Jump to content


Promene mišljenja o autorima/žanrovima


henk

Recommended Posts

Iz nekog razloga izbegavao Nila Janga sve do pre neki dan. (Bila mi odbojna njegova arogantna faca, boja glasa ili tako neÅ¡to.) Tek, pre neko veÄe bio kod prijatelja, Äaprimo i pijemo pivo, kad vidim ovu ploÄu (Zuma) u vitrini. Dopadne mi se omot, kažem prijatelju - aj pusti. I Å¡ta da kažem - mnogo mi se svideo album. I evo sada ga ponovo presluÅ¡avam (doduÅ¡e na Jutjubu, ne na vinilu). Utisak nepromenjen. Fina svirka, organska, prijatna. Nilov glas - ok, pristaje svirci. Posle presluÅ¡ao joÅ¡ neka Nilova ostvarenja iz sedamdesetih, i takoÄ‘e su kul, mada mi je Zuma za sada favorit. Tek - jedna blokada (ili predrasuda) uklonjena. JoÅ¡ da mi se svidi onaj Van Morison (prema njegovom glasu imam ozbiljan otpor) i super.

 

4mq3.jpg

 

Å to se tiÄe prijatelja, kod koga sam provalio Nila Janga, on ceo život sluÅ¡a indi i alternativu - Joy Division, Husker Du, Pixies, Obojeni Program, Boje, 10.000 Maniacs i te stvari, a nedavno je otkrio - džez. Kao i mnogim ljudima orjentisanim ka gitaroÅ¡kom zvuku, džez mu je bio nerazumljiv, dalek i dosadan. I onda mu neko (ne ja) pre mesec-dva poklonio ploÄu "Round Midnight" Majlsa Dejvisa i tu je poÄelo. Sada je oÄaran džezom, kaže da bi Äovek mogao da sluÅ¡a džez celo veÄe... 

Link to comment
Share on other sites

Dobro doÅ¡ao u Nil Janga, lepo ćeÅ¡ se provesti! Ali Äuvaj se, Jang je kao živo blato - neprimetno te uvuÄe i drži te, drži te, ne da ti izaÄ‘eÅ¡... sliÄno kao Dilan.

 

Postoje tri Janga - vintidž Jang sa Krozbijem, Stilsom i NeÅ¡om, zatim "usamljeni kauboj sam ja" Jang - ako voliÅ¡ motore posluÅ¡aj Harvest Moon. Treći Jang je grandž Jang - poÄni od izvanrednog DžarmuÅ¡ovog rock-noir dokumentarca Year of the Horse, pa polako.

 

Morisonu Vanu sam desetine puta davao Å¡ansu ali je Van nikada nije iskoristio. I mene smara njegov unjkavi glas. On je napisao neke od najboljih pesama svih vremena, ali su ih drugi izvodili bolje - na primer Džef Bakli, The Way Young Lovers Do ili Josipa Lisac - ÄŒarobna moć mjeseca. Stavio sam taÄku na Vana Morisona, do daljeg. Ipak, u njegovom liku i delu postoji jedan izuzetak - fantastiÄni živi album A Night in San Francisco, sa Kendi Dalfer i drugima. Kakva žurka, voleo bih da sam bio tamo  :thumbsup2

Link to comment
Share on other sites

OdliÄna tema!

Ima nekoliko grupa o kojima sam promenio mišljenje u velikoj meri nakon nekih albuma. Ranije se uglavnom sve svodilo na radijske hitove ili best of albume koji su nam prezentovani ali preslušavanjem albuma jednog benda u celosti i to datim redom od prve do poslednje pesme, dobija se celokupna slika tj. atmosfera u momentu snimanja i jednostavno se može osetiti (ili ne osetiti) energija tih ljudi.

Jedan dobar primer po meni su URIAH HEEP bend kojeg većina zna samo po par hitova kao Å¡to su Lady in Black, Easy Living (WASP obradio u mnogo boljem izvoÄ‘enju) ali ja sam taj bend "otkrio" tek sluÅ¡anjem celih albuma !

Interesantna je ova njihova pesma, gde vokal veoma podseća na Äuvenu Josipu Lisac :)

Uriah Heep - Imagination
Link to comment
Share on other sites

@perodeformero: +1. Prelaz sa Joy Division i Husker Du na džez nije baÅ¡ mali. Kad je ortak krenuo sa spikom da se primio na džez, mislio sam da me loži jer smo  :beer, a onda je kao dokazni materijal izvadio iz vitrine ploÄu "Round Midnight" Majlsa Dejvisa, i tako sam shvatio da me ne zeza. 

 

@MiloÅ¡: tenks  :cheers . Overiću taj Jangov grandž period, grandž/grendž/grundž ionako dosta sluÅ¡am u poslednje vreme. A Van Morison - jbg. 

Link to comment
Share on other sites

Prelaz na jazz, to je veoma zanimljivo pa se ovde drzim takvog "prelaska", je stvar koja se kod mene dogodila prirodno i nekako ocekivano. Mislim da sam jazz slusao krisom (od drugara) jos u srednjoj skoli,u vreme radija i nocnih emisija. Dodjes kuci u sitne sate sa neke zurke ili koncerta gde su distorzirale gitare i u krevetu polusvestan slusas neke trube, saksofone...

Termin krisom je posebno zanimljiv ali zahteva dublju analizu. Misljenja sam da jazz ne moze nikome da se svidi preko noci, ako iskra padne na suvo plane vatrica, na mokro - nista. Tako je valjda i sa svakom muzikom, meni klasika nikad nije bacila iskru i ako sam nesto naucio za sve ove godine, to je da se sa muzikom nije igrati i da tu siljenja nema. Masina, ili radi ili ne radi.

Dakle, drago mi je zbog tvog druga, nema nista bolje nego kad otkrijes nepoznatu teritoriju zato sto te tamo dovukao osecaj a ne cilj koji moras da ispunis.

Link to comment
Share on other sites

... ako sam nesto naucio za sve ove godine, to je da se sa muzikom nije igrati i da tu siljenja nema 

 

A, zaÅ¡to bi, pobogu, bilo ko sebe silio da neÅ¡to sluÅ¡a ili, joÅ¡ gore, da mu se neÅ¡to svidi? 

Mogu da shvatim da neko može 2-3 puta pokuÅ¡ati da prepozna kvalitet/atmosferu/ideju... u neÄemu Å¡to doÄ‘e kao preporuka "pouzdanog", "proverenog", "istomiÅ¡ljenika"... Desi se pa nekad drugo "svetlo" otkrije muziku. 

Ali siliti se na sluÅ¡anje/sviÄ‘anje jazza, folka, klasike, popa... ÄŒemu? 

Link to comment
Share on other sites

 

OdliÄna tema!

Ima nekoliko grupa o kojima sam promenio mišljenje u velikoj meri nakon nekih albuma. Ranije se uglavnom sve svodilo na radijske hitove ili best of albume koji su nam prezentovani ali preslušavanjem albuma jednog benda u celosti i to datim redom od prve do poslednje pesme, dobija se celokupna slika tj. atmosfera u momentu snimanja i jednostavno se može osetiti (ili ne osetiti) energija tih ljudi.

Jedan dobar primer po meni su URIAH HEEP bend kojeg većina zna samo po par hitova kao Å¡to su Lady in Black, Easy Living (WASP obradio u mnogo boljem izvoÄ‘enju) ali ja sam taj bend "otkrio" tek sluÅ¡anjem celih albuma !

Interesantna je ova njihova pesma, gde vokal veoma podseća na Äuvenu Josipu Lisac :)

Uriah Heep - Imagination

 

O njima nisam menjao miÅ¡ljenje. Uvek sam ih smatrao velikom grupom. PoÄeo sam da ih sluÅ¡am poÄetkom sedamdesetih i gledao ih i sluÅ¡ao uživo nekih Äetri pet puta. Na žalost već prvi put bez David Byron a, negde 1976. Uvek je bila odliÄna svirka, i odliÄan zvuk i rokenrol Å¡ou. Interesantno je kako je Box uvek nalazio pevaÄe koji su se savrÅ¡eno uklapali u celu tu Uriah Heep priÄu i specifiÄan zvuk.

       A sad neÅ¡to sasvim drugaÄije Å¡to bi rekli Pajtonovci. Negde sredinom sedamdesetih kad se u druÅ¡tvu u kome sam se nalazio povela priÄa o mojoj omiljenoj grupi (namerno neću reći kojoj da ne bih izazvao dežurne spitfajere), jedan lik je rekao "znam to su oni Å¡to liÄe na Uriah Heep". Odgovorio sam da su oni liÄili na Uriah Heep i pre Uriah Heep a. To je taÄno jer su drugi album na koji je lik mislio izdali pre Uriah Heep a.

       E a o kome sam promenio miÅ¡ljenje. Živ me sram pojeo. Jimi Hendrix a nisam mogao da svarim godinama dok mi nije uÅ¡ao pod kožu. Do jazz a nisam doevoluirao. Izgleda da sam ometen u razvoju!! :razz:

Link to comment
Share on other sites

NEIL YOUNG-"After the gold rush" i "Harvest" su po meni njegova najbolja ostvarenja(albumi godine po "New Musical Expres",a "Harvest" je bio dve nedelje prvi na listi "Billboard".

Pre dva-tri meseca vozio sam neke engleze ,svirao je cd "After the gold rush" kod mene u kolima(album je iz 1970).Ljudi su se bas odusevili,pevusili smo zajedno, i rastali  se sa "Peace man".

Link to comment
Share on other sites

A, zašto bi, pobogu, bilo ko sebe silio da nešto sluša ili, još gore, da mu se nešto svidi?

Mogu da shvatim da neko može 2-3 puta pokuÅ¡ati da prepozna kvalitet/atmosferu/ideju... u neÄemu Å¡to doÄ‘e kao preporuka "pouzdanog", "proverenog", "istomiÅ¡ljenika"... Desi se pa nekad drugo "svetlo" otkrije muziku.

Ali siliti se na slušanje/sviđanje jazza, folka, klasike, popa... Čemu?

Cudi me da ovakvo ponasanje nisi prepoznao kod svojih prijatelja, poznanika, sebe... Nije to nimalo neuobicajeno. Ekstremne primere siljenja nisam bas video, ali uobicajene pokusaje jesam. Seti se, recimo, skolskih dana i znacaja drustva u kome si i u koje nameravas da udjes, na primer. Onda se tu pojavi najlepsa riba koja kad joj se posle nekog vremena malo priblizis slusa, eto, minimal tehno. Sta je to sad, moram i ja to da overim. Pozajmis, cujes. Nista, cak smeta. Drugi put isto, kao i treci, ma svaki put je sve gore. I tako saznas da tehno nije tvoja stvar a malo si se pritom i silio, najverovatnije nesvesno i iz najboljih pobuda, ali ti u svesti ostane neprijatan osecaj koji te upozori kad sledeci put naletis na slican problem da je dovoljno i jednom, dvaput, ne mora triput.

Sa godinama iskustvo raste ali kod nekih sa godinama rastu i razne gadne osobine svakojakih pretvaranja razvijene sa ciljem da se "napreduje" u drustvu. Nikad nisi video na koncertu likove koji su tu kao svojom voljom i na licu im lazni grc zadovoljne osobe, ustvari vidis sa kilometar da im je neopisivo neprijatno i da bi najradije skocili u reku umesto sto moraju da slusaju odvratnu buku nekih drogiranih majmuna na bini? Ali ona je tu sa svojim deckom i njegovim drustvom koji su u tom fazonu i voli ga toliko da ce istrpeti i ovaj koncert i sutra pricati kako je bilo super.

Link to comment
Share on other sites

Pa, jesam viÄ‘ao takve stvari, ali samo kod vrlo mladog sveta. A, shvatio sam da ovde nije bila reÄ o "hormonima". 

MeÄ‘u vrÅ¡njacima, prijateljima... ovako neÅ¡to ne prepoznajem joÅ¡ od srednje Å¡kole. 

 

Edit:

Zapravo, sad kad se prisećam, možda je razlog ovome i diktat razliÄitosti koji je vladao u vreme mog odrastanja. Bilo je priliÄno bitno imati baÅ¡ svoju muziku. 

Link to comment
Share on other sites

Da, primer upucuje na mladju populaciju ali, svejedno, pojava postoji. Kad mucnem glavom, ima prigodnih primera i kod starijih, recimo, roditelji koji imaju decu u tinejdz periodu znaju poprilicno poblesaviti u smesnim nastojanjima da se priblize klincima i cak pokusavaju da slusaju istu muziku. To se, po pravilu, zavrsava pricom kako je dok su oni bili mladji muzika bila bolja i nabroje nekoliko imena na sta klinci popadaju od smeha.

Ej, bilo i na forumu siljenja u pokusaju, klasika i jazz su narocito popularni za takav protivprirodni blud.

Link to comment
Share on other sites

NEIL YOUNG-"After the gold rush" i "Harvest" su po meni njegova najbolja ostvarenja(albumi godine po "New Musical Expres",a "Harvest" je bio dve nedelje prvi na listi "Billboard".

Pre dva-tri meseca vozio sam neke engleze ,svirao je cd "After the gold rush" kod mene u kolima(album je iz 1970).Ljudi su se bas odusevili,pevusili smo zajedno, i rastali  se sa "Peace man".

Mislim da sam viÅ¡e puta naglasio da sam se muzikom zarazio sluÅ¡ajući ploÄe koje je moja starija sestra stalno donosila u kuću, i malog mene trovala najboljom muzikom svog vremena.Tako sam jednom prilikom ugledao jedan album zanimljive teksture omota, pastelnih smirujućih boja, i anÄ‘eoskog zvuka koji mi se jako dopao. Album se zvao, a joÅ¡ uvek se zove "Harvest", i od tog trenutka (negde 1972-3), pa do danas sam pomenuto izdanje sluÅ¡ao bar 1000 puta, Sve moje godine sluÅ¡anja i bavljenja muzikom sam u nekom samo sebi znanom intervalu morao da Äujem "Harvest" od poÄetka do kraja, i verujem da me želja neće ostaviti do poziva na vožnju rekom Styx. Naravno, postoji tu joÅ¡ nebrojeno dobrih Yangovih albuma, ali je "Harvest" esencija. Naravno, uz "After the Gold Rush".

 

p4f31hv7ilo2li2h.jpg?skj2io4l

 

 

P.S. "Harvest" je izdat 1972.

Link to comment
Share on other sites

Fina tema, zanimljiva...

Meni se Nil MlaÄ‘ani na prvo uvo svideo, a zaÅ¡to, to ne znam, jednostavno mi je legao, kao i Morison. Nemam neki primer drastiÄne promene iz nedopadanja u dopadanje (il' obrnuto), uglavnom ako negde Äujem neÅ¡to "lepo" raspitam se i onda to ide svojim tokom, ili mi pak neki od roditelja u okruženju tutne vinil pa opet sam zakljuÄim dal' mi se sviÄ‘a il' ne... 

 

Imao sam dugo averziju prema Cohenu, al' to je bilo viÅ¡e iz ne zainteresovanosti da ga posluÅ¡am natenane jer, pobogu, Yes i Camel su daleko "raskoÅ¡nija" muzika pa ovi "jednostavniji" muziÄari imaju slabiju proÄ‘u. Ah, ludosti... :screwy

 

Jedino Steely Dan, velika frka oko njih a nisam kontao zaÅ¡to, prvi utisak: sasvim ok svirka i niÅ¡ta viÅ¡e; al' eto, s' vremenom mi se uvukao pod kožu i sad The Royal Scum brojim u omiljene ploÄe. Možda sam sazreo? :blush:

Link to comment
Share on other sites

@Trotter, ja sam viÄ‘ao i joÅ¡ uvek viÄ‘am to foliranje o kojem piÅ¡eÅ¡ ali to su ljudi bez karaktera i labilne liÄnosti. Ljudi koji zarad neke svoje trenutne koristi, u druÅ¡tvu sluÅ¡aju tehno a kada doÄ‘u kući puste cecu ili ljudi koji sa druÅ¡tvom odu na koncert Metallice i tamo "kao odlepe" sluÅ¡ajući Hetfilda, Larsa i Kirka a zatim odu kući puste Džez.

Takvo foliranje je jedna stvar a prelazak na nove žanrove i bendove je nešto sasvim drugo i o tome trebamo ovde pisati.

Ja muziku nisam ni sluÅ¡ao dok mi jedan prijatelj nije na obiÄnom kasetaÅ¡u u Å¡koli za vreme odmora, pustio Back In Black album od AC DC. Svi ostali moji vrÅ¡njaci tada su sluÅ¡ali Nove fosile, Srebrna Krila ili Lepu Brenu :)  a ja sam posle AC DC otiÅ¡ao u prodavnicu ploÄa, kupio Generacija 5 - Dubler, LP. Tako je priÄa poÄela i tako se zavrÅ¡ava.

Imao sam i joÅ¡ uvek imam nametanja od nekih drugara da poÄnem sluÅ¡ati džez jer to je kao "viÅ¡i nivo" kako većina njih kaže i neka vrsta prosvetljenja  :) Moram da budem iskren, pokuÅ¡ao sam da odsluÅ¡am neke Jazz albume ali odustao sam posle najviÅ¡e 2 stvari. Bolje da ne komentariÅ¡em dalje.

Velika prednost sada je internet jer možemo naći ono o Äemu smo nekada samo sanjali i to sve u FLAC formatu, zato sada svi sluÅ¡amo i otkrivamo neke nove stare albume koje u mladosti nismo imali mogućnost ni da vidimo a kamoli da sluÅ¡amo. Moj primer je Uriah Heep kao Å¡to sam već naveo, bend koji nisam ni malo cenio, dok nisam "skinuo" njihovu celu diskografiju sa rutrakera. PraktiÄno sam otkrio nov bend uz pomoć "nenametljivog drugara inerneta".

Link to comment
Share on other sites

@Trotter, ja sam viđao i još uvek viđam to foliranje o kojem pišeš...

Takvo foliranje je jedna stvar a prelazak na nove žanrove i bendove je nešto sasvim drugo i o tome trebamo ovde pisati.

 

U pravu si, malo sam se zaneo, ipak je mnogo lepsa prica prelaz na koji je Henk mislio :thumbsup2 .

Link to comment
Share on other sites

MiÅ¡ljenje mi se nije promenilo, od iÅ¡Äekivanja, do prvog sluÅ¡anja (Beograd, 1980. prvi redovi partera...) do danas kada mi je ovaj URL poslao mlaÄ‘i sin koji ga (možda i viÅ¡e od mene) sluÅ¡a sa uživanjem...

BaÅ¡ kao Å¡to kaže Carolina, sada on sa mojih ramena bolje vidi i uÄi mene... Mada ja zaista nisam ikako uticao na njihovo poimanje music-e... Možda nesvesno... Samo me je iznenadilo da je sve kao da sam svesno gradio njihov ukus... A nisam, naprotiv...

http://www.youtube.com/watch?v=y3hOWXMziro

A WS se promenio duboko i temeljno... A, opet, kao da je isti...

Link to comment
Share on other sites

U pravu si, malo sam se zaneo, ipak je mnogo lepsa prica prelaz na koji je Henk mislio :thumbsup2 .

 

To: da priÄamo o pozitivnim promenama miÅ¡ljenja o autorima/bendovima/žanrovima/albumima itd. ZnaÄi ono: neka mjuza nam prvobitno bila odbojna, a onda se desio ovaj ili onaj klik! i sada je volimo. ;)

Link to comment
Share on other sites

Secam se, u pozitivnom smislu, licne promene u vezi akusticnog bluza. U vreme srednje skole svirao sam u nekim lokalnim bendicima i bluz sam poznavao povrsno sto nije cudo jer sam najvise slusao i svirao pank i razne garazne varijacije gitarske muzike. U skladu sa godinama i interesovanja. Ono sto me privlacilo kod bluza je bilo uvek u elektricnim varijantama, brzi ritmovi, glasan bluz. Akusticni bluz sam cuo tu i tamo, uvek sa onim osecajem - e, ajd prebaci na nesto drugo, umori ovo batice...

U medjuvremenu sam definitivno zavoleo reggae koji sam ranije voleo da cujem ali nisam, da kazem, voleo. Otkrice akusticnog bluza mi se desilo isto preko radija, naime, jedno vreme sam radio u trafici nekih 9 meseci i to samo nocnu smenu, nema posla, daj sta das, mora da se zivi. To su bili dani, to jest noci, kad se samo setim sta se u toj trandzi sve dogadjalo... I tako jedne noci vrtim od onoga sta mogu da uhvatim na radiju i tu bude neka bluz emisija. Sta je sve bilo nemam sad pojma, ali u jednom trenutku kaze voditelj sada slusamo Skip James-a, stvar ta i ta, album taj i taj. Krene to i ja padnem na dupe. Neverovatan osecaj, bilo je nesto od Skipove klasicne folk religiozne tematike, samo on sa gitarom i onaj njegov glas sa mono radija. To je valjda bila iskra, planuo sam brzo posle toga. Nije tad bilo interneta da se lako istrazi kao sad ali sam bio uporan i kasnije preko raznih ljudi otkrio nova imena i jos me drzi ta jednostavna, velicanstvena muzika koja ne laze.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...