Jump to content


hifista

Članovi
  • Posts

    457
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    5

Posts posted by hifista

  1. Moja potraga za foteljom za dnevnu sobu je zavrsena. Na kraju sam od drugara kupio solidnu kopiju Imola Chair, vrlo poznati i popularni dizajn. Za slusanje je generalno bolje ako glava ide preko naslona stolice, sto sa ovom koju sam kupio nije slucaj jer je naslon visok i masivan, ali kako je stolica postavljena bocno u odnosu na hifi sistem sluzice za relaksirano nekriticko slusanje.  Privukao me je dizajn stolice prilagodjen i vrlo visokim ljudima (u koje spadam), ispravlja mi ledja kad sedim u njoj.

    Zbog pokazanog interesovanja, molim moderatore da diskusiju iz ovog oglasa prebaci u odvojenu temu, koja se bavi enterijerom audiofilskog prostora.

    Imola

  2. Kod replika je jako teško proceniti kvalitet, naročito po pitanju kvaliteta sundjera i kože. Replike nemaju standardni kvalitet i u tom smislu se medjusobno dosta razlikuju, samim tim i cena može da varira (po ponudi na netu uglavnom u opsegu 500-1500eur). Jedini način je da imaš mogućnost da lično isprobaš ili još bolje da poznaješ čoveka koji istu repliku koristi neko vreme i zadovoljan je.

    Polovni originali su takodje jako skupi bez obzira na stanje, naročito koji su proizvedeni u vreme kad je Eames bračni par bio profesionalno aktivan.

  3. 16 hours ago, pollux said:

    I Lampizator je postao Gender friendly😁

    IMG-20220907-WA0003.jpg

    Ko Barbie Edition Fiat 500, koji se takodje proizvodi u Poljskoj.   Verovatno je specijalno naručen od ekcentričnog klijenta.

  4. Čak iako postoji pravo kopiranja, brandname je uvek zaštićen. Npr svi kopiraju Chesterfield sofe, ali postoji samo jedan Chesterfield brend.  Možete da pravite feta sir u Srbiji, ali ga ne možete tako zvati jer je Feta zaštićen grčki brend, pa se zove Somborska ili Šabačka.

  5. Do skora je velikom broju zapadnih zemalja prodavanje kopija komercijalnog namestaja 25godina od smrti dizajnera bilo legalno. Taj rok je u nekim zemljama skoro pomeren npr u UK na 70god ali je u Irskoj i Australiji ostao 25god. Tako da se kopije prave na veliko i prodaju u svim zemljama zapada, tacno je da ima i tuzbi od strane Herman Millera jer su neki proizvodjaci kopija preterivali reklamiranjem potpune atenticnosti originalu. Samo Miller i Vitra se mogu pozivati na originalni dizaj, i njihov kvalitet izrade je najbolji ali je cena astronomska.

    Послато са SM-N960F помоћу Тапатока

  6. Nitea Eames je preskupa. Prava na patente su istekla tako da se svuda prodaju razne replike za mnogo manje pare. Ima ih losih ali i vrlo dobrih. Originalno fotelja je zamisljena za narodne mase.

    Послато са SM-N960F помоћу Тапатока

  7. Što se rednog otpornika u skretnici tiče na osnovu ličnog iskustva, Path Audio i Duelund su bolji od svega ostalog na kritičnoj poziciji rednog otpornika u skretnici za visokotonac, pod uslovom da se radi o manjim atenuacijama (kod vecih atenuacija autoformer je zakon). Jeftinija alternativa je paralelizovati veliki broj karbonskih otpornika. 

  8. Ako se otpornost kalema razlikuje, onda to u dizajnu moze praviti vecu čujnu razliku nego tip kalema. Ako je otpornost ista onda možemo direktno da poredimo. Primetio sam da se izdvajaju dve grupe misljenja,  jedno da adekvatno proračunati solid core, folijski i licnasti ne prave medjusobno značajnu čujnu razliku. Drugo koje se bazira na zavisnosti Q faktora kalema od frekvencije, da tek iznad cirka 1.5Khz skretnice počinje prednost folijskog i licnastog, a da kod visokih rezova >6Khz, licnasti ima prednost. Licnasti ima prednost u minimizaciji skin efekta, ali je diskutabilno koliko je to čujno u audio opsegu.  Zbog same geometrije, u manje gabarite se može napakovati manja otpornost kod folijskog i licnastog, to negde ima prednosti dok je besmisleno tamo gde npr ide otpornik na red sa kalemom.

  9. Čuje li se razlika izmedju kalema motanog punom žicom i licnastom?  Ne postoji medju graditeljima konsenzus oko tipa vazdusno motanih kalemova, neki kazu razlika je zanemarljiva drugi da ima smisla na skretnici za visokotonac staviti licnu. Ako je neko direktno poredio nek opise iskustvo.

  10. Bez obzira na postojanje simulacija, direkt radijator je teži za projektovanje od kompresione ili bas reflex kutije. Zato što svaka simulacija mora da se isproba i koriguje u praksi, malo ćete naći diy projekata sa pasive radijatorom jer je uvek lakše napraviti dovoljno veliku kutiju i igrati se sa tjunom, ili prosto dodati jedan ili više specijalizovanih bas drajvera.

    Kod komercijalnih zvučnika obično je direkt radijator evolucija nekog ranijeg bas refleks modela koji radi u manjoj zapremini. Recimo Sonus Faber Electa Amator 2, ili Tannoy T225.

  11. Passive radiator ima prednost u odnosu na port jer ima manje "curenje" samim tim bolji midbas balans, što  najviše dolazi do izražaja kod zapreminski manjih kutija gde je sloboda projektovanja port zvučnika ograničena gabaritom. Ima slušalaca koji su izrazito osetljivi na port anomalije. Veće kutije retko imaju passive radiator,  mada ima primera poput jbl L222, velika kutija sa 15inca bas radijatorom.  U nedostatku alata za proračun, najčešće se do rešenja sa passive radiatorom dolazi empirijski, npr pokušava se sa više drajvera u istoj zapremini a onda otkrije da dobro radi kad se bas drajever diskonektuje.

    Jbl L222 Factory Sale, 53% OFF | www.ingeniovirtual.com

  12. Audio snimci su interpretacija muzičkog dela, hifi sistem je interpretacija audio snimka. Ne postoji čvrsta referenca za koju možete da se uhvatite. Pitajte studio recording inženjera šta je to neutralno, verovatno će vam reći da tako nešto ne postoji, njemu je bitno na koji način će interpretacija uticati na slušaoca, i on kao svaki umetnik razvija vlastiti izražaj. 

    O kakvoj dubini scene i prostoru mozete da pricate kad se vecina muzike snima tako sto se svaki instrument snima odvojeno posebnim mikrofonom iz velike blizine, kod studijskih snimaka svaki instrument posebno u odvojenom prostoru (recimo posebna soba za snimanje bubnja, posebna za vokal...). Neki navode kao referencu dzez muziku 50tih i 60tih, to je doba kad se ceo orkestar snimao istovremeno, ponavljalo se izvodjenje svake numere pa se biralo najbolje. Karakteristično za taj pristup je sto muzičari moraju da budu savršeno uvežbani, pa se koristi mnogo manje procesiranja nego danas. Danas takvih muzičara ima manje nego u ta vremena, i kao sredstvo umetničkog izražaja se mnogo više koristi audio procesiranje.

    Drugima su referentni snimci sa minimum mikrofona udaljenih od izvodjaca. Tako su radjeni prvi stereo snimci sinfonijskih orkestara. Kondo (Audio Note osnivač) su referentni prvi stereo snimci Toskaninija iz 50tih kada je stereo bio u eksperimentalnoj fazi a najbolji inženjeri tog doba su ostavili detaljne opise sta je i kako snimano. 

    Sličan minimalisticki pristup, je snimanje sa mikrofonom na mestu slusaoca, tako radi MA recording, nema nikakvog nasnimavanja i editovanja. Da se danas sve tako snima, ne bi bilo mnogo muzike na raspolaganju.

    Zato audio sistem možete posmatrati samo kroz sposobnost da sa najvišim mogućim kontrastom (u smislu vašeg doživljaja dela) prikažu elementi korišćeni u interpretaciji. Samim tim da se sa najvecim kontrastom dožive radovi različitih ljudi i epoha.

  13. Evaluacija kvaliteta sistema je na kraju uvek subjektivna. 

    Moje mišljenje je da je od svih subjektivnih parametara najvažniji dinamički i tonalni kontrast (u okviru samog instumenta, izmedju istrumenata u kompoziciji, izmedju različitih kompozicija). Snimak je ekspresija čitavog tima ljudi (kompozitora, dirigenta, izvodjača, producenta, snimatelja ...) u kojoj koriste različite alate (prostor, instrumente, tehnike snimanja i procesiranja...). Treba da ste u stanju da što bolje uočite razlike koje proizvode ljudi i alati u vašem  doživljaju tona, melodije, harmonije i ritma odredjene kompozicije, kao i da sa što više kontrasta možete da opišete doživljaj koji izazivaju različite kompozicije. Zato je da se donese kvalitetan sud, potrebno slušati dosta različite muzike koju dobro poznajete  a ne samo prosto ab poredjenje nekoliko referentnih snimaka. Vaš subjektivni sud vremenom evoluira sa vašim sposobnošću da interpretirate razlike koje čujete, i da shodno tome definišete prioritete i eventualne dalje korake u unapredjenju reprodukcije vašeg sistema.

    Npr image i stage su nezahvalni parametri, jer ogromna većina snimaka je radjena snimanjem svakog instrumenta iz velike blizine često i u odvojenom prostoru, a potom procesirana da se dobija odgovarajuća iluzija. Slušalac koji tom parametru daje najveću važnost može odmah da izbaci ogromnu količinu vrednog muzičkog materijala.

    Slično je sa mikrodetaljima naročito pozadinskim, kada slušate žive neamplifikovane instrumente i glasove vi na to jednostavno ne obraćate pažnju, ne zato što ne postoje već što vam je pomeren fokus na druge stvari. Mnogi autori i proizvodjači prenaglašavaju fokus na mikrodetalje naročito u visokom registru jer znaju da na tome pecaju gomilu hifista.

     

×
×
  • Create New...