Jump to content


Muzički predlozi - ECM


TurboMaximus

Recommended Posts

On 23.4.2020. at 23:57, anubisgrau said:

 

ECM je popularan medju audiofilima zbog kvaliteta snimaka, ni ja nisam preterani ECM fan, meni tu često fali fundamenta i žile ali ima kolosalnih izdanja.

od kolege preuzmem CD transport koji je bio na opravci i koji zbog pozicije lasera mora da ima CD u sebi cak i kada ne svira. vidim da na mestu stoji neki narezak.

dodjem kuci povezem i rutinski pustim play

krene da pici tako dobar minimalisticki jazz da se smrznem. direktno izgubljena kopca sa minimalistickom modernom klasikom tipa stevea reicha

pogledam šta je napisano flomasterom:

don cherry i ed blackwell - el corazon

1982. godina, znaci stari ECM

meni se cini da su oni malo usrali sa ovim raznim polu new age albumima na kojima šušti vetar, odskakuju šišarke koje padaju sa drveća dok neki fakir u žbunu svira na instrumentu starom 32,000 godina.

da ima pakleno dobrih izdanja, ima. ali treba kopati i pazljivo slusati.

 

 

El corazon mi se dopao već na prvo slušanje, mali broj instrumenata, a par tema koje se pojavljuju su baš upečatljive, naročito kada se klavir i truba smenjuju... posebno kada se nakon zvuka trube pojavi klavirski rif skoro u rock maniru, u poslednjem delu prve numere, otprilike 12.minut... onda se taj rif ponavlja do kraja numere (kasnije sam pročitao i shvatio da je to dugotrajno ponavljanje pojedinih tema i rifova u stvari minimalistička repeticija).

Pronašao sam i poslušao nekoliko dela Stevea Reicha. Sramota me je što moram da priznam da nisam slušao njegova dela ranije, a i za njega samog jedva da sam čuo... :( Krenuo sam od, kako sam tada i saznao, njegovog prvog ECM izdanja "Music for 18 musicians"... ali sam iskoristio priliku da prvo malo pročitam o njemu i o ostalim poznatim minimalistima... John Adams, Kyle Gann, Louis Andriessen..., a i da poslušam od svakoga po nešto. Da se razuememo, ne bih ni da pokušam da zvučim kao neki poznavalac, za upravo nabrojane kompozitore nisam ranije bio ni čuo. Tidal daje stvarno neverovatne mogućnosti. Šta god mi padne na pamet tu mogu da pronađem i to u CD kvalitetu. Poslušao sam prvo dupli CD, zove se The Minimalists, i ima ga naravno na Tidalu. Jako zanimljiv materijal... od svakog kompozitora po malo, a sve minimalizam... Zatim sam slušao najpoznatija dela gotovo svih poznatih američkih minimalista i par evropskih - Loiuisa Andriessena i Arvo Parta najviše.   

Tako sam desetak dana intenzivno slušao minimaliste i čitao o njima... sa akcentom na Stevea Reicha i Johna Adamsa. Moram na ovom mestu da naglasim da je moja supruga u više navrata reagovala i rekla mi da sam "sada baš preterao sa tom eksperimentalnom muzikom..."  :D ... ali to je ono o čemu ja oduvek govorim - da se nisam pripremio i lagano počao sa slušanjem, sigurno ne bih uživao u u ovim neobičnim, ali jako lepim delima.      

Nakon toga sam se vratio na preporučeni el corazon dona cherryija i eda blackwella. Razbistrilo mi se i tek sam tada razumeo šta je anubisgrau mislio pod "direktno izgubljena kopca sa minimalistickom modernom klasikom" ... to je cela jedna priča za sebe... onda lagano prepoznajem pojedine elemente i figure minimalista kako se reflektuju, poput pomenute repeticije...... i tako

Sve u svemu, divno iskustvo, hvala anubisgrau na preporuci! :) 

  

Link to comment
Share on other sites

e pa hvala, i ja sam se malo pitao da li je paralela don cherry / ed blackwell - steve reich bila previse hrabra i slobodna

da ne kazem svaka cast za posvecenost i arhelogiju u pristupu, retko se srece

 

john adams mi je isto jedan od favorita, ako nisi vec, poslusaj "the dharma at big sur", remek delo americke moderne muzike s tim da je bas taj komad bio poprilican odmak od minimalizma - veliki orkestar, cak ima i romantizma, ekstaticna atmosfera - ali se jasno cuje da je adams iznikao iz te skole kojoj su pripadali reich ili glass, gde je posebna koncentracija na arhitekturu kompozicije i postizanje maksimalnog efekta bez previse tonova

Link to comment
Share on other sites

On 25.4.2020. at 21:33, sondek said:

Obicno kad slusam Wichita falls slusam i ovaj Lyle Mays album tih dana pa cemo to veceras. Hvala na podsecanju.Nije mi ploca bas savrsenog stanja jedino.Maysov odlazak je velik gubitak,imao sam zelju nekad ponoviti Pat Metheny group koncert sa njim ali barem mogu da se setim onog iz 1991.Koji mi je obelezio mladalacke jazz godine(22g sam imao),jedan od prvih velikih jazz koncerata.Mislim da je vazno pri počecima interesovanja otici na takav koncert.Zvuk iako u sportskoj hali bio je jedan od najboljih koje sam cuo.Čistom srecom karte kupljene napamet su mi bile tacno iznad mix pulta.Od onda vise nikad nisam slucajno na pozicijama u neposrednoj blizini miksera..

Poslusajte ovaj lep album

R-993275-1498507534-5450.jpeg.jpg

Zanimljiv i lep album, dopao mi se. Mada je na mene As falls Wicita, So falls Wicita Falls na prvo slušanje ostavio jači utisak, ima mi  "jači fundament". Prva numera, koja nosi isti naziv kao i album, počinje jako zanimljivo, kao da je u pitanju muzika za film, prosto mogu da stvorim sliku u glavi, čuju se ljudi, deca, neka tiha graja i tutnjanje... i onda nakon skoro 13min. "uvertire" dolazi trenutak kada je meni skoro došlo da aplaudiram... kao kada se na koncertu posle duuuugog soloa ponovo začuje osnovna, dobro poznata tema i publika to isprati glasnim odobravanjem i aplauzom! 

I Pat Matheny, a pogotovu Lyle Mays, traže slušanje uz veliku koncentraciju. Mislim da je upravo nedostatak koncentracije prilikom slušanja ranije doprinosio da mi se Pat Metheny ne dopadne... zapravo, obično radim nešto na računaru dok slušam, koncentracija na muziku mi opadne i posle nekog vremena imam utisak kao da slušam muziku koju poštaju u liftovima... prijatnu, ali bez fundamenta i bilo čega upečatljivoh što bih mogao da upamtim.

Inače, Lajl Mejs me je u par navrata jako podstio na Kita Džereta... zakleo bih se da sam numeru Mirror of the heart već čuo u okviru nekog od Džeretovih solo albuma :D, zaista mi je jako ličilo. Mada, evo pustio sam još jednom Lajla, primećujem sada detalje koji su mi promakli. Lepa muzika! Sva 3 "Alaskan suit-a" su divna i emotivna, to je trebalo da bude jedna numera.

Moraću još nešto od Pet Metheny-ja da poslušam, pa da steknem kredibilniji utisak.

Hvala na preporuci! :)

Link to comment
Share on other sites

Drugačiji je pristup i dobro je da je tako.

Usudiću se da ti dam jedan savet. Nemoj da slušaš ničiji savet kada se  radi o ECM izdvaštv-u. Ono što je nekome užas i utupljivanje bez životne radosti drugom je izbor broj jedan. Ne znam koliko godina imaš. Ja sam se prvi put susreo sa ECM izdavaštvom sa pojavom prvih cd plejera na ovim prostorima. I to je bilo to.

Danas kada sa prijateljima razgovaram o pojedinim njihovim albumima otkrijem da nam se ukusi ne podudaraju kao što se uglavnom podudaraju kada su u pitanju izdanja drugih. Nađi baš ono što se tebi sviđa, mislim da je to deo lepote kada se radi o njihovim remek-delima.  :)

PS: Obrati pažnju na covere njihovih albuma, nisu tako jednostavni i siromašni kao što se na prvi pogled čini.

Link to comment
Share on other sites

U prvu si NL bas podseca na filmsku muziku.Poslusaj i Falcon and the snow man ,to je pravi soundtrack. Sto se tice Metheny-a on zaista nekad zvuci lako.Ali njega zapravo trwba da vidis kako svira,pravi virtuoz..a dok slusas laka muzika

Link to comment
Share on other sites

Inace,ne secam se bas 100% ali mislim da je ovo moj prvi ECM,davno je bilo imao sam 17g.Ujedno i dalje mozda i najbolji ecm album za mene.Tu su nekako skoro svi koji su mi najdrazi isemovci Gary Burton, Metheny, Eberhardt Weber,Steve Swalow...slusas dvojicu basista  istovremeno, a nije neka papazjanija.

Burton je inace,na neki nacin Methenijev muzicki otac.Primio ga je u bend sa 15g.Bas kao sto je i njega predstavio kao mladog muzicara na live albumu Au go go..btw kako dobra ploca hde dobar sistem potpuno docara klub u kome je snimljen.Sa njima i neverovatna Astrud Gilberto na tom albumu.

Passengers_(Gary_Burton_album).jpg

Link to comment
Share on other sites

23 sati ranije, džonibigud said:

Drugačiji je pristup i dobro je da je tako.

Usudiću se da ti dam jedan savet. Nemoj da slušaš ničiji savet kada se  radi o ECM izdvaštv-u. Ono što je nekome užas i utupljivanje bez životne radosti drugom je izbor broj jedan. Ne znam koliko godina imaš. Ja sam se prvi put susreo sa ECM izdavaštvom sa pojavom prvih cd plejera na ovim prostorima. I to je bilo to.

Danas kada sa prijateljima razgovaram o pojedinim njihovim albumima otkrijem da nam se ukusi ne podudaraju kao što se uglavnom podudaraju kada su u pitanju izdanja drugih. Nađi baš ono što se tebi sviđa, mislim da je to deo lepote kada se radi o njihovim remek-delima.  :)

PS: Obrati pažnju na covere njihovih albuma, nisu tako jednostavni i siromašni kao što se na prvi pogled čini.

Hvala puno na savetu, smatram da je ispravan. Pošto sam tek zagazio u ECM vode, a naslova ima zaista mnogo, dobro mi dođe da dobijem smernicu i preporuku, ili prosto da mi neko skrene pažnju na neki album koji bih možda prevideo... ili jednostavno još nisam stigao do njega. Mada se slažem da je to možda medveđa usluga, jer se do istinskog saznanja ne stiže prečicama, čovek mora celi put sam da pređe. 

Potpuno samostalno sam odlučio da lagano poslušam sve, od samog početka, pa dokle me to dovede... a potrudiću se da me dovede do kraja. Krenuo sam od ECM1001 Mal Waldron Trio - Free At Last (koji mi se inače i veoma dopao), pa nadalje. Dok pišem ovu poruku slušam ECM 1090/91 Keith Jarrett - Staircase, znači polagano napredujem, stigao sam do 1977. godine (a to je i godina kada sam ja rođen :)) i uskoro ću da pređem na razdoblje 1980-1990. Upravo prateći tvoj savet, slušam sve i trudim se da sud o tome šta mi leži ili ne leži donesem samostalno. I malo beležim, bolje reći ostavljam orijentire, da bih se kasnije setio - ne samo šta mi se dopalo, a šta ne, već i zašto mi se nešto dopalo/nije dopalo. Onda naiđem na albume koje su mi kolege preporučile, pa ih poslušam sa povećanim stepenom pažnje ili po 2 puta. Ali ništa ne preskačem.

Potražiću da kupim i knjigu "Music of ECM" koju si gore prikazao, mislim da će mi značiti da dodatno pročitam. Kako nisam ni školovani muzičar, (iako drugi kažu da sam muzikalan, sviram gitaru, a u gimnazijskim danima sam tamburao u školskom rock bendu), niti se danas bavim muzikom, osećam da je potrebno puno da učim da bih razumeo i uživao na pravi način. Smatram da kompleksne forme (kao što je veliki broj ECM izdanja), koje su plodovi duge evolucije, slušalac može da razume samo ako prvo obezbedi dobro razumevanje podloge. Tako da dok sluša zna šta je čuo, a i za čime u kompoziciji da traga. Mnogo je teško ako samo slušaš, a neznaš tačni ni šta, ni kako je nastalo, ni zašto je takvo kakvo je... Ne kažem da je nemoguće apstraktno uživati u estetici, kao prilikom gledanja omota ECM albuma... ali da bi čovek i samu estetiku mogao da percipira na pravi način i u njoj uživa, da bi mogla da mu se dopadne, mora o istoj da se obrazuje. Drugim rečima, da bi slušanje muzike bilo pravi inteteltualni čin, mora da bude "sa razumevanjem". A da bi bilo sa razumevanjem, mora prvo da se shvati i nauči. 

Možda sam malo preterao sada sa opisima, ali tako se zaista osećam, a i klavir Kita Džereta koji sve vreme slušam je kriv... :) 

Da probam da zaključim: pomozite mi da razumem ECM, a ja ću da se potrudim da shvatim klasifikaciju i da poslušam sve što mi bude bilo na raspolaganju, a dosta toga mi je na raspolaganju... gotovo sve...

Pozdrav, NL. 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Nekad sam dosta slusao ECM i taj period se zavrsio negde pre 15tak godina, kad sam prestao da pratim, negde oko izlaska "Rites" Jan Garbarek Group, kad sa imao priliku da ih gledam uzivo u Budimpešti.

Stvarno je stvar ukusa šta će ti se dopasti, ima manje poznatih autora koji su sjajni. Najviše toga što se meni svidja vezano je za 80te i po nešto albuma iz 70tih. Npr album Mick Nock - "Ondas"

 

 

Link to comment
Share on other sites

14 sati ranije, NL. said:

Hvala puno na savetu, smatram da je ispravan. Pošto sam tek zagazio u ECM vode, a naslova ima zaista mnogo, dobro mi dođe da dobijem smernicu i preporuku, ili prosto da mi neko skrene pažnju na neki album koji bih možda prevideo... ili jednostavno još nisam stigao do njega. Mada se slažem da je to možda medveđa usluga, jer se do istinskog saznanja ne stiže prečicama, čovek mora celi put sam da pređe. 

Potpuno samostalno sam odlučio da lagano poslušam sve, od samog početka, pa dokle me to dovede... a potrudiću se da me dovede do kraja. Krenuo sam od ECM1001 Mal Waldron Trio - Free At Last (koji mi se inače i veoma dopao), pa nadalje. Dok pišem ovu poruku slušam ECM 1090/91 Keith Jarrett - Staircase, znači polagano napredujem, stigao sam do 1977. godine (a to je i godina kada sam ja rođen :)) i uskoro ću da pređem na razdoblje 1980-1990. Upravo prateći tvoj savet, slušam sve i trudim se da sud o tome šta mi leži ili ne leži donesem samostalno. I malo beležim, bolje reći ostavljam orijentire, da bih se kasnije setio - ne samo šta mi se dopalo, a šta ne, već i zašto mi se nešto dopalo/nije dopalo. Onda naiđem na albume koje su mi kolege preporučile, pa ih poslušam sa povećanim stepenom pažnje ili po 2 puta. Ali ništa ne preskačem.

Potražiću da kupim i knjigu "Music of ECM" koju si gore prikazao, mislim da će mi značiti da dodatno pročitam. Kako nisam ni školovani muzičar, (iako drugi kažu da sam muzikalan, sviram gitaru, a u gimnazijskim danima sam tamburao u školskom rock bendu), niti se danas bavim muzikom, osećam da je potrebno puno da učim da bih razumeo i uživao na pravi način. Smatram da kompleksne forme (kao što je veliki broj ECM izdanja), koje su plodovi duge evolucije, slušalac može da razume samo ako prvo obezbedi dobro razumevanje podloge. Tako da dok sluša zna šta je čuo, a i za čime u kompoziciji da traga. Mnogo je teško ako samo slušaš, a neznaš tačni ni šta, ni kako je nastalo, ni zašto je takvo kakvo je... Ne kažem da je nemoguće apstraktno uživati u estetici, kao prilikom gledanja omota ECM albuma... ali da bi čovek i samu estetiku mogao da percipira na pravi način i u njoj uživa, da bi mogla da mu se dopadne, mora o istoj da se obrazuje. Drugim rečima, da bi slušanje muzike bilo pravi inteteltualni čin, mora da bude "sa razumevanjem". A da bi bilo sa razumevanjem, mora prvo da se shvati i nauči. 

Možda sam malo preterao sada sa opisima, ali tako se zaista osećam, a i klavir Kita Džereta koji sve vreme slušam je kriv... :) 

Da probam da zaključim: pomozite mi da razumem ECM, a ja ću da se potrudim da shvatim klasifikaciju i da poslušam sve što mi bude bilo na raspolaganju, a dosta toga mi je na raspolaganju... gotovo sve...

Pozdrav, NL. 

 

 

Mislim da je kod slušanja muzike bitniji osećaj iste, pa onda razumevanje. Često se mnogo propusti ako se ide obrnutim smerom. Prirodno je da te kao muzičara vuče razumevanje, ali probaj da se odupreš ;) Svakako je sve individualno,  kao što se reče u postu iznad tvog, ukusi su različiti i ono što nekom leži, drugom je ispalo sa spiska trajno.
Ako budeš hronološki slušao baš svaki album, dok stigneš do ovogodišnjih pojaviće se 1000 novih i propustićeš mnogo dobrih stvari ;) 
Hoću da kažem, savremeni džez ima mnogo toga da ponudi, mnogi propuštaju da mu daju šansu  zadržavajući se isključivo na klasicima.
Možda je bolji put krenuti od recimo top 100 ECM albuma, pa odatle granati stvari?
 

Link to comment
Share on other sites

59 minutes ago, somborjazz said:

Možda je bolji put krenuti od recimo top 100 ECM albuma, pa odatle granati stvari

NL. ima ispravan pristup. On koristi Tidal pretpostavljam da "savlada" ECM što je fantastično. Tidal stvarno daje velike mugoćnosti svakom ko želi da tako pristupi nekoj oblasti u muzici. Tvoj predlog je naravno dobar, može tako pristupiti kada odmara od temeljnog izučavanja. Treba imati u vidu da je neko i tu listu,  Top 100 ECM albuma sačinio prema svom ukusu. :)

Link to comment
Share on other sites

@NL posto si u ECM 70tim evo mojih preporuka bez nekog redosleda iz tog perioda:

Bobo Stenson - Witchi Tai To  - posebno kompozicija Hasta Siempre (komadente Cegevara) gde je briljirao mladi Jan Garbarek i to je kompozicija koju izvodi na skoro svakom svom koncertu.

Ralph Towner - Solsctice   - poznat našoj publici po sastavu Oregon

Collin Wallcott - Cloud Dance - takodje član Oregon i Codona sastava, niko nije svirao sitar tako zapadnjački. Nažalost prerano preminuo.

John Abercrombie - Timeless - Abercrombijev prvenac za ECM, istoimena numera Timeless je toliko dobra i vanvremenska. Gostovao pre neku godinu na Pančevačkom Jazz Festivalu

Gary Barton, Chick Corea - Crystal Silence   

Rypdal, Vitous, Dejohnette  istoimeni album, sjajna kombinacija Rypdalovog osobenjačkog stila sa vrhunskom ritam sekcijom.

Path Matheny Group - prva tri albuma za ECM zaljučno sa Offramp, nakon toga ovaj sastav konvergira ka komercijalnijem zvuku.

Egberto Gismonti - Sol do Meio Dia i Magico , sjajni brazilski gitarista i pijanista

Enrico Rava: The Pilgrim And The Stars (1975)  - prvi put čuo Ravu na ovoj ploči i oduševio se.

Keith Jarrett: The Köln Concert,  da Jarrett nije napravio ništa posle ovoga bilo bi dovoljno.

Eberhard Weber - Colours of Cloe i ostali albumi iz 70. Jedan od ECM ekskluzivaca sa najduzim stazom. Svirao i na nekoliko kultnih ploča Kate Bush. Stalni clan Jan Garbarek Group, vise ne nastupa zbog godina i slabog zdravlja.

Link to comment
Share on other sites

1 sat ranije, zika said:

Pa ovo je magistarska odnosno master teza na temu slike, zvuka i vizuelne strategije ECM-a :D

Geniijalno! Baš me interesuje da pročitam. Nažalost objavljena je pre više od 20godina, što znači da je razvoj nakon 1999.godine nije obrađen... ali nema veze, i ovo je odlično! Hvala @zika !

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...