Jump to content


Uli�ni Muzi�ar - kao prosjak i kao ... car !


Uli�ni Muzi�ar

Recommended Posts

KAKO MI JE PALO NA PAMET DA SVIRAM NA ULICI

Slušao sam noćni program na radiju ... 1987-ma ...

Luka Mijatović (voditelj) je u studio doveo prve uliÄne sviraÄe iz Knez Mihajlove

onog ALFI-ja (što je posle pevao "domoljubne" pesme i još kasnije prodavao kasete u Knezu)

i Vladu (izvodi Dilanove stvari , uglavnom)

Ne sećam Å¡ta su priÄali , samo znam da se meni opasno upalila sijalica ... TO JE ONO Å TO ŽELIM DA RADIM !!!

Narednog leta 1988. sam bio sa drugovima na more ... Cavtat - kamp ...

Jednog dana sam skoknuo do Dubrovnika i video sam uveÄe neka dva tipa kako sviraju.

sviraju, sviraju ... i posle malo pokupe lovu od onih sto su se okupili ...

U to vreme sam malo nastupao na nekim svirkama (pisacu o tome) pa sam malo dobio samopouzdanje ...

naredne godine me je otac ubacio u njegovu fabriku da radim ... (nije njegova - tamo je radio)

to mi je dobro doÅ¡lo - neki tip mi je pravio pojaÄalo na baterije ... koÅ¡ta ...

radio sam 4 meseca i 8 dana ... i to mi je jedini radni staž ...

(pre toga sam kao išao sa drugarima da beremo višnje

kasnije sam jedno kraće vreme prodavao LP-ploce , polovne ...)

i tako .. moji krenu na more u Crnu Goru ... jul 1989. ...

ja podjem sa njima ... da probam da sviram , pa ako ne ide - da ostanem sa njima ...

otac mi sredio da se vratim u fabriku (neplaćeno sam dobio)

oni ostanu u Petrovcu ... valjda , a, ja krenem za Dubrovnik ...

izadjem uveÄe ... puno Å¡etaliÅ¡te ....

NISAM IMAO HRABROSTI ...

...i ... nadjem "rešenje" !

Pitam nekog milicionera (tako su se tada zvali) ... mogu li da sviram ?

on, naravno kaže da ne može ... mada , da ga nisam pitao , verovatno me ne bi dirao ...

i ja , sav sećan krenem kući ...

pa, eto, ne daju da se svira na ulici ... nisam ja kriv - savest mi je mirna !

Dok sam Äekao autobus ... svirao sam sa nekim Bosancima na stanici ... malo opuÅ¡tanja ...

Otiš'o sam za BG ...

Prodjem Knez Mihajlovom ... nekoliko njih svira ...

Ja pridjem onom Vladi "Dilanu" ... popriÄamo malo ...

on je super tip ...

rekao mi kako ide , kol'ko može da se zaradi ...

...i da se ne premišljam mnogo ... nego da idem da probam .

Nisam imao hrabrosti i vratim se kući ...

prvi pokušaj - nije uspeo !

drugi - jeste !

Link to comment
Share on other sites

KAKO SAM POÄŒEO DA SVIRAM NA ULICI

znaÄi, leto 1989.

poÅ¡to mi se nikako nije vraćalo u fabriku na peglanje Äarapa ,

a, više nije išlo da mi roditelji daju džeparac...

reših ja da ponovo pokušam.

Jedan drug, komšija,(Rap) je polazio u Budvu .... tamo su mu već bili drugari - rokersko društvo ... (Joca, Spasa ...)

krenem ja sa njim vozom za Bar (i Budvu)

Ja sam zamišljao da , kao , stranci imaju lovu i treba da se usresredim na njih ...

tako odredim da treba da sviram tamo gde je ona grupa hotela ... na kraju šetaišta

Moram da kažem da me je mnogo bilo sramota ...

pomog'o mi je jedan od tih drugara (da , oni su pošli sa mnom tamo)

i to mu neću nikada zaboraviti... (Spasa)

stavio je onu kutiju od cipela (za ubacivanje para) ispred mene ... ja sam mu davao instrukcije gde da je postavi

to me je najviše bilo stid ... što "tražim" pare , a, ne što sviram ...

poÄeo sam ja da sviram ...svirao sam 10-15 min (neÅ¡to sam i zaradio)

ali, videh da nije pravo mesto...

tako se mi svi pokupimo i vratimo ...

ispred starog grada , dole ispod hotela "Avala" , svirali su neki momci (dve gitare)

ja stanem malo podalje od njih i krenem i ja ...

e, sad, svi oni ljudi što su ih bili slušali (20-tak) polako predju kod mene ...

i oni Å¡to su svirali - prekinu i oni dodju ...

valjda im je bilo zanimljivo da vide elektriÄnu gitaru i pojaÄalo - na ulici (gde nema struje ...)[1989-ta !]

ja sam tada mislio da oni kapiraju moj stil sviranja ...

dve ruke na vratu gitare (tada je bila jedna gitara - ne kao sada dupla ...)

.. stanley jordan fazon ...

kasnije sam shvatio da ljudi samo gledaju ... bezveze ...

a samo retki stvarno kapiraju (i mnogi dodju da mi kazu da takvu tehniku sviranja prvi put vide ...)

ostao sam u Budvi nekoliko dana ... moj cilj je bio Dubrovnik !

Link to comment
Share on other sites

VARLJIVO LETO 89-te

Pošto sam uz pomoć drugara, koji su mi „držali stah“, "razbio led" (u Budvi)

Posle jedno 7 dana krenem ja za Dubrovnik ...

Bilo je mnogo turista ,jer je bio poÄetak avgusta

Ljudi su se okupljali da slušaju, aplaudirali ...

Ja sam imao tremu pa sam gledao samo u gitaru

Svirao sam razne stvari (i razne gluposti)...

Udarna stvar mi je bila „Jovano, jovanke“

To se ljudima najviše dopadalo , jer je malo življe ...

Sećam se da sam jednom ispucao ceo repertoar (u to vreme jedva preko jednog sata), a ljudi stoje i Äekaju ...

I ja odsviram nešto ... sramota me i da kažem šta je bilo...

Kad... aplauz ... ja pomislim „pa, ovi nisu normalni“ stvarno je bilo nešto glupo (plus poluimprovizovano)

Bilo je jedan tip , BanjaluÄanin , koji je svirao popularna dela za klasiÄnu gitaru ...

On odsvira jedan „set“ od 30-tak minuta , napravi pauzu ... pa ponovo

I tako 7-8 puta za veÄe ..

A, ja , neiskusan, odsviram to Å¡to imam ... sat, sat i Äetvrt i - dosta za to veÄe !

Bio je neki tip , iz Bihaća Äini mi se , koji je stajao na poÄetku Straduna (glavna ulica)

Na mestu gde na jednom zidu „štrÄi“ jedan kamen (taman da možeÅ¡ da staneÅ¡ sa oba stopala)

Fora je bila da se popneš na njega ... nije lako jer te odbije zid

Treba taman toliko jako da skoÄiÅ¡ da budeÅ¡ gore , ali ne prejako – da ne udariÅ¡ u zid jako ...

Tu su se okupljali ljudi , on ih je malo zabavljao .. znao je i neke trikove sa ping-pong lopticama ...

I ja sam posle „posla“ provodio vreme tamo

odlazio sam na spavanje ujutru , kad svane

kupim taze hleb i odem u jednu Å¡umicu , tu blizu

klupa, vreća za spavanje ...

tada nije bilo opasno !!!

imao sam problema sa pojaÄalom, jer je odjednom znalo da „utihne“

pravljeno pojaÄalo ...

reÅ¡enje je bilo da ga na trenutak samo adapterom prikaÄim na struju ...

tako da sam u sred svirke morao da ostavim publiku na minut i utrÄim u najbližu prodavnicu u potrazi za strujom ...

niko me nije odbio od prodavaca, ali sam im bio Äudan sa tim svojim zahtevom da ukljuÄim kod njih svoje pojaÄalo ... na 2 sekunde ...

kasnije sam provalio da se može povratiti u život i tako Å¡to jako „iÅ¡Äupam“ najdeblju žicu ... (to ga je Å¡okiralo)

imao sam baterije na punjenje ... budala ...

kasnije sam ukapirao da ne trošim puno , pa sam kupovao alkalne baterije

8 debelih – i do 100 sati sviranja

Tamo sam naÅ¡ao nekog makedonca (majka mu DubrovÄanka) i kod njega ostavljao pojaÄalo da se napune baterije .

Svirao sam malo , tako da sam sa jednim punjenjem mogao po 3-4 dana da sviram.

Sa milicijom (tako su se zvali tada) nije bilo problema , uglavnom ...

Samo sa jednim ...

Pokupio me i odveo u sporednu ulicu na pretres ...

Posle me je (isto veÄe) zatekao kako sviram ... tamo kod tog kamena , onako , za druÅ¡tvo ...

Kao ... : A-HA , JEL’ SAM JE TEBI REK’O DA NE SMEŠ DA SVIRAŠ ?

PA, JA NE SVIRAM ZA PARE SADA ... rekoh ... NIJE ZABRANJENO ...

I on se zbuni : ... BEZ OBZIRA !!!!

[[[To me podseća na ono iz „ko to tamo peva“

-KAKO IH NIJE SRAMOTA !

-Å TO? PA, MI SMO DOÅ LI NJIH DA GLEDAMO

-BEZ OBZIRA!! (Bata Stojković)]]]

Iz Dubrovnika sam skoknuo par puta u Cavtat

Na autobuskoj sam jednom priÄao sa nekom babom , koja svake godine sama skokne do Dubrovnika ...

da opere noge ... hehe ... ne verujem da je bila znala da pliva

Ona mi je priÄala kako je neka pesnikinja ... a kada sam zatražio da mi kaže neke svoje stihove ...

Ona se uplašila da imam skriven mikrofon , pa ću da snimim ... (i valjda joj ukradem to ...)

Hehehe...

Kasnije sam sretao razne individue , pa sam navikao ...

Jadna baba je , na primer ,tvrdila da je dobila Nobelovu nagradu za književnost ...

Ja sam se Äak kasnije i raspitao ... jer nikad se ne zna ... ali niko iz te države nikada nije dobio to ...

Posle sam krenuo na sever .. Makarska , Omiš , Split ...

Pa , opet nazad ...

autostopom ... našao me je jedan zemljak u Makarskoj ...

posle smo se posvađali ...

on je bio stalno pijan i voleo je MiloÅ¡evića (1989. !!) ... ja - ni jedno ni drugo (naroÄito ovo DRUGO !)

U Makarskoj sam prvi put posle završene svirke otišao da ispraznim kutiju i vratio se na „drugo poluvreme“ ...

Tada je bila nezgodna stvar Å¡to su postojale samo papirne novÄanice ... poveće

I kutija se brzo napuni

U Splitu sam svirao prvo malo „unutra“ , a , posle sišao dole pored mora

Mislim da nikada nije viÅ¡e ljudi stalo da me gleda (na ulici ... ne raÄunam „svirke“)

Valjda je bilo par stotina ljudi ... ili sam se ja bio uplaÅ¡io pa mi se Äinilo toliko ...

Tako sam se muvao po Jadranu 30 dana ...

Na kraju sam se vratio preko Zagreba .

I tamo sam svirao par dana ...

Spavao sam na jednoj klupi , u jednom parku , blizu neke kasarne ( neka komanda , pre će biti ...) ,

pa su vojnici celo jutro prolazili ... išli po burek i jogurt

padala je neka sitna kiša , ali drveće je još bilo puno lišća , pa mi je tek po koja kap padala na ... krevet

trijumfalno sam se vratio kući ... ponosan

krenulo je ...

ne moram da peglam Äarape (u ćaletovoj fabrici) do penzije !

Link to comment
Share on other sites

ODAKLE TI OVE PARE , A ?

Kada je prošlo to prvo leto (1989.) i ja se trijumfalno vratio kući ,

dosadjivao sam svima redom sa svojim priÄama .

otprilike k’o oni “solunci†što su po bezbroj puta prepriÄavali svoje ratne avanture …

Odmarao sam 50-tak dana i …

krajem oktobra krenem ja ponovo …

bila je to Äetvorodnevna (mini) turneja

BG , ZG (2dana) i opet BG !

Ne sećam se da li se u Beogradu dogodilo nešto posebno važno ,

jer sam kasnije puno puta bio na po nekoliko dana i ne znam Å¡ta je taÄno koji put bilo…

a, u Zagrebu je jedan drug služio vojni rok , pa sam ga posetio.

Pitao sam jednog taksistu da li ZNA gde je Vlaška ulica (tamo je bila kasarna) …

On me je onako “nezgodno†pogledao i rekao “pa , bilo bi glupo da ne znamâ€

Vlaška ulica je jedna o najvećih ulica u CENTRU Zagreba … to sam kasnije saznao !

Zanimljiva je bila razlika izmadju BG i ZG .

u BG su mi ljudi bliže stajali … i više me zapitkivali …

(dobro , i Knez-Mihajlova je tesnija od ZagrebaÄkog Trga Republike … [sada Bana JelaÄića])

u ZG su bili na većoj distanci , što mi je odgovaralo (uvek sam imao tremu kad više od nula ljudi zastane da me sluša)

i , uglavnom , nisu me mnogo â€uznemiravaliâ€

Ipak , posle jedne svirke u ZG mi je priš’o neki tip da mu objasnim kako to ja sviram (Stanley Jordan tehnika ...)

demonstrirao sam mu malo ... (i on je bio neki gitarista)

polako, polako , kasnije ... skrenuo je razgovor

poÄeo je da mi priÄa o hari-kriÅ¡ni ...

meni je bilo zanimljivo , jer sam prvi put slušao te stvari ( 1989 !!! ) pa sam i pitao ...

davio me on , davio ...

ja postavljao pitanja...

na kraju mi je dosadilo i ,kada je video da ja želim da zbrišem ...

kaže on , kao ... „Äekaj, ne možeÅ¡ tek tako da odeÅ¡ ... pa, Å¡to sam se ja muÄio 2 sata?“

he, he ... izgleda da je bio dobio zadatak od njegovih da misionari po gradu ...

Spavanje je bilo po vozovima.

a , poÅ¡to sam bio dva dana u Zagrebu , malo je bilo i na železniÄkoj stanici i na klupi u parku

Od para koje sam „ubrao“ za ta 4 dana , kupio sam neki sintisajzer ... 250 DM je koštao

vrlo loÅ¡... jedva da nije bio igraÄka (danas jeste – moj sin od 5 god. „svira“ na njemu , povremeno)

a, Å¡to ova priÄa ima takav naslov ... pitate se vi , možda ...

pa ... moji roditelji nisu bili baš sigurni da se od sviranja na ulici mogu zaraditi neke pare ,

iako sam doneo nešto sa svoje prve turneje („varljivo leto 89-te“)

u ova 4 dana sam , rekoh , zaradio oko 250 DM , Å¡to je u to vreme bilo oko pola radniÄke plate

tada su postojale samo novÄanice (znaÄi - HARTIJA) ...

pare sam stavljao u ranac , na dno... a, odozgo - pojaÄalo , razne stvari ...

tako da su bile skroz izgužvane

kada sam doÅ¡ao kući , izvrnuo sam ranac na kuhinjski sto (sa namerom da novÄanice „ispeglam“ i prebrojim)

moj otac je zabezeknuto gledao u GOMILU para na stolu (stvarno GOMILA ... jer - em zgužvane, em ih je bilo puno )

i rekao : „ Odakle ti ove pare ? “

Link to comment
Share on other sites

RAMBO AMADEUS I KAFIĆ ZA SVAKU PRILIKU

Bilo je to 1997. u Herceg Novom (odakle je Antonio Pušić (Rambo) i rodom ...)

ja i još jedan tip smo svirali na ulici...

obiÄno sam devedesetih odlazio u Budvu avgusta meseca

ali , tada sam prvi put otišao u Herceg Novi

poveo sam jednog tipa da svira sa mnom ... udaraljke , raznorazne ...

ja sviram gitaru (sa dva vrata) na "klavirski" naÄin ... (Stanley Jordan fazon ...)

i tako poÄnemo mi da sviramo u onoj ulici , lepoj , u centru ...

ali, nešto nismo izazivali interesovanje ...

rešimo da promenimo mesto ... i spustimo se dole pored mora da probamo tamo...

ali ,ni tamo nešto nije išlo...

medjutim prodje Rambo tu sluÄajno i ... da ne dužim , poÄnemo mi sa njim da sviramo...

on uzeo neke udaraljke i otkaÄio se Äovek ... veliki zajebant ...

posle nam reÄe da dodjemo u neki kafić ,

zaboravih ime ...a i zaÅ¡to da idemo tamo ... da sviramo , da se zezamo ... zaboravio sam taÄno zaÅ¡to ...

ode on , a mi nastavimo da sviramo...

opet nije bilo kako treba (interesovanje prolaznika) ...

ja se iznerviram i kazem kolegi da idemo u tunel da sviramo !

(ima neki tunel 30-tak metara dugaÄak kojim prolazi Å¡etaliÅ¡te pored mora ...)

rekoh , aj' kad već slabo ide , da se bar mi zajebavamo ...

i ... bilo je super zezanje a, i publike je bilo...

napravili smo mini show ...

na kraju je bilo samo ... give me five... sa kolegom ...

posle smo nastavili da samo u tunelu sviramo ... tih 10-tak dana ...

Jedno veÄe je Rambo održavao koncert gore u tvrdjavi u Herceg Novom (citadella se ,valjda, zvaÅ¡e...)

mi , naravno, išli da gledamo ... uvek je zanimljiv uživo ...

posle koncerta on seo pored miksete i mi , u odlasku, svratimo do njega ...

zdravo - zdravo ... i pohvalimo se mi kako smo našli super mesto za svirku, tunel... itd ...

on nam opet kaže da svratimo u taj kafić .... već pomenuti ...

u tom trenutku prolaze neke devojke ...

i valjda , ohrabrene time sto Rambo ne izigrava zvezdu , nego priÄa sa ljudima - one pridju ...

kaze jedna ,kao , super je bilo (koncert) i tako to ...

on njoj kaže kako je lepa (muvanje ,ov korz ...)

a, ona ,da uzvrati, kaže njemu kako je i on lep ...

a Rambo njoj :"aj' dodjite u kafić (dotiÄni ...) da nastavimo sa komplimentima"

ja i moj kolega smo umrli od smeha ... posle ...

taj njegov kafić ... he he ...

za sve prilike ...

Link to comment
Share on other sites

POZNATE LIÄŒNOSTI KOJE SU UBACILE NEKU KINTU ... ili nisu ...

Avramović (super deka ) ... onaj što nas je spasao od hiper-inflacije 1994-te

Žarko Korać

.................njih dvojica malo veću paru ... kao , recimo 400-500 din .. u danasnje vreme ...

Zaharije TrnavÄević (znanje-imanje ... kasnije i politiÄar )

Bajaga

Žika - iz Bajaginog banda .... on više puta

Pavle MinÄić

Sergej Trifunović

Dragan Ilić (generacija 5) ..... njih dvojica su "kibicovali" , ali nisu platili

pevaÄ Smaka, gen.5 ... onaj NiÅ¡lija (Najda ?)

Milan ParoÅ¡ki (politiÄar sa poÄetka 90'tih) i Nenad ÄŒanak su me vrlo mrko pogledali ... [u N.S.]

Djindjiću sam namignuo , a on se osmehnuo ... prolazili su ulicom (1996 -Niš) ...[izborna kampanja]

dalje...

Bata Kanda (harmonikaš)

p.s. ako se setim još nekoga, dodaću ...

Link to comment
Share on other sites

Washington, DC,

Stanica metroa, hladnog januarskog jutra 2007.g.

ÄŒovek na violini svira Bachovo delo nekih 45 minuta.

Za to vreme, približno 2.000 ljudi prodje kroz stanicu, većina na svom putu ka poslu.

3 minuta nakon Å¡to je poÄeo sviranje, sredoveÄan Äovek primećuje muziÄara koji svira.

On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi svojim poslom.

4 minute kasnije:

Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novÄić u Å¡eÅ¡ir, i bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:

Mladi Äovek se naginje preko ograde da ga Äuje, zatim pogleda na ruÄni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:

3-o godiÅ¡nji deÄak se zaustavlja ali ga majka odvlaÄi žureći. Klinac zastaje da ponovno pogleda violinistu,

ali ga majka vuÄe i oboje odlaze žureći. Nekolicina druge dece je pokazala interesovanje.

Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisilio svoje dete da produži.

45 minute kasnije:

Violinista svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i kratko slušalo. Nekih 20-ak ljudi su dali novac,

ali su produžili bez zaustavljanja. SviraÄ je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije:

MuziÄar zavrÅ¡ava svirku i nastaje tiÅ¡ina, Å¡to takoÄ‘e niko ne primećuje.

Niko ne aplaudira, niko ne daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:

Niko nije znao da je muziÄar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih danaÅ¡njih violinista.

Svirao je jedan od najtežih komada ikad napisanih, na violini vrednoj $3.5 miliona dolara.

Samo dva dana pre ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu salu u Bostonu gde je proseÄna karta bila $100.

Ovo je istinita priÄa. Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa je organizovao Washington Post

kao deo sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima.

Postavlja se pitanje:

"Da li u uobiÄajenom okruženju, u nezgodno vreme, uopÅ¡te prepoznajemo lepotu?

Prepoznajemo li talenat u neoÄekivanom kontekstu?

Koliko snobova ima među nama koji idu na koncert plaćajući preskupe karte, a to isto ne prepoznaje na ulici?"

ÄŒemu umetnost? ...

i video ...

http://www.youtube.com/watch?v=IMyXfdk_Fp8&feature=player_embedded

Link to comment
Share on other sites

DIREKTAN PRENOS - EKSKLUZIVNO ZA ... ALBANIJU !

Mene prenosili i u Albaniji ... he he ...

tj ... prenosili moju (uliÄnu) svirku ...

elem , dodje neki tip (poÅ¡to je predhodno posluÅ¡ao malo kako sviram) ... i pita da li bih mogao da odsviram neÅ¡to romantiÄno ...

"pa , evo , ovo Å¡to sam malopre odsvirao je bilo romantiÄno" - kažem ... (koristimo engleski ... )

ne,ne , da li bi mogao SADA da odsviraÅ¡ neÅ¡to romantiÄno ... za moju devojku ( ja poÄnem da gledam naokolo ... da je pronadjem )

... koja nije tu - kaže on

i vadi mobilni ...

ahaaa, hoćeš telefonom da ... ahaaa OK OK ... (nije mi prvi put...)

pozove je on , stavi telefon ispred zvuÄnika i ja odsviram "za Elizu" (ha ha ha ... to mi je prvo palo na pamet)

posle jedno 30 sekundi prekine on vezu (malo su i priÄali ...) ... da se ne istroÅ¡i ...

i kaže da je ona (njegova darling) ... u Albaniji ... da joj je bilo drago itd ...itd ...

plati lepo momak i ode ...

Link to comment
Share on other sites

VOZOVI

proveo sam dobar deo mladosti po vozovima ...

Jednom sam u komadu 30 dana "živeo" u vozu !

1991.

uzeo sam "inter rail" kartu ... (par puta)

sa njom si mogao da putuješ mesec dana po (skoro) svim evropskim državama

uslov je bio da imaš ispod 26 godina

kada putuješ od jednog mesta do drugog

samo upišeš polaznu i krajnju stanicu u prazna polja

i , posle , kondukter samo ... overi to (izbuši ili napiše nešto ...)

joÅ¡ se tada deÅ¡avalo da iz NemaÄke krenem uveÄe i probudim se u Italiji

a, da me niko nije dirao ...

znaÄi NemaÄka carina na izlazu ,

pa Å vajcarska na ulazu , pa na izlazu

pa Italijanska na ulazu u Itaiju

jednom Äak ni kondukteri nisu ulazili ...

Nekada na granici udje carinik ...

samo prodje i ne traži svima pasoš na uvid

nago samo "sumnjivim" tipovima ... meni obavezno ...hehe...

Tako ja sviram , znaÄi , u jednom gradu pre podne , a, popodne sam već u nekom drugom

uveÄe sednem lepo u voz i .... spavanje

naravno , izaberem neki poluprazan voz , da bi ceo jedan kupe mogao da bude samo moj ...

a ,ako se desi da se usput voz napuni i udju ljudi i kod mene ...

pa, ja lepo izadjem na narednoj stanici .. i sve iz poÄetka !

ili ... dodjem u neki grad prerano (poÄinjao sam svirku oko 10-11 ujutru ...)..

ništa , napravim još jedan krug ...

odem do nekog bližeg mesta ... i vratim se ponovo

sećam se kad su u moj kupe jednom upali neki Englezi (4-5)

pošli ljudi na oktober fest ... u Minhen

svaka druga reÄ im je bilo ono "faken"... za bilo koju stvar su morali da kažu da je - "faken"

elem , imali su PUN jedan ranac sa pivskim limenkama ...

i meni su dali da se "okrepim" ...

ja poÄeo da im sviram neki BLUES ...

al' za 5 minuta oni su već poÄeli da hrÄu (osim jednog)

U NemaÄkoj su vozovi taÄni ... taman pomisliÅ¡ : "a-ha , evo ga kasni" , kad on ... eto ga stiže

Našao sam bio i neku varijantu za pranje kose toplom vodom (u umivaoniku)

Äak i za suÅ¡enje ... neka "duvaljka" je bila , odakle je duvao topao vazduh (odozgo) .. pojma nemam Äemu im je to služilo ...

a , nauÄio sam i kako sa 1,5 litra vode (iz flaÅ¡e) oprati kosu ..

a, za kupanje ... dobro , mora se prenoćiti u nekom jeftinom pansionu ...

mada sam Äuo i za varijante .... tuÅ¡iranje na benzinskoj pumpi , ali nisam probao ...

najsmeÅ¡nije je bilo kada sam morao da punim baterije za pojaÄalo ! (bile su unutra u pojaÄalu)

ObiÄno sam to radio u Äekaonici

ali , negde nije bilo utiÄnice za struju

pa sam nalazio nekakve utiÄnice izmedju koloseka ...

ljudi su me Äudno gledali , jer im nije bilo jasno Å¡ta ja to muvam tamo...

pojaÄalo je bilo u nekoj kutiji od kartona, koja mi je služila , u toku dana , kao "kasa" ...

oni su gledali kako ostavljam neku sumnjivu stvar i vraćam se na klupu

(verovatno ih je to ohrabrivalo ...

da sam ostavljao tu kutiju i odlazio - sigurno bi zvali policiju)

ipak , i ovako me Äudi kako nikada niko nije pozvao obezbedjenje ...

... da provere da ne postavljm bombu , možda ...

to su neke stvari sa poÄetka moje karijere ...

sada imam jedan mali kombi , krevet unutra , posteljina , jastuk ,

bejbi vlažne maramice - za "kupanje" , balone za vodu (u letnje vreme) ,

mali TV (i DVD) ...

veći broj kvalitetnih baterija itd.

pa , i ja sam u nekakvom 21-om veku ... majku mu !!!

Link to comment
Share on other sites

KAKO SU MI UKRALI GITARU

U godinama kada je carevala hiperinflacija za male pare mi je jedan tip napravio gitaru sa dva vrata

bila je neobiÄna zato Å¡to nije bilo Äivija nego se Å¡timovala na kobilici

mnogi ne znaju za tu foru , pa su me pitali koji je to instrument ...

malo mi je bila "tvrda" , pa su me boleli prsti ...

poÄeo sam da sviram na njoj februara 1994-te .

krajem marta iste te godine sam se muvao po italiji ...

putovao sam jedne noći iz Fodje za Rim ...

bio sam mnogo umoran , jer sam predhodnu noć proveo u brodu, predhodni dan svirao ...

udjem u neki kupe gde je , pored prozora sedeo neki crnac ...

ja sednem odmah do vrata ...

skinem jaknu ...

crnac mi kaže da pazim na KOŽNU jaknu , jer ima lopova ...

a, jakna je turska "koža" ... 35 DM ...

zaspao sam kao priklan ...

probudio nas je ... i mene i crnca ... radnik sa železnice ... na stanici u Rimu !

voz je bio stigao , putnici -izašli , voz odvezli u garažu ...

i tu nas probudili ...

... Kad , nema mi gitare !!!

poÄnem od muke da je tražim, tražim ... i ispod sediÅ¡ta (u vozu !)

poÄnem da psujem ... da se derem ...

ovaj radnik Å¡to nas probudio me pita da li sam "slavo" (... jugoslavo ...)

... prepoznao psovke

posle , kad sam razmislio , Äini mi se da sam mogao da se setim da je neko bio otvorio vrata kupea ...

a, ja sam samo na tren otvorio oÄi ... bio sam mrtav umoran ...

sreća da sam imao para , pa sam kupio neku "raketa" gitaru - da bih mogao da radim ..

ništa futrola , ništa kaiš ... imao sam neki zidarski konac ...

kasnije sam tu gitaru , a i staru - isekao i spojio ih ... pa sam na njima svirao 10 godina .

dobro , štete je bilo , ali sam jednom u vozu našao neke pare ... tako da se potire nekako ...

Link to comment
Share on other sites

A , KAKO JE SVE POÄŒELO - prvi deo

Mene je kao klinca zanimao dosta fudbal. Ne toliko igranje , koliko praćenje rezultata,statistika ...(vodio sam liÄnu statistiku u sveskama).

Sećam se da su neki drugovi jos u osnovnoj Å¡koli poÄeli da se interesuju za muziku, dok sam ja negde u prvom razredu srednje (usmereno ... haha) dobio (u suvlasniÅ¡tvo sa sestrom) prvi gramofon.

Sestra je, zanimljivo, pre toga nekoliko godina kupovala singl ploÄe omiljenih (festivalskih) pevaÄa , tako da smo imali Å¡ta da sluÅ¡amo od prvog dana ... Oliver Dragojević, Zdravko, Tereza Kesovija i tako to ...

gramofon je riknuo dok je još bio pod garancijom (posle par nedelja) ,pa smo (uz doplaćivanje) dobili novi - STEREO !

ubrzo je sestra kupila i prvi LP . Srebrna Krila ... malo je preskakao, ali uz pomoć 50 para (novÄić) smo izlazili na kraj ...

jedan tip po imenu Rade je doneo rok muziku u nas komšiluk...

malo je bio stariji od mene (3 god.)

rano je poÄeo da izlazi ... i srećom družio se sa rokerima.

sećam se kako nam je prepriÄavao doživljaj jednog svog druga …

1974. je sviralo Bijelo Dugme , ili pod tim nazivom , ili drugim (jutro?) na jednom rukometnom igralištu pored naše osnovne škole

i on je bio oduÅ¡evljen ozvuÄenjem , veliÄinom zvuÄnika ... do pola visine gola

Rade nam je puštao da slušamo , na svom kasetofonu, Deep Purple, Wishbone Ash , Atomsko Sklonište ...

kupio je i neku gitaru , ali nikada nije otišao mnogo dalje od G-dura sa dva prsta (palac 6.žica-3.prag a kažiprst 1.zica - 3. prag ... što je , u stvari , G9 ...hehehe ...)

mi smo se tako zaintersovali za rok muziku ...

prvi LP koji sam ja kupio bio je "doživeti stotu" (B.Dugme) .Tada je bio izašao ...

posle sam nabavio Bitlse ... tražio sam , uporno , neku stvar kojoj nisam bio znao naslov, i naÅ¡ao je iz 5-6 pokuÅ¡aja (5-te , 6-te ploÄe ...) ... korisno ...

e, sad, kljucno je bilo kada je Rade ponudio svoju gitaru na prodaju meni i Zvonku...

Zvonko- moj komšija , vrsnjak ('66) , prvi drug (i najbolji) u detinjstvu ...

ja nisam otkupio tu gitaru , ali Zvonko jeste, pa smo mi malo poÄeli da , kao, uÄimo da sviramo

1982-ga ... je bila (leto-jesen)

još jedan drug-komsija (Dragan - Daci) je kupio neku gitaru , a ja sam je stalno pozajmljivao od njega,

dok nisam shvatio da ne ide dalje tako i krenuo u kampanju ubedjivanja ćaleta da mi kupi gitaru , a posle ne treba da mi daje džeparac 6 meseci (bio je obiÄaj da kada dobije platu - da mi isplati "moj deo")

i tako u subotu 26. februara 1983-ce godine dobijem ja svoju prvu gitaru (iz “Robne kuce Beograd†of korz ...)...

a džeparac ? ... pa, držali smo se dogovora neko vreme (dok nisam rešio da ga jednostrano prekršim !)

btw , ta gitara je završila pod nedovoljno rasvetljenim okolnostima svoju karijeru!

zvaniÄna verzija ... Zvonko je , u Hendrix- stilu , razbucao prilikom neke pijanke ...

tako smo mi sviruckali... ja sam voleo da skidam melodije , Zvonko je voleo više akorde …

bližio se prvi nastup …

na gitarijadi u našem gradu

9. maj 1983. imao sam gitaru dva i po meseca .... hehehe...

pozdrav do ponedeljka ...

Link to comment
Share on other sites

ULIÄŒARSKA ETIKA

I u mojoj profesiji postoje neka nepisana pravila.

Osnovno pravilo je da, ako neko već svira tamo gde bi i ti , treba da se odmakneš na neku pristojnu udaljenost ...

Pa tamo sviraj kol’ko ’oćeš ...

Ako su dva sviraÄa preblizu , nikome to nije na korist (u parama ... a , i u nervima !)

Dobro je i da su na razliÄitoj strani ulice ... ako ih je samo dvoje , a ulica Å¡iroka (a, ima takvih)

E, a, koliko se to poštuje ...

hm ... hm ... hm ...

Kao i obiÄno , svako misli na sebe i boli ga uvo za druge ...

Oni koji su jaÄi , ne mare za slabije ...

JaÄi , pre svega u smislu da imaju pojaÄala , viÅ¡e ih je ... prave veću galamu ...

Ja sam u poÄetku veoma pazio na to .

ÄŒak sam uvažavao i prosjake , koji su mi delimiÄno i kolege

Međutim, sada sve više i ja mislim prvenstveno na sebe ...

Dobro , ne stanem nikome na metar razdaljine

Ali , gledam da se udaljim koliko je potrebno , a, da MENI taj neko ne smeta ...

To su me nauÄili ...

Mnogo puta mi se desilo da se Äudim kako nemaju ni minimum obzira

Ako više dana za redom sviraš na istom mestu i neko nov dođe pa zauzme to „tvoje“ mesto

Ne možeš da se buniš ... i jedan i drugi radite nezakonitu stvar ... bez dozvole

Tako ja mislim ...

I , sutradan poranim da povratim svoju poziciju

Međutim , kada je obrnuto ... imam problema ... niko nema obzira

Tu raÄunam i ljude koji po ulici prodaju razne sitnice ... ne samo muziÄare

Tako me polako kvare ... teraju me da i ja mislim samo na sebe

Evo poslednji primer od letos :

Svirao sam na istom mestu svako veÄe

Neki Rumun je, pak , išao od restorana do restorana ...

Znate ono ... svira 5-10 minuta , pokupi pare od gostiju i ... ide dalje

Prvo veÄe sam saÄekao da odsvira to svoje na 5 metra od mene ...( bio je i tu neki restoran ...)

On svira harmoniku (+njegov sin od 7-8 god. ... znaÄi dve harmonike) i pravi veliku galamu

Nije me ometao samo kad doÄ‘e da svira taÄno ispred mene ,

nego i dok se , polako , približava i , polako , odlazi ...

drugo veÄe ja njemu kažem da preskoÄi taj restoran gde je sviram ... nije u redu da ja pauziram zbog njega

malo smo se posvađali

on meni reÄe ... ti tu sviraÅ¡ celo veÄe , valjda mogu i ja 10 minuta ...

a ja njemu ... ti sviraš po celom gradu , svi restorani su tvoji ... ostavi mi bar ovo mesto ...

-pa , to je samo 10-tak minuta ... on će

-pa , to je za mene nešto para ... (zna se otprilike „satnica“ ... pa i tih 10 minuta ...)

i Å¡to bih ja tebe „Äašćavao“ ...

i tako se mi tu malo posvađamo ... svako ima svoju „teoriju“

na kraju sam mu , iznerviran , zapretio da ću mu poslati policiju zato što iskorišćava maloletnu decu

(to jeste ozbiljna stvar – maloletna deca ne treba da rade !)

To ga je uplašilo , izgleda ...

InaÄe on je ostavio devojÄicu od 1o-tak godina da prosi (razvlaÄi harmoniku ... bezveze) u jednoj ulici

A, sa sobom je vodio sina od 7-8 godina

Zajedno sviraju , a mali na kraju i skuplja pare od ljudi Å¡to veÄeraju ... i tako svako veÄe , celo leto

( i koga briga Å¡to dete u tom uzrastu treba da se igra , a, ne da radi )

Najgori su oni Južno-amerikanci ...

Njih apsolutno nije briga što ti sviraš ...

Jednostavno , izaberu sebi najbolje mesto i ... udri ...

I ti , šta ćeš ...

Pokupiš se i odeš ...

Ima i prosjaka koji šaraju ulicom i traže pare od prolaznika ...

Kad vide da neko poÄne da Äeprka po novÄaniku , da bi meni ubacio ...

Oni mu (joj) priđu i traže ... neki im i daju ...

Ali , ja im uvek kažem da se udalje od mene ... ako im se usladi taj sistem ...

Jedan drugi slucaj ...

Svirao sam negde ... i dolazi sasvim blizu mene žena sa onom velikom muziÄkom kutijom (na toÄkovima)...

Ono ... vrti ruÄicu , a ono samo svira ...

To dosta jako „zvuÄi“ ...

Ja joj priđem i protestujem , ljubazno ...

Ona kaže da tu „svira“ (vrti ruÄku) svaki dan ...

Ja je zamolim da se odmakne malo ... (bila je 7-8 metara od mene)

Prvi sam stao tu ... u prolazu sam ... samo taj dan (pola dana ...) ...

Ona je skoro uvažila moju molbu

Ali , u tom trenutku dolazi njen muž ...

Ljuti se na nju što uopšte razgovara sa mnom ...

Kao ... ma, šta mu se pravdaš , ko ga j...

I poÄne on da vrti ...

Ja se vratim na svoje mesto ... ljutito ...

Okrenem pojaÄalo (skoro) do „daske“ ... (da bih se i ja Äuo ... njemu nisam smetao , sigurno ...)

I pomislim u sebi ... A SAD LJUDI , MOLIM VAS , UBACUJTE PARE ...

Nisam mogao dugo tako da galamim ...

I ... hehehe ... poÄnu ljudi da ubacuju ...kod mene

Jedan , drugi , treći ... a kod njega niko !

A , on je bio okrenut prema meni i sve vidi ...

A ljudi ... samo ubacuju ...

Nije prošlo više od 4-5 minuta ... promeni on poziciju

Nerviralo ga je da gleda to ...

Ja smanjim „volume“ ... i nastavim normalnom jaÄinom

pomislim ... more, ima boga ...hehehe ...

Link to comment
Share on other sites

A, KAKO JE SVE POÄŒELO ... 2.deo

kako smo bili oduševljeni kada nam je jedan tip pokazao SMOKE ON THE WATER ... he he …

na 6-toj žici : 0-3-5 0-3-5-5 0-3-5 3-0 ... hehehe … da je bar bilo (drugi deo) 0-3-6-5 ...

ali mi se nismo žalili ni ovako (kasnije smo se ponovo oduÅ¡evili kada smo to isto odsvirali na dve žice ... tzv. "Äetvorke" ...)

dakle..

došlo vreme gitarijade '83..

mi rešili da nastupimo

odluÄili smo da sviramo "kosovski božuri" od “YU grupeâ€

DACI- ritam gitara

ZVONKO- solo gitara

JA- bas

STOÅ KA- bubnjevi

e , sad ...

imali smo tri akustiÄne gitare (najnižeg kvaliteta) + nekoliko primeraka "Bazara" (ženski Äasopis)...

kakve sad veze imaju "Bazari"? hehehe ..

pa to su nam bili ... doboÅ¡, Äinela, kontra-Äinela i sve ostalo Å¡to Äini set bubnjeva!

Dacijeva sestra je , srećom , Äuvala stare brojeve , onako bezveze , pa nam ih je rado ustupila. Palice smo imali.

tako smo mi održali par "proba" ...

9.maj 1983.

gitarijada...

nije bilo polufinala ...

(ali je od sledece gitarijade uvedena mala selekcija pre poÄetka , da bi se blokirao nastup preterano gluvima...

kasnije i pravo polufinale ... a, mislim da smo i mi doprineli tome)

elem, sećam se kako sam se ,dzvirnuvši malo kroz vrata i videvši masu ljudi ... (prepuno je bilo)... uplašio

samo, bilo nas je Äetvoro , pa nisam mogao da pobegnem i ostavim kolege bez "BASISTE"...

došao je red i na nas...

izlazimo ...

meni neko od tehniÄara okaÄuje bas gitaru oko vrata ... pita me da li je ok kaiÅ¡ (da li da podigne ili spusti gitaru)

ja , kao, ok je ... A, PRVI PUT sam držao bas gitaru u svom zivotu ... podešava zvuk ... pita me opet za mišljenje .. ja - ok je ...

Zvonko , koji je svirao solo , mislim da je uhvatio par puta elektriÄnu gitaru u ruke (od druga) ... nisam siguran ...

Daci- ritam gitara.. mislim da nije “hvatao†elektriÄnu ...

bubnjar , Stoška, je bio najopušteniji ... zajebant po karakteru ...

pokušao je da izvede neki "prelaz" na bubnjevima,prilikom "zagrevanja" , ali kako je prvi put u životu seo za bubanj ... polomio je jednu palicu ...

hehehe...

pošto je “malo†promašio razapetu kožu na dobošu i lupio po ivici ... (kako se vec zove to ...)

"odsvirali" smo , dok se publika smejala i zviždala ...

jedan iz komšiluka (ne baš blizak drug sa nama) se najviše zabavljao zviždajući i smejajući se , što mu nikada nisam u potpunosti oprostio...

mada ... objektivno ...

Zvonko je svirao pravi tonalitet za "kosovski božuri" ... Dm, valjda beše ...

Daci -ritam neki drugi tonalitet + pogrešni akordi

ja -bas ..u skladu sa ritam gitarom ... samo pogrešno u odnosu na melodiju ...

Stoška ... lupao je samo u doboš (+ nista nogama , naravno ...)

KAKO JE TO SVE ZAJEDNO ZVUČALO – J…. LI GA ... HAHAHA ...

dao bih mesec i po dana života da mogu da vidim snimak tog "nastupa" , koji nije uradjen , naravno ... (1983-ća ...)

posle su nas zajebavali u komšiluku , ali nama nije bas smetalo jer ...

1. sve naši ljudi (+seste,kumovi, recimo)

2. samo nek se priÄa ... hhehehe .. napredni smo bili ...

kasnije se poÄeo koristiti Äuveni moto (na estradi)- samo nek se priÄa ... pa, makar i dobro ! (mi smo to spontano shvatili)

na lokalnom radiju je u nedelju ujutro iÅ¡la neka muziÄka emisija gde su nas POMENULI... EJ !!!

neko je Äuo to od komÅ¡ija-drugara ... ispriÄao nam i … ulepÅ¡ao nam zivot ...

medjutim , vrhunac sreće je za nas bio kada je u lokalnom nedeljnom listu, u Älanku posvećenom gitarijadi, pisalo ... i ovo :

"... bilo je i bendova koji nisu umeli da izvuku ni nekoliko akorda ..." i navedena su imena ÄŒETIRI "benda" ..

a, medju njima NISMO BILI i mi .... [ Äuvam taj broj joÅ¡ uvek]

hehehe...

pisalo je još … citat (pamtim hehehe) :

"grupa ***** je izvela kompoziciju KOSOVSKI BOŽURI. Da nije bilo loÅ¡eg vokala, ova kompozicija bi , sigurno je, zvuÄala mnogo bolje"

dobro , mi smo zajebavali našeg "lošeg vokalnog" ... kao , upropastio nas je ...

mada .. pevanje je bio poslednji razlog za smejanje ... taj "novinar" nije imao pojma o muzici kad nas nije ljudski ispljuvao

(moguće je da su to pisali gimnazijalci - smer žurnalistika ...)

pa, ja se stvarno nisam potrudio da odslušam ostale , al' mora da su se mnogo trudili ako su zaista uspeli da nas "nadmaše" ...

a, mi smo , naravno, napravili raÄunicu ...

bilo je 14 grupa ... 4 gore od nas ... znaÄi ... ZAUZELI SMO IZVANREDNO DESETO mesto

odliÄno za prvi put ...

sviraćemo opet, kad nismo najgori ...

a vanredna gitarijada je najavjena uskoro ... avgusta , Äini mi se ...

e, sad se stvarno nije moglo više bez nas …

Link to comment
Share on other sites

VOLIM JA ... OVAJ SVOJ POSAO !

Moram da kažem da ja volim svoj posao

Kad već nešto mora da se radi ... ja biram ovo svoje

Govorio sam uvek da je pravi posao onaj koji bi radio i besplatno

E, sad ... kada bi se naprasno obogatio ...

Mislim da bih napravio pauzu ... sigurno ...

Ipak mi je malo dosadilo ... 21-va godina !

Ali , vratio bi se ...

Svirao bih ili beslatno...

ili za pare ... koje bih posle poklanjao najbližim kolegama , prosjacima ... bilo kome

malo bih promenio i repertoar ...

sada se trudim da ono Å¡to sviram zvuÄi , pre svega , LEPO ...

Jer sviram za prolaznike , pa tek onda za sebe ...

ZnaÄi , malo bih viÅ¡e svirao za sebe (tvrÄ‘i zvuk ...)

Ne bih svirao po hladnoći , vetru , po kiši –ispod nekog balkona

Manje sati u komadu ...

Itd ...itd...

Ali bih (makar povremeno) SVIRAO ... na ulici !!!

Po tome cenim da sam izabrao pravi posao za sebe !

PoÄetkom devedesetih je izvestan broj ljudi iz bivÅ¡e SFRJ krenuo da svira po ulici – iz nužde !

Nije bilo para , nije bilo posla ...

pa, kao , bolje je i to nego da kradu...

hehe ...

i meni su nekoliko puta (imajući nameru da me pohvale) ... rekli da ... dobro , bolje je to što sviram nego da kradem ...

Ja uvek istiÄem da sam poÄeo da sviram po ulicama zato Å¡to sam tako hteo ja...

Nisam morao !

1989. sam mogao da nastavim da radim u fabrici u koju me je doveo otac , koji je tamo radio puno godina (radio sam 4 meseca ... kol’ko da zaradim za pojaÄalo ...)

Radno mesto sa perspektivom ... hehe ...

Mogao sam da budem nekakav Å¡ef , kasnije ... na bojenju Äarapa

pošto tamo niko nije imao hemijsku školu

a , i plata tada (1989, 1990 ... ) je bila fina ...

mislim da za mene , onkakav kakav sam ...

da je ovaj moj - idealan posao ...

nezavisnost ... nema Å¡efa ...

ja odredjujem kada ću da radim , koliko dugo , koliko Äesto , gde ...

nezavisnost mi omogućava i to što sam oduvek svirao sam

(izuzev nešto malo ... na Jadranu ... ali , to je bilo više zezanje , a manje ozbiljan „rad“ ...)

A, to Å¡to uspevam da sviram sam , a , NE PEVAM ...

Za to kažem FALA ... Stanley Jordan – u ...

Link to comment
Share on other sites

A , KAKO JE SVE POÄŒELO ... 3.deo

dok smo mi tako uživali u popularnosti u našem kraju

objavljeno je da će se održati još jedna gitarijada , posle 3 meseca , otprilike (mislim avgust 1983.)

nas uhvatila panika ...

na brzinu smo se okupili , ali je Zvonko bio na selu kod babe i dede

poÅ¡to nije bilo mobilnih i poÅ¡to u nasem naselju nije bilo ni "obiÄnih" telefona (do 1986-te), poslali smo telegram Zvonku ...

gitarijada.stop.odma' dolazi .stop.

on, je normalno, "dojurio" prvim putniÄkom vozom ...

e, sad smo ,kao , hteli da odsviramo nešto naše ....hehehe...

naše ... hmmmm

rif je bio alla "Paranoid" ... samo ... to smo nesvesno drpili (ja, evo , priznajem sam to "komponovao")

solo ... e, to sam vec SVESNO drpio od WHISHBONE ASH (persephone)

tekst ... opet ja - "ludi dani" (imam negde zapisano)

otprilike : DANAS SVAKO MISLI SAMO NA SVOJ ĆEF

..............DANAS BI DA SVAKO BUDE Å EF ... itd..

refren : LUDI...

.............IDU LUDI DANI

.............LUDI ...

.............LUDI SU I LJUDI (drugo ponavljanje : LUDI SMO I MI)

jesam bio prorok ... hehehe … stvarno su nam došli LUDI DANI ... ubrzo ...

kao, svestrani muziÄari, izmenjali smo instrumente izmedju sebe ..

Zvonko od solo - prelazi na ritam gitaru

ja sa bas gitare - na solo + pevanje

Daci sa ritam gitare (+ vokal) - bubnjevi

Stoška sa bubnja - na bas (za kaznu ... hehehe)

prešli smo da probamo iz Dacijeve dnevne sobe (kada mu roditelji nisu bili kod kuće) u njegovu garažu ...

tehniÄki nismo napredovali ...

i dalje iste tri akustiÄne gitare

jedino lupanje po "Bazarima" , rasporedjenih po trosedu je zamenjeno nekakvim kantama

(mislim da smo i "Äinelu" napravili - poklopac od jedne od doticnih kanti smo vezali žicom i okacili o plafon)

ne sećam se koliko puta smo probali , mozda 5-6 puta...

bilo je zanimljivo ,jer su se skupljali tu drugovi i drugarice iz komšiluka ... kako to već biva ... zezanje ...

a, da bubnjar ne bi ponovio grešku svoga predhodnika (polomio palicu prilikom "zagrevanja" - zbog neiskustva)

smislili mi kako ćemo ...

Dacijevi roditelji su radili u jednom hotelu

otac mu je bio , valjda beše , glavni kuvar ...

aaaaaa ... tamo su imali svakoga dana živu muziku , a bubnjevi ... glupo da se montiraju svako veÄe ...

seli mi (ceo "band") u autobus ... i pravac hotel *****

otkrili bubnjeve (zaštićeni bili od prašine) i naš bubnjar Daci se tu malo,kao, srodjivao sa njima (mislim - bubnjevima)

i , skovao je planove gde će tacno da lupa kada budemo nastupili ...

ja sam se mnogo zeznuo Å¡to sam pristao da POKUÅ AM da pevam ...

moram da napomenem da sam bio EKSTREMNO stidljiv, povuÄen, introvertan ... kako hoćete (kasnije sam se izvuk'o malo iz toga)

u Å¡koli sam uvek bio najmirniji ( ukljuÄujući i devojÄice ...)

na probama nisam pevao , nego , kao , zamisljali smo da tu sad , kao ,ide vokal ...

e, pošto su na prethodnoj gitarijadi svirali i gluvi (muzicki... nikoga da ne uvredim ...)

uveli su mini selekciju pre poÄetka , pre ulaska publike ...

naš red...

mi, kao krenuli...

a, ja sviram i mislim ... sve mislim ... "jao, Å¡ta da radim kad dodje vreme za pevanje ..." (posle uvodnog rifa)

mislim da bi to bilo neko mumlanje , u najboljem sluÄaju - Å¡aputanje ...

ali , NA MOJU OGROMNU SREĆU , rekli su (žiri) ... “dosta , sledeći ... “ (taman kada je trebalo da zinem ...)

tako da sam propustio jedinu priliku u životu da javno zapevam ...

a-ha , da … neko je od prisutnih kolega viknuo "lopovi" i … bio je u pravu ... (rif - paranoid ...)

na kraju su rekli ko neće moći da nastupi

bilo je 4 grupa a medju njima i mi ...

ja sam bio presrećan što neću morati da pevam, jer lako je bilo planirati .. sad' stvarno bio došao trenutak ...

neki (StoÅ¡ka) od mojih su tražili da nam daju da ponovimo , pa da onda odluÄe da li da sviramo ili ne ...

na sreću (moju) nisu nam dozvolili...

meni je bilo k' o Dostojevskom kada su ga izveli na streljanje , pa u poslednji Äas proÄitali carevo pomilovanje ...

veliko olakšanje ... i uživancija ...

lepo sam zauzeo mesto u 3-ćem , 4-tom redu i Äekao poÄetak

em ne moram da se blamiram , em ne moram da plaćam kartu hehe... barem to ...

to bila gitarijada kada je jedan tip (Voska) svirao neki instrumental ("oaza" .. naslov , Äini mi se ...)

i bio proglašen za najboljeg instrumentalistu...

u toj "oazi" je bio ubacio i "turski marš" ...

meni se mnogo dopalo to njegovo muziciranje i mislim da sam tad' možda doneo odluku da nema više zajebavanja,

nego mora da se ozbiljno izuÄi gitara ...

maštao sam kako cu ja jednom tako izaći i razvezati svirku , a svi ce se oduševiti ...

jednostavno...

uglavnom klinci i poÄinju da sviraju iz tih razloga... da se prave važni , da muvaju devojke ...

tako je neslavno završio moj prvi band. Nikada više nismo svirali ...

nikada više i nisam svirao u nekoj grupi (što mi je malo i žao),

jedino sAm ... i u paru sa još jednim gitaristom (duo "the bridge")

ja i Zvonko smo nastavili da uÄimo u "duetu" ...

on je voleo akorde (u poÄetku)

ja sam se bacio na vežbanje skala i ostalog ...

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...