Jump to content


Audio Kasete, za kaset-dekove naravno!


accuphase

Recommended Posts

Sretna svima nova, evo meni danas svira kaseta posled duuugo vremena.

Na ovom mom prenosniku, kakav zvuk tih kaseta SKC! Jel zna neko nesto o njima

Da li samo kod mene tako dobro sviraju

I to obican ferro color. Bilo je i cromo dioxide ali cini mi se da nijednu nisam uzeo.

SKC, south corea, jel se susreo neko sa njima... bile su badava

Link to comment
Share on other sites

:thumbsup2

Sledeće reÄenice su u sekundi evocirale neka davna sećanja:

- "File sharing is utterly unsexy. It takes no time at all to knock up a playlist from your iTunes folder and give it to someone."

- Moore compares DIY compilations to scrimshaws — pieces of whalebone on which voyaging sailors would make ornate carvings.

Istina, ploÄa je imala ono Äuveno: "DoÄ‘i kod mene da sluÅ¡amo ploÄe", ali kaseta je definitivno "the most personal of all formats", kao Å¡to reÄe Moore. PloÄa je mogla da se kupi i pokloni, ali jedino je kaseta mogla da bude "skrojena po meri", bilo za sebe bilo za nekog drugog, i baÅ¡ zbog toga je imala Å¡mek. Nosila je neÅ¡to liÄno u sebi, a ako je osoba koja ju je snimala imala dovoljno kreativnosti, mogla je celu priÄu da ispriÄa dobrim kombinovanjem pesama. PloÄa je imala i ograniÄenje samog ureÄ‘aja za reprodukciju koji nije baÅ¡ bio pristupaÄan kao kasnije komercijalni kasetofoni (doduÅ¡e, i to je imalo prednost - ko ima gramofon, taj je glavni baja :wink:). No, zahvaljujući pristupaÄnosti kasetofona, kaseta je mnogo lakÅ¡e mogla biti poklonjena i presluÅ¡ana. To je nosilo sa sobom i faktor snimanja - nisu svi imali kasetofon koji moÄ‘e da snima, a pogotovo je bio dobar posao imati dupli dek/kasetofon Å¡to je znaÄajno ubrzavalo ceo proces. Poenta je zapravo lakÅ¡a "cirkulacija" i druženje uz ovaj medij.

Sve u svemu kaseta je pogodila pravi trenutak da se pojavi na tržiÅ¡tu. Vesele sedamdesete i lude osamdesete, raskid sa konzervativnom proÅ¡lošću, sve brži tempo života, mladalaÄki bunt, novi talas slobode uma... Sve ovo je tražilo i medij koji bi mogao da podrži ovaj tempo i prenese ideju. I bi kaseta. Jedini žal koji imam u vezi sa svim ovim je Å¡to nisam roÄ‘en 10 godina ranije. Devedesete su doÅ¡le prerano...

Eh! Kad se samo setim koliko sam stotina kaseta napravio u toku onih petnaestak godina - od polovine sedamdesetih do kraja osamdesetih - sto za svoju dusu, sto za drage osobe ili za mnogobrojne zurke koje sam pravio sam ili sa prijateljima. BIo je neopisivo lep dozivljaj kada se nas nekoliko skupimo kod ortaka koji ima praznu gajbu, pa sastavimo najbolji gram i dek koje imamo na raspolaganju, donesemo brdo ploca i krenemo da zajednicki pripremamo "program" za neku od sledecih noci!!! Da naglasim sledece: vladalo je nepisano pravilo da muzika mora da bude tako dobro slozena da bismo mogli da se prepustimo uzivanju (citaj: muvanju) i da sve tece kao podmazano. To je podrazumevalo da se u dusu poznajemo i da dobro poznajemo ono najuze jezgro drustva koje ce prisustvovati. Znaci, onaj ko upravlja muzikom samo dobije redosled kaseta i teraj 45 minuta bez brige ... Najcesce smo radili sa dva deka i jednim gramofonom (vise za rezervu). A sto je najlepse, one kasete koje su imale najbolju prodju na doceku Nove godine ili nekom slicnom, "vaznom" dogadjaju se dalje pozajmljuju drugima koji prave zurke, neko to presnimi za sebe, pa sam tako imao priliku da cujem svoj materijal kod coveka koga prvi put vidim u zivotu. Pravili smo posebne kasete za morska letovanja, pa za zimovanja ... itd, itd ... ili, jednostavno, za poklon.

Moje druzenje sa kasetama i dekovima je pocelo '77. (onog leta kada je umro Elvis, a Pistolsi tek najesen planirali izdavanje "Never Mind The Bollocs", tata je sestri i meni kupio jedan mali Philips portabl radio/kasetofon), a milo mi je sto sam lepu kolekciju dekova sacuvao do danas. Secam se koliko sam bio razocaran kada sam - pocetkom osamdesetih - cuo prve kompakt diskove koje su nabavili neki drugari i pustili ih preko, u ono vreme prilicno skupih Sony-a, Pioneer-a, Yamaha, na relativno dobrim sistemima. Materijal je bio poznat, te rok pesme, jazz standarde, simfonije i opere sam vec po hiljadu puta cuo, ali za mene tu nije bilo muzike. Elem, proslo je nekoliko godina dok nisam svario digitalnu tehnologiju i uvideo da cak i od toga moze da se dobije pristojna muzika. Bilo mi je zao ljudi koji su bacali ploce i kasete ili ih prodavali budzasto; jedino sto je korisno bilo u celoj prici je sto sam mogao da nabavim dosta polovnih, a ocuvanih, vinila za male novce.

Sve u svemu, bilo je lepo, ali ne zalim za prosloscu, proziveo sam zaista lepe godine. A ti, Chowek, koje si godiste? Pretpostavljam nesto mladji od mene.

:bounce

Link to comment
Share on other sites

Eh! Kad se samo setim koliko sam stotina kaseta napravio u toku onih petnaestak godina - od polovine sedamdesetih do kraja osamdesetih - sto za svoju dusu, sto za drage osobe ili za mnogobrojne zurke koje sam pravio sam ili sa prijateljima. BIo je neopisivo lep dozivljaj kada se nas nekoliko skupimo kod ortaka koji ima praznu gajbu, pa sastavimo najbolji gram i dek koje imamo na raspolaganju, donesemo brdo ploca i krenemo da zajednicki pripremamo "program" za neku od sledecih noci!!! Da naglasim sledece: vladalo je nepisano pravilo da muzika mora da bude tako dobro slozena da bismo mogli da se prepustimo uzivanju (citaj: muvanju) i da sve tece kao podmazano. To je podrazumevalo da se u dusu poznajemo i da dobro poznajemo ono najuze jezgro drustva koje ce prisustvovati. Znaci, onaj ko upravlja muzikom samo dobije redosled kaseta i teraj 45 minuta bez brige ... Najcesce smo radili sa dva deka i jednim gramofonom (vise za rezervu). A sto je najlepse, one kasete koje su imale najbolju prodju na doceku Nove godine ili nekom slicnom, "vaznom" dogadjaju se dalje pozajmljuju drugima koji prave zurke, neko to presnimi za sebe, pa sam tako imao priliku da cujem svoj materijal kod coveka koga prvi put vidim u zivotu. Pravili smo posebne kasete za morska letovanja, pa za zimovanja ... itd, itd ... ili, jednostavno, za poklon.

Moje druzenje sa kasetama i dekovima je pocelo '77. (onog leta kada je umro Elvis, a Pistolsi tek najesen planirali izdavanje "Never Mind The Bollocs", tata je sestri i meni kupio jedan mali Philips portabl radio/kasetofon), a milo mi je sto sam lepu kolekciju dekova sacuvao do danas. Secam se koliko sam bio razocaran kada sam - pocetkom osamdesetih - cuo prve kompakt diskove koje su nabavili neki drugari i pustili ih preko, u ono vreme prilicno skupih Sony-a, Pioneer-a, Yamaha, na relativno dobrim sistemima. Materijal je bio poznat, te rok pesme, jazz standarde, simfonije i opere sam vec po hiljadu puta cuo, ali za mene tu nije bilo muzike. Elem, proslo je nekoliko godina dok nisam svario digitalnu tehnologiju i uvideo da cak i od toga moze da se dobije pristojna muzika. Bilo mi je zao ljudi koji su bacali ploce i kasete ili ih prodavali budzasto; jedino sto je korisno bilo u celoj prici je sto sam mogao da nabavim dosta polovnih, a ocuvanih, vinila za male novce.

Sve u svemu, bilo je lepo, ali ne zalim za prosloscu, proziveo sam zaista lepe godine. A ti, Chowek, koje si godiste? Pretpostavljam nesto mladji od mene.

:wink:

Da, jesam. Recimo da sam malo mlađi od Vašeg prvog kasetaša :lol:. Zbog toga sam i napisao da jedino žalim što nisam rođen desetak godina ranije (pod uslovom da sam mogao da biram da, recimo, ne završim na frontu kada za to dođe vreme) i da su devedesete došle prerano. S' obzirom da su vremena bila takva kakva su bila, nismo mogli sebi priuštiti novotarije. Na neki način smo bili zarobljeni u prostorno-vremenskoj ravni (nešto kao "Dan mrmota" koji je u našem slučaju počinjao krajem šezdesetih i završavao se početkom devedesetih) i osuđeni na mrvice koje smo prikupljali sa lokalnih radio stanica koje još uvek nisu bile poklekle, razmenu muzičkog materijala između sebe i blejanje u klubovima koji su polako postajali usamljeni bastioni dobre muzike (nekad bilo, ćao nema više). Od opreme se koristilo ono što su roditelji pazarili sedamdesetih i osamdesetih, a bonus je bio što se tu moglo naći i dosta dobre muzike. Neko je imao više sreće, neko manje, ali većina je nasledila bar nešto, makar mini-liniju ili boombox, što je bilo sasvim dovoljno u to vreme. S obzirom da niko iz ekipe nije (ni u najavi) posedovao CD plejer, bili smo "osuđeni" (ah, sudbo kleta) na gramofone i kasetaše. Na ćaletovom SL-B21 su dve igle pale za slobodu ("Opet si polomio iglu?!? Nova glava sa iglom košta 70 maraka, raspikućo! Jel' ti misliš da ja novac nalazim na putu!?!?") kao i desetak albuma na kasetama (pa kad su na M215 Record i Eject skoro isti, pa još jedan do drugog) :bounce, ali se vremenom ušlo u fazon. Dok je vreme oko ove vesele zemlje grabilo napred, mi smo pokušavali da sačuvamo zdrav razum i odupremo se talasima šunda i kiča koju si izvirali sa svih strana, konačno oslobođeni iz svojih višedecenijskih tamnica i nošeni krilima sveopšteg ludila i haosa. I tako smo devedesetih proživljavali sedamdesete i osamdesete u našim malim vremenskim kapsulama, pokušavajući da nadoknadimo propušteno i uhvatimo korak sa aktuelnim. :thumbsup2

Digitalni zvuk je u našem slučaju došao kasnije, u drugoj polovini devedesetih, sa masovnijom pojavom PC računara i CD-ROM uređaja koji su izigravali plejere. :wink: Čak smo po mom idejnom rešenju jednom drugaru napravili "plejer" jer nije imao novca za računar, tako što smo iskoristili staro računarsko napajanje i polovan Creative Labs CD-ROM (koji je na prednjoj masci imao Play, Pause, REW, FF i volume tastere + daljinski!). Svoj prvi standalone CD plejer sam pazario tek 2004. jer se bilo nakupilo diskova, ali su dek i gramofon uvek odnosili "pobedu" kada se radilo o nostalgiji, ritualima, intimi, kvalitetu... You name it. Ne kažem da sam alergičan na digitaliju, ipak dosta omiljene muzike posedujem u digitalnom obliku čije korišćenje diktiraju brzina i uslovi života, ali se svojski trudim i da analogne "matorce" držim uposlenim što je češće moguće.

Muzika i pivo su nas održali, njima hvala. :lol:

Link to comment
Share on other sites

Ne... naravno da mogu, ali neću da odolim... !!!

Apropo tih uzbudljivih vremena, kada je "hteli vi to ili ne", moglo svašta da vam se desi...

Elem, poÅ¡to sam Äasno odslužio svoje, i doÅ¡ao domu svome septembra 1989(davno bre bilo...), nekih nedelju dana kasnije, ili tako neÅ¡to sam "pozvan", na dodelu vojne opreme und dobijanje tzv. "ratnog rasporeda"... i sliÄno bla, bla, bla...

Bar sam mislio da će biti bla, bla, bla... međutim, nije... !!!

Jedan uÅ¡togljeni oficirÄić JNA nas je Äitavih sat vremena davio pitanjima i dokumentima, gde je pisalo sledeće:

- da li ste i ako ste, u koje strane zemlje putovali... + razlog putovanja...

- da li Äitate stranu Å¡tampu i koju...

- da li slušate i gledate stranu muziku i filmove...

Možete li da zamislite takvo poniženje i uvredu... ???

Elem... poÅ¡to sam uzgred, imao sreću da mi kao kolege(bivÅ¡i vojnici), zapadnu neki Äobani, kojima je sve to bilo smeÅ¡no, ja napravim sledeću glupost...

Podignem ruku i pitam tog vojnog apartÄika... kako misle, da iznad crtice od 2 cm(na ankentnom listiću), napiÅ¡em Å¡ta sve Äitam stransko(a nije da nisam...)... !!!

Kako me je Äovek samo pogledao...

Link to comment
Share on other sites

@ Chowek

Uprkos evidentne razlike u godinama medju nama lepo je sto nas spajaju te male, al' nama veoma vazne stvarcice, kao sto su muzika i sve oko nje. Moje drustvo je, takodje, provelo nesrecne devedesete kao u nekom zimskom snu, nadajuci se boljem i trudeci se da, koliko je ko mogao, doprinese promenama. Naravno, mi smo svi mogli - za razliku od vas, tinejdzera - da zapalimo negde preko i zaboravimo stari kraj (sto su mnogi i ucinili), ali nas je dosta ostalo u zemlji. Sada smo, u minimum 99% slucajeva, razocarani danasnjicom, ali ... to je za neku drugu temu i drugo mesto razgovora.

Medjutim, imao sam prlike da, onako, na kasicicu, svih tih teskih godina obilazim razvijene i bogate drzave i uverio sam se da je nas hobi svuda u svetu marginalna pojava, te da na nas, uglavnom, gledaju kao na teske frikove. Tu pre svega mislim na nas gramofondzije i kasetofondzije. Tamo svako ko zeli moze da ima nekakav hifi srednje klase, da ne trepne dok ga kupuje i da ga promeni za dve godine, a moze da uzima diskove u onoj meri koja zadovoljava prosecnog konzumenta muzike. Ipak, retki su audiofili koji slusaju gramofone i kupuju ploce, a o kasetofonima i kasetama da ne pricam. Zato je meni milo i drago kada ovde na forumu procitam novu vintage temu ili kada vidim novi Zoranov tekst, Scepanove slike, pa onda ono sto nam salju kolege iz Slovenije i Hrvatske ... da ne sirim dalje ... ma, sve mi je interesantno u vezi gramofona i dekova.

Za kraj ovog javljanja jedna anegdota. Bio sam pre desetak godina kum u Svajcarskoj, zenio sam prijatelja iz osnovne skole, jednog od onih likova sa kojima sam nebrojene kasete i brojne dekove preturio preko glave. Covek je 1991. iz Bgd. poneo u svet svoj ganc novi Akai GX75, a tamo je nastavio sa kupovanjem i slusanjem kaseta. I tako, posle svadbe smo sedeli u njegovoj dnevnoj sobi i pricali, a kuma sa zenine strane iznenada predlozi da sve one stare kasete, koje su bile uredno poredjanje na polici i po podu u kutijama na kojma je pisalo TDK i Maxell, treba pobacati "jer to vise nicemu ne sluzi, to niko vise ne slusa, i kvare enterijer"... Uh, malo je reci da je domacin bio besan kao ris, malo je falilo da svojoj kumi pokaze vrata!!! Stvar je izgladila novopecena mlada i sve je brzo zaboravljeno. Hm, ali ja nisam zaboravio.

Link to comment
Share on other sites

Apropo Creative CD-ROM-ova koriscenih za pravljenje cd plejera, imao bih da dodam da je ovdasnji poznati konstruktor koji danas ima dobru reputaciju u razvijenom hi-fi svetu jednom davno napravio sebi nesto slicno i time zamenio osrednji Technics koji je do tada koristio. Cini mi se da se ovde radilo o MSI ROM-u. Ali, on je uradio kompletnu novu elektroniku sa napajanjem na baterije i sve to, zajedno sa ROM-om, spakovao u kutiju sirine oko 35 cm sa divno uradjenom prednjom plocom od tamnog klirita. Naravno, od komandi je postojalo samo "open/close", "start/stop" i "skip". To je bas lepo radilo u sistemu od nekoliko desetiha hiljada dojcmaraka. Mozda je jos uvek u zivotu ... ne znam.

Link to comment
Share on other sites

@ Chowek

Uprkos evidentne razlike u godinama medju nama lepo je sto nas spajaju te male, al' nama veoma vazne stvarcice, kao sto su muzika i sve oko nje.

Iskreno, slobodno vreme u poslednje dve godine mi se sve više i više svodi na muziku. Bilo u svojoj režiji, bilo kod drugara, bilo na koncertima... Interesantno je da mi se krug prijatelja i drugara lagano oblikuje prema "zavisnosti" od muzike. Možda se sužava sa jedne strane, ali se zahvaljujući mestima kao što je ovaj forum definitivno proširuje sa druge. Čovek pre ili kasnije pronađe sebe u nečemu: sportu, umetnosti, poslu... Ništa me do sada nije toliko zadržalo i okupiralo kao muzika - nadam se da će tako i ostati.

Medjutim, imao sam prlike da, onako, na kasicicu, svih tih teskih godina obilazim razvijene i bogate drzave i uverio sam se da je nas hobi svuda u svetu marginalna pojava, te da na nas, uglavnom, gledaju kao na teske frikove. Tu pre svega mislim na nas gramofondzije i kasetofondzije. Tamo svako ko zeli moze da ima nekakav hifi srednje klase, da ne trepne dok ga kupuje i da ga promeni za dve godine, a moze da uzima diskove u onoj meri koja zadovoljava prosecnog konzumenta muzike. Ipak, retki su audiofili koji slusaju gramofone i kupuju ploce, a o kasetofonima i kasetama da ne pricam.

Za ovo nisam znao - zapravo sam mislio da je suprotno baš zbog pristupačnosti uređaja i kupovne moći stanovništva. Pretpostavljam da sam okružen ljudima sličnog interesovanja što u realnom, što u virtuelnom svetu, pomalo izgubio pojam o zastupljenosti pojedinih uređaja i medija. O inostranstvu da ne govorim...

Zato je meni milo i drago kada ovde na forumu procitam novu vintage temu ili kada vidim novi Zoranov tekst, Scepanove slike, pa onda ono sto nam salju kolege iz Slovenije i Hrvatske ... da ne sirim dalje ... ma, sve mi je interesantno u vezi gramofona i dekova.

Apsolutno se slažem sa Vama po ovom pitanju – ponekad se i sam zapitam da li sam lud što se i dalje bakćem sa kasetama ili tu ipak nešto postoji, što opravdava uloženo vreme i sredstva. I svaki put kada počnem da kriziram, pojavi se neko/nešto od ovoga što ste nabrojali i shvatim da "nas" ima još, kao i da to ipak nije čisto rasipanje vremena i energije zbog puke nostalgije. Bar ja to tako vidim. Ili možda koristim da ubedim sebe u takav pogled na stvari. :bounce

Za kraj ovog javljanja jedna anegdota. Bio sam pre desetak godina kum u Svajcarskoj, zenio sam prijatelja iz osnovne skole, jednog od onih likova sa kojima sam nebrojene kasete i brojne dekove preturio preko glave. Covek je 1991. iz Bgd. poneo u svet svoj ganc novi Akai GX75, a tamo je nastavio sa kupovanjem i slusanjem kaseta. I tako, posle svadbe smo sedeli u njegovoj dnevnoj sobi i pricali, a kuma sa zenine strane iznenada predlozi da sve one stare kasete, koje su bile uredno poredjanje na polici i po podu u kutijama na kojma je pisalo TDK i Maxell, treba pobacati "jer to vise nicemu ne sluzi, to niko vise ne slusa, i kvare enterijer"... Uh, malo je reci da je domacin bio besan kao ris, malo je falilo da svojoj kumi pokaze vrata!!! Stvar je izgladila novopecena mlada i sve je brzo zaboravljeno. Hm, ali ja nisam zaboravio.

U takvim situacijama je bitno da se čovek nađe sa prave strane prozora. Neko da hvata kumu, a neko kasete… :thumbsup2

Link to comment
Share on other sites

Apropo Creative CD-ROM-ova koriscenih za pravljenje cd plejera, imao bih da dodam da je ovdasnji poznati konstruktor koji danas ima dobru reputaciju u razvijenom hi-fi svetu jednom davno napravio sebi nesto slicno i time zamenio osrednji Technics koji je do tada koristio. Cini mi se da se ovde radilo o MSI ROM-u. Ali, on je uradio kompletnu novu elektroniku sa napajanjem na baterije i sve to, zajedno sa ROM-om, spakovao u kutiju sirine oko 35 cm sa divno uradjenom prednjom plocom od tamnog klirita. Naravno, od komandi je postojalo samo "open/close", "start/stop" i "skip". To je bas lepo radilo u sistemu od nekoliko desetiha hiljada dojcmaraka. Mozda je jos uvek u zivotu ... ne znam.

Auh, bio sam na pragu da postanem DIY-er, a da to nisam ni znao :bounce. U to vreme radilo se o malo skupljim spravama, daleko kvalitentnije urađenim nego današnja bižuterija. Svoj prvi Sony CDU-55E CD-ROM platio sam dobrih 310 DEM. Nije ni čudo da su mogli da posluže u ozbiljnije svrhe, u vidu transporta.

EDIT: sad tek videh da sam se u postu u kom sam pominjao Creative CD-ROM malo zaleteo. Na prednjoj masci je imao Previous i Next Track, a ne Rewind i Fast Forward. Zapričasmo se o dekovima i eto... :thumbsup2

Link to comment
Share on other sites

Ako ćemo pravo braćo(šta ja to rekoh, auuu... al nema veze), ništa nije toliko fascinantno za ljude, koji dekove više/manje uživo nisu ni videli(mlađi, uglavnom), do...

pokazati im LIVE monitor tape/source funkciju !!!

To je neviÄ‘eno moćna caka, na neÄem tako primitivnom... ma Äudo jedno, neviÄ‘eno !!!

Å to se tiÄe reversnih dekova(mehanika), to nije nikakvo Äudo, jer se ugraÄ‘uje i u mini-linije sa dna ponude, gde naravno... ne radi nikako.

Link to comment
Share on other sites

Accuphase brate nas po dekovima ti bar znas da se mi slazemo i razumemo skoro 100% samo da te vrlo malo ispravim, evo imam kuci Marantz SD- 50 R dvoglavi ali reversni dek (jednokasetas) i veruj mi na moje cudjenje A i B strana prilikom rotacije glave rade identicno isto nema gubljenja kvaliteta ni 1%. To nikada nisam cuo a imao sam ih.... Dek radi `savrseno` za tu klasu a o snimku i da ne pricam. Malo neverovatno zvuci da ja to kazem za 2-dek ali..... Sto je realno realno je!!! A sto se tice monitora tape/source .... EXTAZA !!!!!! Svaki put kad proveravam snimak dodje mi da vrisnem. Mnogo bre volim dekove. Mnogo!!!

Link to comment
Share on other sites

Ха па да Ñе похвалим и Ја, из ког времена Ñу немам појма, ал чекају неки ÐšÐ°Ñ !

2m5gmsm.jpg

:wave2 зеоÐ_Ридер

Link to comment
Share on other sites

Ха па да Ñе похвалим и Ја, из ког времена Ñу немам појма, ал чекају неки ÐšÐ°Ñ !

2m5gmsm.jpg

:D зеоÐ_Ридер

Oве Ñу негде из половине деведеÑетих, ако Ñе не варам. Још Ñу биле добре бербе тих година :wave2

Link to comment
Share on other sites

I otpakova kasetu... Da se malo poigram sa dekovima, vremena su bila luda i ne zaboravna. Ma guÅ¡t je bio u svakom pogledu da li je u pitanju da se uÅ¡nira traka na trakaÅ¡u i/ili da se pusti ploÄa ili da se kalibriÅ¡e dek i ostalo, uživancija ko d*oga...

POZDRAV :wave2

post-4457-128510971318_thumb.jpg

Link to comment
Share on other sites

uživancija ko d*oga...

[attachment=0]scan0001.jpg[/attachment]

POZDRAV :beer

Tobra tebra, ma mozda i jeste bila neka gudro unutra, kad se samo setim onog mirisa kad oljustis celofan .Odma si bio high, nisi ni morao da usniravas traku :xmas Nece biti da smo se svi primili tek tako na suvo :wave2

Kad se samo setim detektivskog posla da lociras neku plocu, pa da namolis vlasnika da ako nece da ti pozajmi na jedan dan, da ga dovezes kod sebe da presnimis plocu i da ga vratis kuci. Nije smelo da bude greske jer je drugi put ne bi nikad dobio.

Zbog svog tog akanja, ne samo da smo triput merili koje originale kupujemo, nego i sta cemo da presnimavamo na kasete. Metalke su bile desetak maraka, SA-X tri do pet i to da sam doneses spolja ili da namolis nekog da ti donese iz Nemacke, Amerike ili Engleske. Iz Trsta i Pariza su se uglavnom donosile SONY

UCX-ES jer su bile znatno jeftinije od SA-X. Ja sam se svima koje sam znao popeo na vrat da mi donose trake kad putuju. Zbog toga nisam ni presnimavao domace vinile na trake, jer je bilo lakse kupiti plocu nego potrositi pola metalke na nju.

Meni je bilo idealno kad bih od nekog prvo dobio kasetu na kojoj je originalni album na slusanje. preslusam, napravim zabeleske o brzini svake stvari i duzini, pa onda preracunam kojim redosledom da snimim da se slazu i BPM i duzina trake. Cesto sam snimao dva albuma na C90, tako sto bih pravio brzu i sporu stranu. To nije moglo na brzinu, nego je moralo da se islplanira unapred. Danas kad imamo plejliste, to moze da se uradi zacas, ali me mrzi.

Nego cisto jedno pitanje, koja vam je bila omiljena duzina trake? Ja sam nekada skoro iskljucivo koristio C90 a danas sta dohvatim jer nema da se bira.

C90 je nekako bilo taman, 45 minuta po strani, uslovni refleks od skole. C60 nikad nisam znao da iskoristim kako treba, suvise dugacka da se snimi jedna strana ploce, a suvise kratka da stane cela ploca. Idealne bi bile C80 ali ih niko nije pravio. A posto nisam imao autorevers, 30 minuta kompilacije mi je bilo suvise kratko za slusanje, pogotovo ako se "slusaju ploce".

Da li neko ima film Decko Koji Obecava, da skine pocetni kadar i okaci na youtube?

Link to comment
Share on other sites

Tobra tebra, ma mozda i jeste bila neka gudro unutra, kad se samo setim onog mirisa kad oljustis celofan .Odma si bio high, nisi ni morao da usniravas traku :wave2 Nece biti da smo se svi primili tek tako na suvo :beer

Kad se samo setim detektivskog posla da lociras neku plocu, pa da namolis vlasnika da ako nece da ti pozajmi na jedan dan, da ga dovezes kod sebe da presnimis plocu i da ga vratis kuci. Nije smelo da bude greske jer je drugi put ne bi nikad dobio.

Zbog svog tog akanja, ne samo da smo triput merili koje originale kupujemo, nego i sta cemo da presnimavamo na kasete. Metalke su bile desetak maraka, SA-X tri do pet i to da sam doneses spolja ili da namolis nekog da ti donese iz Nemacke, Amerike ili Engleske. Iz Trsta i Pariza su se uglavnom donosile SONY

UCX-ES jer su bile znatno jeftinije od SA-X. Ja sam se svima koje sam znao popeo na vrat da mi donose trake kad putuju. Zbog toga nisam ni presnimavao domace vinile na trake, jer je bilo lakse kupiti plocu nego potrositi pola metalke na nju.

Meni je bilo idealno kad bih od nekog prvo dobio kasetu na kojoj je originalni album na slusanje. preslusam, napravim zabeleske o brzini svake stvari i duzini, pa onda preracunam kojim redosledom da snimim da se slazu i BPM i duzina trake. Cesto sam snimao dva albuma na C90, tako sto bih pravio brzu i sporu stranu. To nije moglo na brzinu, nego je moralo da se islplanira unapred. Danas kad imamo plejliste, to moze da se uradi zacas, ali me mrzi.

Nego cisto jedno pitanje, koja vam je bila omiljena duzina trake? Ja sam nekada skoro iskljucivo koristio C90 a danas sta dohvatim jer nema da se bira.

C90 je nekako bilo taman, 45 minuta po strani, uslovni refleks od skole. C60 nikad nisam znao da iskoristim kako treba, suvise dugacka da se snimi jedna strana ploce, a suvise kratka da stane cela ploca. Idealne bi bile C80 ali ih niko nije pravio. A posto nisam imao autorevers, 30 minuta kompilacije mi je bilo suvise kratko za slusanje, pogotovo ako se "slusaju ploce".

Da li neko ima film Decko Koji Obecava, da skine pocetni kadar i okaci na youtube?

Jeste , u pravu si , bilo je to neko vreme kada se do svega moglo doci samo uz dosta muke , ali i bilo nam je daleko dragocenije i draze nego u ovom trenutku kada mi je sve udaljeno samo par klikova na kompu.

I nije samo miris kasete , a miris deka kada se dobro zgreje :beer

Link to comment
Share on other sites

Kako uklopiti album na kasetu? To jeste bila muka, uvek sam zeleo da popunim celu kasetu, pa sam na ostatak snimao nesto sto se zanrovski uklapalo kako bi mi kaseta bila nekako kompletna. E sad, cesto mi se desavalo kada slusam neku staru kasetu da me pozitivno iznenadi upravo taj bonus track.

Nego da Vas pitam jeste li citali "Rock" a kasnije ""Pop Rock" (koje skrnavljenje imena casopisa :xmas), tamo su imali oglasi za snimanje na kasete, e to sam po 1000 puta citao, podvlacio, narucivao posto u yebisevini kao sto je Priboj nisi mogao da dodjes do licencnih izdanja tj. nikada se u radnjama nista strano nije pojavilo osim nekoliko kaseta.

U mojoj heavy metal fazi narocito su mi bili popularni braca Polzovic i njihov klub "Exslosive", e kod njih si morao da cekas i po mesec dana da ti nesto snime koliko su bili pretrpani, a moga si ih samo zvati subotom od 10-12.

Nazalost, skoro kolekcija je desetkovana, dok sam bio u vojsci a zatim na fakultetu. I po pravilo nestajalo je ono sto mi je najdraze i za mene najvrednije. Po povratku sa fakulteta sam opet nekako konsolidovao kolekciju. Ovo se desilo i sa stripovima, ali njih me nekako nije ni zao posto se radilo o Bonelijevim izdanjima.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...