Jump to content


Miles Davis


DejanM

Recommended Posts

Skoro je izasao i kompletan Kind of Blue... sve sto je master traka zabelezila dok je bilo upaljeno snimanje...  vise diskova,  nesto sam slusao pa odustao, drazi mi je album

On The Corner je zestoko editovan,  kazu da je Miles pazio svo vreme sta se i gde ubacuje i da je to jedan od prvih albuma uopste gde je koriscena ritam mashina ( mada se to tesko ili jedva cuje )

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 84
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Od 1975 do 1980 Miles Davis je bio neaktivan, sto se bavljenja muzikom tice. Zvanicno objasnjenje za njegovo povlacenje sa scene je bio premor ali mislim da je to bio samo jedan od vise razloga. U svakom slucaju, Miles je veci deo tog vremena proveo u svom stanu na Manhattnu. Intenzivno se drogirao. Po nekim izvestajima kupovao je kokain i za 500 ondasnjih dolara dnevno. Ubrizgavao je u venu na nozi tzv. Speedballs, mesavinu heroina i kokaina. Orgijao je gotovo neprekidno. Nalivao se alkoholom a narocito pivom. Predpostavlja se da je u tom periodu zakacio i AIDS. Kao da je zeleo da sebe potpuno unisti i da sve ono sto je u proslosti uradio, ponisti. Ko ce ga znati ...

Columbia je izdavala The Best Of albume u tom periodu da popuni prazninu. Bilo je i nekoliko pokusaja da se nesto snimi: sa Gil Evansom, Lary Corryell-om, ali su svi ti pokusaji propali i pre nego sto su uspeli da dodju do studija.

1979 je Miles Davis stupio ponovo u vezu sa Cicely Tyson, koja mu je pomogla da se skine sa kokaina i koja mu je navodno vratila interes za muziku. Miles je ozenio Cicely 1981. Taj brak je trajao do 1989. kada su se zvanicno razveli. Tako pocinje poslednja faza u Miles-ovoj karijeri. Miles primenjuje stari recept: okuplja mlade muzicare, svira jazz pomesan sa tada modernim muzickim stilovima, produkcija je prvoklasna, ... Medjtim, vecina tih albuma, koje je izdao do smrti 1991., su bili solidni ali nista vise od toga. Neki sasvim prosecni. Fluktuacija muzicara u bandu je bila velika i Miles nije mogao ili nije zeleo da ima stalnu i stabilnu postavu. Osim toga, pojedine albume su uglavnom uradili drugi (Marcus Miller je recimo gotovo odradio kompletan album Tutu, Aura je bila delo danskog muzicara Palle Mikkelborg-a, itd.), dok je Miles bio samo sporadicno prisutan. Moj utisak je bio da je Miles izgubio interes za muziku, ali da je morao nesto da radi kako bi izdrzavao svoj stil zivota. Miles je bio napustio New York i preselio se u Californiu. Poceo je bio da se bavi slikarstvom. Imao je i dve manje uloge u filmovima.

I sta reci na kraju ? Sta reci o coveku koji se ceo zivot borio sa svojim demonima ? Iz te borbe su izasli vecni albumi kao sto su Kind of Blue, In a Silent way, Lift za gubiliste, ... Sta bi bilo da je poslusao Coleman Hawkins-a i da se nikada nije pridruzio bandu Charlie Parkera i da se nije navukao na heroin ? Da li bi i tada bio ovako produktivan kao sto je bio ? To nikada necemo saznati. Ali ono sto sasvim sigurno znamo jeste cinjenica da je Miles Davis bio jedan od najvecih i najznacajnijih jazz muzicara. A verovatno je bio i najveci ... ikada !

Link to comment
Share on other sites

Kada sam napisao u prethodnom postu da sam stigao do "kraja", mislio sam pri tom do kraja kratkog pregleda Miles-ovog zivota i dela. To ne znaci medjutim da je to bio poziv za zavrsetak diskusije o Miles Davis-u. Naprotiv. Osetite se pozvanim da i dalje iznosite svoje misljenje o Miles Davis-u ...

Link to comment
Share on other sites

  • 1 year later...

Muzicki business je cudo ! Tako se skoro pojavio "nov" album Miles Davis-a pod nazivom: Rubberband !? Naravno radi se o starim snimcima, napravljenim tokom 1985 i 1986 godine, koji onda nikada nisu objavljeni. Izgleda da ni Miles a ni izdavacka kuca nisu bili zadovoljni kvalitetom muzike, koja je nastala na tim sessions, pa su jednostavno trake gurnuli u fijoku.

Mnogo godina kasnije naslednici Miles Davisa su odlucili da trake "revitalizuju" i objave kao "nov" Miles Davis album. Tu je glavnu ulogu odigrao Vince Willburn Jr., Milesov necak, koji je svojevremeno i svirao bubnjeve zajedno sa Miles-om. U svojoj autobiografiji se Miles zalio na Willburna kako nikada nije bio u stanju da drzi tempo kako treba ! Bilo kako bilo, Vince je napravio kompletan redesign ovih snimaka, jer kako sam rece stari snimci su zvucali "zastarelo". Tako da se ovde radi vise o remix-u nego o remaster-u ! Vokale peva recimo pevacica Ledisi, koja je u vreme nastanka originalnih snimaka imala 13 godina - bilo je planirano tada da vokale pevaju Chacka Khan i Al Jareau.

I sta je na kraju ispalo od ovih snimaka ? Oni svakako zvuce "moderno" - kvalitet reprodukcije je odlican. Prilicno su groovy, ima tu i funk-a, hip-hopa, ... karibske muzike, ... od svega po malo. Miles svira trubu i klavijature ovde i njegova truba je prisutna na svih 11 pesama. Kvalitet muzike je rekao bih na nivou Miles-ovih albuma iz te njegove poslednje faze. Mozda cak za jos jednu nijansu povrsniji, pitkiji. Znaci ovde nema nikakve epohalne svirke, niti je ovo muzika koja moze i da pridje Miles-ovim remek delima ali je interesantna mozda najvise zbog toga sto je Miles-ovo sviranje trube stavljeno u jedan moderan kontekst i sto je obojeno pozadinom koja zvuci veoma profesionalno, mada nista vise od toga. Znaci, ako ne kupite ovaj album (pojavio se i kao dvostruki LP) necete mnogo propustiti. A ako ga kupite, onda cete moci da uzivate mozda u odlicnom kvalitetu remixa, i u Miles-ovom cool sviranju trube, koje uvek predstavlja dozivljaj.

 

album.jpg

Link to comment
Share on other sites

Tokom 1969. Miles Davis okuplja nov sastav: Chick Corea, Herbie Hanckock, McLoughlin, Dave Holland, Wayne Shorter, Tony Williams i Joe Zawinul (njih dvojica ce ostati do kraja Miles-ovog zivota prijatelji, a takvih nije bilo puno). McLoughlin je svirao elektricnu gitaru, Zawinul i Corea elektricne klavire: Miles-ova elektricna faza je mogla da pocne. U toku samo jednog dana snimanja, 18. Februara1969, nastao je album In a Silent Way - remek delo jazza i jedan od najboljih jazz albuma ikada snimljenih. Za mene licno, ovo je Miles-ov album koji najcesce slusam: cesce i od Kind of Blue i od Sketches of Spain i od Lifta za gubiliste ...

Sta je to kvrcnulo u Miles-ovoj glavi te 1969. godine da je kompletnu jazz scenu okrenuo naglavacke - to ce naravno ostati vecna tajna.

U Avgustu te iste godine Miles okuplja neverovatnu ekipu muzicara - verovatno niko nikada nije uspeo da na jednom mestu u studiju okupi takav tim: od Keith Jarrett-a, Chic Corea, Holland-a, pa sve do Jack DeJohnette i Billy Cobham-a... da ne nabrajam sve koji su ucestvovali na ovom snimanju, koje je trajalo svega 3 dana. Tako je nastao drugi "elektricni" Miles-ov album: Bitches Brew. Samo dve reci: remek delo.

Kao treci jako znacajan album iz tog perioda bih izdvojio Tribute to Jack Johnson. Sjajan jamm, nastao sasvim spontano, gotovo rock album, odsviran u jednom dahu. I ovo je album koji se cesto nalazi na mom gramofonu. Ni za njega ne bih imao nikakav komentar osim: poslusajte ga ... Sjajno !

Tako je Miles Davis uneo svez dah u jazz scenu na pocetku 1970-tih i posle uspesnog perioda sa drugim quintet-om izazvao pravu eksploziju, koja je zauvek promenila jazz. Sa ova tri albuma je Miles Davis usao u istoriju kao nenadmasan inovator jazza.

album.jpg.b6f521f9974fa63fb93b01d164ee565f.jpg

 

Tribute to Jack Johnson je meni omiljen. Koliko se secam u pitanju je soundtrack, drugi posle Lifta a ukupno ih je uradio 3. Mislim da ja Siesta poslednji. Celokupna ova Majlsova faza je po mom misljenju mozda i nesto najbolje. Pre svega fenomenalna svirka sjajnih muzicara. Lepo si ovo sumirao i naglasio. Posebno osvrt na "kvrc" kao i ono sto mu je prethodilo - posna faza u komponovanju i saradnja sa mladjim muzicarima i prepustanje inicijative njima. Izuzetni muzicari. Wayne Shorter genijalan, ne samo ovde vec i u nastavku karijere.

 

Link to comment
Share on other sites

Miles je napravio muziku sa albuma Tribute to Jack Johnson kao muziku za dokumentarac o Jack Johnsonu. Jack Johnson je bio prvi crni prvak u boksu u teskoj kategoriji. U to vreme, pocetak XX veka, bio je nepobediv i postao je velika zvezda u USA. Medjutim, kako je zaradio nesto novca i kako je bio ozenjen belom zenom, dosao je na udar onih u Americi koji nisu mogli sa tim da se pomire. Dokumentarac uglavnom govori o borbi Jack Johnsona za svoja ljudska prava i koga zanima moze na internetu da pogleda sta je bio: Mann Act. Po tom osnovu je bio procesuiran ... Miles, koji je bio i sam predmet rasistickih ispada, osecao se pozvanim da doprinese rasvetljavanju price o Jack Johnsonu.

Svirka na ovom albumu je zestoka i za ono vreme neobicna jer je zapravo bila bazirana na rock ritmovima, zadrzavsi pri tom jazz improvizacioni pristup. Definitvno album koji vredi slusati ... i slusati ... i ...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...