Jump to content


Percepcija visokih tonova (eksperiment)


rrapaic

Recommended Posts

Jako je teško diskutovati ako je osnovna premisa postavljena potpuno pogrešno.

Ne treba mešati pojam subjektivnog, prilikom izbora uređaja koji svako od nas čini (dopada mi se - ne dopada mi se), sa psihoakustičkim pojmom subjektivno, kada se opisuje način na koji mozak percepira zvuk.

Elektronska merenja su se tokom vremena prilagođavala između ostalog rukovođena i saznanjima u psihoakustici - nije nikakva tajna.

Onaj ko pročita merenja znaće kako će uređaj zvučati. Možda treba da naučimo da čitamo merenja i pravilno ih tumačimo? Uzmite za primer recenzije iz Streophilea, gde ćete uglavnom pronaći korelaciju između slušnog testa i merenja.

 

Konstruktor pojačala ne mora da napravi uređaj koji će da bude linearan, sa minimalnim izobličenjima u najširem fr. opsegu, sa pretpostavljenim opterećenjem, itd..., već može da konstruiše uređaj na zahtev i po tvom ukusu, onaj koji će se u tvom ambijentu ponašati baš kako ti želiš. Druga je stvar šta će se dogoditi ako taj uređaj prenesemo u moj sistem.

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 320
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

52 minuta ranije, DejanM said:

Jos jedno razmisljanje na tu temu: ako uzmete sva elektronska merenja jednog uredjaja i predocite ih nekom ko je iskusan, on vam ipak nece moci reci kako taj uredjaj zbilja reprodukuje zvuk. On moze da vam kaze sta pojedini tehnicki parametri znace i kakve su prakticne posledice ali karakteristike zvuka, kao sto je boja, timbre zvuka, on ne moze da zna dok ne poslusa taj uredjaj. 

Netačno. Neko ko se vrlo razume i u akustička merenja i reprodukciju će na osnovu opsežnih i relevantnih merenja potpuno da opiše kakav zvuk će se čuti iz uređaja.

Štaviše, razvoj novih boljih zvučnih jedinica se vrši na osnovu temelja postavljenih na naučnoj bazi. Ne misliš valjda se nove bolje zvučne jedinice izmišljaju po principu probe i greške?

Pogledaj šta se sve meri, i na koji način se oblikuju modeli (fizički/matematički) za razvoj novih boljih zv. jedinica: https://www.klippel.de

Što se tiče psihoakustike, to je stvar kako se vrši snimanje, a kako reprodukcija. Ako je snimak urađen tako da je "ravan", onda bi trebalo u reprodukciji da zvučnik ima inverzan freq. odziv psihoakustičkoj krivoj. A ako je snimak urađen onako kako odgovara ljudskom sluhu, onda bi u reporukciji freq. odziv trebao da bude ravan. Upravo su najveće razlike među samim snimcima, a to zavisi od celog procesa snimanja i produkcije, tehnički, kao i od ljudi koji to rade. Sa tog stanovišta ne može ni da se ima base line šta je verna reprodukcija. Najčvršći oslonac tome šta je bliže vernoj repordukciji su upravo merenja. Ima se signal na ulazu u uređaj (izvor, pojačalo, zvučnici) a na izlazu se meri koliko i kako se promenio u odnosu na ulazni. Kod onih uređaja kod koji se izlaz u odnosu na ulaz najmanje promenio, ti su bliže vernoj reprodukciji.

Postoji poseban psihloško/sociološki problem što audiofili i "audiofili" žele sebi da daju veći značaj u tom ocenjivanju, nego što ga stvarno imaju. Dokaz je i to što većina nisu sposobni da vrednost uređaja ocene samo na osnovu zvuka (slepi testovi), već se oslanjaju na brand, model, prestiž, recenzije, rekla-kazala, itd.

Link to comment
Share on other sites

48 minuta ranije, ras said:

 

Onaj ko pročita merenja znaće kako će uređaj zvučati. Možda treba da naučimo da čitamo merenja i pravilno ih tumačimo? Uzmite za primer recenzije iz Streophilea, gde ćete uglavnom pronaći korelaciju između slušnog testa i merenja.

Dobro je da si pomenuo Stereophile zato sto oni svoje testove zbilja profesionalno odradjuju. I cinjenica je da puno puta merenja potrdjuju ono sto je drugi tester cuo prilikom slusnih testova. Ali to nije uvek tako i ponekad dolazi do razmimoilazenja i naknadne potrage za uzrokom te razlike. Sama cinjenica da su njihovi testovi podeljeni u dve grupe: merne i slusne ukazuje na neophodnost slusanja posto samo merni ne mogu da saopste celu istinu. Takodje ne postoji ozbiljni proizvodjac HiFi opreme koji ne vrsi slusne tastove. Ti testovi su obicno odlucujuci a ne merni.

Link to comment
Share on other sites

@BokiTokiVoki - znam da se vrse i modeliranja i veoma slozena merenja pri konstrukciji i zvucnika i pojacala. Ja spadam u ljude koji veruju da za svaku pojavu postoji uzrok, koji se moze racionalno objasniti. Samo sto su ponekad te korelacije izmedju uzroka i posledice jako slozene prirode pa ih mi ne uspevamo do kraja pojmiti - ili nam treba vremena da bi smo ih do kraja shvatili. Nadam se da nema niceg spornog u ovome sto sam upravo napisao ... 

Naveo sam i jedan primer: boja zvuka. Ona je za nas ljubitelje reprodukcije muzike, veoma vazna karakteristika. Svi mi imamo iskustva sa promenama boje zvuka cak i kod nekih sasvim banalnih promena u sistemu. Ali niko, bar koliko je meni poznato, nije  pronasao meru niti formulu koja bi tu promenu objasnila. Doduse moram pogledati malo vise po knjigama sta kazu ljudi koji se dugo bave ovim problemom (posto on nije nov). Ako nesto pronadjem, javicu ... 

Pricali smo mi i ranije na tu temu. Secam se da je neko pomenuo spektralnu analizu harmonika. Ali mi nije poznata formula po kojoj bi odredjena kombinacija harmonika tacno opisala boju zvuka. Postoje opisi tzv. dominacije drugog ili treceg harmonika, takodje postoje i opisi izoblicenja tzv. visih neparnih harmonika ali su svi ti opisi prilicno neprecizni i neodredjeni.

Link to comment
Share on other sites

1 minut ranije, DejanM said:

Dobro je da si pomenuo Stereophile zato sto oni svoje testove zbilja profesionalno odradjuju. I cinjenica je da puno puta merenja potrdjuju ono sto je drugi tester cuo prilikom slusnih testova. Ali to nije uvek tako i ponekad dolazi do razmimoilazenja i naknadne potrage za uzrokom te razlike. Sama cinjenica da su njihovi testovi podeljeni u dve grupe: merne i slusne ukazuje na neophodnost slusanja posto samo merni ne mogu da saopste celu istinu. Takodje ne postoji ozbiljni proizvodjac HiFi opreme koji ne vrsi slusne tastove. Ti testovi su obicno odlucujuci a ne merni.

Slušni testovi izvode se u jednom okruženju, što obično znači jedan sisistem i jedna soba. Čak i da se izvrše neke promene, to je konačan i vrlo ograničen broj promena, koji ne mora (i najčešće nije) reprezentativan.

Zatim u čitav taj test uključi raspoloženje slušaoca (testera) i imaš čitav spektar nepoznatih koje treba da uzmeš kao relevantne? Teško!

To što proizvođači slušaju i kako kažeš konačnu odluku donose slušajući svoj uređaj, nama takođe ne mora ništa da znači, ukoliko nam proizvođač nije saopštio cilj koji svojim uređajem želi da postigne.

Da se vratimo na originalni tvoj post od juče koji je najvećim delom govorio o psihoakustici: ta nauka nije izmišljena da obesmisli postojanje električnih merenja!

Link to comment
Share on other sites

Samo jedna napomena o merenjima u audio tehnici. Ona jesu neophodna ali je potrebno znati da razne laboratorije koriste razne metode i raznu instrumentaciju za vrsenje svojih merenja. Zbog toga moze da se desi (a i desava se) da merenja jednog te istog uredjaja izgledaju razlicito. Iz tog bi se dalo zakljuciti da se radi o dva potpuno razlicita uredjaja ali se ipak radi o jednom istom pri cemu su koriscene dve razlicite metode za merenje (ako pri tom iskljucimo greske do kojih je takodje moguce da dodje).

Profesionalni pristup ovom problemu jeste navodjenje opreme kao i uslova pod kojim su merenja izvrsena, kako bi se test mogao ponoviti i potvrditi. Reproducibility je jedan od vaznih kriterijuma za ocenu kvaliteta svakog testa.

Link to comment
Share on other sites

@ras : " Da se vratimo na originalni tvoj post od juče koji je najvećim delom govorio o psihoakustici: ta nauka nije izmišljena da obesmisli postojanje električnih merenja! "

Tu se slazemo. Apsolutno bi bilo pogresno odbaciti merenja u audio tehnici. Ona pruzaju odredjeni uvid i njihovo ne vrsenje bi znacilo tapkanje u potpunom mraku. Cilj psiho-akustike jeste da ta merenja prosiri a ne da ih ukine.

Link to comment
Share on other sites

Zapravo pitanje je sledece: ako mi cujemo kao da imamo ugradjen nelinearni filter u glavi, sta je onda verna reprodukcija za nas ? Elektronika se ne bavi tim problemom - ona resava probleme koji postoje na tehnickom nivou: da reprodukuje signal sa ulaza sto je moguce slicnije na izlazu. I mi to prihvatamo kao definiciju visoke vrednosti. Ona to mozda i jeste u nekom objektivnom smislu, ali sta to onda znaci za nas, koji imamo ugradjen taj filter u glavi ? To je ono sto meni nije jasno ... 

Link to comment
Share on other sites

Boki uz duzno postovanje.... ajd lakse da se izrazim,... landara pisore. Mozes krivu namestiti kako hoces, a da zvuk bude k od ovce. Slusao sam drajvere lenjir kriva izgleda. Jedino sto nisu bili za slusanje nego za ugradmju u neke druge stvari ( u podmornice) Gomila kutija zvuci kako zvuci, uprkos svojim nadobudnim konstruktorima. ...bala vas merenja. Sve super, al nema ko da slusa. Il zamore posle pola sata. Ne vucite me za jezik. Da je po tvome, inzenjeri bi snimali, isti bi  svirali, ponajradje slusali sami sebe. Ih lepote. Jedino sto onoj stvari ne bi valljalo. Mnoge referentne kutije (po inzenjerma ) kad cujes, ostanes hladan, a  onda neka budalasta i  po svim parametrima losa kutija, razvali inzenjerske budalastine.  E to je HI fi. I nikako samoubedjivanje, i nikakvo skrivanje iza krivih ne pomaze. Merenje je potrebno, al samo kao saobracajac. Znam da ce da se na mene svali svasta sad, al Vi i slicni  i ovako pijete i pevate na ton generator. Eto Vam ga, muziku i uzivanje ostavite nama, manje prosvecenima i pogresno usmerenima. 

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, DejanM said:

ako mi cujemo kao da imamo ugradjen nelinearni filter u glavi, sta je onda verna reprodukcija za nas ?

Opet govoriš o onom dijagramu?

Da još malo pojasnim svoj primer i svoj stav. Po meni, verna reprodukcija, osim što zahteva tehničku tačnost, podrazumeva i odgovarajuću glasnoću. Dakle, rok (i srodna) muzika se sluša primereno glasno, simfonijska nešto tiše, kamerna - kamerno(:)) itd. Do najveće diskrepance dolazi kod rok muzike, zato sam i naveo primer sa koncertom. Ali, ako znamo da je snimak veran, onda znamo i zašto je zvuk "tanak" kod tihog slušanja. 

No, ako prste umeša post-produkcija, stvari se mogu promeniti.

Primećuje se da današnja produkcija veoma često liferuje muziku sa nagruvanim basovima, očigledno namenjenu lošijim uređajima, koji slabije reprodukuju basove, kao i onim ljudima koji tiho slušaju. Dakle, tu su već ukalkulisani psihoakustički i neki drugi parametri, i tu je već, zaista, teško razgovarati o vernoj reprodukciji, jer se stvar svodi na improvizaciju. Neke od tih nabudženih stvari je gotovo nepodnošljivo slušati malo glasnije na uređajima koji verno reprodukuju basove.

 

8 minuta ranije, Milosav Grozni said:

a  onda neka budalasta i  po svim parametrima losa kutija, razvali inzenjerske budalastine.  E to je HI fi.

 

"Inženjerska" kutija može biti loša kao i svaka druga, ali "po svim parametrima loša kutija" nikada ne može biti hi-fi. Barem, ako je ta skraćenica zadržala ikakav smisao.

Link to comment
Share on other sites

Edit: Postovi prebaceni u odgovarajucu temu.

Odgovoriću ovde na polemiku iz teme  Percepcija visokih tonova (eksperiment)

Naravno da je razumevanje odnosa uzroka i posledice ključno i u ovom slučaju. Podrazumeva se. Nažalost, čini se da se u slučaju zvuka to nekako gubi iz vida.

Sva objektivna merenja su, u odnosu na zvuk, merenja uzroka. Ne postoji nijedno merenje koje meri posledicu, zvuk. A zašto je tako? Odgovor je vrlo jednostavan, zvuk u apsolutnom smislu NE POSTOJI. Nijedan "zvučni" izvor nije izvor zvuka. Zvučnik nije izvor zvuka. Zvučnik je izvor mehaničkih vibracija. Vibracije su uzrok. Uvo registruje vibracije, pretvara ih u nervne impulse i šalje centru za sluh, koji ih analizira i sintetiše informaciju koju prosleđuje našoj svesti u obliku predstave koju nazivamo zvukom. To je posledica. Da je evolucija išla drugačijim tokom, možda bismo mehaničke vibracije videli, a svetlo čuli. Svima nam se podrazumeva osećaj pečenja u dodiru s vrelom tepsijom, ali reakcija organizma mogla ja da bude potpuno drugačija, klepetanjem ušiju, recimo. Zvuk je samo fenomenologija rakcije čula sluha i kao takav nedostupan objektivnim metodima merenja, zasad, a mislim i zauvek.

Uzrok nije posledica. Merenja uzroka mogu biti dobar ili odličan putokaz, ali konačni sud može da da samo instrument koji ima, u ovom slučaju ekskluzivnu, mogućnost pristupa posledici, naš um.

 

Link to comment
Share on other sites

5 sati ranije, DejanM said:

Zapravo pitanje je sledece: ako mi cujemo kao da imamo ugradjen nelinearni filter u glavi, sta je onda verna reprodukcija za nas ? Elektronika se ne bavi tim problemom - ona resava probleme koji postoje na tehnickom nivou: da reprodukuje signal sa ulaza sto je moguce slicnije na izlazu. I mi to prihvatamo kao definiciju visoke vrednosti. Ona to mozda i jeste u nekom objektivnom smislu, ali sta to onda znaci za nas, koji imamo ugradjen taj filter u glavi ? To je ono sto meni nije jasno ... 

Nije mi jasno šta ti nije jasno :), pošto si unutar pitanja sam sebi dao i odgovor. :)

 

Ako je neki zamišljeni ideal da instrument uživo i njegov reprodukovani snimak zvuče istovetno, 

da li uređaji tokom reprodukcije na taj snimak treba da nalepe još neki "filter",

ili da da ga reprodukuju neizmenjenog, što bliže originalu?

 

Naš "urođeni filter" sam po sebi, na fiziološkom nivou, ne pravi razliku između originala i snimka.

Uvo i mozak čuju to što čuju.

 

E sad šta se nama više sviđa (svilene činele i baršunaste violine), to je potpuno druga priča i ume da nema veze sa visokom vernošću reprodukcije. :)

 

Link to comment
Share on other sites

8 minuta ranije, damic said:

Moze li kutija koja nema prve dve oktave da bude hi-fi?  Tesko.....

Conclusion 
There has been considerable evolution in miniature loudspeaker design since 1976, the year I first heard the LS3/5a, particularly concerning transparency, HF smoothness and clarity, and overall dynamics. Such models as the Celestion SL600 and '700, and the Acoustic Energy AE1, compete head-on with the LS3/5a in these areas and come out clear winners. But at less than half the price of even the least expensive of these, the old 'un is still a contender. Used with high-quality tube amplifiers, it will excel in the reproduction of program having a limited dynamic-range requirement; chamber music, for example.

At less than half the price of the similarly bass-shy AE1, the BBC design still has one of the least colored midbands around, throws a deep, wide, beautifully defined stereo soundstage, and actually offers a lot of performance for what is now a relatively affordable price. The Spica TC-50 is its natural competition in this approximate price region, but the two are different enough tonally that they will appeal to different tastes and work best in different systems. In its latest incarnation, the LS3/5a is provisionally recommended in Stereophile's Class C, with confirmation awaiting my auditioning of the new samples.—John Atkinson


Read more at http://www.stereophile.com/content/bbc-ls35a-loudspeaker-1989-rogers-version-part-2#Lg0kGfdGr805F4VJ.99

Link to comment
Share on other sites

1 sat ranije, Milosav Grozni said:

Ar 18, AE1, LS3 5A, Diamondi,.... hocemo li dalje. Na merenjima nista specijalno, al zvuce. Namerno sam naveo stare modele kutija. Ne teraj me da pisem o novom skupom djubretu, ing pornografiji. Ziveo ton generator. Za  neke je i to mnogo muzike.

Za AR-18 se potpuno slažem! :) 

Čist minimalizam - papirni 8" drajver bez skretnice i 6uF kondezator na visokotoncu, stvarno lepo sviraju.

Ja u kući na moru imam AR-17, potpuno isti elementi spakovani u nešto veću kutiju.

Ipak, kada sam ih svojevremeno uporedio sa mojim glavnim parom kutija AR-90, nije bilo poređenja! :D Ista firma, ista filozofija i boja/karakter zvuka, praktično isto godište, AR-90 čak imaju sličan 8" papirni drajver u ulozi donjeg srednjetonca.

AR-17 sviraju lepo, ali AR-90 sviraju za pet kopalja realističnije.

Solo akustična gitara može da na oba para kutija zvuči slično, ali full orkestar ili rok koncert na žalost ne. :)

Pretpostavljam da bi i na nekakvim merenjima AR-90 pokazali bolje rezultate?

 

Jedna od poenti cele ove priče je da ne bi trebalo brkati/poistovećivati "lepotu" i "realizam".

Link to comment
Share on other sites

2 sati ranije, beatgoeson said:

Dakle, rok (i srodna) muzika se sluša primereno glasno, simfonijska nešto tiše, kamerna - kamerno(:)) itd. Do najveće diskrepance dolazi kod rok muzike, zato sam i naveo primer sa koncertom. Ali, ako znamo da je snimak veran, onda znamo i zašto je zvuk "tanak" kod tihog slušanja. 

Najpre, zvuk ne mora da bude tanak kod tihog slušanja. Nešto povučeniji, da, tanak ne. Srednji ne bi smeli da se isprazne, ako je sistem u redu.

Što se tiče glasnoće rok izvedbe, zanima me da li misliš na scenski prezentovan rok-koncert ili bend koji svira u prirodnom okruženju?

Ako je prvo - nije baš najsrećnija polazna tačka i nešto što bih nazvao referencom po bilo kom pitanju sem puke glasnoće. Jako su retki bendovi koji uživo imaju zvuk koji bih poželeo slušati u svojoj sobi, na nižoj glasnoći, razume se.

Ako je drugo - podosta rok-bendova sa načelno vrlo velikim zvukom u svom prirodnom habitusu (koncertno neamplificiranom) svira značajno tiše nego što smo skloni poverovati. Mislim da bi se čak zaprepastio koliko tiše. Dobar uvid u to se dobija zaticanjem na bini, među muzičarima.

Link to comment
Share on other sites

7 sati ranije, DejanM said:

@BokiTokiVoki - znam da se vrse i modeliranja i veoma slozena merenja pri konstrukciji i zvucnika i pojacala. Ja spadam u ljude koji veruju da za svaku pojavu postoji uzrok, koji se moze racionalno objasniti. Samo sto su ponekad te korelacije izmedju uzroka i posledice jako slozene prirode pa ih mi ne uspevamo do kraja pojmiti - ili nam treba vremena da bi smo ih do kraja shvatili. Nadam se da nema niceg spornog u ovome sto sam upravo napisao ... 

Naveo sam i jedan primer: boja zvuka. Ona je za nas ljubitelje reprodukcije muzike, veoma vazna karakteristika. Svi mi imamo iskustva sa promenama boje zvuka cak i kod nekih sasvim banalnih promena u sistemu. Ali niko, bar koliko je meni poznato, nije  pronasao meru niti formulu koja bi tu promenu objasnila. Doduse moram pogledati malo vise po knjigama sta kazu ljudi koji se dugo bave ovim problemom (posto on nije nov). Ako nesto pronadjem, javicu ... 

Pricali smo mi i ranije na tu temu. Secam se da je neko pomenuo spektralnu analizu harmonika. Ali mi nije poznata formula po kojoj bi odredjena kombinacija harmonika tacno opisala boju zvuka. Postoje opisi tzv. dominacije drugog ili treceg harmonika, takodje postoje i opisi izoblicenja tzv. visih neparnih harmonika ali su svi ti opisi prilicno neprecizni i neodredjeni.

upravo tako...Cuveni Zaph je testirao i dao preporuke za x raznih zvucnika sa sve merenjima i karakteristikama istih da bi ljudi prepoznali kvalitet u odnosu na cenu. Prikazao je da tu cesto cena nije presudna, i to je dosta tacno ALI nigde nije naveo boju zvuka ili tonalitet. Tu se vidi manjkavost kad se uopstava da se gledaju samo teh. karakteristike, jer kad odemo poslusati pojacalo mi ne gledamo njegove cetvrtke, ili kod kutija ravnu krivu nego prvo zvuk. Onaj ko prvo trazi te podatke pa onda slusa, mislim da zaista ima problem da li je uopste audiofil ili zavisnik od idealnih karakteristika onog sto hoce, i namece drugima.

Link to comment
Share on other sites

24 minuta ranije, Nomimasen said:

Najpre, zvuk ne mora da bude tanak kod tihog slušanja. Nešto povučeniji, da, tanak ne. Srednji ne bi smeli da se isprazne, ako je sistem u redu.

 

Za mene je minus deset decibela na 50Hz tanko do bola. Srednji se ne prazne, kao što se na dijagramu i vidi. Oni su referenca.

Rok koncert - na otvorenom, naravno. Na prste mogu da nabrojim dobro ozvučene rok koncerte u zatvorenom. Jedan od njih je bio Colosseum u Budimpešti, pre dve - tri godine. Doduše, stajao sam po strani, pa utisak nije bio potpun, pogotovo kada je u pitanju glasnoća. Zato je Woven Hand u Sinagogi, pre (dobrih) nekoliko godina, priredio fantastičan ugođaj. Glasno i čisto.

Što se glasnoće tiče, ona je jako neodređen pojam, jer zavisi kako je koncert ozvučen i gde se nalaziš u publici. Meni je referenca za slušanje rok muzike (teško ponovljiva i uživo) koncert Leibach-a na velikoj sceni Exit-a, kada sam došao daleko pre početka i namestio se po principu jednakostraničnog trougla. Ludilo.

Znači, fakat sam bio na mnogo više loše ozvučenih rok koncerata nego onih dobrih, ali imam jasnu predstavu o tome kako bi svaki od njih trebao da zvuči. Ali, bože moj, ima i ljudi koji rok muziku slušaju tiho.

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, TurboMaximus said:

Sva objektivna merenja su, u odnosu na zvuk, merenja uzroka. Ne postoji nijedno merenje koje meri posledicu, zvuk.

...

Merenja uzroka mogu biti dobar ili odličan putokaz, ali konačni sud može da da samo instrument koji ima, u ovom slučaju ekskluzivnu, mogućnost pristupa posledici, naš um.

 
 

Što neko reče: ako kaniš biti u pravu, ne smiješ biti u krivu.:D

Odnosno, u svemu si u pravu, samo mašiš suštinu.

- Imamo originalni izvor zvuka, recimo orkestar. Dok ga slušamo uživo, posledica vibracija koje oni proizvode je individualni utisak nekakvog zvuka.

- Imamo uređaje koji treba da reprodukuju snimak orkestra. Merenjima (neki bi da to rade samo ušima) doterujemo svaki segment, počev od snimanja, do izlaza iz zvučnika, s ciljem da izlazne vibracije budu što sličnije onima koje proizvodi orkestar.

- konačno, tu su naše uši (i naš mozak) koji će, ukoliko je lanac reprodukcije savršeno ugođen (što je, ipak, nemoguće), potpuno istovetno reagovati na oba izvora vibracija. Naš cilj je samo da posrednika učinimo što manje vidljivim (čujnim). 

Link to comment
Share on other sites

21 sati ranije, beatgoeson said:

Što neko reče: ako kaniš biti u pravu, ne smiješ biti u krivu.:D

Odnosno, u svemu si u pravu, samo mašiš suštinu.

- Imamo originalni izvor zvuka, recimo orkestar. Dok ga slušamo uživo, posledica vibracija koje oni proizvode je individualni utisak nekakvog zvuka.

- Imamo uređaje koji treba da reprodukuju snimak orkestra. Merenjima (neki bi da to rade samo ušima) doterujemo svaki segment, počev od snimanja, do izlaza iz zvučnika, s ciljem da izlazne vibracije budu što sličnije onima koje proizvodi orkestar.

- konačno, tu su naše uši (i naš mozak) koji će, ukoliko je lanac reprodukcije savršeno ugođen (što je, ipak, nemoguće), potpuno istovetno reagovati na oba izvora vibracija. Naš cilj je samo da posrednika učinimo što manje vidljivim (čujnim). 

 

Čekajući savršenstvOA

Promovišeš olimpijsko geslo "važno je učestvovati"?

 

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...