Jump to content


Akustika (prostorija), pozicioniranje zv. kutija i sl.


TurboMaximus

Recommended Posts

8 sati ranije, Филип said:

Ono sto najvise utice na kvalitet basa je pozicija slusanja/namestaj, u mom slucaju velika ugoaona garnitura naslonjena na zadnji zid. Problem je sto je kod vecine nas, pa i kod mene, prilicno ogranicen manevrski prostor za tako velike komade namestaja :(

Имамо сличну ситуацију. Мени је систем исто померен у једну страну, а место слушања је исто тако угаона гарнитура која стоји до задњег зида. Нецентричност поставке сам санирао, како сам раније писао колико сам могао дебелим завесама, а кад се завалим да слушам критички, набацим иза себе три јастука од угаоне гарнитуре и тиме ми уши буду на око 60цм од задњег зида. После слушања, јастуци на своја места и све ОК ;).

Link to comment
Share on other sites

14 sati ranije, misko1989 said:

Voleo bih ovde da cujem predloge numera koje pustate i sta tacno slusate, sta trazite prilikom "pomeranja" u sistemu. 

Moja najiskrenija preporuka za testiranje svih elemenata reprodukcije zvuka je Rossano Sportiello, Nicki Parrott, Eddie Metz ‎– Live At The Jazz Corner  sedma numera Spanish Eyes.

Meni je dovoljna da "uzmem meru" nekom sistemu i njegovoj sposobnosti da uvede slušaoca u ambijent sa potpunim utiskom kluba u kome je uživo siman album, sa prizvukom autentične prostorije i izvanredno zabeleženim tonalnim finesama. Dinamički raspon u ovoj numeri je zapanjujući. Prisutnost instrumenata i izvođenja izuzetni. Odnos ili veza mikro/makro dinamike, tajming revetberacija zabeleženih na snimku ... sve mora da se složi u impresivnu Live svirku koja poseduje vrlo jasan fokus na instrumente i njihov prostorni raspored sa vrlo prirodnom "prespektivom" dubine scene. Najmanje razlike od kablova, podloški pa do pozicioniranja zvučnika će se vrlo lako uočavati.

Ne treba dodati da je kompozicija već sama po sebi maestralno odsvirana, tako da i samo posvećeno slušanje predstavlja uživanje u svakom tonu.

Našao sam youtube klip sa ovom pesmom, da steknete utisak o čemu se radi. Ceo album je muzički masterpiece i must have svake kolekcije.

Cheers! :hdphones

 

Link to comment
Share on other sites

Mene recimo uopste ne zanima ta "scena" o kojoj se skoro iskljucivo prica po forumima danas. Interesuju me one stvari kod sistema za reprodukciju koje su bile neki cilj ranije. recimo Prirodnost glasova i instrumenata. Razlicito reprodukovanje razlicitog materijala. Rich tone, tonalni balans. itd. Narocito obracam paznju u poslednje vreme na transparentnost i nesto sto bi se moglo opisati kao dah. Recimo kada W. Nelson izgovara i pevaa pesmu, Elvis,  S. Nicks, Armstrong, Costello, da ne nabrajam ima ih milion... Karakteristicni glasovi i izvodjaci. Sto se tice orkestara neizostavni C. Basie, Filharmonije itd. Naravno poznate numere iz broadcasting domena. Sigurno ne neki kao audiofilski albumi koji su samo maestralno odsvirani i snimljeni a nemaju nikakavu drugu vrednost. Prodati u 200 primeraka i pustani na radio stanicama po 50 puta...

Link to comment
Share on other sites

Tacno je, kvalitet zvucnika se ogleda u tome da treba jasno da prikaze razlike u boji i tonu izmedju razlicitih modela instrumenata. Recimo jasne razlike izmedju modela gudala François Voirin, modela gudala Joseph Henry i modela gudala Dominique Peccatte .

Instrumenti ispravno snimljeni trebaju biti rekreirani u prirodnoj velicini.

Sistem u celini treba da prikaze sto vise atributa gde se osim samog tona vrednuje i prostor. Kako oko samog izvodjaca i instrumenta tako i u odnosu na druge izvodjace i mora se adekvatno rekreirati sama sredina u kojoj je snimak napravljen. I to ne samo 3D (visina, sirina i dubina). Zaista dobri sistemi mogu verno preneti i temperaturu i vlaznost vazduha u datom ambijentu.

Link to comment
Share on other sites

Filipe Isproba li stolicu ispred garniture, il'da ja ponesem jednu kad već uprtim gramofon pod mišku :D

Salim se,al jeftin nacin da se promenjeno mesto slusanja isproba,i ne menja se punobod rasporeda u sobi.Procitao sad da mislis da će promena da bude u bassu. Biće u svemu,a kad se napravi bolji trougao,sedne blize manje se da sobi da utice i verujem da će ti se kanali cuti isto,mslm "istije",bolja je i prostornost dosta,visoki tonovi su bolji i jasniji kad si blize.Btw.moj predlog nije bio za neku diskusiju i predpostavke,vise za brzu i jednostavnu proveru.Jos sam jednom kolegi kome sam bio u poseti to rekao da proba i posle mi je javio da je upalilo poprilicno.Ja sam retko od pomoći u tuđim sistemima,ali tad su olaksica bili moji bivsi zvucnici kojima je mesto za slusanje i soba bila najveća promena.Zvuk je bio potpuno drugaciji...Ja sam 90% zvucnika kupio ili prodaao po preporuci pa sam ih slusao u vise prostora.Fascinantna razlika.

Link to comment
Share on other sites

I sad hoćete reći da nikada niste osetili zadimljenost prostora na dobrom jazz snimku? A ako je baš baš dobar onda se da naslutiti i da li je prošla ponoć ili je možda onaj lepljivo spori momenat pred zoru, kad se na horizontu pomalja ljubičasti preliv.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Aibo said:

I sad hoćete reći da nikada niste osetili zadimljenost prostora na dobrom jazz snimku? A ako je baš baš dobar onda se da naslutiti i da li je prošla ponoć ili je možda onaj lepljivo spori momenat pred zoru, kad se na horizontu pomalja ljubičasti preliv.

Na mom sistemu se pravi razlika između dima od Cohibe, pomalo mastan zvuk, i od Montecristo-težak prigušen... :ph34r:

Link to comment
Share on other sites

Odoste vi predaleko na pescanoj plazi... :) vratite kantice i lopatice u plici deo.

Prvo osnova koja ne moze biti relativizovana i nije spekulativna, pa onda sve to drugo krajnje subjettivno i uglavnom lose.

Naslusao sam se "audiofilskih" sistema koji "crtaju" scenu a ustvari su izuzetno tanki, bez fundamenta i sa jakim sound signature-om. Narocito u reprodukciji glasova. Ili onih drugih gde je bas dominantan a sve ostalo krajnje dosadno i isto kod vecine materijala... MoZda je najvaznije da zvucnik i isitem ima rezoluciju u tom delu gde se skoro svi muzicki dogadjaji preklapaju u regionu od 200-600 Hz ili tako nesto. Tu je potrebno dobiti rezoluciju i selektivnost a ne na visokom delu spektra gde se "rezolucija" kod audiofila "detektuje" pa onda na osnovu toga glorifikuju razne remastere itd. Dok recimo isti taj materijal originalno izdat na vinilu zvuci potpuno drugacije...

Definitivno neki tretman prostorije PRE bilo kakvog formiranja sistema nije uopste los prvi korak. Ima mnogo primera i nijedan nije los. Uvek je bolje sa tim dodacima nego bez. 

Link to comment
Share on other sites

28 minuta ranije, Majda said:

Odoste vi predaleko na pescanoj plazi... :) vratite kantice i lopatice u plici deo.

Prvo osnova koja ne moze biti relativizovana i nije spekulativna, pa onda sve to drugo krajnje subjettivno i uglavnom lose.

Naslusao sam se "audiofilskih" sistema koji "crtaju" scenu a ustvari su izuzetno tanki, bez fundamenta i sa jakim sound signature-om. Narocito u reprodukciji glasova. Ili onih drugih gde je bas dominantan a sve ostalo krajnje dosadno i isto kod vecine materijala... MoZda je najvaznije da zvucnik i isitem ima rezoluciju u tom delu gde se skoro svi muzicki dogadjaji preklapaju u regionu od 200-600 Hz ili tako nesto. Tu je potrebno dobiti rezoluciju i selektivnost a ne na visokom delu spektra gde se "rezolucija" kod audiofila "detektuje" pa onda na osnovu toga glorifikuju razne remastere itd. Dok recimo isti taj materijal originalno izdat na vinilu zvuci potpuno drugacije...

Definitivno neki tretman prostorije PRE bilo kakvog formiranja sistema nije uopste los prvi korak. Ima mnogo primera i nijedan nije los. Uvek je bolje sa tim dodacima nego bez. 

Dobra i iskusna obzervacija za 200-600 hz.

Link to comment
Share on other sites

28 minutes ago, Pedjica said:

Dobra i iskusna obzervacija za 200-600 hz.

Pa ima razlicitih mosljenja o tom kljucnom delu spektra ali to je uvek nesto oko 200Hz (mozda malo manje) do oko 800Hz max. Nije lise pogledati u tom smislu rasprostiranje instrumenata i glasa ma skali frekvencije pa onda recimo izdvojiti region u kojem se najvise tih linija preklapa?

Link to comment
Share on other sites

13 minuta ranije, Majda said:

Pa ima razlicitih mosljenja o tom kljucnom delu spektra ali to je uvek nesto oko 200Hz (mozda malo manje) do oko 800Hz max. Nije lise pogledati u tom smislu rasprostiranje instrumenata i glasa ma skali frekvencije pa onda recimo izdvojiti region u kojem se najvise tih linija preklapa?

Da ne ulazim previse u teoriju, cisto empirijski gledano i na osnovu iskustva nekog mog muzickog, realno svakako fundament glasa lezi tu ali i mnogih drugih instrumenata -- klavira mozda najpre, pa zatim mnogih drugih. Ekstremi na spektru, dakle od 20-100 hz, i recimo od 5000 hz - 20,000 hz su na prvi mah uocljivi, ali, pravilno si primetio da fundament dobrog zvuka dolazi iz nekolorisane, precizne i dobre prezentacije nekog regiona od 200-800 hz (mogucnosti drajvera i skretnice ako postoji da artikulisano rekreira ove tonove), cak je i tacnije reci 600 hz ja mislim. To se uvek mnogo jasnije pokazivalo na ili fenomenalno i sa znanjem izmasterovanim analognim snimcima (vrlo malo ih je) ili na jednostavno dobro sacuvanim analognim snimcima (sa recimo minimalnim brojem konverzija od originalnog mastera).

Zato sam rekao iskusna obzervacija, jer se ljudi lako povedu za ekstremima spektra ne shvatajuci gde zaista lezi osnova.

Isto tako, razlog zasto uopste ne volim 80% mastera koje sam cuo, jer upravo -- zbog te bolesne "loudness war" trke u modernoj produkciji -- forsiraju one aspekte zvuka koji ce se najbolje cuti na bluetooth i iPhone zvucnicima, izmedju ostalog. Ali, OK, da ne odlazim previse daleko od teme.

Link to comment
Share on other sites

Da se vratim na kratko na temu iz thread-a, u vezi sa uticajem prostorije na zvuk -- cesto svi odlazimo u sulude teorije (izvinjavam se, ali temperatura i vlaznost su jedna od njih), i u suludo OCD (obsessive compulsive disorder) bavljenje detaljima, ali, pre nego sto se krene u akcije oko Q20 sredjivanja nekog drugog ili treceg "ripple"-a primarnog moda na osetljivom delu od 60-80 hz, ili uticaja AES/EBU kabla na SPL celog sistema, mora zvuk da se shvati kao uniformna i generalna pojava - dakle svi tonovi u isto vreme uticu jedni na druge -- u prostiranju harmonika od nizih ka visim tonovima, pa (i mnoge teorije kazu) od visih ka nizim tonovima (recimo uticaj super tweeter-a na zvuk basa).

Da skratim, PRVO nadjite tonalni balans koji je odgovarajuci za vasu sobu - podelite zvuk prosto: na lows, mids and highs. Kada se taj tonalni balans nadje u odnosu na sobu (a svaka soba ce nesto isticati vise ili manje), onda se dalje ide na pozicioniranje i bilo koji detalj (a to jesu detalji), koji ce popraviti zvuk.

Ako ste ozbiljni o zvuku u vasoj sobi, prvo fundamentalni balans da se postigne u odnosu na nju samu. Kako ovo izvesti? Postoji niz nacina, ali prvo i primarno - posmatrajte svoj zvuk u interakciji ove tri proste kategorije - lows, mids and highs.

Ja recimo slusam, Dan D'Agostino stereo amp i preamp - i "sasavi stariji gospodin" D'Agostino je resio da stavi tone controls na svoj preamp. +/- 6db, shelving na 100 hz i 2000 hz (ili 1000 hz nisam siguran). Zna on da u 80% slucajeva kucne primene, sa ovim "jednostavnim" metodom se moze resiti ogroman deo problema sa zvukom u sobi. Bas ispod jedno 160 hz je posebna "zver", ali da ne sirim pricu dalje. Od ovog osnova se polazi. 

 

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, Majda said:

Pa ima razlicitih mosljenja o tom kljucnom delu spektra ali to je uvek nesto oko 200Hz (mozda malo manje) do oko 800Hz max. Nije lise pogledati u tom smislu rasprostiranje instrumenata i glasa ma skali frekvencije pa onda recimo izdvojiti region u kojem se najvise tih linija preklapa?

obicno ljudi nemaju predstavu koliko ima muzike i na 50 - 100 Hz , to im najcesce mumlavi bas sakrije , a kamoli 200 - 600 Hz ...Dolazi se na to da je kljucno odabrati dobar srednjetonac a ne visokotonac u kutiji ako moramo praviti kompromis , ili ako pravimo kutiju , vise para za dobar srednjak , a cesto se forsira skuplji visokotonac koji svira oktavu , dve ...

Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, milovan1963 said:

a cesto se forsira skuplji visokotonac koji svira oktavu , dve ...

Da upravo tako. + atenuacija za visokotonac koja pokvari.

Sad pitanje je da li bas srednak sa uskim opsegom ILI neki driver sa prosirenim spektrom?

Mislim da je za pasivno skretnje mozda bolje uzeti neki sa prosirenim spektrom da moze da se ukrsti sa donjim delom oko 100-120HZ. Upravo da bi se produzio srednji donji a najcesce se tako izbegne i booming. Gore isto fazni pomeraj je manji.

Ostaje pitanje atenuacije. I HF jedinice. Problem je to sto su sve dobre jedinice kompresione i vecih osetljivosti. Mislim da moraju nekako da se multiplikuju sve jedinice ispod HF-a.?

 

Link to comment
Share on other sites

13 sati ranije, Majda said:

MoZda je najvaznije da zvucnik i isitem ima rezoluciju u tom delu gde se skoro svi muzicki dogadjaji preklapaju u regionu od 200-600 Hz ili tako nesto. Tu je potrebno dobiti rezoluciju i selektivnost a ne na visokom delu spektra gde se "rezolucija" kod audiofila "detektuje" pa onda na osnovu toga glorifikuju razne remastere itd.

Potpisujem. Ali ima tu mnogo i do naučenog sluha i neke lične želje za napretkom. Ko nije imao audiofile oko sebe dok je odrastao obično kreće iz nezavidne pozicije i naviknut je na stopljen prenaglašen bas, muljav taj deo o kom se priča a detalje samo u visokima (loše mini linije, PC zvučnici, jeftine slušalice...). Pa čak i kad se upusti u Hifi vode, treba vremena da se malo razvije sluh i ukus. A mislim da je ključno u tome imati želju da čuješ tuđe i bolje sisteme. Teško je to ovako napismeno objasniti nekome ko ne može da utemelji tu priču u nekom realnom iskustvu i senzaciji. Priroda čoveka je takva da će pre da te proglasi zamlatom, zlatnouhim, šišmišom ili prodavcem magle... 

Ja sam lično kroz te faze prolazio... kad si oduševljen tim plitkom audiofilskom filozofijom, pa razvijao sluh, shvatio šta je prava tekstura, definicija i boja u tim nižim registrima (u mnogo boljim sistemima od svog). Koliko prisutno i opipljivo jedna dirka, žica klavira ili glas može da zvuči kad tu ima pravog mesa i dovoljno informacija. Čujem to u svom sjaju kod drugih ponekad pa na kratko izgubim volju da slušam muziku kod sebe jer postanem svestan koliko moj sistem i dalje mulja nešto što je tako jasno i odsečno bilo na drugom mestu, u tuđem sistemu. Ali onda me prođe mini-depresija pa se trudim da i sam to postignem u skladu sa mogućnostima (što pozicijom što komponentama), pa bude bolje i tako polako korak po korak.

Međutim bio sam i u suprotnim situacijama, kod ljudi kojima je iz ovog ili onog razloga taj deo ispod ~500 Hz u totalnom haosu, jedva razaznaješ da li svira bas gitara ili je neki veštački bas sample... sad je moj zvuk kući već pojam gipkosti i razlučivanja u toj regiji naspram njihovog ali oni po svom mišljenju imaju "lep mekan" bas. Sva forumska priča neće pomoći ako taj čovek nema želje da ode negde drugde i posluša kako to može i treba da zvuči već želi da veruje da je to to - kupio je ekstra sistem i nikada ništa više ne dira. Pa čak i kad se to uradi, nisu svi ljudi jednako otvoreni i perceptivni pa ne razviju ukus za "finijim" stvarima jednako brzo. 

Link to comment
Share on other sites

@Aibo Svaka čast za prethodno napisano. ^

Upravo imam identična iskustva i put razvoja kada je reč o percepciji kvalitetne reprodukcije. Pomoglo je i druženje sa starijim audiofilima i konstruktorima sa iskustvom koji su bili radi da mi ukažu na izvesne "pojmove" u kritičkom slušanju, koje je trebalo prvo upoznati, prepoznati i konačno proizvesti u sopstvenom sistemu i kako bi ceo razvoj imao nekakve repere ili lestvice. Da ne govorim o neposrednom osluškivanju instrumenata (gitare, klaviri, violine, pevača, kontrabasa, trube, bubnjeva ...) ili živim nastupima gde sam upijao reference za sve te sugestije koje sam kasnije razvijao u sopstvenom sistemu. Živi nastupi, poseduju donekle i produkcijske elemente i udaljenost od instrumenata, pa se tonalno bogatstvo neposredno slušanih instrumenata u većoj meri gubi, ali opet s druge strane treba poznavati prirodne nus zvukove svakog instrumenta i ne bežati od tih mehaničkih ili telesnih tonova koji su njihov sastavni deo.

Malo po malo se gradila referenca koja je vukla i podizala sveukupni kvalitet zvuka sistema koji razvijam. Poslednji iskorak se dogodio kada sam uspeo na jednom albumu da razlučim vrlo jasno trožičnost klavirskog tona, da se zapravo i čuju tri žice separisano u jednom udarcu batića. Čuvši ovaj nivo separacije moj dugogodišnji prijatelj, mentor i izuzetno iskusan audiofil je sa oduševljenjem ustao i čestitao mi. :) Divan primer istinske ljubavi i pasije za približavanje HiFi-a živom kontaktu sa instrumentom i fascinacije dobijenim rezultatom na tom putu.

Apsolutno se slažem da se ne sme ostati "autističan u sopstvenom zvuku" i da se treba družiti i posećivati međusobno, baš iz razloga prenošenja saznanja i iskustava drugih ljudi. Dosta važan je i njihov doživljaj neašeg zvuka, ali i otkrivanja onoga što nam je možda iz nekog banalnog razloga bilo skriveno ili nepoznato slušajući tuđe sisteme.

Upravo ovaj istraživački duh same percepcije je jedan veliki deo cele moje audiofilske putešestvije i svakodnevna iznenađenja su sasvim izvesna na tom putu.

:thumbsup2

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, Father said:

@Aibo Svaka čast za prethodno napisano. ^

Upravo imam identična iskustva i put razvoja kada je reč o percepciji kvalitetne reprodukcije. Pomoglo je i druženje sa starijim audiofilima i konstruktorima sa iskustvom koji su bili radi da mi ukažu na izvesne "pojmove" u kritičkom slušanju, koje je trebalo prvo upoznati, prepoznati i konačno proizvesti u sopstvenom sistemu i kako bi ceo razvoj imao nekakve repere ili lestvice. Da ne govorim o neposrednom osluškivanju instrumenata (gitare, klaviri, violine, pevača, kontrabasa, trube, bubnjeva ...) ili živim nastupima gde sam upijao reference za sve te sugestije koje sam kasnije razvijao u sopstvenom sistemu. Živi nastupi, poseduju donekle i produkcijske elemente i udaljenost od instrumenata, pa se tonalno bogatstvo neposredno slušanih instrumenata u većoj meri gubi, ali opet s druge strane treba poznavati prirodne nus zvukove svakog instrumenta i ne bežati od tih mehaničkih ili telesnih tonova koji su njihov sastavni deo.

Malo po malo se gradila referenca koja je vukla i podizala sveukupni kvalitet zvuka sistema koji razvijam. Poslednji iskorak se dogodio kada sam uspeo na jednom albumu da razlučim vrlo jasno trožičnost klavirskog tona, da se zapravo i čuju tri žice separisano u jednom udarcu batića. Čuvši ovaj nivo separacije moj dugogodišnji prijatelj, mentor i izuzetno iskusan audiofil je sa oduševljenjem ustao i čestitao mi. :) Divan primer istinske ljubavi i pasije za približavanje HiFi-a živom kontaktu sa instrumentom i fascinacije dobijenim rezultatom na tom putu.

Apsolutno se slažem da se ne sme ostati "autističan u sopstvenom zvuku" i da se treba družiti i posećivati međusobno, baš iz razloga prenošenja saznanja i iskustava drugih ljudi. Dosta važan je i njihov doživljaj neašeg zvuka, ali i otkrivanja onoga što nam je možda iz nekog banalnog razloga bilo skriveno ili nepoznato slušajući tuđe sisteme.

Upravo ovaj istraživački duh same percepcije je jedan veliki deo cele moje audiofilske putešestvije i svakodnevna iznenađenja su sasvim izvesna na tom putu.

:thumbsup2

Stanislave...:heat

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...