DejanM Posted July 22, 2016 Author Report Share Posted July 22, 2016 https://www.theguardian.com/music/2012/nov/06/miles-davis-interview-rocks-backpages Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted August 5, 2016 Author Report Share Posted August 5, 2016 On 20.07.2016 at 9:47, paja959 said: Dejane,ja rekao da obozavam i njegove freakovske albume: "obozavam Miles-a,cak i freakovske japanske koncerte gde je bilo teskog svirackog razaranja" naravno ne mogu da ih slusam uvek kad mi se slusa Miles,jer nemam feelinga u tom momentu za "razaracku muziku"..ne forsiram kad nisam raspolozen za tako nesto.. ako ces jedan hint od mene za ranog Miles-a, potrazi "Blue moods",po mogucnosti LP,starije izdanje,snimak je iz '55 sa Mingusom na kontrabasu,ploca je dosta kratka, 27 minuta svega,razlog ovome je da kazemo hifisticke prirode :Mingusov kontrabas je socan,mocan da bi "stao" hifisticki gledano/tonalno na plocu,rezane su siroke brazde zbog ovoga,pa nije stalo vise materijala..hifisticka gledanja 1955-te !!!! "Blue Moods is 1955 album by Miles Davis, released on Charles Mingus' Debut Records label. It brings Davis together with Mingus on bass, trombonist Britt Woodman, vibraphonist Teddy Charles, and drummer Elvin Jones. The arrangement of "Alone Together" is by Mingus, while the other tracks were arranged by Charles. According to the original sleeve notes, the relatively short playing time of the album was because "the recording was cut at 160 lines per inch (instead of the usual 210 to 260 lines per inch) making the grooves wider and deeper and allowing for more area between the grooves for bass frequencies ... and was deemed necessary to reproduce the extended bass range and give the listener more quality to that of high fidelity tape recording" Poslusao Blue Moods. I svideo mi se ... cool jazz u svom ranom obliku. Mada se to poklapa otprilike sa nastankom, po meni, najboljeg cool jazz albuma svih vremena: L'Ascenseur pour L'Eschafaud. (Lift za gubiliste je snimljen zapravo godinu dana ranije u Parizu). Mislim da Milesov stil sviranja trube savrseno odgovara cool pristupu jazzu. Ovaj Blue Moods je upravo na tom tragu i zato je album odlican. Za razliku od Birth of the cool, koji ne volim (jer ne volim generalno zvuk big band orkestara) ovaj album zbilja vredi imati u kolekciji. Hvala na preporuci, Pajo. P.S. Lift za gubiliste je zapravo muzika za film Louis Malle-a. Pogledajte taj stari, crno-beli, film: nije los krimic sa zbilja dobrom atmosferom koju podcrtava sjajna Milesova truba u pozadini. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
paja959 Posted August 6, 2016 Report Share Posted August 6, 2016 On 2016.08.05. at 10:03, DejanM said: Poslusao Blue Moods. I svideo mi se ... cool jazz u svom ranom obliku. Mada se to poklapa otprilike sa nastankom, po meni, najboljeg cool jazz albuma svih vremena: L'Ascenseur pour L'Eschafaud. (Lift za gubiliste je snimljen zapravo godinu dana ranije u Parizu). Mislim da Milesov stil sviranja trube savrseno odgovara cool pristupu jazzu. Ovaj Blue Moods je upravo na tom tragu i zato je album odlican. Za razliku od Birth of the cool, koji ne volim (jer ne volim generalno zvuk big band orkestara) ovaj album zbilja vredi imati u kolekciji. Hvala na preporuci, Pajo. P.S. Lift za gubiliste je zapravo muzika za film Louis Malle-a. Pogledajte taj stari, crno-beli, film: nije los krimic sa zbilja dobrom atmosferom koju podcrtava sjajna Milesova truba u pozadini. dobar taj Blue Moods... eh,Florence...izuzetno veliki jazz "hit"..naravno sa sekvencom iz filma,2D4.... https://www.youtube.com/watch?v=zn0YTVR5rZY Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted August 14, 2016 Author Report Share Posted August 14, 2016 Gledao sam pre izvesnog vremena dokumentarac o nastajanju muzike za film Lift za gubiliste. Miles je ubrzo nakon dolaska u Pariz smuvao sestru cini mi se basiste iz banda, sa kojim je saradjivao na stvaranju muzike za film. Ona je pricala u tom dokumentarcu o tome kako je Miles bio izuzetan muzicar, elegantan i galantan ali da je svako vece uzimao heroin. S obzirom da se Miles vec samo koju godinu ranije skidao sa heroina, znaci da nije bas dugo izdrzao. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted August 21, 2016 Author Report Share Posted August 21, 2016 Jedini jos zivi clan banda koji je snimio legendarni Kind of Blue jeste Jimmy Cobb. Danas on ima 87 godina. Poslednji album je snimio 2009: Jazz in the key of Blue, Ako zelite da cujete kako razmislja covek sa 80 godina koji je svirao sa gotovo svim velikim jazz muzicarima, koji je snimio nekoliko albuma koji se smatraju medju najvaznijim u istoriji jazza, covek koji je svirao pred prominentnom publikom Carnegie Halla, elitnim clubovima New Yorka pa sve do smrdljivih rupa po Bronxu i Harlemu, onda poslusajte ovaj album. Melodican, setan, prepun smirenosti i opustenosti, ova svirka, jeste na neki svoj poseban nacin moderna. Nema u njoj nikakvih revolucionarnih zahvata, jos manje prosirivanje postojecih koncepata, vec samo melodicnih balada, sporog ritma i beskrajne sete. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 27, 2017 Report Share Posted May 27, 2017 56 minuta ranije, DejanM said: Pa evo jedne crtice iz zivota ovog neobicnog umetnika ... Miles je imao obicaj da napusti binu kada bi neko iz njegovog banda imao poduzi solo. Ne zna se tacno da li je to radio zato sto je potcenjivao svoje muzicare (manje verovatno) ili je jednostavno zeleo da iskoristi to vreme i napravi pauzu. Ali to je radio gotovo uvek ... Postojala su medjutim dva izuzetka. Jedan je bio John Coltrane a drugi Keith Jarrett. Kada su oni solirali, Miles je ostajao na sceni. Miles je takodje bio poznat po tome da nikada na koncertima nije mnogo pricao a jos manje o svojim kolegama. Izuzetak je napravio na jednom nastupu u rodnom gradu John Coltrane-a. Tu je Miles, na opste iznenadjenje svih, veoma pozitivno pricao o Coltrane-u. Koliko je puta bio u Jugoslaviji/Srbiji? Na Youtube-u sam našao par nekih snimaka. Jedan iz ’86… Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted May 27, 2017 Author Report Share Posted May 27, 2017 Ja sam bio na tom nastupu iz 80-tih ali se slabo secam samog koncerta. Ne znam da li je pre toga dolazio ... U toj poslednjoj fazi Miles je ponovo krenuo u jednu avanturu, korsteci dosta funk elemenata u svojoj muzici. Pokusavao je da napravi nesto sto ce masovnije privuci mladu crnacku populaciju u Americi. Bilo je tu interesantnih elemenata ali sve u svemu on nije uspeo da napravi neki znacajniji album u toj poslednjoj fazi svog stvaranja. Uspeo je medjutim da okupi dosta perspektivnu ekipu mladih i tada nepoznatih muzicara, od kojih su neki posle izrasli u velike zvezde: Marcus Miller ili recimo Kenny Garret. Imao je nepogresiv nos da namirise veliki talenat. Zadnjih nekoliko godina se Miles vise bavio slikarstvom nego muzikom i u tome cak nije bio los. Imao je par izlozbi koje su dosta dobro prosle kod kritike. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 27, 2017 Report Share Posted May 27, 2017 Sad malo pogledah… slike su mu kao i muzika u zrelijim fazama, raščlanjene kontrastima, povezane u neraskidivu celinu, oivičene prostorom Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
TurboMaximus Posted May 27, 2017 Report Share Posted May 27, 2017 https://jugosvirke.wordpress.com/2009/06/04/miles-davis-live-in-belgrade-1971/ https://jugosvirke.wordpress.com/2011/06/27/miles-davis-newport-beograd-jazz-festival-1973-miles-at-newport-jazz-festival-belgrade-1973/ https://jugosvirke.wordpress.com/2010/05/12/miles-davis-u-beogradu-1986-godine-great-maestro-in-yugoslavia-for-the-third-time/ https://jugosvirke.wordpress.com/2016/07/08/ljubljanski-jazz-festival-1991-godine-i-miles-davis/ https://jugosvirke.wordpress.com/ Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 27, 2017 Report Share Posted May 27, 2017 To! Hvala Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted May 28, 2017 Author Report Share Posted May 28, 2017 Miles je preminuo u septembru 1991 od posledica upale pluca, problema sa respiratornim organima i srcanog udara. Kolale su price, koje nisu bile oficijelno potvrdjene, cak su bile oficijelno demantovane, da je bio HIV pozitivan. Bilo kako bilo, njegov poslednji live nastup je bio krajem avgusta u Hollywood Bowlu. Neposredno pre toga je bio zavrsio snimanje Do-Bop albuma. Poslednji nastup kao side man je imao u julu kao gost na snimanju albuma You won't forget me svoje stare sticenice Shirley Horn. Radio je punom parom do poslednjeg dana... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
zbrujic Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 Miles je nastupio i 1991. (mislim u martu) u Sava centru (a, ne samo u Ljubljani). Nije mnogo svirao, prepustio je bandu glavninu svirke. Kontakt s publikom se sveo na pokazivanje publici table s imenom muzicara čiji smo solo upravo čuli. Usput, sa dva beogradska koncerta iz '71. i '73. je početkom veka (ili krajem prošlog) izdato bootleg izdanje naziva "Two concerts in Belgrade". Mislim da je ovaj boot dobio i zvanično izdanje pod imenom "Another Bitches Brew". Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
paja959 Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 https://www.discogs.com/Miles-Davis-Another-Bitches-Brew-Two-Concerts-In-Belgrade/release/2902351 Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
zbrujic Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 Bila je i anegdota sa bg koncerta '73. Valjda su Milesu dodelili plavokosog plavookog domaćina, a on (u to vreme) baš nije voleo takve. Priča se da se već na aerodromu potukao s njim. Zna li neko više detalja? Pamtim i da sam pročitao davno kako je Miles svoj koncert u Parizu odsvirao leđima okrenut publici. Negde ranih 60-tih, recimo. Skandal. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Iron man Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 I u Sava centru 89e. Svirao sebi u mu*a, publiku nije pogledao.. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 25 minuta ranije, paja959 said: https://www.discogs.com/Miles-Davis-Another-Bitches-Brew-Two-Concerts-In-Belgrade/release/2902351 30 minuta ranije, zbrujic said: …Usput, sa dva beogradska koncerta iz '71. i '73. je početkom veka (ili krajem prošlog) izdato bootleg izdanje naziva "Two concerts in Belgrade". Mislim da je ovaj boot dobio i zvanično izdanje pod imenom "Another Bitches Brew". Nađoh kod Rusa Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
paja959 Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 msm,sta se cudite toliko ?..javna tajna da je bio belomrzac,i ako se dobro pogleda,jako je mali broj belih muzicara sa kojima je svirao...ni njega nisu stedeli sa druge strane....zatvaran je prakticki po dnevnoj rutini '60-ih godina jer je vozio Ferarri..takva su vremena bila... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted May 28, 2017 Author Report Share Posted May 28, 2017 Sto se rasizma tice, vremena ni danas nisu bolja. Najpoznatiji ekces koji se desio sa Milesom na rasnoj osnovi jeste kada ga je u centru New Yorka, kada je izasao na ulicu da popusi cigaru i napravi pauzu u sviranju, spopao policajac (za koga se posle ispostavilo da je bio pijan), prebio ga i strpao ga u zatvor. Miles je tuzio sudu policiju New Yorka i dobio taj proces. Inace ne verujem da je Miles bio rasista. Jednostavno nije bilo bas puno belih a dobrih jazz muzicara u to vreme. Miles je na primer pomogao nasem Dusku Gojkovicu, za koga je tvrdio da je najbolji beli trubac koga je cuo. Namestio mu je neke gigove po Americi i napravio mu kontakte. Miles je bio narkoman, ljubitelj zena (prema kojima se ophodio kao skot), voleo je boks i zalagao se za prava crnaca kada god je to mogao. I bio je verovatno najvaznija pojava u istoriji jazza ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
den!s Posted May 28, 2017 Report Share Posted May 28, 2017 Za rasizam se slažem, ništa se mnogo nije promenilo od tada. Lažni marketing demokratije u kog niko sa malo mozga ne veruje. Odgledah jutros neki BBC intervju sa njim iz osamdeset i neke… pitaju ga da li smatra da su crni jazz muzičari bolji od belih? Kaže: ne bolji, drugačiji da. U vezi toga, priča o tome kako svira bluz, a nije napaćena duša… Svira jer može da oseti, a ne zato što je on to… Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted April 8, 2018 Author Report Share Posted April 8, 2018 Kada se govori o Miles-u gotovo uvek se pominju njegovi najpoznatiji albumi, kao sto su: Kind of Blue, kasniji, iz 1960-tih sa drugim kvintetom, ili recimo album Sketches of Spain a da ne govorim o njegovim zbilja dobrim albumima iz njegove elektricne faze: In a Silent Way, Betches Brew i Jack Johnson. Sve odlicni albumi. Medjutim ima jedan album iz 1958 godine, gde je Miles Davis nastupio kao sideman Cannonball Adderley-iju, koji je, po mom skromnom misljenju, jedan od najboljih Miles-ovih albuma ikada snimljenih. Radi se o legendarnom: Somethin' Else. To je formalno bio Cannonball-ov album ali je Miles vise nego dominantan sa svojom svirkom na tom albumu. Osim toga, Miles je komponovao naslovnu stvar, dok Cannonball nije komponovao ni jednu (jednu pesmu je komponovao doduse njegov brat Nat). Tako da iako formalno Somethin' Else nije bio Miles-ov album, ja bih njegovo sviranje na ovom albumu svrstao u sam vrh onoga sto je Miles Davis ikada na jednom albumu odsvirao. Osim toga, ovaj album je jednom recju opisan: fantastican ! Ja ne pronalazim bolju rec za svirku koja je ovde ponudjena. U to vreme je Cannonball svirao u Miles Davis bandu tako da je i to bilo interesantno: ta zamena funkcija (ko je glavni a ko gost) ali je Miles nekako po rpirodi stvari ovde preuzeo glavnu ulogu i potpuno bacio u zasenak sve ostale muzicare koji su ucestvovali na ovom snimanju. A to nisu bili bilo koji muzicari: Sam Jones na basu, Hank Jones na klaviru, Art Blakey na bubnjevima i Miles i Cannonball. Tesko da je u ono vreme mogla da se sastavi bolja Hard Bop postava. Ovaj album treba obavezno poslusati cak iako niste poseban ljubitelj jazza. U istoriji jazza, ali i moderne muzike uopste, nije snimljeno puno boljih albuma od ovog. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Krca44 Posted April 8, 2018 Report Share Posted April 8, 2018 Povodom Miles Davisovog gostovanja u Beogradu 70ih, slusao sam anegdotu koja kaze da su posle koncerta neki nashi ljudi ( organizator ili tako neko ) vodili Milesa da mu pokazu nocni zivot i zavrsili sredinom noci u nekoj kafani kod Bajlonijeve pijace. Tu je svirao ciganski orkestar sa duvackom sekcijom, Miles i ovi nashi su sedeli i slusali pa je onda u blok pauzi Miles sa njima rukama nekako uspeo da se sporazume da im se pridruzi. Kad su odsvirali blok, Cige koje nisu znale ko je on, su onda pokusali da mu prenesu da je odlican muzicar i da bi hteli da on svira sa njima ( da bude stalni clan banda ) 1985. je izasao zanimljiv album Aura ( kuriozitet ? ) Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
fege Posted April 8, 2018 Report Share Posted April 8, 2018 Somethin' Else je jedan od mojih omiljenih albuma. Poslusao sam jos par albuma na kojima je Cannonball Adderley lider, ali ni jedan nije ni blizu Somethin' Else (bar se meni tako cini) Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Krca44 Posted April 8, 2018 Report Share Posted April 8, 2018 Kad slusam Kind Of Blue, pa malo posle toga Somethin' Else, meni se cini kao da je Somethin' Else kao neki produzetak ili bolje receno trake koje nisu usle na Kind Of Blue, ja ga licno racunam kao Milesov album iako je Cannonball zvanicni lider Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
DejanM Posted April 10, 2018 Author Report Share Posted April 10, 2018 On 8.4.2018 at 19:49, Krca44 said: Povodom Miles Davisovog gostovanja u Beogradu 70ih, slusao sam anegdotu koja kaze da su posle koncerta neki nashi ljudi ( organizator ili tako neko ) vodili Milesa da mu pokazu nocni zivot i zavrsili sredinom noci u nekoj kafani kod Bajlonijeve pijace. Tu je svirao ciganski orkestar sa duvackom sekcijom, Miles i ovi nashi su sedeli i slusali pa je onda u blok pauzi Miles sa njima rukama nekako uspeo da se sporazume da im se pridruzi. Kad su odsvirali blok, Cige koje nisu znale ko je on, su onda pokusali da mu prenesu da je odlican muzicar i da bi hteli da on svira sa njima ( da bude stalni clan banda ) 1985. je izasao zanimljiv album Aura ( kuriozitet ? ) Aura ne spada u moje omiljene Miles-ove albume, moram odmah da priznam. Pitanje je da li bi ovu svitu trebalo uopste pripisati Miles Davis-u. On nije ucestvovao u njenom komponovanju ni aranziranju, a takodje i ne svira previse na ovom albumu. Ceo posao je zapravo odradio Palle Mikkelborg. Ipak je album njemu pripisan, kao neka vrsta hommage-a. Ovo cak nije ni jazz - ovo bi se pre moglo nazvati nekom modernom klasicnom muzikom, iako na ovom albumu svira par prominentnih jazz muzicara: pored Miles-a tu su i Pedersen, Mazur, McLoughlin, ... Interesantno mozda jeste, ali ja ne delim misljenje da je ovo remek-delo ili da bi se Aura mogla svrstati u istu ravan kao sto su recimo Kind of Blue, In a Silent Way, itd. Ali jedna stvar se ipak mora priznati: Miles ovde svira drugacije nego sto je to radio pre 1980-tih. Muzicka forma je inovativna, neobicna i za jazz svakako nesto novo (iako nije prva te vrste). Na taj nacin je Miles Davis, i na svom poslednjem objavljenom albumu, ostao veran sebi: konstantna promena i inovacija ... Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.