Jump to content


Muzički predlozi - ECM


TurboMaximus

Recommended Posts

6 sati ranije, džonibigud said:

NL. ima ispravan pristup. On koristi Tidal pretpostavljam da "savlada" ECM što je fantastično. Tidal stvarno daje velike mugoćnosti svakom ko želi da tako pristupi nekoj oblasti u muzici. Tvoj predlog je naravno dobar, može tako pristupiti kada odmara od temeljnog izučavanja. Treba imati u vidu da je neko i tu listu,  Top 100 ECM albuma sačinio prema svom ukusu. :)

Istina, mada, kontam da je skoro svako "ubo" bar 30 da valja na svojoj listi od 100 ;) A, mora se malo i lošeg poslušati da bi se znalo šta je dobro ;)

Link to comment
Share on other sites

On 5.5.2020. at 14:47, hifista said:

@NL posto si u ECM 70tim evo mojih preporuka bez nekog redosleda iz tog perioda:

Bobo Stenson - Witchi Tai To  - posebno kompozicija Hasta Siempre (komadente Cegevara) gde je briljirao mladi Jan Garbarek i to je kompozicija koju izvodi na skoro svakom svom koncertu.

Ralph Towner - Solsctice   - poznat našoj publici po sastavu Oregon

Collin Wallcott - Cloud Dance - takodje član Oregon i Codona sastava, niko nije svirao sitar tako zapadnjački. Nažalost prerano preminuo.

John Abercrombie - Timeless - Abercrombijev prvenac za ECM, istoimena numera Timeless je toliko dobra i vanvremenska. Gostovao pre neku godinu na Pančevačkom Jazz Festivalu

Gary Barton, Chick Corea - Crystal Silence   

Rypdal, Vitous, Dejohnette  istoimeni album, sjajna kombinacija Rypdalovog osobenjačkog stila sa vrhunskom ritam sekcijom.

Path Matheny Group - prva tri albuma za ECM zaljučno sa Offramp, nakon toga ovaj sastav konvergira ka komercijalnijem zvuku.

Egberto Gismonti - Sol do Meio Dia i Magico , sjajni brazilski gitarista i pijanista

Enrico Rava: The Pilgrim And The Stars (1975)  - prvi put čuo Ravu na ovoj ploči i oduševio se.

Keith Jarrett: The Köln Concert,  da Jarrett nije napravio ništa posle ovoga bilo bi dovoljno.

Eberhard Weber - Colours of Cloe i ostali albumi iz 70. Jedan od ECM ekskluzivaca sa najduzim stazom. Svirao i na nekoliko kultnih ploča Kate Bush. Stalni clan Jan Garbarek Group, vise ne nastupa zbog godina i slabog zdravlja.

Hvala ti puno, već sam poslušao sve albume sa tvoje liste i svi su lepi na svoj način, a malo sam se nekih dodatno i podsetio. Pošto tebi nije bilo teško da o svakom albumu napišeš po neki komentar, na čemu sam posebno zahvalan, meni će biti zadovoljstvo da o svakom napišem po nešto, ali iz ugla svog subjektivnog doživlljaja.

Bobo Stenson - Witchi Tai To, sjajan album, ali sam primetio da mi Jan Garbarek ne prija uvek. Nekako je specifičan taj zvuk saksofona koji on proizvodi i često me umara... što bi rekle naše zapadne komšije - često mi negativno utiče na nervni sustav :)  

Ralph Towner - Solsctice:  ovo je vrhunsko ostvarenje. Primećujem sličnosti sa kasnijim Solstice, sound and shadows, ali mi je prvi Solstice ipak ostavio jači utisak. Tu je i Garbarek, ali recimo nisam primetio da me je zamarao.

Gary Barton, Chick Corea - Crystal Silence: remek delo, a za mene čini celinu sa Return to forever. Ova dva albuma su mi za sada favoriti. Oba imam i na cd-u i na LP-ju, a ima ih i na Tidalu. LP je neprikosnoven, naročito kada se radi o reprodukciji visokih i srednjih tonova. Što bi moja supruga rekla "zvuči kao uživo da sviraju". Jako lepo se slaže zvuk electric piana sa vibrafonom. Stvaraju čudesne frekvence i vibracije zajedno, od kojih me podilazi jeza.

Rypdal-ovo prvo pojavljivanje u okviru ECM-a (Sart, ECM1015) mi se više dopalo, nego album koji nosi njegovo ime. Sart mi je nekako distinktivniji, a prvih nekoliko tonova Rypdalove gitare sa početka albuma i čitava amosfera su dramski i dopadaju mi se... Kad pomislim na Rypdala uvek se setim tih prvih nekoliko tonova njegove gitare, sa jakim wah-wah 

Egberto Gismonti - Sol do Meio Dia i Magico: dopao mi se, ali na  momente mi je bio divan, a na momente težak za slušanje, prosto traži koncentraciju.

Path Matheny Group ... prosto ne znam šta da kažem. Wichita falls mi se dopao, ali zato što ima neku dramsku napetost na početku... a ostali albumi mi nisu legli. Zvuče mi pomalo kao "elevator music".

Eberhard Weber - Colours of Cloe i ostali albumi iz 70. Weber na albumima koje sam slušao svira bas kao solo instrument, a ne kao instrument koji daje ritam. Usudjujem se da primetim - za razliku od npr. Stenlija Klarka, koji je na Return to forever veoma virtuozan, ali ipak je sve vreme dao ritam sekcije.

Collin Wallcott - interesantno, ali mi sitar muziku previše boji istočnjački, preuzima mnogo... baš sam razmišljao kako bi album zvučao da se umesto sitara čuje neki drugi instrument

John Abercrombie - Timeless: hvala što si mi skrenuo pažnju na poslednju numeru "Timeless", zaista je divna. Kada sam prvi put slušao nisam dovoljno na nju obratio pažnju. Sporija je i harmoničnija od ostalih numera, a i bunjevi su fenomenalni, prosto se naježim na svaki dodir palice sa činelama... to je verovatno zbog fenomelanlih super-tweetera na mojim zvučnicima.... :D

Enrico Rava mi je bio na momente fenomenalan, a na momente težak za slušanje. Truba mi je inače omiljeni instrument kada slušam jazz, više mi prija nego saksofon. Sama po sebi ima prizvuk sete i nosi u sebi žal za prošlim vremenima. Uvek emotivno odreagujem na trubu. Neka dela Enrica Rave nastala dosta kasnije su mi bolje legla.

Pozdrav, NL.

 

Link to comment
Share on other sites

ECM (Edition of Contemporary Music) uglavnom pokriva stilove nastale u drugoj polovini 20veka i 21veku. Ti stilovi uglavnom nisu mnogo veseli (minimalizam, avangarda, new age ...) a često nisu ni milozvučni. I kada su milozvučni, retki su albumi koji su kompletno takvi. Dosta ljudi ove stilove percipira kao hladne i zamorne čak i medju ljubiteljima klasičnog dzeza i ozbiljne muzike. 

Moj omiljeni milozvucni ECM album je David Darling - Cycles (1982)

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...
On 23.5.2020. at 14:56, džonibigud said:

71132731.jpg

81Y7Kh+T-WL._SL1222_.jpg

 

Fantastičan album! Jedan od mojih favorita!

ECM album koji je objavljen neposredno nakon njega, (Michael Naura - Vanessa, ECM 1053) je takođe fenomenalan, a po stilu sličan. Zaista vredi poslušati oba! 

Link to comment
Share on other sites

Izvinite ako je ovaj album već neko postavio, ali je po mom mišljenju toliko dobar, da zaslužuje da bude pomenut više puta - prvi album grupe Azimuth, ECM 1099.  

Po mnogo čemu me je podsetio na minimalizam Steve Reich-a i njegov već pomenuti Music for 18 Musician (ECM 1129 New Series). Slušao sam ga nekoliko puta...

E ovaj album bi bilo lepo imati na LP-ju...

azimuth-2.jpg.32bf2d850c439df3c02376e08de7a989.jpg

Link to comment
Share on other sites

Ponukan pisanjem na zadnjih par strana krenuo sam u ponovnu istragu ECM izdanja.  Naginjem vise klasicnom jazz-u tako da mi mnogi ECM naslovi ranije nisu prijali previse.   Zatim sam ovde video neke sjajne preporuke, poslusao i sada mi se otvorila drugacija percepcija kakvu nisam imao par godina ranije.

Terje Rypdal - Waves poslusao iz radoznalosti, da cujem i neko njegovo novije izdanje - pitko ali dobro.

S druge strane Keith Jarrett - After the Fall live izdanje - na prvih par slusanja deluje kao mainstream lagani jazz koncert ali sa svakim novim slusanjem shvatam koliko su Jarret, Peacock i DeJohnette odlicni na ovom snimku. 

Za preporuku sa moje strane.

 

Terje Rypdal - Waves copy.jpg

Keith Jarrett - After The Fall copy.jpg

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...