kabal na pojačalo, ja sam doneo svoj iz svog sistema. Kabal je doneo pomak u fizičkom domenu muzike, ali se izgubio oreol, izgubila se magija. Nešto slično se desilo i sa antivibracionim podloškama ispod pojačala. Izgleda da su ga majstori skrojili da pojačalo svira baš onako kako je namešteno pre 50ak godina.

Narovučenije moje posete je da je jako teško postići magiju. O ovome je recimo govorio Alan Parson, kako je bilo na snimanju Flojdovog dark sajda. Zašto je taj album za mnoge referenca. Po njemu, mnogo više vremena je potrošeno u pripremi albuma, u testiranju instrumenata, u njihovoj medjusobnoj komunikaciji i akustici nego u samom muziciranju.

Nova gitara, doneta preko okeana, vrlo mala serija, izradjenog od drveta koji nije standard, ..... zajedno sa slučajno kupljenim gitarskim kablom i provereno dobrim pojačalom su doneli magiju. Druge kombinacije koje smo probali su daleko iza. Za magiju je izgleda potrebna i sreća. Sreći idete u susret samo sa bezbroj proba. Magiju opet i vrlo lako gubite, stavite recimo skup strujni kabal koji tuče kineski u svim hajfaj sistemima i nje više nema. Mogu zamisliti koliko magija je ovako izgubljeno, recimo ljude mrzi da probaju, ili su umišljeni da ono što unose u sistem je bolje. Jedna slaba karika i kraj.

Za mene neočekivano i neverovatno iskustvo.

Hebeš ga, totalno je drugačiji zadatak stavljen pred gitarski amp i pred hifi sistem. Zadatak hifi sistema jeste da, kada se neko pomuči da tako snimi i da na taj način "oboji" gitaru, nama kao slušaocima to i prenese. Sada... nije to baš tako jednostavno postići ali se da čuti (doduše retko) i (prema mom iskustvu) uvek je tu negde neka laNpa, i to trioda, na putu signala, koja nekako sačuva neku dozu humanosti i rasterećenosti u zvuku što je, po meni, poprilično prirodna prezentacija i tu se gubi potreba za bilo kakvom analitikom i dominira slušanje muzuke, sistem se jednostavno "skloni" sa puta...

Link to comment
Share on other sites

 Ono sto laNpe rade na putu signala je zapravo jedno jako malo farbanje.... uglavnom, bar po mom iskustvu. Delom je vezano za nelinearnost trafoa koji favorizuju srednji opseg, a delom za kapacitivnost lampe koja unosi blage fazne pomeraje i stvara utisak vece "prostornosti" zvuka. Dodatno, lampe imaju drugaciju sliku harmonika koja isto utice na percepciju.

 To je ono sto sam ja spominjao u ovoj temi kao "vestacki ali prijatno" - vestacki u smislu "dodato, da ga nema na snimku", vec da, u pravu si, blize prirodnoj percepciji zvuka.

 To jeste moguce reprodukovati, ali taj zadatak nije lak - signali sirokog opsega (puni harmonika) pobudjuju zvucnike (i skretnicu) na kompleksan nacin i kad se to spoji sa slozenim opterecenjem stvaraju dosta slozen sistem pun povratnih sprega. Vidjao sam testove gde se meri kako sistem reprodukuje signal pun tonova, ali i ti testovi u najboljem slucaju mere izlazno pojacalo koje "gleda" u termogeni otpornik, a ne u kompleksan otpor.

 Tako da, opisati takav signal - i takvu reprodukciju je jako, jako tezak zadatak. Jedno je opisati to recima, sasvim drugo naci nacin da se to meri....

Link to comment
Share on other sites

56 minuta ranije, nkrgovic said:

Ono sto laNpe rade na putu signala je zapravo jedno jako malo farbanje.... uglavnom, bar po mom iskustvu. Delom je vezano za nelinearnost trafoa koji favorizuju srednji opseg, a delom za kapacitivnost lampe koja unosi blage fazne pomeraje i stvara utisak vece "prostornosti" zvuka. Dodatno, lampe imaju drugaciju sliku harmonika koja isto utice na percepciju.

Triode su najlinearniji aktivni pojačivački element i daju pojačanje sa najmanje izobličenja ako se upotrebe kako treba i gde treba a lampe su daleko bolji naponski uređaj od tranzistora, tranzistor je bolji strujni uređaj. Kapacitivnost i njihov uticaj zavisi od topologije, tranzistori imaju značajno veću kapacitivnost u proseku, u pitanju je igra kapacitivnosti i impedanse a i same topologije. SE topologije (ne sve) su osetljive na tkz. Miller-ovu kapacitivnost.

LaNpe (triode) po meni odlično rade i daju svoj puni doprinos na niskoj vrednosti signala (izvori, predpojačala) ali se jako mora voditi računa koja je ulazna impedansa narednog stepena i kapacitivnost kablova da bi dale svoj pun potencijal, naravno, ovo podrazumeva da je sama topologija u kojoj je laNpa upotrebljena dobra i da je adekvatno odabrana njena radna tačka...

Ono što dobro implementirana laNpa može da pokaže ne bih dodelio efektima kapacitivnosti i izobličenjima već upravo suprotno...

Link to comment
Share on other sites

@nkrgovicNe "stvara se utisak", video sam da vec to pises ne prvi put, vec zaista jeste bolja prostornost, 3d ili pozicioniranje instrumenata kakogod i to vrlo precizno i tackasto i dubinski. Sto se neutralnosti tice, ako je poredim sa recimo naim ona je totalno na strani lampi, ovih mojih doduse. Imao sam u kuci i jedno i drugo. Cak sam i bio resen da kupim jedan tranzistorski amp i uzeo ga na probu sa namerom kupovine da se resim vrucine koju mi prave lampe u kuci, i imao je on dosta svojih prednosti ...ali je ozbiljno gurao sliku napred i pretvarao je u 2d dozivljaj. Ne daj boze pustiti u takvom direktnom poredjenju klasiku. To smo uradili i sa d klasom... isti efekat, mozda cak izrazeniji. Slusni efekat recimo mom bratu koji je veci ljubitelj klasike od mene i trazio je da cuje neko delo od Cajkovskog je bio "negde je nestala sva muzika". Govorim o direktnom poredjenju, ne slusao tamo-vamo sa raznim sistemima, vec u istom sistemu sa istim zvucnicima na istom mestu. Fascinantno je kako se scena pomerila napred i kako se izgubi dubinski rapored instrumenata kakav cujes i uzivo. Sasvim mi je jasno da te neke druge prednosti tranzistora mogu da coveka povuku pri izboru jer mu vise znace, i meni su u momentu, ali reprodukcija srednjeg tona i to pravilno pozicioniranje instrumenata, marocito po dubini je barem u mom slucaju jasno na strani lampasa i odlucio sam da nastavim kuvanje. Nije to neko veliko iskustvo, samo moje zapazanje iz direktnog poredjenja. Ne tvrdim da su sve lampe iste, niti da su tranzistorci i da je u pitanju pravilo, ali eto prenosim licni slusni utisak.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...