Jump to content


Šta se sluša ?


den!s

Recommended Posts

Lennie Tristano nije toliko poznat danas ali je jedan od pijanista koji je izvrsio znacajan uticaj na razvoj jazza. Skrenuo je paznju na sebe u drugoj polovini 1940-tih (1947 je bio izabran za muzicara godine u Americi) pre svega zbog svog inovativnog sviranja klavira. Tristano je bio skolovan muzicar, belac i predvodnik jedne tada nove generacije belih jazz muzicara (koji su se zalili na diskriminaciju od strane crnih jazzera). On je bio u to vreme jedan od retkih belih muzicara koji je svirao (i uzivao postovanje) sa Charlie Parkerom i Dizzy Gillespiem.

Kada je presao u New York, osnovao je prvu jazz skolu 1951, u kojoj je radio sve do kraja svog zivota 1978. Ta skola je bila po mnogo cemu jedinstvena - ne samo po tome sto je bila prva u kojoj se ucio jazz i sto su predavaci bili jedan Lee Konitz (takodje njegov ucenik) ili Billy Bauer - vec i zbog specificnih metoda koje je Tristano koristio. Skolovanje je pocinjalo ucenjem barokne muzike a pre svega upoznavanjem sa Bachom, dosta su se citale i diskutovale knjige Frojda i Reicha, radilo se na opstem obrazovanju. Nije se ucio i svirao blues ali jesu dela belih kompozitora Gerschwina ili Portera. Kroz tu skolu su prosli izmedju ostalih: Warne Marsh, Sheila Jordan, Bill Evans, Dave Liebman, Charles Mingus, Joe Satriani, ... Ova skola je bilo mesto gde su udareni temelji cool jazzu, gde su se razvijali principi poliritmije, a izvrsen je i jak uticaj na razvoj modalnog jazza.

Sam Tristano nije nastupao puno jer je bio nezainteresovan za komercijalnu stranu posla kojim se bavio. Nema ni puno njegovih snimaka. Povremeno bi nastupao u Half Note, i u 1960-tim je imao jednu turneju po Evropi. Nakon toga gotovo da vise nije nastupao posvetivsi se u potpunosti svojoj skoli.

Ovaj album predstavlja njegove najvaznije radove iz perioda 1946-1949, kada je svirao sa svojim bandom koji su cinili Billy Bauer, Lee Konitz, Warne Marsh i John La Porta. Ono sto prvo primetite kada cujete ove snimke jeste kako moderno to i danas zvuci - vec dobrim delom u vodama modalnog jazza, koji je svoj zamah dobio tek pocetkom 1960. Ovi snimci su nastali dobrih 10+ godina pre modalnih albuma Miles Davisa. Takodje se jasno cuju i naznake free jazza. Neobicno ozbiljna svirka a radi se o kraju 1940-tih !

Ova kolekcija snimaka je svakako od izuzetne vaznosti za sve one koji zele da razumeju razvoj jazza, ali i za one koji zele da uzivaju u autenticnom jazzu sviranom od strane sjajnih muzicara, a pre svega odlicnog Lennie Tristana.

album.jpg

Link to comment
Share on other sites

Lennie Tristano i Charlie Parker su gajili veliki respekt jedan prema drugom. U periodu od 1947 do 1949 njih dvojica su zajedno svirali na nekoliko sessions koje su snimljene i objavljene pod nazivom: Charlie Parker with Lennie Tristano Complete Recordings. Ovaj CD je dosta tesko naci i ako ga neko od vas ima bio bih zahvalan ako bi neko zeleo da ga proda ili da ga ripuje u flac-u. Ja nisam imao prilike da ga cujem.

Bird and Lennie.jpg

Link to comment
Share on other sites

Sam Jones je bio izuzetan basista poznat po saradnji sa mnogim velicinama jazza svog vremena. Snimio je i 12 albuma kao lider, od kojih ni jedan nije bio ocenjen od strane kritike kao los ili prosecan. Ocigledno je veoma pazljivo pripremao svaki od njih i nije ih snimao samo da bi ispunio nekakve ugovorne obaveze. Ja sam imao prilike da slusam 3 od tih 12 albuma. I sva tri se dosta razlikuju po pristupu, svirci, pa i postavama koje su ih snimile. Od ta tri albuma koja sam slusao izdvojio bih album koji je Sam Jones snimio sa drugim izuzetnim basistom Niels Pedersenom. Pored njih dvojice na albumu sviraju jos i Billy Higgins na bubnjevima i Philip Catherine na gitari. Narocito bih izdvojio ovog gitaristu mladje generacije, koga je Charles Mingus nazvao "Mladi Django".

Basovi ove dvojice muzicara zvuce razlicito, tako da u svakom trenutku mozete da razlikujete kada ko od njih dvojice svira: Jones-ov zvuk je tamniji i dublji, Pedersenov svetliji i leprsaviji. Iako album sa dva dominantna basa na prvi pogled preti da bude dosadan, nije tako. Svirka je odlicna, prepuna finih svirackih detalja, cesto veoma melodicna. Izmedju nih dvojice cesto Catherine ulece sa svojim sjajnim solo deonicama, cineci celokupnu zvucnu sliku bogatijom. Istovremeno njegovo sviranje u pozadini cesto drzi pesmu "na okupu" i stvara podlogu dvojici basista za njihove solo deonice.

Odlican album ...

Double_Bass_(album).jpg

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...