Jump to content


Zašto su Deep Purple u Evropi daleko popularniji bend nego u Americi?


WildRanger

Recommended Posts

Da Ruje su bile vredne:D. Izripovali su sve verzije (nešto su i maznuli jedni od drugih), sva izdanja pojedinih albuma. Slično je i  sa Uriah Heep. Da ne davim.

Pa DP su svirali (ova Gilanova najnovija reinkarnacija) na proslavi Medvedovljevog rođendndana. Inače lik ima HiFi od 250000 dolara.

E žal za mlados, neću više da davim. Odjavljujem se na ovoj temi.

Link to comment
Share on other sites

23 sati ranije, ivanp said:

Pero, bez namere da se pravim naročito pametan. :D

Malko sam stariji. U to vreme, o kojem pričamo, niko "heavy metal" nije pominjo!!!
Do toga je došlo dosta godina kasnije. I rok novinari su to lepo izklasifikovali i svrstali. Sa vremenske distance to je sasvim logično i sve su se kockice uklopile.
Ja sam to možda pojednostavio, ali i danas tako mislim.

 

Posto imam 52 godine, ne znam koliko si stariji, ali OK :).

Nezavisno od toga, evo par cinjenica i razmisljanja.

Pojam "heavy metal" uzet je iz pesme "Born to be wild" Steppenwolf-a. Govorimo o 1968. godini. Dakle, pojam nije preterano nov.

Za mene su "heavy metal" i "hard rock" dve prilicno razlicite stvari, pre svega tematski.

Hard rock, se bavio istim temama,kojima se, barem teorijski, bavio i klasican rock - slobodom, nezavisnoscu, motorima, buntom, seksom - primarno erosom.

Heavy metal se bavio magijom, mitologijom i smrcu - primarno tanatosom.

Iako je Ritchie Blackmore voleo da koketira sa magijom, istorijom i mitologijom (The Book of Taliesyn), a Jimmy Page sa runama i Valhalla-om, to ipak nije bio heavy metal.

Kao sto je neko vec rekao, tim temama je bio blizi Black Sabbath, cime ime sve govori.

Mada je tema magije koriscena u raznim vrstama roka i blues-a, od Graham Bond-a do Eagles-a, najbolje se primila u Heavy Metal-u.

Kasnije je ta ikonografija dosta prosirena, do stripovskih razmera, posebno u domenu skandinavske mitologije.

Eto, to je moje vidjenje razlike...

Link to comment
Share on other sites

Ok, bez želje da polemišem preterano. Pojam nije nov, ali su rok novinari i kritičari počeli da lepe etikete tek naknadno. Ako grešim, na moju dušu greh. Znam da smo svi koji smo čitali "Džuboks" (a oni su prepisivali od stranaca) čitali o hard roku početkom sedamdesetih.

E mlogo sam mator. Što reče onaj forumaš iz Bele crkve: ".....pa vi ste godište mog ćaleta".:D
Šeset četri. Mnogo.

Pero ti si verovatno u pravu.

Link to comment
Share on other sites

7 sati ranije, ivanp said:

Pero ti si verovatno u pravu.

Verovatno smo u pravu obojica :). Tema mi je interesantna, pa pisem da podstaknem diskusiju i nesto saznam, a bez zelje da budem u pravu :).

Dobar je bio taj Dzuboks, bese tu dobrih tekstova, a i dobrih fotki. Imali smo mi i dobre rok-novinare i fotografe.

A bilo je i svakakve muzicke stampe.

Prepisivanje je prisutnije danas. Kada covek otvori dosta domacih novina ("novina"), i stampanih i Internetskih, vec iz konstrukcije recenice vidi da je autor ("autor") prepisivao...

Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, pera451 said:

Posto imam 52 godine, ne znam koliko si stariji, ali OK :).

Nezavisno od toga, evo par cinjenica i razmisljanja.

Pojam "heavy metal" uzet je iz pesme "Born to be wild" Steppenwolf-a. Govorimo o 1968. godini. Dakle, pojam nije preterano nov.

Za mene su "heavy metal" i "hard rock" dve prilicno razlicite stvari, pre svega tematski.

Hard rock, se bavio istim temama,kojima se, barem teorijski, bavio i klasican rock - slobodom, nezavisnoscu, motorima, buntom, seksom - primarno erosom.

Heavy metal se bavio magijom, mitologijom i smrcu - primarno tanatosom.

Iako je Ritchie Blackmore voleo da koketira sa magijom, istorijom i mitologijom (The Book of Taliesyn), a Jimmy Page sa runama i Valhalla-om, to ipak nije bio heavy metal.

Kao sto je neko vec rekao, tim temama je bio blizi Black Sabbath, cime ime sve govori.

Mada je tema magije koriscena u raznim vrstama roka i blues-a, od Graham Bond-a do Eagles-a, najbolje se primila u Heavy Metal-u.

Kasnije je ta ikonografija dosta prosirena, do stripovskih razmera, posebno u domenu skandinavske mitologije.

Eto, to je moje vidjenje razlike...

U ovoj izjavi ima dosta istine ali ne stopostotno. Oseća se subjektivan stav prema jednom odnosno prema drugom žanru. Za početak, evo odličnih dokumetaraca koji objašnjavaju mnogo stvari:

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Wikipedija nije baš najpouzdaniji izvor ali može da posluži da ilustruje onog o čemu sam pisao. Bilo je tu mnogo konfuzije i preklapanja.

 

Deep Purple are an English rock band formed in Hertford in 1968.[1] The band is considered to be among the pioneers of heavy metal and modern hard rock,[2][3] although their musical approach changed over the years.[4] Originally formed as a progressive rock band, the band shifted to a heavier sound in 1970.[5] Deep Purple, together with Led Zeppelin and Black Sabbath, have been referred to as the "unholy trinity of British hard rock and heavy metal in the early to mid-seventies".[6] They were listed in the 1975 Guinness Book of World Records as "the globe's loudest band" for a 1972 concert at London's Rainbow Theatre,[7][

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, pera451 said:

O ovima "The Looks that Kill" imam odredjeno misljenje...

 

 

 

Nemam uopšte pozitivan stav o bendovima kao Motley Crue, Bon Jovi, Poison, Europe, Twisted Sister i toj ekipi ostalih "hair" grupa iz 80tih. Izdvojio bih iz te priče o hard roku Ganse i Van Halen(sa Rotom), jer su oni bili jedini kvaliteni hard rok bendovi na američkoj sceni 80tih. 

Link to comment
Share on other sites

Bon Jovi i Europe rado slusam, a za mene oni nisu heavy metal. To je za mene (hard) rock.

Guns 'N Roses and Van Halen su za mene takodje (hard) rock.

Heavy metal su za mene Judas Priest i Iron Maiden. Reprezentativni uradci: "Devil's child", "Ripper", "Number of the beast", "Children of the damned".

Znaci, ikonografija: prokletstvo, 666, nasilna smrt (visestruka po mogucstvu), Necastivi...

Guns-i su pomalo zasli u tu teritoriju inspirisanom izvedbom "Sympathy for the devil"...

Link to comment
Share on other sites

36 minutes ago, pera451 said:

Bon Jovi i Europe rado slusam, a za mene oni nisu heavy metal. To je za mene (hard) rock.

Guns 'N Roses and Van Halen su za mene takodje (hard) rock.

Heavy metal su za mene Judas Priest i Iron Maiden. Reprezentativni uradci: "Devil's child", "Ripper", "Number of the beast", "Children of the damned".

Znaci, ikonografija: prokletstvo, 666, nasilna smrt (visestruka po mogucstvu), Necastivi...

Guns-i su pomalo zasli u tu teritoriju inspirisanom izvedbom "Sympathy for the devil"...

Da slažem se. Metal je vezan pre svega za okultno, ali opet ne smatram da je satanistički. Mada ima otvorenog "worship-ovanja" Satane u nekim ekstremnim tipovima metala, ali čisto satanistička tematika generalno predstavlja manjinu u metalu. 

A šta kažeš za prva dva Ozijeva albuma sa Rendijem(Blizzard i Diary) i za Dio(Holy Diver, Last in Line)? Da li su oni hard rok ili hevi metal? 

I da li smatraš Motorhead metalom? 

Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, aiwa said:

Hair metal bendovi su nastali većinom kao finansijski projekti ali niko nije mogao da pretpostavi koliko će rock muzika (u globalu) da degradira iz dekade u dekadu. Gledajući danas većinu tih bendova iz 80-ih slušam sa zadovoljstvom.

 

U odnosu na te hair bendove dosta preferiram grandž(Nirvanu i ne baš toliko, ali Alice in Chains, Soundgarden, rani Pearl Jam, STP, Mudhoney rado slušam), koji je počistio taj šund iz 80tih sa rok scene. 

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, WildRanger said:

U odnosu na te hair bendove dosta preferiram grandž(Nirvanu i ne baš toliko, ali Alice in Chains, Soundgarden, rani Pearl Jam, STP, Mudhoney rado slušam), koji je počistio taj šund iz 80tih sa rok scene. 

I dalje pominješ bendove iz 90-ih, šta ćemo sa poslednjih 17 godina? Đubre do đubreta.

 

Kad pogledam šta slušam od muzike iz ovog milenijum nema uopšte rock-a, Lana del Rey, Amy Winehouse, Duffy, Zaz i noviji albumi Metallice i Iron Maidena, sve ostalo što slušam je starije od 2000.

Link to comment
Share on other sites

52 minutes ago, aiwa said:

I dalje pominješ bendove iz 90-ih, šta ćemo sa poslednjih 17 godina? Đubre do đubreta.

 

Kad pogledam šta slušam od muzike iz ovog milenijum nema uopšte rock-a, Lana del Rey, Amy Winehouse, Duffy, Zaz i noviji albumi Metallice i Iron Maidena, sve ostalo što slušam je starije od 2000.

Pa iz 2000tih za mene su dobri recimo: Muse do 2006., White Stripes, The Strokes, Placebo, The Black Keys, Queens of the Stone Edge, Tool, Deftones, Interpol. Znači nije baš sve katastrofa, može nešto da se pronađe dobro. 

Link to comment
Share on other sites

U svakom od komentara ima makar zrnce istine, pa da dodam i ja jedno.:)

Mislim da se gubi iz vida da su kasne šezdesete i rane sedamdesete još uvek godine u kojima je bilo bitno imati hit singl. Deep Purple pamtim kao grupu koja pravi dobre hitiće za đuskanje (Black night, Hush, Strange Kind of Woman...) a o dobrim baladama (čitaj: stiskavcima) da i ne govorim. To je bilo vreme kada disko-muzika, u klasičnom smislu, nije ni postojala. Dakle, njih doživljavam kao malo žešću pop-grupu. Iako su vrhunski britanski i poneki drugi evropski hitovi dopirali na vrhove USA top-lista, tamo su, ipak, dominirale "tvrđe" forme - pre svega, mnogo soul muzike. Rok grupe su isto bile "rokerskije", ne toliko melodične kao Deep Purple. Cepelini su se dosta bolje uklopili u taj zvuk, setimo se prvog albuma - to je bilo pravo u glavu.:D

Link to comment
Share on other sites

9 sati ranije, beatgoeson said:

U svakom od komentara ima makar zrnce istine, pa da dodam i ja jedno.:)

Mislim da se gubi iz vida da su kasne šezdesete i rane sedamdesete još uvek godine u kojima je bilo bitno imati hit singl. Deep Purple pamtim kao grupu koja pravi dobre hitiće za đuskanje (Black night, Hush, Strange Kind of Woman...) a o dobrim baladama (čitaj: stiskavcima) da i ne govorim. To je bilo vreme kada disko-muzika, u klasičnom smislu, nije ni postojala. Dakle, njih doživljavam kao malo žešću pop-grupu. Iako su vrhunski britanski i poneki drugi evropski hitovi dopirali na vrhove USA top-lista, tamo su, ipak, dominirale "tvrđe" forme - pre svega, mnogo soul muzike. Rok grupe su isto bile "rokerskije", ne toliko melodične kao Deep Purple. Cepelini su se dosta bolje uklopili u taj zvuk, setimo se prvog albuma - to je bilo pravo u glavu.:D

E jebaga sad, ispade Deep Purple pop grupa zato što imaju melodične pesme koje mogu i da se otpevaju...:lol:

Link to comment
Share on other sites

37 minuta ranije, Zexx said:

pop grupa

Uočio sam taj momenat, htedoh da ispravim u pop-rok, ali reko' da nekoga isprovociram.:D Barem u početku tog perioda, albumi još nisu bili toliko "zaživeli" a grupe su se cenile po hitovima. Ne bih da tvrdim kako je bilo u Americi, ali je trebalo vremena da se primi neki kompleksniji zvuk. Popularnost i top-liste su tada bile usko povezane stvari.

Moje lično iskustvo je da se ta muzika puštala na žurkama i u diskotekama, sad sam pogledao, imali su petnaest pesama na top-listama.  Baš iz tog razloga su mi se više i sviđali nego Blek Sabat i slične grupe, a pretpostavljam da su ljubiteljima tvrdog zvuka Dip Parpl bili suviše "meki". U Americi su imali manju prolaznost na Billboard-u nego na evropskim top-listama.

 

Link to comment
Share on other sites

33 minuta ranije, beatgoeson said:

Uočio sam taj momenat, htedoh da ispravim u pop-rok, ali reko' da nekoga isprovociram.:D Barem u početku tog perioda, albumi još nisu bili toliko "zaživeli" a grupe su se cenile po hitovima. Ne bih da tvrdim kako je bilo u Americi, ali je trebalo vremena da se primi neki kompleksniji zvuk. Popularnost i top-liste su tada bile usko povezane stvari.

Moje lično iskustvo je da se ta muzika puštala na žurkama i u diskotekama, sad sam pogledao, imali su petnaest pesama na top-listama.  Baš iz tog razloga su mi se više i sviđali nego Blek Sabat i slične grupe, a pretpostavljam da su ljubiteljima tvrdog zvuka Dip Parpl bili suviše "meki". U Americi su imali manju prolaznost na Billboard-u nego na evropskim top-listama.

 

Čekaj bre, je l' si ozbiljan kad grupu koja je rodonačelnik hard-roka, svrstavaš u pop-rok?!:rolleyes:

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, beatgoeson said:

Baš iz tog razloga su mi se više i sviđali nego Blek Sabat i slične grupe, a pretpostavljam da su ljubiteljima tvrdog zvuka Dip Parpl bili suviše "meki". U Americi su imali manju prolaznost na Billboard-u nego na evropskim top-listama.

 

Kod perioda MK II (sa Gilanom) album DP in Rock je ništa drugo nego definicija teškog rok zvuka i taj album "teži" je od bilo kog albuma Cepelina i verovatno od bilo kog hard rok albuma iz tog perioda. Kod pesama kao Speed King, Bloodsucker, Into the Fire and Hard Lovin' Man prisutna je instrumentalna paljba i "haos" na sve strane uz Gilanove dramatične vokalne tonove. Taj album skoro da se nije probio u Americi, dok je u Britaniji i Evropi bio prvi popularan album od DP-a. 

Albumi Fireball i Machine Head su isto dosta tvrd rok, ali su za neku nijansu mekši od In Rock. Machine Head je album koji je doživeo uspeh u Americi, pre svega zahvaljujući pesmama Smoke on the Water i Highway Star. 

E tek se MK III period DP-a sa Koverdejlom može smatrati u neku ruku "mekim". 

 

Link to comment
Share on other sites

Očigledno imamo različitu percepciju pojma "težine". Ja ne mogu da pobegnem od konteksta u kojem su te pesme nastale. Samo godinu - dve pre "In Rock", recimo, top-listama su harali Yardbirds, Pretty Things, Cream, Hendrix... teško je reći da su to pop-rok sastavi, ali su se svi oni trudili da naprave pevljivo/slušljive pesme i da stignu na vrh top lista. Iako su im live nastupi bili drugačiji, a na repertoaru su imali i "teške" stvari, masa ih je percepirala, a i danas ih pamti, po hitovima sa top-lista. "In Rock", mislim, nije daleko pobegao od te prakse.

Albumu "In Rock"  se ne može osporiti žestoko prašenje, ali, da tako kažem, u pitanju su "pesme". Za neke (mnoge) druge, američke, čak i nešto starije, pre bih rekao da su "stvari". Ako se razumemo. Neću da kažem da je ovo bolje od Deep Purple, samo konstatujem različit pristup, koji bi mogao biti jezičak na vagi koji je diktirao popularnost dotične grupe u USA.

 

 

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...