Jump to content


Šta se sluša ?


den!s

Recommended Posts

On ‎13‎.‎09‎.‎2016 at 22:20, sondek said:

Odličan live!

C__Data_Users_DefApps_AppData_INTERNETEXPLORER_Temp_Saved Images_images(6).jpg

Tri legende jazza plus Tommy Flanagan na klaviru (izmedju ostalog svirao i na gore pomenutom Coltrane Giant Steps). Na bubnjevima je tada poznati Eddie Locke. Zajedno sa basistom Major Holley je krajem pedesetih postao clan Hawkinsovog i Eldridge-ovog banda sa kojim je svirao, mislim sve do sedamdesetih. Ovo je jaka postava swing jazza ... vrlo jaka ... I svi clanovi ovog banda, izuzev mozda Tommy Flanagana, su izraziti predstavnici one struje u jazzu koja nije prihvatila be-bop i revoluciju koju je doneo Charlie Parker sa Dizzyijem. To se posebno vidi po njihovoj posvecenosti melodiji i njenoj razradi na nacin kako se to radilo u "stara dobra vremena". Naravno da to nije vise ista svirka kao tridesetih godina, ali je sasvim drugaciji pristup od onoga sto su 1962 radili Miles, Coltrane, ...

Link to comment
Share on other sites

Ja sam na ovaj live album nabasao trazeci dobre snimke Lester Younga. Lester je bio veoma cenjen saxofonista ali zbog svog preteranog konzumiranja alkohola (on se bukvalno ubio pijuci) mnogi njegovi snimci i albumi su ili prosecni ili ispod nivoa muzicara tog renomea. Narocito njegovi snimci iz pedesetih godina, kada je alkohol poceo da uzima danak. Lester je inace preminuo 1959, kada mu je Mingus posvetio cuvenu pesmu Good Buy Pork Pie Hat (po sesiru koji je Lester nosio).

Ovo je zivi nastup iz 1952 sa jakom postavom. Tu su Roy Eldridge, Hank Jones, Max Roach i Lester Young, izmedju ostalih, a koncert je snimljen u Nemackoj. Medjutim nisam siguran da sam na ovom albumu, koji je inace dobar, pronasao ono sto sam trazio ...

 

album.jpg

Link to comment
Share on other sites

3 sati ranije, DejanM said:

Tri legende jazza plus Tommy Flanagan na klaviru (izmedju ostalog svirao i na gore pomenutom Coltrane Giant Steps). Na bubnjevima je tada poznati Eddie Locke. Zajedno sa basistom Major Holley je krajem pedesetih postao clan Hawkinsovog i Eldridge-ovog banda sa kojim je svirao, mislim sve do sedamdesetih. Ovo je jaka postava swing jazza ... vrlo jaka ... I svi clanovi ovog banda, izuzev mozda Tommy Flanagana, su izraziti predstavnici one struje u jazzu koja nije prihvatila be-bop i revoluciju koju je doneo Charlie Parker sa Dizzyijem. To se posebno vidi po njihovoj posvecenosti melodiji i njenoj razradi na nacin kako se to radilo u "stara dobra vremena". Naravno da to nije vise ista svirka kao tridesetih godina, ali je sasvim drugaciji pristup od onoga sto su 1962 radili Miles, Coltrane, ...

meni je Colleman Hawkins bio i ostao najbolji saksofonista svih vremena.Ako nekom i nije najbolji svakako jeste najvazniji.Album Nighthawk je jazz album koji sam verovatno najvise puta preslusao.Prosto neverovatno je da iako ja domaća ploča tom mnogobrojnom slusanju nema zvučnih tragova i ploča zvuči izvanredno.Snimak je očigledno za to odgovoran ali i "naši" su odradili dobar posao.Taj duet sa Lockjawom mi je legao najvise od svih,čak i od ploča sa Ben Websterom iako mi je Ben odmah na drugom mestu.Iako na koncertu već mogu svasta da podnesem, kod kuće mi je melodija ipak na prvom mestu.

Link to comment
Share on other sites

Coleman Hawkins je bio zakon u jazzu do pojave Charlie Parkera. Ali i posle toga je zauzimao vrlo vazno mesto jer je u sustini Charlie Parker svirao jednu drugu vrstu jazza - jednu za ono vreme modernu varijantu. Iako je Hawkins svirao sa be-boperima jos kada je taj pokret bio u zacetku, nikad mu nije pristupio.

Tu plocu sam i ja jako davno kod nas kupio: ako mislis na album sa Eddie Lockjaw Davisom (nisam je cuo par decenija). Za mene je Hawk bio uvek sinonim za onu vrste svirke koja je kao Mark Levinson predpojacala: beskrajno ispravan, precizan, tacan, ... svaki aspekt reprodukcije je optimalan. Ali mi je uvek falilo nekog ludila, neke emocije koju su imali Parker ili Coltrane. Mozda zbog toga sto on nije bio na heroinu - ko ce ga znati.

Link to comment
Share on other sites

Ni Colleman nije bio bez poroka,samo to nije bio heroin kao kod većine jazzera ,već alkohol.Napisah najvazniji,jer je to prvi veliki jazz saksofonista,i od njega pa na dalje je sax postao poznat kao solo instrument.Zato je toliko i postovan od svih saksofonista kasnije.Inače kao dete je prvo počeo sa klavirom,pa sa čelom da bi onda presao na sax i sve to do 9g.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...