Jump to content


Opisati ono što čujemo: audio terminologija


Nomimasen

Recommended Posts

Reći ću Vam šta za mene znači "tišina i vazduh između instrumenata" ili kako god se nazivalo:

- kada slušam relativno glasnije reprodukciju muzičkog sadržaja, a i dalje jasno čujem ljudski razgovor bez naprezanja u prostoru.

- još bolji primer je pucketanje prstiju sa potpunim čujnim odjekom/reverbom i trajanjem tona, jasnim početkom i krajem u tom prostoru istovetno kao kada i nije u toku reprodukcija muzičkog sadržaja. 

Ti izdvojeni tonovi punog sadržaja koji se ne mešaju i ne preklapaju su ta ne poremećena tišina prostora kojom je ispunjen.

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, ab said:

Reći ću Vam šta za mene znači "tišina i vazduh između instrumenata" ili kako god se nazivalo:

- kada slušam relativno glasnije reprodukciju muzičkog sadržaja, a i dalje jasno čujem ljudski razgovor bez naprezanja u prostoru.

- još bolji primer je pucketanje prstiju sa potpunim čujnim odjekom/reverbom i trajanjem tona, jasnim početkom i krajem u tom prostoru istovetno kao kada i nije u toku reprodukcija muzičkog sadržaja. 

Ti izdvojeni tonovi punog sadržaja koji se ne mešaju i ne preklapaju su ta ne poremećena tišina prostora kojom je ispunjen.

to je dobar napredak , ali kada budes cuo potpuno jasno i nepomuceno  reci vecine pesama musko  - zenskog vokala pored ostatka muzike , onda si daleko dogurao...

Link to comment
Share on other sites

Oko te pozadinske tišine ima jedna zanimljiva stvar...

Oma se doživljava kao takva, pozadinska tišina, mrak itd, čini mi se, samo dok je reprodukcija dvodimenzionalna, pa iako se nazire u tragovima 3D. 

Kad krene, kako bih rekao, reprodukcija da se pretvara u muziciranje, kad izroni 3D u pojavnom obliku, kad instrumenti i glasovi dobiju teksturu i kad je to poprilično blizu zvuku pravih instrumenata, tada nekako prestaje i da se obraća pažnja na pozadinsku tišinu jer poprima potpuno drugačiju pojavnost i ne doživljava se kao takva.

Link to comment
Share on other sites

Već sam pisao o promjenama zapremine u kojoj se dešava zvuk pri napredovanju sistema u nekoj drugoj temi, a pozadinska tišina je, makar kod mene, usko vezana za tu pojavu.

Naime, kako se ta zapremina u jednom trenutku poveća toliko da zvuk bude "sveprožimajući", u sledećem trenutku (trenutak je samo metafora) kad sistem uznapreduje, ta zapremina se polako transformiše u zasebne sfere oko instrumenata pa se i "pozadinska tišina" transformiše u pozadinske tišine ali oko pojedinih instrumenata i više se ne percipira kao takva. Sad je već dinamika i rezolucija na zavidnom nivou i sad se već priča o vrhunskoj transparenciji koja dozvoljava da se razgovijetno sluša i ljudski govor dok je muziciranje prilično glasno.

Glasnoća, odnosno ono što nam smeta pri glasnoj reprodukciji su izobličenja i kad je transparentnost na takvom nivou, a sistem dobro udešen, izobličenja su minimalna pa je i sama percepcija glasnoće pomjerena.

Ispade da je glasnoća relativna stvar, a i jeste tako. Može da se sluša takav sistem na prilično većoj glasnoći a da se nema utisak da je to nešto iritantno.

 

Link to comment
Share on other sites

Meni je trenutno najinteresantnije kako je zvuk otišao u dubinu tako da zid iza uređaja kao da ne postoji.

U prethodnoj fazi mi je bilo interesantno kako se zvuk širi van zidova bočnih.

Sad se skupio i ne ide toliko daleko bočno, ali je otišao u dubinu mimo zadnjeg zida. 

Nemam pojma, treba malo vremena da se navikne na novu percepciju zvuka pa da se oslušnu pojave i da se definišu i donesu neki zaključci.

Edit: sad je pozicioniranje instrumenata u prostoru mnogo realnije iako pomenuh da se zvuk skupio po bokovima. Sad su i vokali osim glasa dobili i stas. :)

Ab da znaš da ti ponekad zavidim. Iz pisanija stičem utisak da si malo malo pa korak ispred mene. Dakle, izazov! Pa opet malo poguram stvari naprijed, a onda se pojaviš sa nekim novim gedžetom i tako u krug. Sjajno!!!

Link to comment
Share on other sites

13 sati ranije, Toza said:

Meni je trenutno najinteresantnije kako je zvuk otišao u dubinu tako da zid iza uređaja kao da ne postoji.

U prethodnoj fazi mi je bilo interesantno kako se zvuk širi van zidova bočnih.

Sad se skupio i ne ide toliko daleko bočno, ali je otišao u dubinu mimo zadnjeg zida. 

Nemam pojma, treba malo vremena da se navikne na novu percepciju zvuka pa da se oslušnu pojave i da se definišu i donesu neki zaključci.

Edit: sad je pozicioniranje instrumenata u prostoru mnogo realnije iako pomenuh da se zvuk skupio po bokovima. Sad su i vokali osim glasa dobili i stas. :)

Ab da znaš da ti ponekad zavidim. Iz pisanija stičem utisak da si malo malo pa korak ispred mene. Dakle, izazov! Pa opet malo poguram stvari naprijed, a onda se pojaviš sa nekim novim gedžetom i tako u krug. Sjajno!!!

Od kada ja govorim o konkavnosti i konveksnosti zvučne slike. Ovo što sam pozeleneo je upravo potvrda mog zaključka o zatečenosti posetilaca mog sistema i možda utiscima da je tu nešto čudno.

Moje insistiranje na konkavnosti zvučne slike zapravo više odgovara prirodnoj dubuni scene, a "audiofilski" uređaji, kablovi i agresivni marketing forsiraju konveksnost zvučne slike jer ima taj WOW efekat, koji na prvu fascinira i deluje kao bolji, jasniji, detaljniji grandiozniji sa više energije. Moje je mišljenje da prelazi u nadrealnost koja meni lično smeta.

Moguće je i da ja grešim. No, ipak ubedljivost pozicija i fokus instrumenata je daleko prirodniji i bolje scaliran po dubini scene u konkavno postavljenoj zvučnoj slici.

Link to comment
Share on other sites

Da, ali dobro, ima tu i navika. Ne volim zvuk in d fejs. Ono kad mi pjevačica priđe da mi zagolica nos.

Neka je ona i dalje tamo, na bini. Tako sam navikao, tako volim. 

Mmmmm, u zadnje vrijeme me iritiraju pojedini "živi" snimci gdje imam utisak da sam ja iza bine, u bek stejdžu, dok su muzičari ispred mene a publika skroz tamo (iza zida u dnevnoj :)) iza muzičara u dubini.

Link to comment
Share on other sites

10 minuta ranije, Toza said:

Mmmmm, u zadnje vrijeme me iritiraju pojedini "živi" snimci gdje imam utisak da sam ja iza bine, u bek stejdžu, dok su muzičari ispred mene a publika skroz tamo (iza zida u dnevnoj :)) iza muzičara u dubini.

Dosta snimaka je tako napravljeno, da je publika negde u dubini, a ti negde iza izvođača...

Generalno ne vode svi snimatelji i producenti računa o prostornom rasporedu izvođača, što je i razumljivo. Kako smo mi kao slušači zvukova, uređaja i na kraju muzike ugrožena vrsta i logično je da se na to ne obraća uvek pažnja.

Još jedan bitan utisak je, da zvuk koji do nas dolazi iz konkavne zvučne scene nikad ne može biti preoštar. Koliko god bio energičan, on u najgorem slučaju može da igra na granici napornog, ali je ne prelazi.

Link to comment
Share on other sites

Čisto da bude jasnije o čemu pišem. Tu konkavnost zvučne slike, zapravo formiraju instrumenti koji u perspektivnom smislu proporcialno udaljenosti bivaju manji u zvučnoj slici i dobijaju svoju jasnu poziciju po dubini na isti način kao u stereo slici levo/desno ali ovga puta u pravcu iza zvučnika.

U zavisnosti od pozicije levo/desno, gode/dole i te dubinske ose koja ide iza zvučnika ostvaruje se izvanredna rekreacija ambijentalnog rasporeda muzičara. Kada te pozicije i dimenzije tako postavljenih instrumenata isprati i njihov hal koji stvaraju u sadejstvu sa prostorijom u kojem su snimane onda se mogu zaista zaokružiti i doživeti na vrlo autentičan način. Tako je moguće ispratiti u potpunosti pojedinačni instrument sa svim njegovim pratećim tonovima, podtoniva, rezonancama, reverbima i čak refleksijama/odjecima prostorije uhvaćenim u toku snimanja.

To sve skupa postavljeno oko svakog instrumenta predstavlja celovitost autentične scene koja se u zajednici doživljava kao pun i vrlo ubedljiv prirodno rekreiran zvučni prikaz nekog zapisa.

Link to comment
Share on other sites

13 minuta ranije, Filipescu said:

Dosta snimaka je tako napravljeno, da je publika negde u dubini, a ti negde iza izvođača...

Generalno ne vode svi snimatelji i producenti računa o prostornom rasporedu izvođača, što je i razumljivo. Kako smo mi kao slušači zvukova, uređaja i na kraju muzike ugrožena vrsta i logično je da se na to ne obraća uvek pažnja.

Još jedan bitan utisak je, da zvuk koji do nas dolazi iz konkavne zvučne scene nikad ne može biti preoštar. Koliko god bio energičan, on u najgorem slučaju može da igra na granici napornog, ali je ne prelazi.

Da. Ne može biti preoštar i iritantan jer su ostali preduslovi, (dinamika, rezolucija, transparentnost i minimalna izobličenja) već tu da bi se uopšte takva slika pojavila ispred slušaoca.

Sad je dalji rad na prirodnosti tonova instrumenata i kad zazvuči sistem tako, prirodno i potpuno opušteno, e to je već nešto.

Kad zagudi gudalom preko kontrabasa naježim se, a sve to prati doboš i činele ... ma brate, tu su, sviraju meni za dušu... a kad ekne timpan u pozadini u prirodnoj veličini i boji tona... uffff!!! :heat

Link to comment
Share on other sites

Zapravo pozadinska tišina omogućava da se triangl u zadnjem redu na 5-8m daleko čuje u potpunosti kristalno jasno u punom trajanju ili da doboš u centralnoj osi filharmonije, ali iza svih zvuči kao daleka tačka ali ubedljivo fokusiran dinamičan sa atakom i sa svim detaljima i soničnim sokovima koje poseduje jedan doboš dodatno dopunjen adekvatnim reverbima koji prate tako udaljen izvor zvuka u nekoj velikoj prostoriji...

Link to comment
Share on other sites

6 minuta ranije, Father said:

Zapravo pozadinska tišina omogućava da se triangl u zadnjem redu na 5-8m daleko čuje u potpunosti kristalno jasno u punom trajanju ili da doboš u centralnoj osi filharmonije, ali iza svih zvuči kao daleka tačka ali ubedljivo fokusiran dinamičan sa atakom i sa svim detaljima i soničnim sokovima koje poseduje jedan doboš dodatno dopunjen adekvatnim reverbima koji prate tako udaljen izvor zvuka u nekoj velikoj prostoriji...

Potpuno se slazem stim,sem sto te postavke instrumenata umnogome zavise od snimatelja i nacina postavke mikrofona.

Link to comment
Share on other sites

12 minuta ranije, miletrosak1959 said:

NETACNO,ona je preduslov za sve dalje sto se desava.

E pa ako si na na tom ili većem nivou reprodukcije, onda NETAČNO nema smisla. Ako pričaš 'nako, tek da bi nešto rekao, pa, ne bih onda dalje tupio.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...