Jump to content


POEZIJA - Najlepši stihovi


Lilyhammer

Recommended Posts

O Ljubavi


ÄŒetiri sata.
Teški kao udar.
Caru- carevo, bogu- božije!
A neko
Kao ja
Kuda bi, kuda?
I šta se meni dati može?
Kada bi bio
malecan
Kao Veliki okean-
ÄuÄnuo bi na talase,
uz plimu koketovao bi sa lunom kao sa ženom.
Gde naći dragu
Koja bi bila kao ja?
Takvu ne bi držalo nebo maleno!
O, kad bi prosjak bio
kao milijarder!
Pare? Šta će duši?
Nezasit lopov u njoj ipak spije.
Moje želje- to je horda što ruši,
malo joj je zlato svake Kalifornije.
Kada bi bio mucav
ko Dante
ili Petrarka!
Dušu jedinoj dati!
Stihom narediti da je trulija!
I reÄi
I ljubav od koje patim-
Trijumfalna je to kapija,
raskošno,
bez traga će kroz nju ipak,
ljubavnici svih vekova da minu.
O, kada bi bio
tih
kao grom jak-
plakao bih,
tugom zagrlio izanđalu planetu- pećinu.
Kad bih
svoj moćni
pustio glas boje duge,
komete bi slomile vrele ruke,
i bacile se dole od tuge.
OÄima bih od zraka grizao noći-
o, kada bi bio
ko sunce bez sjaja!
Tako mi se hoće.
Zemlja mršavi stomak
sijanjem svojim da napajam.
Proći ću
vukući svoju ljubavnicu.
U kakvoj samo noći
punoj lutanja
gde zlo ne vreba,
Golijati neki posejaše mene- klicu,
tako velika mene tako nepotrebna?
Dim pojeo vazduh ljut.
Soba je-
glava u paklu punom buke.
Iza tog prozora,
seti se prvi put
ludaÄki milovah tvoje ruke.
A sada sediš, srce železno, tuđe,
Još je dan-
teraš me uz osmeh, možda lukav.
U tamnom hodniku nikako da uđe
drhtajem slomljena ruka u rukav.
Poći ću,
besciljno, do mila vraga.
Divlji,
izbezumljen,
oÄajan, jadan.
Ne treba
tako
moja draga,
rastanimo se odmah sada.
Pa, ipak,
moja ljubav-
teško breme za te
na tebi stoji,
ma kud pobegla tajno.
Daj, poslednjim krikom svojim
da gorÄinu uvreda isteramo.
Buka oznoje do umora,
on spas nađe u vodi jaže.
Bez tvoje ljubavi
ja
nemam mora,
volim te stihovima-ne pomaže.
Da se odmori- i slon se sprema,
legne u pesak, vreli, istinski.
Bez tvoje ljubavi
ja
sunca nemam,
a ne znam gde si, ne znam s kim si.

 

Vladimir Majakovski

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 203
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Čudo najkraće traje


Znaš, bilo je mnogo dobro.
Bilo je bolje nego bilo Å¡ta.

Bilo je kao nešto
što možemo da podignemo,
držimo, gledamo i
onda se smejemo
zbog toga.

Bili smo na Mesecu.
Bili smo u Mesecu,

imali smo ga.

Bili smo u vrtu,
bili smo u beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog mesta.

Bilo je duboko,
i svetlo,
i visoko.

Primaklo se tako blizu ludila,
smejali smo se bezumno.

Tvoj smeh i moj.

Pamtim kad su tvoje oÄi
glasno rekle volim,
sada, dok se ovi zidovi
tako neÄujno ljuljaju.


ÄŒarls Bukovski

Link to comment
Share on other sites

Požar Srca

 

I osećam-
“JAâ€
za me je malo.
Neko se iz mene uporno otima.

Halo!
Ko govori?
Mama?
Vašeg sina divno boli!
Mama!
Srce mu požar obuzeo.
Recite sestrama,Ljudi i Olji-
ne zna više kud bi se dio.
Svaka reÄ,
ma i Å¡ala,
koju rigaju usne goruće,
izbacuje se kao prostitutka gola
iz zapaljene javne kuće.

Ljudi njuše-
vonja paljevinom!
Stigli nekakvi.
Blještavi!
Pod kacigama!
Čizmetinama nije moguće!
Recite vatrogascima,
da se nežnije penju na moje srce goruće.

Sam ću.
BaÄve suza iz oÄiju istoÄiću.
O rebra dajte da se operem.
IskoÄiću! IskoÄiću! IskoÄiću! IskoÄiću!
Ljosnuli.
Iz srca nećeÅ¡ iskoÄiti!
Na lice Å¡to gori
iz pukotine usana
pougljen poljupÄić hoće da prokljuje.

Mama!
Pevati ne mogu.
U crkvici srca pojanje se Äuje!

Obgorela figurice reÄi i brojeva
iz lobanje,
kao deca iz goruće zgrade.

Tako je strah
uhvatiti se za nebo
dizao
goruće ruke “Luzitanijeâ€

Ljudima Å¡to drhte
u tišini soba
s pristaništa stooki se odražava sjaj.
Kriku poslednji,-
barem ti jeku
o tome, da gorim, stoljećima daj!

 

Vladimir Majakovski

Link to comment
Share on other sites

Ti Si Moja, Ipak


Ti si Äesta slika moje žalosne ljubavi
Ti si moja samoća u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ograđena žicom
Ti si moja naroÄito u ovo doba pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u poÄetku odnosio na neÅ¡to drugo
Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom
Ti si moja igra koja poÄinje kamenÄićima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa Äak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemić koji je nekada živeo na Kavkazu neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noći
Ti si moja žena — ponoćni voz sa jednim putnikom
Železara u kamenom dobu — tÑ‹ Ð¼Ð¾Ñ Ñ€ÑƒÑÑÐºÐ°Ñ Ð·ÐµÐ¼Ð»Ñ
Jedina žena koju menjam svakog dana
I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak poÄinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junaÄka ljubav kako sam već rekao
Ti si moja obećanja koja nikada nisu niÅ¡ta znaÄila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao Å¡to je poznato
Ti si moja, ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena
Ti si jedna žena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolažem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepše reći ali nema razloga
Ionako samo nagađam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolešću izleÄena
Ti si moje dete ti ništa ne razumeš
I ja doslovno moram reći da te volim.


Matija Bećković

Link to comment
Share on other sites

Iskrena pesma


O, sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reÄ nek tvoja niÄim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veliÄanstvom prirode; a potom,

Kad prođe sve i malaksalo telo
Ponovo padne u obiÄnu Äamu,
I život nov i nadahnuće celo
NeÄujno, tiho potone u tamu,

Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
ÄŒeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

I ti ćes, bedna ženo, kao vazda
SluÅ¡ati rado ove reÄi lažne,
I zahvalićeš Bogu sto te sazda,
I oÄi će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti nećeš znati sta u meni biva,
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima.

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al’ ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek nešto reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.


M.Rakić

Link to comment
Share on other sites

Voleo sam Vas


Voleo sam Vas, moja ljubav stara,
Još uvek, možda, spi u srcu mome.
Al´ zašto ona nemir da Vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti Vas njome.
Voleo sam Vas nemo, beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam Vas iskreno i nežno;
Nek Bog da tako drugi da Vas voli.


Aleksandar SergejeviÄ PuÅ¡kin

Link to comment
Share on other sites

A posle

 

 

IÅ¡Äezavaju
lavirinti
Å¡to ih vreme stvara.

 

(Samo pustoš
ostaje.)

 

 

IÅ¡Äezava
srce,
izvor želja.

 

(Samo pustoš
ostaje.)

 

 

Iluzija zore
i poljupci,
sve iÅ¡Äezava.

 

Samo pustoš
ostaje.
Pustoš
valovita.

 

 

Federiko Garsija Lorka

Link to comment
Share on other sites

Srce


Moje tamno srce, to je deo svega -
Sa zvezdama trepti, huji s vetrovima;
I onda kad stoji bezglasno međ svima,
Jedan gromki eho ćuti u dnu njega.


Na obali morskoj moje srce ima
Žamor nekog vala Å¡to veÄito pline;
Å to Äuva sveg mora zvuke i gorÄine,
I svu huku davno nestanulih plima.


U zalazak zvezda iznad tamnog huma,
Kroz san poju ptice u dubokoj seni;
A bezbroj se gnezda odzivlju u meni,
I tragiÄni odjek zamrknulih Å¡uma…


I to zvuÄno srce kada jednom zaspe,
Svoj bol otkucavši silnim ritmom svega,
Neće biti strašnog prestanka za njega:
U zvuk i u svetlost sve će da se raspe.


Uvek zaljubljeno u veÄnost, dok bruje
Njime sjajne sfere, strasno i daleko…
I kad oÄarano kucne srce neko,
To je moje srce Å¡to se opet Äuje…


Jovan DuÄić

Link to comment
Share on other sites

Ja nemam mira


Ja nemam mira, a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svet citav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim
Nit omÄu dreÅ¡i, nit okove steže,
Nit da me smakne, niti da odveže,
Neće me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nem glasa ne gubim:
Umreti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mre, niti mi se živi,
Smejem se plaÄući, žalošću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.


Franćesko Petrarka

Link to comment
Share on other sites

Da li si mogla da zaboraviš

 

 

Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa smeđa,
Äitavo jedno kratko proleće
ogrtaÄ sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?

 

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali Äasovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.

 

 

Herman Hese

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Strelac


To lice ljubavi
opasno i nežno
jedne se veÄeri javi
posle predugog dana
Možda je strelac bio
sa lukom
ili sviraÄ
sa harfom
Ne znam više
Zaista ne znam

Znam samo
da me je ranio
možda strelom
možda pesmom
Znam samo
da me je ranio
iz srca krv mi teÄe
Vrela me suviše vrela
ljubavna rana peÄe.


Žak Prever

Link to comment
Share on other sites

Uništenje


Progoni me Demon kroz moja bespuća,
Lebdi oko mene kao vazduh, svuda;
Prodire u srce i razara pluća,
Ispunjava mi duÅ¡u Äežnjom veÄnog bluda.
Znajuć da Umetnost ljubav mi je prava,
Uzme katkad oblik divnog ženskog bića,
I pod izgovorom, lažnim, privikava
Moje vrele usne na beÅ¡Äasna pića.
Vodi me daleko od Božjega oka,
Bez daha i lomna, na puÄinu sinju
Dosade Å¡to zjapi pusta i duboka;
Baca mi u oÄi smuÅ¡ene od bdenja
Zamazane krpe, rane, golotinju,
Sav jezivi pribor i stroj Uništenja!


Å arl Bodler

Link to comment
Share on other sites

Želja za ...



SumorniÄe, nekad bitkom zaneseni,
ne bocka te stremen i više te Nada
neće naÄinjati! Pa lezi od jada,
stari konju, svakom granom prestrašeni.

Odreci se srce, mirno okameni.

Poražen, satrven! Onaj koji pada
ne treba ni ljubav ni boj razdraženi.
Zbogom pesme meda, zvuci razneženi,
ne mamite, slasti, srce koje strada!

Divno je proleće bez mirisa sada!

I vreme me guta, dok trenuci lenji
padaju k'o sneg preko mrtva grada;
s visine je zemlja okrugla i mlada,
meni su suvišni svi zakloni njeni!

Sa mnom, o lavino, niz strminu kreni!



Å arl Bodler

Link to comment
Share on other sites

Naliv pero

 

Kada bi mi neko poklonio pero

 

mislila bih da je moj život poseban

 

i da ništa što se dogodilo nije izmišljeno

 

sva ljubav i ceo svet

 

sve viđeno samo jednom

 

Kada bi neko bio toliko drag

 

da mogu da verujem

 

kao voljen ili pre joÅ¡ Äovek koji voli

 

koji govori poeziju

 

kao Bog koji otvara Crveno more

 

I još kada bi ista ta osoba

 

ponovo mi donela poklon

 

ovoga puta drveni sat sa pticom koja odleće

 

ili kompas

 

tek da sve potvrdi

 

Već bi imali priÄu koja nas uÄi

 

da je Äovekov dom

 

između dve neuhvatljive prilike

 

od kojih ni jedna ne ostavlja onu drugu

 

sve dok ima slobodu

 

 

Vesna Korać

Link to comment
Share on other sites

Zamisli da je naš jezik budući mrtvac

jer će doći noć

Zato putujemo

da odbranimo pevano od buduće smrti jezika

Ostaće samo stihovi

lišeni stvarnosti i vremena

Sve Å¡to je pevanjem vezalo se za ovo ovde

otići će s ovim ovde

Jezik dolazi i odlazi

a poezija je njen veÄni prostor

Tek ona koja nasumiÄno peva pogaÄ‘a

Samo tako postojimo

vibrirajući dahom pogoÄ‘enih reÄi

Ko s poezijom nema ništa

na nižim svetovima obitava

Ona ne zna koliko zna, ali

tek ona zna,

koliko mi nismo ovaj svet

 

 

 

Umjesto predgovora knjige " Neodgodive slike" Vesne Korać

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Moj svet



Moj svet se sastoji od misli mutnih,
od srca pometenoga,
od onoga Å¡to u bolu dokuÄim,
moj svet se sastoji od nedoreÄenoga.

Moj svet se sastoji od sumnje u Boga,
od priželjkivanja
da ga ima negde gore,
od prigovora njegovim zakonima,
njegovoj volji da Äovek bude stvoren.

Moj svet se sastoji od nespokojstva,
od prezanja pred svaÄim,
u njemu su i skrušenosti blage svojstva
i pobuna
Å¡to Äovek proÄ‘e tek Å¡to zakoraÄi.

Moj svet se sastoji od onoga
što se misli kad je ponoćna tama,
nestalniji je moj svet od dima,
od tuge tiši.
Stotinu vasiona svet sad u meni ima
i stotinu krugova ÄistiliÅ¡nih.


D. Maksimović

Link to comment
Share on other sites

Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i samnom se skladiti,
a to je nemoguće,
jer niko ne zna ko sam ja
i, pravimo se, ni ja sam.

No nije me sram:
ja znam svoju cijenu,
Ävrstu ko granitnu stijenu,
znam da sam jedini i sam
ondje gdje me niko neće stići,
ni zmaj...

Autoportret: najprije treba imati crte
ustaljene i Å¡krte
i stav za vjeÄnost i pozu za vrijeme;
a ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni razapinju na svoje dileme....

Veliki dio našeg portreta
jest naš stan i odijelo--
i njegovano tijelo
u koÄiji velikog svijeta....
Mene zasipa bijeli prah cigareta
po kaputu,
a ja sam vjeÄno tragana silueta
na putu.
Vukući noge bez galoša
preko blata i gliba
kao ranjene noške ptica -
dok mi dim izgriza oÄi
u zakutnim kafanicama
gdje se rijetko predstavi
sablasno sunašce.

Vidi Å¡to od mene uÄiniÅ¡e duga nezaposlenost
i javni nerazum i bekrijanje -
i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.--

 

Tin Ujević Autoportret

Link to comment
Share on other sites

...neponovljivo narodno blago...

 

 

Grickao si klitoris Lepi Mario
Dobio si sifilis Lepi Mario
Jebi se sada ti

Puno sperme rukometno igraliste
Moja guzica bogato nalaziste
Evo ti moj probuseni kisobran
Evo ti moj uzavreli jorgovan

Novi Zeland ima sume
a Jamajka uzgaja pume
Patike adidas

 

 
 
Link to comment
Share on other sites

s9.jpeg
 
Yu grupa - Ideš mi na nerve
 
Jugoton - SY 23521
Datum rezanja vinila: 12.02.1979
 
A: Ideš mi na nerve
(M. Kostić-D. Jelić - M. Tucaković-Yu)
B: Identitet
(M. Kostić - M. Tucaković-Yu)
 
snimatelj: Boban Petrović
producent: Enco Lesić
photo: Zoran Kršljanin
design: Danko Polić
"Jugoton", poduzeće za izradu gramofonskih ploÄa, Zagreb - Dubrava
Made in Yugoslavia
 
Glavni i odgovorni urednik: Dubravko Majnarić
 
Ideš mi na nerve
 
Ti samo ganjaj one mladiće
Å¡to voze MeÄke umesto Fiće
što piju viski i gaje mišiće
za mene drugog posla biće!
 
Jer, ideš mi na nerve!
Ne zanimaš ti više mene!
 
U svom si društvu živa boza
a pametna si kao koza
tvoj rezon možda kod drugih štima
kod mene nije povoljna klima!
 
Tvoja frizura i garderoba
kvare mi ukus i kiÄ su roba
nek ti dvorac kupi tata
neću te, pa da si od zlata!
 
Jer, ideš mi na nerve!
Ne zanimaš ti više mene!
Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...