Jump to content


Koko Bil

Članovi
  • Posts

    2,043
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    17

Everything posted by Koko Bil

  1. Naš audiofilski forum verovatno nije pravo mesto za ovakvo pitanje, ali postavio sam ga i na nekoliko specijalizovanih foruma i, za sada, ništa... A baš stvarno hoću da znam koje je godine napravljeno ovo izdanje koje sam nedavno nabavio: https://www.discogs.com/The-Beatles-The-Beatles/release/9705928 Rekao bih da je kraj osamdesetih, početak devedesetih godina prošlog veka, tad je bilo moderno da na novim izdanjima starih albuma piše digitally remastered, kao na ovom. Međutim, zvuči možda malo isuviše dobro u odnosu na moje matoro Jugotonovo izdanje, pa postoji bojazan i da imam cd na vinilu, tj da je izdanje i novije... Eto. Ako je neko u mogućnosti da provali, molio bih da to podeli sa mnom... Da, tip koji je ovo okačio na Discogs kaže da je svoj primerak pazario polovan 2003 ili 2004. Znamo bar da ako je i remasterovan, nije remiksovan...
  2. Koko Bil

    Kakav oglas...

    To ako je sve ispravno je za 200e best buy. Šteta što nemam gde s tim...
  3. Koko Bil

    Kakav oglas...

    U principu se slažem s tobom, ali u ovom slučaju to nije presudno. Mislim da su i kombo i cena ok, i to je ono što je bitno. A sad, zašto ljudi imaju potrebu da svaki uređaj opisuju kao vrhunski i hi end, što kaže Sloba, ne bih znao. Valjda im oglas lepše izgleda...
  4. Slabo izdanje. Ali po inerciji, uzeh i vinil i cd Kansas mi mnogo više prija, ali u principu se i tu radi o formi...
  5. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Meni je svaki oglas koji nema cenu - pozvati, dogovor, itd. arogantan i sumnjiv u startu. Oglašivač koji ne stavlja cenu i sam zna da je preterana, ali se nada da će potencijalnu žrtvu (kupca, jel) izmuntati u razgovoru. Takve oglase uglavnom ne uzimam u obzir, a ako mi to baš treba, tu je cena da me od stvari odbije...
  6. U Mungosu su Mascomova izdanja na akciji, 20% popusta. Zahvaljujući tome ipak se odlučim da investiram u Fleetwood Mac i nisam se pokajao. Mislim da je ovaj album bolji od regularnog Live, pre svega zbog inspirisanijih (ako takva reč uopšte postoji) verzija pesama, a i zbog kakvoće zvuka. Više volim stare ploče, ove nove su mi cd na vinilu, međutim ne znam je li Suzy izdanje mutno ili je inače mutno, uglavnom In Concert mi je bolja opcija od Live u svakom pogledu. Za one koje mrzi da guglaju: In Concert je izdanje iz 2016 a pokriva turneju kojom je promovisan album Tusk, 1979 - 80. I dizajn omota jasno referiše na Tusk. Sa te turneje ostao je regularan dupli album jednostavno nazvan Live, i ovo bi se izdanje lako moglo oceniti suvišnim, posebno zato što se radi o trostrukom albumu. No, kako rekoh, meni se sviđa i mislim da sam dobro uložio novce...
  7. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Ova razlika u ceni zaslužuje da se ovekoveči (iako sam gotovo 100% siguran da se Dejan zavitlava):
  8. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Zabunio se, sigurno je hteo da napiše 10e sve zajedno.
  9. Molim te nemoj budžiti gramofon. Ja sam na teži i skuplji način naučio da su inženjeri u Torensu imali neku predstavu o tome šta rade. Fabrički setap je neko ko se u to razume osmislio, spravu sklopio, i ona tako najbolje radi. Ako hoćeš bolje - kupi bolje. Raznim poboljšanjima možeš samo upropastiti zvuk; da imaš Stradivarijevu violinu i da hoćeš da je središ, jel bi se trudio da je dovedeš u originalno stanje, ili bi dao majstor Đuriki da ti je dampira (al smo utegli zvuk, nema da smeta komšiji...)? Pri tom, Torens 160 je pristojan gramofon. Ono što sam hteo da kažem je da je dotični Sony klasa-dve iznad pristojnog. To je jedan od boljih Sony plejera uopšte, i to pravljen u doba kad su plejere pravili čestito. Morali su, tada im je gramofon bio ozbiljna konkurencija Tako da je borba bila neravnopravna... EDIT: Stavljanje igle višestruko skuplje od celog gramofona nisam pomenuo, ali tek je to egzibicija...
  10. Naravno da je Sony X7 oduvao Torensa 160...
  11. Vrte se novi Pepersi U Mungos su stigli sa danom zakašnjenja u odnosu na zvaničnu promociju
  12. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Manjeviše to, nego ne zna koje je marke a piše RIZ, iliti Radio Industrija Zagreb. Model je pljunuta Traviata, mada bi to trebalo da piše spreda...
  13. Ovaj bi ti bio odličan http://www.kupujemprodajem.com/Dual-1224-33794298-oglas.htm?filter_id=132
  14. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Ma nebitno... Poenta je u sumanutim cenama i ljudima koji su u pohlepi ili očaju našli način da dođu do novaca. Mogu da razumem njihove potrebe, ali ne znači da moram da za to plaćam. Rekoh, Luna Dr Spira, itd. o tome nećemo, ploče su retke i ok je da imaju kultni status. Ali tražiti za neka licencna izdanja ili domaće ploče velikih tiraža neke ozbiljne pare je skoro pa uvredljivo. Ima ozbiljnih ljudi, jedan je svakako Borko i Yugovinil - ako neka ploča košta 20 30 ili 40e to je zato što je ovo ili ono izdanje i sve ima logike. I kod njega ima ploča za par stotina dinara. Pri tom su sve očuvane. Ploča koju oceniš sa 4 za mene već nije predmet kupovine jer ću gledati da je ni ne stavljam na gramofon. Drugi je Miroslav sa kupujem prodajem i sa berze koji valja nemačke ploče u glanc stanju za 500, 600, do tamo negde 1000 dinara. Zamenio sam gomilu licenci njegovim pločama, a te licence koje su mi duplikati prodajem na berzi za 200-300 dinara. I teško ih prodam Šokirao sam se kad sam iz navike pitao pošto Dark side.. i dobio odgovor 4.000 din. Ja imam u posedu 3 takve i kontam da vrede 400 dinara, a ne 4000. Uglavnom, htedoh reći, ne dajte im teško stečene novce. Sačekajte da skontaju da nema zarade, pa da nastavimo da kupujemo, prodajemo i veselo razmenjujemo muziku na najdražem formatu...
  15. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Za mene je Dark side of the moon ono što je za Jerry Fletchera Catcher in the Rye. Kad ga vidim moram da ga kupim.
  16. Koko Bil

    Kakav oglas...

    To je reizdanje i nije kul. Svi znaju da si to kupio danas. EDIT: Čitam svoje postove i samom sebi zvučim čangrizavo. Pa jesam malo čangrizav, ovaj moj bezazleni hobi kojim se bavim otkad znam za sebe se pretvara u nekakvu ekskluzivu, a muzika skoro da postaje stvar prestiža. Meni je ta postavka pogrešna. Apelujem na sve vas koji kupujete polovne ploče: ne dajte sumanute novce za predmete. Ne morate to bar danas kad svaku muziku možete da čujete i skinete sa neta. Ako im ne budete davali te pare, prestaće i da ih traže, pa ćemo opet moći da kupimo ploču a da pri tom ne prodamo bubreg.
  17. Koko Bil

    Kakav oglas...

    U knjižari na Spensu su se svojedobno prodavale i ploče. Nisu imali mnogo mesta, pa su ono što ne bi uspeli da prodaju u nekom razumnom roku ređali u plastičnu gajbicu na pultu i prodavali za dinar. Tu sam kupio Lunu. Rex Ilusivija i La Stradu sam dobio besplatno, nisu ljudi znali šta da rade s tim pločama. Sve sam to utopio za kontam dobre novce, mada se sada ispostavlja da mi je kont bio loš, mogao sam dobiti i 250e po komadu. Ali na berzi i tržištu nekretnina se nikad nisam snalazio, vazda me je zanimala muzika. Iako imam hiljadu dvesta i nešto vinila, ne smatram se kolekcionarom. Kad su mi početkom devedesetih ponudili sto maraka za paket aranžman nisam oklevao ni sekunde, bilo mi je neverovatno da neko daje toliki novac jer misli da je kul imati to parče plastike. Verovatno da bi se hvalio kako ju je kupio tog jutra kad je stigla u radnju. Šta ima od toga, meni je to neshvatljivo... Oglas sa Cecom se odlično uklapa u čitav trend. Nijedna kolekcija vinila nije potpuna bez Cece u produkciji Kemiša....
  18. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Desi se da nekad nekog (ko je u poslednjih 20 i kusur godina otišao u beli svet) obuzme nostalgija, i silno zaželi da opet u rukama drži ploču koju je nekad imao. Njemu nije problem da da par desetina evra za predmet požude. Nije problem ni što naši trgovci to onda uzmu kao reper. Problem je što se ovde nađe neko ko valjda želi da bude kul u društvu ispovrti nemoguće pare za neku budalaštinu i time zacementira kultni status tih ploča. Koje više i ne vrede kao ploče (žalosno je ali istinito da nikad nisu ni vredele inače bi se valjda prodale u više od 50 primeraka) već više kao neka nekretnina. Ako vam hitno zatrebaju pare, uvek ih možete prodati malo ispod cene i ne morate da uzmete kratkoročni keš kredit. Za cene lune, la strade, rex ilusiva, i sličnih autora to i nije tako čudno. Tad kad su izdate nije ih kupio niko, pa su retke, samim tim je nekako normalno da su i skupe. Ali ono što se traži za ploče azre, ekv, yu grupe ili navedenog atomskog skloništa koje su štampane u hiljadama i desetinama hiljada primeraka spada u isti koš kao i ovi dorsi, ili veseljak koji je na berzi za domaće izdanje ploče dark side of the moon (koja se kao i ready an' willin' od whitesnake nalazi u apsolutno svakoj gomilici ploča po kojoj krenete da prebirate) tražio 4.000 dinara Za ovu pojavu postoji samo jedan lek - nemojte im dati te pare. Uvek će se naći ljudi od kojih ćete istu stvar moći da kupite po razumnoj ceni. Provereno.
  19. Koko Bil

    Kakav oglas...

    10e je otprilike neka cena za strana izdanja izdata i kod nas (osim ako nije neko retko, prvo ili po nečemu specifično, kolekcionarsko izdanje). Podrazumeva se da je mint, zašto bih uopšte uzimao nekakav krš koji će nauditi igli. Ovaj oglas, osim što je u pogrešnoj kategoriji, mogao bi se nazvati i bezobraznim kad ne bi bilo onih koji tolike pare i daju a koji su ustvari i krivi za ovo. Prodavac naravno ima pravo da svoju robu ceni koliko god hoće. U konkretnom slučaju, ovaj čovek može da traži i 250.000 dinara za ovaj krš. Ako mu neko toliko i da, ko smo mi da o tome sudimo? Neko tu i tamo istrese između 50 i 100e za neku domaću ploču (što je suludo), i onda krene ludnica. https://www.kupindo.com/Ploce/30502273_Atomsko-Skloniste-Infarkt-mint Meni ova ploča u zavisnosti od stanja vredi između 500 i 1000 dinara, nekoliko mi je prošlo kroz ruke. Nije retka i ni po čemu ne vredi više. Ali pretpostavimo da se nađe budala koja ima para i koja će iz ko zna kog razloga dati toliki novac. Tržište je ugasilo jer će onda to postati reper cena, a koliko nas je spremno i uopšte ima mogućnosti da izdvaja toliko novaca za ploče? Ja sam svojevremeno propustio da kupim prvi album Oktobra i dugo mi je bio rupa u kolekciji, za tu se ploču tražio bubreg. No, čekao sam dok pre desetak godina nisam naleteo na jedan mint za 800 dinara kod čoveka koji je rešio da proda ploču a ne da se obogati... Uvek se nađe, samo treba imati strpljenja. A za ovakve i slične oglase ponavljam, krivi su kupci a ne prodavci.
  20. Što kažeš, kakvo pitanje... To je otprilike kao da si, da su tad imali internet, naleteo na pozitivan prikaz albuma Exile on Main St. pa zakačio Jumpin' Jack Flash uz pitanje ima l' ovakve... Takve, jebiga, nema. Diskusija je malo zastranila. Tema je ovaj album za koji ja mislim da je odličan, a ne imamo mi li mi još koji bend koji ozbiljno shvata svoju publiku, ne štedi na razglasu i održava i tonske probe. Iako iznet u formi bačene rukavice, Sondekov stav je legitiman i odraz je njegovog iskustva. Ako neko ima lepša, to je samo razlog za zadovoljstvo... Nego, jel preslušao još neko ovaj album? Meni se stvarno dopada. Uostalom, iz svih mojih prikaza omiljenih albuma i kratkih osvrta znate da je to osnovni uslov da o nečemu razglabam. Ovo me je strefilo niotkuda, cd sam kupio delom iz oduševljenja koncertom a delom iz poštovanja - kad naslažu svoje hitove na gomilu, to je stvarno impresivno. Nisam ni razmišljao o tome da li će mi se stvarno i dopasti, ideja je uglavnom bila da ga imam kao uspomenu na jedno lepo veče. Ali, eto jeste. Imate ga celog na jutjubu na zvaničnom kanalu pgp rts-a u hd formatu pa žrtvujte pola sata (besmrtan je onaj čovek koji drugom vreme daje) da vidite jesam li u pravu. Možebiti da se i vama dopadne...
  21. Nema šanse da ti se ne dopadne
  22. Ni uz najveći napor volje ne mogu da se setim kad sam tako intenzivno preslušavao neki album domaćeg benda. Kupio sam cd odmah posle koncerta i od tad ga slušam kod kuće, na poslu, u kolima… I jednostavno moram podeliti svoje oduševljenje sa vama. Ovog puta u obliku pravog kratkog osvrta, jer za onaj moj klasični fale mi i znanje i predznanje, jer nikad nisam bio fan YU Grupe. U vreme kad sam ja počeo da otkrivam muziku oni su bili davna istorija, a pored toliko muzike koju je trebalo čuti i otkriti nisam imao ni vremena ni volje da po tome kopam. To se desilo tek puno kasnije kad sam krenuo da popunjavam rupe u obrazovanju i da otkrivam kakav je kvalitet postojao na našoj sceni, da uz YU Grupa power trio sa prvih albuma pomenem recimo Tihomira Pop Asanovića, Janka Nilovića, itd. Do tada sam ih uglavnom slušao na radiju, što baš i nije najbolji način da se ovaj bend upozna, jer slobodno mogu reći da im je noviji deo diskografke karijere prilično oštećen u najmanju ruku neodgovarajućom produkcijom. Dokazni materijal lako možete pronaći na jutjubu. Pustite neke od njihovih najvećih hitova, recimo Odlazim ili Zaboravi, u originalnoj i potom u bilo kojoj živoj verziji i znaćete o čemu govorim. Zato mirne duše mogu reći da je ovo verovatno najbolje producirani, a svakako najbolje aranžirani album YU Grupe. Osim što je pun i čist, zvuk je konačno onakav kakav oni zbilja i proizvode kad se pred vama nađu. Pored zvuka, visok kvalitet krasi i nivo interpretacije ma u kom pravcu da se zapute, a ovaj je album u tom smislu prilično šarolik. Pri tom, momci bez imalo napora šetaju kroz stilove prilagođavajući ih sebi i svom konceptu, što znači da drmaju žestoko bez obzira da li se radi o rokačini ili baladi. Moderan izraz za to bio bi versatilan, ajde da ne prođemo bez stranjskih reči… Nema potrebe da više odlažem, pa da pređem na ono što je od svega najvažnije – pesme. Džon Lenon je, podsećam, jednom prilikom rekao da je najbolji album onaj na kojem su sve pesme hitovi. Na ovom nisu sve pesme hitovi, ali su sve pesme dobre, bez fillera. I pri tom su majstorski poslagane, od sjajnog uvoda u Vodi me kući Anđele, do finala u Živeo sam jednom. Btw, te me pesme gađaju i rifom i stihom, kao i Ko, koja je verovatno i najbolja na albumu ako se na umetničko delo moraju primeniti kvantitavni pokazatelji. Na ploči bi Ko zatvorila prvu stranu, što joj je otprilike i prirodno mesto, kao i poletnoj Sve ili Ništa koja bi otvorila B stranu. Panika je klasični pilot singl, i sigurno bi zauzimala prilično visoko mesto kad bi još uvek postojale top liste. I ako ste obdareni sa svega pola uva znali biste da je potpisuje Petar Jelić; modernije koncipirana i aranžirana stoji kao uslovno rečeno protivteža najklasičnijoji najtradicionalnijoj, stoprocentnoj YU Grupa pesmi Na krilima vetra, opet znalački smeštenoj na B4, pred zaključni čisti bluz Živeo sam jednom. U izvođenju Žike Jelića i njegove pedal steel gitare stihovi Bore Čorbe žive, što se ne događa baš tako često ni na albumima Riblje Čorbe. To posebno važi za autobiografsku zezalicu A banki je sedam sa prozivkama i solažama za sladokusce. Pretpostavljam da pesma Evo stojim tu nije slučajno odabrana za naslovnu, jer to je čisti rock. Po kom kriterijumu? Pa recimo ovako, razlika između Beatlesa i Stonesa je u tome što se sa Beatlesima ne poredi niko, dok se sa Stonesima porede svi ostali, tj Rolling Stones bi bili nekakav etalon za čisti rock. Od njih se može biti tvrđi ili mekši, oštriji ili blaži, brži ili sporiji, ali oni su osnovna merna jedinica koju naslovna pesma sa ovog albuma ispunjava u potpunosti. S tim što ni sami Stonesi takve pesme nemaju na albumu A Bigger Bang… U nekom sam pisaniju to već priznao, ja kao pank/new wave generacija u najmanju ruku nemam afinitet ka sporijem tempu (osim ako u pitanju nje bluz). No, da bi priča bila kompletna i album savršen, potrebne su i balade. E pa ovde ima dve klasične, visokokvalitetne rock balade, Uzalud i Jedan od onih dana, uz koje se jednostavno morate razmazati, ako imate srca. Ako nemate – uživajte u izvedbi. Negde sam pročitao da se planira izdavanje ovog albuma na vinilu. Ako se to desi, jednog sigurnog kupca imaju. Toplo se nadam da će vas moj prvi textić o domaćem bendu zainteresovati da ovaj album bar čujete. Nabavka vinilnog izdanja je potom stvar tehnike…
  23. Koko Bil

    Kakav oglas...

    Dakle ovaj dasa ne zna ni šta prodaje ali je odnekud uveren da mu sleduje 3.500 dindži... http://www.kupujemprodajem.com/The-Beatles-A-hard-day-s-night-33078085-oglas.htm?filter_id=2043 Za 3.500 dinara dobijete omot ploče Hard day's night, prvu ploču crvenog i drugu ploču belog albuma. Lepa kolekcija. Pri tom je oglas u kategoriji vinili strani originalni, a i omot i obe ploče su licence....
  24. Sveo sam stvari na (za sada) 2 sistema, kućni i kancelarijski. Kod kuće nisam menjao ništa: A u kancu sada izgleda ovako: GramAfon i cd plejer nisam menjao. Zvučnici su 'broj manji', a doneo sam 'debelog' i momentalno se igram sa Nikkom. Neverovatno pojačalo. Već sam ga bio stavio u oglase, pa je onda na Tandbergu krenuo da me iscimava levi kanal (ode pa se vrati), pa dok je u servisu metnuo sam ovo čudo. Radi kao Marantz 1152, samo za nijansu mekše. Pozicija Tandbergovog risivera je momentalno veoma ugrožena, jer mi je osim zvučno, ovo pojačalce i estetski lepo, da ne kažem cool, sa ovim prekidačima i njemačkim natpisima. Nezgodacija sa njim je što su vam potrebni adapteri - ima samo petožilne ulaze - i nastavci za zvučnike. Imam sve, ali je svaka igra sa kablovima time besmislena. Što i nije tako loše...
  25. Posler koncerta sam, naravno, kupio cd. Raznovrstan, visokokvalitetan, sjajan. Za moj ukus ima 10 odličnih pesama i jedan filler. Daleko preko vrednosti uloženog novca...
×
×
  • Create New...