Jump to content


Kvalitet pojedinih vinil izdanja


Srle

Recommended Posts

12 sati ranije, sondek said:

Stari vinili su retko 180g ,mozda slucajno niko ih tad nije merio,to je novokompovani izum tople vode.Debljina,a narocito tezina uopste nije neki kvalitet koji obecava.Jedan najobicniji marketinski trik ma koji su mnogi,narocito novi vinilasi naseli...

jos pocetkom '80 se po nemackim radnjama tipa WOM (World of Music) ,Saturn Hansa,ili Media Markta mogli nabaviti tzv "Heavy Press " LP-i,americka izdanja,prvenstveno americkih izvodjaca,koja su bila stampana na 180gr,ili 200gr...cenovno su bili oko 28-29DEM,uporedjujuci tadasnje cene,gde je puna cena bila 20-22DEM,a masa LP se mogla kupiti i za 10DEM,bese to malo skuplje....svirali su ko atomska bomba,svaki,imao par komada...jedan TBM,ili MFSL se tada mogao kupiti za recimo 27-28DEM...

Link to comment
Share on other sites

On 20.12.2020. at 10:14, paja959 said:

jos pocetkom '80 se po nemackim radnjama tipa WOM (World of Music) ,Saturn Hansa,ili Media Markta mogli nabaviti tzv "Heavy Press " LP-i,americka izdanja,prvenstveno americkih izvodjaca,koja su bila stampana na 180gr,ili 200gr...cenovno su bili oko 28-29DEM,uporedjujuci tadasnje cene,gde je puna cena bila 20-22DEM,a masa LP se mogla kupiti i za 10DEM,bese to malo skuplje....svirali su ko atomska bomba,svaki,imao par komada...jedan TBM,ili MFSL se tada mogao kupiti za recimo 27-28DEM...

Bilo je 80ih u USA vinyla koji su bili jako "teski" tj prelazili su 200gr . Imam 20ak izdanja RTI test pressinga u belom omotu koje prelaze i 220gr (npr Sonny Stitt Blows the Blues svaka strana na posebnoj ploci, obe ploce su preko 225gr) . Takodje imam od RTI i direct cut ploce koje su 220-250g. Jedan koji mi je ostao u secanju (jer sam njega najvise platio od svih ploca ikada, a i posle dobio najvise novca na ebay-u ), Kind of Blue Miles izdanje July 1982 (moj je bio broj 3 od mislim 7 napravljenih) RTI na belom vinylu je bio 242gr (ne bi mi palo napamet da ga merim da kupac nije insistirao).

Link to comment
Share on other sites

Nedavno uzeh da poslušam neke LP ploče klasične muzike iz kolekcije koje nisam dugo slušao. Svi znamo da je kvalitet otiska ploča koje je pravio PGP RTB uglavnom loš. Međutim neka od izdanja su izvanredna. Tih vinil, sjajna dinamika, snimak, ploča idealno ravna, etiketa nije musava, sa lepom štampom. Primer:

https://www.discogs.com/Bartók-Berlin-Philharmonic-Orchestra-Herbert-von-Karajan-Concerto-For-Orchestra/release/7715616

Imam jedno desetak takvih izdanja.

Meni se čini da je te ploče za PGP RTB radio verovatno mađarski Hungaroton. To zaključujem po tome što je unutrašnji omot od papira sa glatkom stranom prema ploči i kakarterističnim fontom u matrixu kao i kod Hungaroton ploča koje imam. Naravno i po kvalitetu samog otiska, a Hungaroton je pravio dobre ploče.

Link to comment
Share on other sites

Da li je neko kupovao ploče sa jpc.de? Interesuje me da li isto šalju običnom poštom kao i Juno i koliko dugo otprilike putuje pošiljka do Srbije?
Video sam nešto zanimljivo pa sam razmišljao da kupim kod njih.

Edit: Upravo sam video da sam pogrešio temu ali nema veze xD

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Moram da prepričam svoje dogodovštine.
Stigne mi tik pred novu godinu druga ploča iz Acoustis Sounds Verve Serije. Louis Armstrong Meets Oscar Peterson.
Pre toga sam dobio John Coltrane Ballads koji je besprekoran.

Elem, pustim ja Louisa i Oscara. Odslušam prve dve numere, kad na trećoj nešto nalik klippingu. Hm, istripovao sam se pomislim ja.
Kad dolazi četvrta pesma. Blues In The Night. Svaki put kad Louis malo jače zapeva čuje se clipping. Moje pojačalo ima 100w i brdo snage, dakle nije iz njega. 
Kreću paranoje, dotrajala zvučnica, ponovno proveravanje svega, gazne sile, protaktor, anti skating. Ma sve što sam mogao proverio sam. Opet isto...
Naručuj od Toce mikroskop, zovi prodavce zvučnica. Opšte ludilo sve u svemu. Ponovo puštam, opet isti clipping.

Kad, ajd ja kod ortaka, da vidim da nije do ploče... Puštamo mi kod njega, opet isto.

Ja počeo da psujem i Universal i QPR i Acoustic Sounds, spremam se da napišem gnevno pismo prodavcu, ulazim na sajt, a tamo na nekoliko mesta, uključujući i citat Michael Fremera: "Unfortunately, Armstrong sings too close to the microphone and on a few vocal punctuations oversaturates the tape, which produces some genuinely nasty, though fleeting distortion (it's not mistracking)."

Da budem iskren, ja imam i neko drugo Italijansko fuš izdanje ovog albuma. Bez dinamike, njanjavo i mrtvo. Reko ajde da pustim tu ploču, kad ono distorzije nema. Verovatno su na toj italijanskoj verziji ubili život u snimku pa i distorzije.

E sad, ne znam ni šta da kažem. Izgubio sam dosta živaca i zamalo kupio drugu zvučnicu. Ja razumem nameru Verve-a da izda taj naslov u što autentičnijem obliku i ne znam da li je nekako analogno to moglo da se ispravi, međutim, moraju biti svesni da su ova izdanja namenjena između ostalog i audiofilima koji su krajnje osetljivi na ovakve stvari. Ili barem da su na spoljnom omotu napisali nešto. 
Svakako po meni jedan ne preveliki, ali kiks.

Link to comment
Share on other sites

Ja sam nesto slicno naleteo na E.C. Slowhand albumu.Glas distorziran,a numera pritom zarazno ulazi u glavu.Bas me zanima neko drugo izdanje da cujem.Osim te numere odlicno zvuci ploca.Next time I see her je numera,poslusacu bas na tidalu da proverim.Nije Tidal los za tako sta,ima uvek raznih verzija albuma.Deluje da je pri snimanju,al iritira za medalju.

Link to comment
Share on other sites

Obicno sam skeptican prema farbanom vinilu i slika-diskovima, narocito posle loseg iskustva sa Mejdenima na slika-disku (Dance Of Death). Nisam bolje prosao ni sa narandzastim Ganci Rozisima, zvuk je bio odvratan. Nasuprot tome, napola providni Judas - British Steel zvuci sjajno, pravi remaster u pozitivnom smislu.

Therion je tesko naci na vinilu, njihov opus je vezan vise za CD eru... Anniversary izdanje na dve ''srebrne'' ploce je pun pogodak. Konverzija digitalije na analogiju nije nista oduzela bogatstvu zvuka. Snimak je cist, basova dovoljno. Prljavog zvuka, slabog signala i sumova tipicnih za obojena izdanja ovde nema.

U uporedom slusanju vinila i CDa, hmmm... Vinil je nesto malo tisi i evidentno je da sam na CD visoke drzao na flat, a na vinilu morao da dodam na 15h... Medjutim, to ne mora da je do ploce, moguce je i da je do igle (AT 91). Basovi i vokali su zvucali, bar meni, jednako. 

DSCN1616.JPG

Link to comment
Share on other sites

Nabavio sam Azru-Sunčana strana ulice, stanje ploča je 5- ali ko zna na kakvom je gramofonu slušana, pomislio sam da su ploče loše rezane ali ipak mislim da je ovo prvo, ploče su lepkirane 2 puta ali uvek se čuje distorzija kao na ovom snimku i pored toga što imam glavu sa microline vrhom čija je putanja idealno podešena prema protaktoru.

https://yadi.sk/d/EeA7ZxqxzKb0wA

Link to comment
Share on other sites

1 sat ranije, HMrules said:

Nabavio sam Azru-Sunčana strana ulice, stanje ploča je 5- ali ko zna na kakvom je gramofonu slušana, pomislio sam da su ploče loše rezane ali ipak mislim da je ovo prvo, ploče su lepkirane 2 puta ali uvek se čuje distorzija kao na ovom snimku i pored toga što imam glavu sa microline vrhom čija je putanja idealno podešena prema protaktoru.

https://yadi.sk/d/EeA7ZxqxzKb0wA

Tako je, nije do presinga. Ploca je dobro sacuvana, ali je nazalost slusana na lose podesenom gramofonu ili losem gramofonu sa istrosenom iglom... Desavalo mi se to vise puta, ploca je u NM stanju a puna distorzije. 

Link to comment
Share on other sites

Evo slušam već par dana blue note tone poet i classic reizdanja:

Donald Byrd - Chant, Lee Morgan - Cornbread, Lee Morgan - The Sidewinder, McCoy Tyner - The Real McCoy, Freddie Hubbard - Open Sesame

i moram da priznam da nisam preoduševljen, daleko od toga da je loš kvalitet zvuka pogotovo pakovanja tone poeta, ali kad ih uporedim sa jednom kompilacijom iz ‘64 :

https://www.discogs.com/Various-25-Years-Blue-Note-Anniversary-Album/release/1186364
 

Deluje mi kao da su ploče umorne u odnosu na ploču staru skoro 60 godina koja ima dosta vazduha izmedju istumenata, puna života, dinamika je takodje na njenoj strani iako su niski “odsečeni” ploča je dosta zabavnija za slušanje u odnosu na nova reizdanja. Da se razumemo i dalje ću da kupujem reizdanja zbog odličnog odnosa cena/kvalitet. Mislim da je Kevin Gray izvukao maksimum iz starih mastera.

Link to comment
Share on other sites

10 minuta ranije, džonibigud said:

Da li imaš neku konkretnu primedbu sem na neispavanost predmetnih Vinyl LPa:) Imam navedene naslove u TP izdanju i ne mogu se složiti sa tvojim zaključcima. Moje iskustvo sa navedenim izdanjim je potpuno suprotno. Bez zle namere, samo diskutujemo, ne zameri.

Nemam konkretnu zamerku samo mi ona kompilacija svira bolje kad ih uporedim. To sam hteo da kažem. Verujem da kako koja ploča svira zavisi i od sistema na kom se sluša.

Link to comment
Share on other sites

Ja imam ovaj koji si postavio, radi se o albumu "Coltrane sound" a imam i "Plays the blues". Sasvim dobar mastering, sigurno je da tamo negde:Dima zvučno boljih izdanja, ali shodno ceni ovo je i više nego must have. 

Da je na jednoj strani vinyla, 3x kompozicija Equinox, i takvu bih je pazario bez pitanja. Predivan jazz klasik.

Po mom mišljenju, vredi uzeti, ako naleti bolji press, lako se da zameniti. :)

 

Link to comment
Share on other sites

7 minuta ranije, violent femmes said:

Ja imam ovaj koji si postavio, radi se o albumu "Coltrane sound" a imam i "Plays the blues". Sasvim dobar mastering, sigurno je da tamo negde:Dima zvučno boljih izdanja, ali shodno ceni ovo je i više nego must have. 

Da je na jednoj strani vinyla, 3x kompozicija Equinox, i takvu bih je pazario bez pitanja. Predivan jazz klasik.

Po mom mišljenju, vredi uzeti, ako naleti bolji press, lako se da zameniti. :)

 

Jel imaš američki ili evropski pres? Kako zvuči u odnosu na tone poet-e? Sutra bi trebalo da pokupim lokalno taj album evropski pres za pristojne novce.

Link to comment
Share on other sites

Добро, да се исправим, нису сви стари винили 180 грама, али с обзиром на ове нове и на поједине који су превише танки и лагани, за њих су одлични.
 Музика је у суштини питање укуса, на пример, поједини винили су продукционо савршенство (на пример доста наших рок винила из '80 тих).
 Sepultura - Chaos AD (1993) je продукционо упропашћен, тако да му мало вреди то што је старији винил.
 ЕКВ - очи боје меда је продукционо савршенство, и тај албум пошто је сниман на аналогији, и продуциран и нарезан са трака, је нешто невероватно добро. Да су исто сад снимили и продуцирали, чисто сумњам да би могло да звучи тако, са данашњим студијима итд.
 У суштини све зависи ко је са чим задовољан, људи су генерално задовољни звуком винила, и то је у реду, али лоша продукција је данас чешћи случај него некад. Баш зато што имамо добре студије и добру технологију, продукционо понеко то упропасти, понеко не, зависи од ситуације.

Mozes malo da pojasnis kako je to produkcijski upropascen Chaos AD?

Sent from my SM-A530F using Tapatalk

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...