Jump to content


Šta se sluša ?


den!s

Recommended Posts

Malo je onih koji su se Morissey-u radovali viÅ¡e od mene. Å ta viÅ¡e, nedeljama sam priÄao kako je ovo praktiÄno jedini (ajde me sad nemojte hvatati za svaku reÄ baÅ¡) vredan dogaÄ‘aj koji na tom exit-u vredi pogledati.

Ono Å¡to sam ja Äuo je bilo MLAKO, jako mlako. Ceo koncert je ostao nepovezan, a jednoliÄan i niskokaloriÄan. PraktiÄno dosadan. Pretnje ni u najavi (ni kod banda ni kod njega). Pri tome, moja oÄekivanja su bila debelo opravdana skoraÅ¡njim živim albumom ovog autora. U ovakvoj oceni sam se složio sa praktiÄno svima (poznanicima) kojima Morissey-ev rad neÅ¡to znaÄi.

Valjda već sutradan su poÄeli sa hvalospevima u Å¡tampi. Ajde, organizatori exita nikad nisu uspeli da naprave bilo kakav kritiÄki odmak od onoga Å¡to su oni organizovali, pa me to nije ni Äudilo. Kako je i 92-ka deo te organizacije, i to sam bacio u vodu. Ali, kada sam poÄeo Äitati tekstove ozbiljnijih autora o kvalitetu ovog koncerta, bio sam i ljut. Kao da su svi deo iste zavere :D

Ne znam zasto ovo meni pises :o , pa daleko sam ja od hard core obozavaoca lika i dela Morissey-a. Samo sam spomenu da je pesma "You have killed me" opako zvucala, a zvucala je. To mi je ostalo urezano, zajedno sa fenomenalnom "How Soon Is Now?". Iako nisam odgledao do kraja koncert (a mi to nije navika; uvek odgledam koncert do kraja, ako je iole nesto sto me zanima), ono sto sam cuo kao jedan obican gledalac/slusalac je bilo OK. Daleko od rezanja vena, ali zasluzuje prelaznu ocenu.

A to da li je Morissey razocarao, bio dosadan, mlak ili pak odlican, fenomenalan prepustam boljim poznavaocim njegove muzike da to zakljuce. Ja to nisam. Jer fer :oops: .

Link to comment
Share on other sites

Evo poslastice za sve raspoložene da istražuju popularnu muziku.

Rip Rig and Panic

Jako je teško objasniti šta ovaj band svira. Bitne odrednice su:

- za ime banda je uzet naslov avantgardnog remek-dela Å¡ezdesetih od Rahsaan Roland Kirka,

- vokalno u bandu briljira, tada još valjda ni punoletna, Neneh Cherry (odrasla u porodici Don Cherry-ja sklonog avantgardi i free jazzu),

- biografije Älanova banda se motaju kroz najinteresantnije post-punk bandove: Pop Group, Public Image, Gang of Four (u najavi).

U svakom sluÄaju, atmosfera na albumima se stalno menja. Sve podseća na zanimljivo putovanje.

Od ukupno tri albuma, preporuka ide za prva dva (a, glupo je ne kompletirati kolekciju i trećim):

Rip Rig + Panic - God (1981, Virgin)

Rip Rig + Panic - I am Cold (1982, Virgin)

Ovo ne smete propustiti (ako jeste do sada)!!!!!

Imam prijatelja koji ima sva tri vinila. Kako mu zavidim :oops:

post-1432-128510491439_thumb.jpg

Link to comment
Share on other sites

"The torture never stops"..sta smo to slusali u ono vreme po zurkama....

Kod mene ide :Santana "Caravanserai"

:cry:

Pre nekih pola godine kupim CaravanSerai .... nisam izdrzao - bio je na nekoj rasprodaji. Pomislih: tja ajde malo da se podsetim nekih davnih vremena, iako, verovatno, cu skinuti CD vec posle par slusanja jer ga je verovatno vreme pregazilo. Koja zabluda... koja greska .... Vrtim ga i sad, jer je svirka fantasticna. Santana u svom mozda najboljem izdanju. Pomalo kontemplativna svirka koja njegovoj lakoci sviranja i leprsavim kompozicijama daje onu ponekad nedostajucu tezinu. Sjajan album - jedan od onih kojima vreme nece nikada proci.

Inace, vrtim dosta zadnjih dana i Terje Rypdal - The best of ... to je nova ECM kolekcija The Best of izdanja koja su razni muzicari pod tom etiketom snimili. Na ovoj ploci je napravljen presek najboljih kompozicija ovog skandinavskog gitariste, mada vecina pesama datira iz 80-tih godina. Terje je sjajan gitarista iako sasvim drugaciji od Santane ... Predivna ploca puna one nordijske atmosfere - pomalo hladne ali zamisljene, nabijene nekom suzdrzavajucom energijom ... Prelepo ...

Link to comment
Share on other sites

Stalk - Forrest Group - St.Cecilia

Fenomenalan remaster i jos bolji pressing Radioactive Recordsa.Radi se o prototipu Blu Oyster Culta u produkciji S. Pearlmen-a.

Buck Dharma(uz Ian Akkeremana i Albert Lee-a verovatno ponajbolji gitarista iz 70-tih) je vec tada bio u vrhunskoj formi i pravo je cudo kako je Electra drzala ovo u fioci sve ove godine.

Link to comment
Share on other sites

"Santana u svom mozda najboljem izdanju. Pomalo kontemplativna svirka koja njegovoj lakoci sviranja i leprsavim kompozicijama daje onu ponekad nedostajucu tezinu. Sjajan album - jedan od onih kojima vreme nece nikada proci."

Apsolutno se slazem,bez slagera/mada je bila objavljena singlica sa nje "look up-to see what's coming down+skracena verzja"all the love of the universe"/ komercijalno gledajuci krah,ali lakoca sa kojom su oni odsvirali teme je neverovatna...obozavam ovaj snimak Carlosa,uvodni rifovi kontrabasa su toliko svezi jos i danas da me cudi da neko od modernih "elektronicara" to nije iskoristio...

Ralph Towner+Gary Peacock"A closer view" ako se moze,poslusati obavezno....

:cry:

Link to comment
Share on other sites

i kod mene se ovih dana slusao Santana. Prvi i treci album kao i legendarni zivi (dupli) LP "Moonflower" iz 1976...verovatno Carlosova najljuca faza.

Kad se vec pominju ECM izdanja i gitaristi, pored gore pomenutog albuma Johna Abercrombia - "Gateway", preporucio bih takodje: "Noveber", "Tactics", "Night" i posebno vanvremenski "Getting there" iz 1987/88. Briljantna svirka sa takodje sjajnim izvodjacima (Michael Brecker, Peter Erskine, Mark Johnson).

Pozdrav

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...