Jump to content


SFRJ HI-FI


accuphase

Recommended Posts

Interesantno je da su u istom Stereoplay, ako se dobro secam, testirani i Hitachi 5500 i Aiwa 6900 i Nak 582. Taj Hitachi nije mnogo bio skuplji od Naka 582, kostao je oko 2.500 DEM, Nak je bio oko 2.000 a Aiwa oko 1.800.

Nak 582 danas malo ko hoce da kupi: ruzan i nestandardnih dimenzija. Hitachi je, sa druge strane, san.

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 197
  • Created
  • Last Reply

He, he, u svakoj temi o uspomenama iz proÅ¡losti dekofili kolo vode! Eto kako tema o SFRJ Hi-Fi-ju oÄas postane tema o dekovima u exYU :banana

MlaÄ‘i će se možda zaÄuditi zbog Äega je to tako, ali ja se dobro sećam da je u vreme s kraja sedamdesetih i poÄetkom osamdesetih kod mojih drugara vladala prava pomama za dekovima. U to vreme su ljudi koji nisu mogli da priuÅ¡te kompletan hifi lanac (a takvih je bilo dobar broj) kupovali dekove i sluÅ¡ke i onda, uz pomoć Å¡tapa i kanapa, snimali na kasete muziku koja im se sviÄ‘ala. ObiÄno je to bilo kod nekog starijeg drugara, roÄ‘aka, komÅ¡ije, tj. kod nekog ko je imao gramofon i ploÄe. Neki moji drugari su, sećam se, nabavljali zaista fine maÅ¡ine kao Å¡to su Teac V-700, 800, Sony TCK-81, Technics RSM-245, 250, itd. Ah! Da ne zaboravim i jedan opak Hitachi D-75 :klanjanje

Link to comment
Share on other sites

Сад ме подÑети, имао Ñам и тај али мој је још имао и "С" поÑле броја.

Ма где Ñве да Ñе Ñетим шта Ñам Ñве имао :screwy

:wave2

Link to comment
Share on other sites

Kada smo već kod(ko bi rekao) dekova iz "zlatnih sfrj vremena" 70-ih i 80-ih godina, ako ne grešim(jer "moje vreme" je došlo tek "divnih" 90-ih)...

da li je u zemlji postojala distribucija Äuvenih japanskih brendova Aiwa i Akai, jer koliko ja znam nije ???

S druge strane Sony, bar za naÅ¡e tadaÅ¡nje zvaniÄno tržiÅ¡te, neÅ¡to nije mnogo obraćao pažnju na "pure hi-fi", sve se svodilo na stubove i Äuvene trinitron televizore...

Isto pitanje važi i za Nakamichi/Teac/Onkyo !!!

Pa hajde, "sfrj audiofili", izvucite te informacije iz meandra sećanja...

p.s.

Nabolje bi bilo sve to dokumentovati nekom vremeÅ¡nom broÅ¡urom i cenovnikom, ukoliko neko joÅ¡ Äuva takve stvari !!!

Link to comment
Share on other sites

Kada smo već kod(ko bi rekao) dekova iz "zlatnih sfrj vremena" 70-ih i 80-ih godina, ako ne grešim(jer "moje vreme" je došlo tek "divnih" 90-ih)...

da li je u zemlji postojala distribucija Äuvenih japanskih brendova Aiwa i Akai, jer koliko ja znam nije ???

S druge strane Sony, bar za naÅ¡e tadaÅ¡nje zvaniÄno tržiÅ¡te, neÅ¡to nije mnogo obraćao pažnju na "pure hi-fi", sve se svodilo na stubove i Äuvene trinitron televizore...

Isto pitanje važi i za Nakamichi/Teac/Onkyo !!!

Pa hajde, "sfrj audiofili", izvucite te informacije iz meandra sećanja...

p.s.

Nabolje bi bilo sve to dokumentovati nekom vremeÅ¡nom broÅ¡urom i cenovnikom, ukoliko neko joÅ¡ Äuva takve stvari !!!

Link to comment
Share on other sites

1986. godine moj otac se vratio iz Gabona i resio da sestri i meni kupi muzicki stub. Tada je za nase imovinsko stanje pojam bio najjevtiniji Hitachi, Sharp ili Fisher. Nordmende iz Cika Ljubine je vec bio skuplji, tri malopre navedena su kostali po 1000-1200 DM (osnovna cena) i za te pare dobijalo se pojacalo, dupli dek, tjuner (analogni) i gramofon. Tu je negde u konkurenciji bio i Benytone, ali je slovencaka firma koja ih je zastupala imala mali lager - ma sve se tesko nabavljalo u SFRJ. Domaci HiFi je bio preskup, a najpopularniji su bili 201 muzicki centar Gorenje i HSR160, da ne spominjem Koerting, taj je bio svemirski brod.

I tako... otac je mislio da bi ipak bilo najbolje da dobijemo Sharp-a jer je vec imao policu a drugi nisu i bili su 20% skuplji, a mi vise novca nismo imali. Meni je Fisher bio ubedljivo najbolji odnos kvalitet/cena. Sharp muzicki stub, fakticki vertikalni centar sa prednjom plocom prividno podeljenom na delove, imao je na sebi Dual gramofon sa plasticnim tanjirom (uzas) ali je taj gramofon lepo svirao i bio najkvalitetniji deo, zamislite kakvi su bili ostali. Ja sam mu malo kasnije (klinac mora da se igra) tajno ugradio potenciometar na zadnjoj strani police kako bi uz klasicno svetlo od 50 Hz imao stroboskop na tanjiru koji je imao zareze ali ne i lampu...

Pojacalo je imalo STK kolo, zvucnici su bili drveni i suplji, sa drajverima pravljenim u Koreji i skretnicom od jednog kondenzatora. Deo sa dekom je bio najgori: imao je Dolby ali zato ne i full auto stop pa ako zaboravite da ga iskljucite dok premotava, on slajfuje u beskonacno. Auto stop sistem je bio onaj stari metod sa poluzicom izmedju glave za brisanje i reprodukciju/snimanje pa ne bi reagovao ako bi dek poceo da zapetljava traku. Jedan od dva mehanizma je fabricki radio znatno brze od drugog a mehanika je skripala ubi boze - transport je bio kao iz najjevtinijih buvljackih radio kasetofona. Posle desetak godina preklopnici selektora ulaza na pojacalu su skroz izandjali. Tuga bozija, sta je Sharp prodavao kao HiFi, a moj stub je pravljen u Nemackoj. Najbolje HiFi stvari koje su imali u radnji bili su vokmeni, ali su oni najbolji kostali 300 DEM, sto je u odnosu na muziku od 1000 bila igracka samo za bogate klince. Da samo napomenem, Sharp je snimao lepo, za neocekivati, ali bez Dolby-ja.

Ovaj moj prvi stub (i dan danas je nekako ziv) je kostao 1000 DEM + 65% (!!!!) carinskih dazbina, koja pljacka. Tada su u Elektrotehni u Knez Mihajlovoj na spratu imali i neko cudoviste od Sharp stuba, kostao je valjda 3500-4000 DEM, sav crn, zatamnjen, sa CD-om, ma to je bio Enterprajz za mene. Imali su i muziku sa gramofonom koji pusta A i B stranu bez okretanja ploce - VAUUUU :listen. O Revox-u da ne pricam, govorio sam sebi kada bih sklopio Revox muziku iz serije 200 nikada mi u zivotu nista bolje ne bi trebalo. Posle sam se predomislio, covek je cudo...

Link to comment
Share on other sites

Haha... Poznajem (bivseg) forumskog clana koji je ovde trajno banovan (kolko se secam bez prilike da ista kaze u svoju odbranu) zbog recenice tipa "Na hi-files forumu postoji jaka subkultura ljubitelja dekova..." izrecene na komsijskom forumu. Drug Mirosl.. pardon Akufejz, ce se svakako setiti doticne epizode, jer je upravo on ovde otvorio temu da bi tuzakao spomenutog.

Izvinjenje za off topic, a ja cu svakako i dalje uzivati u ovoj nostalgicnoj temi o lepsim vremenima.

Cheers

Link to comment
Share on other sites

Ipak... meni je nekako ostao u "vauuu sećanju", onaj njihov Äuveni sistem duplih-dekova, ali sa samo jednim vrataÅ¡cima...

Seite28.jpg

Seite29.jpg

Jedan prelepi wq-t282h u "maslinasto zelenoj" boji me je nekada tako usrećio, kao što mnoge druge sprave posle toga ni u snu nisu mogle !!!

Ta spravica je sjajno radila...

Link to comment
Share on other sites

U vreme stare Yuge bilo je opasno deranje na carini za tehniku,secam se da sam svoj prvi Thorens (TD 316) kupio u Beogradu od firme ,ja mislim Kontaktor ili tako nesto,skladiste negde bogu iza ledja.Odvojene su uplate bile za carinu-bila je preko 70%.Cari komunizma i zatvorenog drustva.Kako sam kupio svoj prvi CD tek to je prica,na strani pasos od komsinice u free shopu negde 1985-6-7.(tako se mogla smuljati carina,stranci je nisu placali) neki bolid iz free shopa je ladno komsinici upisao model tog simensa na koricu pasosa iz obesti,srecom nije imala problema zbog tog Mr.Cvorovica.

Sto se sverc high enda komerca tice jedan sadasnji big hifi diler(da ga ne pominjem koji) me je poducio :odes u UK.nadjes dva quad ESL-a doneses u BG probas i onda prodas losiji za duplo pa te izadju DZ,video si London.

Te malo bolje hife bilo je malo,pa je cela Yuga bila mala ali se lako odlucivalo za put.Kupovao sam Naime od Prilepa do Sarajeva,a po jedan Thorens u Zenicu.Ljudi te sacekaju domacinski,ponude da prespavas,ako si hifista dodjes mu ko neka sira familija,a ti kazes neka hvala zurim nazad da cujem kako radi sprava,spavace se u kupeu.Drugaru zapadne za oko jedan Radford koji se vec duze vreme ne prodaje bas kao i njegov monty bike,predlozi zamenu i dogovore se telefonom.Ok,onda se vimo popodne.razlika 400km.sedne na bic strpa ga u gepek busa i odveze se bicom do adrese,razmene. Ali Radford ne ide u gepek vec 400km u krilu.Ja sam po Sondeka isao mnogo,mnogo konfornije-Bluebirdom(zastava 750LE,serpa plav) na barem 283 udarne rupe sam eskivirao ostecenje sondeka jer je bio u levitirajucem polozaju,kad stigoh kuci stavim tanjir,a ono ne treba nivelacija maltene nista.

Mnogo bolja vremena.

Link to comment
Share on other sites

Akai je prodavala slovenaÄka firma Avtotehna ili neka sa veoma sliÄnim nazivom. To se onda zvalo: konsignacija. Oni su držali joÅ¡ i Canon fotoopremu i neke automobile (razume se i Äita iz imena firme) ali se sada ne sećam o kojoj marki se radilo .... biće da su bili neki Japanci. Lokal im je bio u Kosovskoj ulici u BGD, tamo gde se danas prodaju Dormeo duÅ¡eci. InaÄe, oni u vreme '80.-'81. nisu niÅ¡ta od hife imali na lageru u Kosovskoj, pa sam se ja vrlo lepo dopisivao sa kolegama iz Ljubljane i oni su mi poslali brdo prospekata dekova. Žao mi je Å¡to te papire nisam saÄuvao, sada bi bilo lepo videti ih ponovo.

Aiwa niko nije prodavao, a Sondžu je prodavao, ali veoma slabo vezano za naš hobi - Jugoslavija Komerc iz Sarajevske ulice - tamo gde je sada neka knjižara.

Nak, Teac i Onkyo niko nije prodavao u vreme SFRJ. Tek u vreme A.M. su poÄeli sa Nakom i Tikom ...

Link to comment
Share on other sites

Zanimljivo je da se Nakamichi 80-ih godina prodavao u 52 zemlje, Å¡irom sveta !!!Ako "odbacimo" ondaÅ¡nji istoÄni blok, te tada(kao i sada) dominantnu gomilu trećeg sveta, pravo je Äudo(ali i Å¡teta), Å¡to se ne naÄ‘osmo u toj grupi...

Link to comment
Share on other sites

Kod Nakamichija i ozbiljnih uredjaja nije cudo .Gospodine Accuphase pa zar vi verujete da se Nakamichi u Nemackoj mogao nabaviti u svim radnjama .Pa da ne ispadne da reklamiram nekog, ali mi koji smo bili krajem sedamdesetih i osamdesetih u Nemackoj pa gde smo mi mogli kupiti ozbiljne ploce , pa gde vi tamo i danas osim u par salona malih u Minhenu mozete naci naslove na XR-CD -u .Sada to imamo i kod nas .Mi i nismo bili neko posebno trziste , ali smo imali veoma obrazovanu masu po pitanju muzike .Kada smo gledali neke sjajne koncerte u sedamdesetima u Bg neki se nisu ni rodili pa mi je malo cudno da oni pisu kako je bilo tada .No svakom na volju .Da smo placali visoke carine jesmo , ali smo mogli i kupiti .Takodje i polovna roba je bila skupa kod nas .

Link to comment
Share on other sites

Pa mi smo bili u toj Poljoopskrbi i bilo je pristojnih uredjaja .Ima nas ovde koji baratamo sa vlastitim iskustvom .Sto se tice kataloga pa cuda postoje kao i to da je Akai sedamdesetih imao skuplji snagas od Accuphasea .Ovo je za ozbiljno .

Link to comment
Share on other sites

Tema je dobra , ali je sustinska razlika ta dva vremena u poimanju muzike i slusanju muzike .Pa mi smo slusali muzicki sadrzaj sa cim ovde na forumu masa ljudi nema blage veze ( oprostite na iskrenosti ) i nismo pricali ( samo iskljucivo mali broj jeste ) o delovima koji su ugradjeni u uredjaje kao sto su oni sada primarni ...smejurija obicna .Komponente su birane sa puno ljubavi i dugo su ostajale u sistemu sto danas nije slucaj.

Link to comment
Share on other sites

Tema je dobra , ali je sustinska razlika ta dva vremena u poimanju muzike i slusanju muzike .Pa mi smo slusali muzicki sadrzaj sa cim ovde na forumu masa ljudi nema blage veze ( oprostite na iskrenosti ) i nismo pricali ( samo iskljucivo mali broj jeste ) o delovima koji su ugradjeni u uredjaje kao sto su oni sada primarni ...smejurija obicna .Komponente su birane sa puno ljubavi i dugo su ostajale u sistemu sto danas nije slucaj.

Link to comment
Share on other sites

Ja sam davne 1977, kao dobar Ä‘ak XIII bgd gimnazije od oca dobio prvi HiFi sistem, (morao sam da pogledam po internetu koji su to bili modeli, samo sam za kasetofon bio siguran ):

dakle sve je bilo Grundig, kupljeno kod OTP, mislim da su tada bili u 7 jula...

Risiver HiFi-20

Deck cn-830

Gramofon P-50 ( u stvari to je bio neki dual 1226 ili tako nešto....)

Kutije...mislim da su bile hifi box 800

I to je radilo samo tako....uživao sam u svakom taktu muzike, zato je bilo i kupljeno...iÅ¡ao sam do Trsta kupovao ploÄe, naruÄivao od Tome ( valjda tako beÅ¡e ) iz Londona a i sam iÅ¡ao tamo..:thumbsup2da kupujem po malim prodavnicam u Soho-u...sluÅ¡ao sam Vibracije, Paradu albuma, Diskomer a na 202 Kozliocu :listen.... verovatno sam neka vrsta rasiste :grin:..ali i dan danas ljude koji su u to vreme zavrÅ¡ili neku od beogradskih gimnazija i sluÅ¡ali Slobu Konjevića smatram viÅ¡im stepenikom evolucije :-D tadaÅ¡nje beogradske populacije ...nemojte da ovaj moj stav bude uvod u neku polemiku, neću se u nju upuÅ¡tati :nono

Onda sam poÄetkom osamdsesetih preko roÄ‘aka koji je imao uvoznu dozvolu kupio:

PojaÄalo Sansui AU D9

Deck JVC DD-9

Tuner neki Sansui entry model...recimo T-5 ili tako nešto

Gramofon Technics sl q202 ( gramofon sam uvek gledao kao spravu neophodnu da nešto snimi na kasetofon.....budalasto ali je tako....)

zvuÄnici Yamaha ns-1000

...i tako je to trajalo a ja uživao u muzici.....do sredine devedesetih.....kada sam zbog leÄenja nezadovoljstava privatnim životom spi*kao na audio opremu jedan dobar stan

....bilo je tu raznih CD-plejera sve do Wadia 860, raznoraznih pre/pojaÄala od Korato, Sonic Frontiers do Unison Research...ZvuÄnici ne znam ni koji su sve proÅ¡li....znam da sam se osećao kao Å¡iptar koji unosi ugalj dok sam ih nosio i odnosio iz mog stana...o kablovima ne bih ni da priÄam.....koliko sam lepih letovanja potroÅ¡io na Yamamure i sl....bilo je tu i raznoraznih "zvuÄnih pomagala"....

Ali umesto o muzici tu se priÄalo o tome koji su elementi ugraÄ‘eni u te ureÄ‘aje i sl.....a sluÅ¡ao sam muziku koju inaÄe nisam nikada sluÅ¡ao....i to da bih Äuo ovo ili ono....

Pa kupim "obiÄan" disk, pa onda isto to ali na zlatnom...pa onda isto to na nekom XRCD-u...

Tako da sam zaboravio na suštinu....a to je muzika....

Sve sam to rasprodao, pukao mnogo para, ali to se podrazumeva ...i sada opet uživam u muzici, filmovima, koncertima, na jednom sasvim proseÄnom sistemu....potpuno srećan Å¡to sam se vratio na suÅ¡inu...

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...