Jump to content


Percepcija visokih tonova (eksperiment)


rrapaic

Recommended Posts

  • Replies 320
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Ja na to gledam ovako: osnovni ton, prvi, drugi, treći,... i viÅ¡i harmonici. ako je treći viÅ¡i u odnosu na drugi, onda je drugi niži u odnosu na treći. 

Nigde u terminologiji ne postoje niži harmonici. To je izum ovog foruma. Harmonici su svi odreda viÅ¡i, postoji podela na parne i neparne. Eventualno se može govoriti o izraženosti nekog harmonika ili grupe harmonika u raspodeli harmonika. Ako već diskutujete o neÄemu postarajte se da obnovite fiziku iz srednje Å¡kole i pravilno koristite terminologiju.

Link to comment
Share on other sites

Pedesetih godina proslog veka, u Engleskoj je tada jedan od poznatijih konstruktora zvucnika izvrsio sledeci eksperiment:

 

Otisao je do obliznjeg starackog doma i doveo u svoj studio desetak dedica i baka, svih starijih od 70 godina. Zatim je izmerio prag cujnosti i on je u svim slucajevima bio negde oko 11, 12 KHz. Onda im je pustao muziku na sistemu koji je bio sakriven iza zavese. U sistem je izmedju preampa i ampa bio ugradjen filter. Kada je filter iskljucen sistem je svirao kao da filtera uopste i nema. Kada ga ukljuci, onda je filter rezao sve iznad 16 KHz. Pustao je penzosima muziku i nasumicno ukljucivao i iskljucivao filter.

 

Dedice i bakice su nepogresivo pogadjale kada je filter bio ukljucen a kada ne.

 

Moguci zakljucci su veoma interesantni. Ne sireci pricu dalje, to je zapravo dokaz da frekvencije jednog muzickog signala stoje u medjusobnoj vezi i da uklanjanje jedne frekvencije narusava i druge. Mozda u tome lezi odgovor zasto analogni sistemi reprodukcije zvuce bolje od digitalnih ? Zvuce li bolje ? ;-)

Ovaj eksperiment lepo objaÅ¡njava fenomen na koji se odnosi naslov teme. Moja iskustva se podudaraju sa rezultatima ovog eksperimenta. Ipak mislim da je dobar zvuk u znatno većoj meri determinisan onim Å¡to se dogaÄ‘a u nižim delovima spektra, a ne u supervisokim.  Naravno, percepcija se menja (po mom miÅ¡ljenju na bolje) dodavanjem supertweetera npr. 

 

Anti-aliasing filteri u digitaliji se koriste da bi se izbegao fenomen aliasinga iliti dvojnika i u tom sluÄaju možemo govoriti o pojavi dvojnika na nižoj frekvenciji od semplovanog tona, na 1/2 Fs npr. ali i na viÅ¡im frekvencijama (1,5xFs itd.). Filter odseca sve Å¡to je van opsega  koji semplujemo (po Nyquist-u: sve preko 1/2 frekvencije kojom vrÅ¡imo uzorkovanje).

Link to comment
Share on other sites

Napravite sledeći eksperiment: preklopite dva sinusna tona različitih frekvencija, na primer 1000 herca i 1100 herca i dobićete treći ton frekvencije 100 herca. ViÅ¡i harmonici nastaju iz istog izvora zvuka (na primer žice na gitari), u fazi su sa osnovnim tonom i odreÄ‘uju boju zvuka, dok osnovni ton odreÄ‘uje njegovu visinu. Kada biste uklonili sve viÅ¡e harmonike, zvuk gitare se ne bi razlikovao od klavira. 

Link to comment
Share on other sites

Nigde u terminologiji ne postoje niži harmonici. To je izum ovog foruma. Harmonici su svi odreda viÅ¡i, postoji podela na parne i neparne. Eventualno se može govoriti o izraženosti nekog harmonika ili grupe harmonika u raspodeli harmonika. Ako već diskutujete o neÄemu postarajte se da obnovite fiziku iz srednje Å¡kole i pravilno koristite terminologiju.

 

Ti si se negde zabunio. :razz:

 

ZnaÄi, imamo osnovni ton (prvi harmonik) i njegove harmonike (drugi, treći...). Po prirodi stvari su viÅ¡i od prvog, pa u terminologiji, verovatno, ne postoji ni reÄ "viÅ¡i", jer bi bio besmislen. 

 

Da li je negde u udžbeniku fizike eksplicitno zabranjeno meÄ‘usobno poreÄ‘enje harmonika u nizu? To je, praktiÄno, rastući niz prirodnih brojeva...

 

Dakle, ako je u nekom nizu harmonika, treći harmonik viÅ¡i od drugog, siguran sam da ne postoji nauka koja će reći da je terminoloÅ¡ki neispravno reći da je drugi harmonik niži od trećeg. 

Link to comment
Share on other sites

Možda pomogne:

 

Svaki muzicki ton se, teorijski, sastoji se od niza prostih tonova u aritmeticki pravilnim frekventnim omjerima, koji se zovu alikvotni tonoviharmonici ili parcijalni tonovi. Svaki alikvot ili harmonik je prosti sinusoidalni ton cija frekvencija je u odredjenom omjeru prema osnovnoj (fundamentalnoj) frekvenciji tona. Osim cistog sinusoidalnog signala, koji se ne nalazi u prirodi i moze se dobiti samo sintetickim (elektronskim) putem, tonovi svih instrumenata su slozene strukture. Prakticno, svaki slozeni ton sastoji se od niza prostih sinusoidalnih tonova koji tvore alikvotni niz. Alikvotni niz sastoji se od tona osnovne (fundamentalne) frekvencije i visih harmonika. Struktura alikvotnog niza tvori tembr (odn. boju) instrumenta, i glavni je cinilac na osnovu kojeg se mogu razlikovati tembrovi razlicitih instrumenata, npr. violine, flaute, klarineta ili oboe. 

Frekvencije svih harmonika su odredjene prema osnovnoj (fundamentalnoj) frekvenciji. Za svaki slijedeci clan frekvencija je odredjena slijedecim visim cjelobrojnim omjerom 1:2:3:4:5:6:7 itd. Na primjer: 

1. harmonik 1:2, 
2. harmonik 2:3, 
3. harmonik 3:4, 
4. harmonik 4:5 itd. 

Sto se ide prema visim clanovima alikvotnog niza, to se interval smanjuje u odnosu na prethodni harmonik, tako da je: 

1. harmonik za cistu oktavu ( :cool: visi od fundamentalnog tona, 
2. harmonik za cistu kvintu (5) visi od 1. harmonika, 
3. harmonik za cistu kvartu (4) visi od 2. harmonika, 
4, harmonik za veliku tercu (v3) visi od 3. harmonika, 
5. harmonik za malu tercu (m3) visi od 4. harmonika, 
6. harmonik za veliku sekundu (v2) visi od 5. harmonika, 
7, harmonik za malu sekundu (m2) nizi od 6. harmonika, itd. 

Ako se ide dalje prema jos visim clanovima, intervali se dalje smanjuju. Kod prirodnih tembrova sto se ide prema visim clanovima glasnoca alikvota obicno pada silaznom krivuljom, mada nije nista neobicno da je neki visi alikvot glasniji od nizeg (cest slucaj kod npr. vokala, violine ili trube). Znacajno je napomenuti da su prvih 5 harmonika tacni intervali, a oni visi se ne uklapaju potpuno u temperirani tonski sistem koji koristimo (tako da ona velika sekunda nije tacno sekunda, itd). 

Takodjer, treba shvatiti da izraz alikvotni niz ukljucuje i fundamentalnu frekvenciju, tako da je prvi visi harmonik zapravo drugi clan alikvotnog niza, sto ponekad proizvodi zabune. Jos jednom ponavljam, alikvotni niz se sastoji od fundamentalne frekvencije I visih harmonika. 

Prvih devet clanova alikvotnog niza izgradjenog na tonu C1 glasi ovako: 

C1 C2 G2 C3 E3 G3 B3 C4 D4 

Najcesce su prvih devet clanova i najvazniju u tvorbi tembra, posto su visi clanovi intervalski dosta blizu jedan drugom. 

Izraz "parni harmonici" se zapravo odnosi na parne clanove alikvotnog niza, a ne stvarno na parne harmonike. U prethodnom nizu, to bi bili C2, C3, G3 i C4. Dakle, oni su iskljucivo cisti intervali, oktava i eventualno kvinta. Nikako kvarta, terca ili manji. 

Izrazeno u frekvencijama, alikvotni niz tona cija je fundamentalna frekvencija 100Hz (radi lakoce racunanja, mada je to negdje izmedju tonova g i g#), bi glasio: 

100Hz, 200Hz, 300Hz, 400Hz, 500Hz, 600Hz, 700Hz, 800Hz, 900Hz. 

Parni alikvoti za fundamentalnu frekvenciju 100Hz su: 

200Hz, 400Hz, 600Hz, 800Hz. 

Omjer razlicitih alikvota, dakle, razlicit je za svaki pojedinacni instrument, a on i varira kroz vrijeme dok ton traje. 

Iz ovih zakonitosti se izvode i frekventni omjeri za pojedine intervale. Ako sa R oznacimo frekvenciju referentnog tona, a sa F frekvenciju tona koji gradi interval, dobiva se: 

Frekvencija tona koji je za cistu oktavu visi iznosi F = R + R * (1 / 1), odn. R * 2 
Frekvencija tona koji je za cistu kvintu visi iznosi F = R + R * (1 / 2) 
Frekvencija tona koji je za cistu kvartu visi iznosi F = R + R * (2 / 3) 
Frekvencija tona koji je za veliku tercu iznosi F = R + R * (3 / 4) 
Frekvencija tona koji je za malu tercu iznosi F = R + R * (4 / 5), itd. 

(ovdje je * operator mnozenja, a / operator dijeljenja) 

Na primjer, uzmimo da je referentni ton A1 (440Hz) i da prema njemu treba odrediti frekvenciju tona na odredjenim intervalima: 

Frekvencija tona A2, koji je za cistu oktavu visi, iznosi F = 880 Hz 
Frekvencija tona E2, koji je za cistu kvintu visi, iznosi F = 660 Hz 
Frekvencija tona D2, koji je za cistu kvartu visi, iznosi F = 733 Hz, itd. 

Frekvencija tona u susjednoj visoj oktavi je dva puta veca od frekvencije odgovarajuceg tona u susjednoj nizoj oktavi, na primjer: 

Frekvencija tona A1 je 440 Hz, 
Frekvencija tona A2 je 880 Hz, 
Frekvencija tona A3 je 1760 Hz, 
Frekvencija tona A4 je 3520 Hz. 

Kod instrumenata sa tipkama i zicanih sa pragovima u praksi se jos od baroka koristi tzv. temperirani sistem, u svrhu izjednacenja svih intervala, kod kojeg stvarne vrijednosti tonova malo odstupaju od izracunatih. 

A sada, jos par interesantnih detalja vezano za alikvotni niz: 

-Cetvrti, peti i sesti clan alikvotnog niza grade durski kvintakord. Ako se alikvotni niz racuna prema nize umjesto prema vise, onda cetvrti, peti i sesti clan grade molski kvintakord. To pokazuje zasto je dursko molski sistem tako prirodan zvucni fenomen i zasto je postao osnova cijele tonalne muzike. 

-Kod akusticnih i elektroakusticnih instrumenata, koji imaju odredjene rezonantne karakteristike, alikvotna struktura svakog tona se prilagodjava jednoj fiksno odredjenoj krivulji, cije su karakteristicne tacke na fiksnim frekvencijama, bez obzira na visinu tona koji se svira. Ova karakteristika se naziva formant. Najjasniji primjer je vjerovatno pjevanje. Vokaliziranjem na istom vokalu ali razlicitim tonovima (a, e, i, o, u) mijenja se fundamentalna frekvencija, a sa njom i harmonici, ali zajednicka karakteristika ostaje ista i ona odredjuje formant odredjenog vokala (a, e, i, o, u). I kod instrumenata se isto primjecuje. Recimo, truba uvijek ima koncentraciju u srednjim frekvencijama, bez obzira na visinu tona. Prakticno svi instrumenti imaju ovu karakteristiku. 

-Na alikvotnu strukturu se u prirodi moze uticati raznim mehanickim sredstvima, ali ne tako direktno i precizno kao elektronskim putem. Ako se elektronski generira ton koji ima sve vise harmonike slozene po linearnom redoslijedu (odnosno istog omjera), dobije se ton valnog oblika "pila" (sawtooth). Ako se u istom linearnom omjeru predstave samo parni clanovi, a neparni izostave, dobije je ton cetvrtastog valnog oblika (square). 

Onda i ne cudi zasto su upravo ova dva oblika u masovnoj upotrebi u analognim i digitalnim subtraktivnim sintesajzerima, jer oni sadrze sve (odnosno sve parne) harmonike i, teorijski, svi tembrovi se mogu dobiti redukcijom jednog od ova dva oblika. Kod subtraktivnih sintesajzera generira se takav elementarni ton, a potom se filterom odvajaju visi (kod Low Pass filtera), nizi (Hi Pass filter) ili srednji harmonici u definisanom pojasu (Band Pass filter). 

Kod aditivnih sintesajzera situacija je obrnuta. Generiraju se prosti sinusoidalni harmonici, a tembr se dobiva njihovim slaganjem. Prvi aditivni sintesajzer su zasigurno crkvene orgulje, kod kojih su cijevi razlicitih omjera ugodjene u oktavama, a njihovim kombinacijama se dobivaju i razliciti ukupni tembri. Modernija varijanta su Hammond orgulje, koje sadrze sinusoidalne registre slozene po donekle izmjenjenjenom alikvotnom nizu (tzv. drawbars). Jos moderniji predstavnik aditivnog sintesajzera je Kawai S5000, a i Yamaha DX serija sintesajzera se takodjer moze ubrojiti u aditivne, posto koristi proste sinusoidalne "operatore" Kada je rijec o dijelovima algoritama gdje se operatori sabiraju, a ne mnoze, to je cista aditivna sinteza, mada se i FM (mnozenje operatora) moze smatrati aditivnom metodom, jer se kod njega takodjer generiraju visi harmonici, ali po drukcijim zakonitostima. 

Vazno je znati da kod zvuka realnog instrumenta postoje i harmonici koji nisu u ovom proporcionalnom odnosu i njihovo trajanje je cesto nezavisno od proporcionalnog ostatka alikvotnog niza. Svi ovi harmonici cine sum i sve one dodatne zvukove koji blize odredjuju vjernost instrumenta. Oni su glavni razlog zasto ranije "matematicke" metode sinteze zvuka (subtraktivna, aditivna, FM) nisu pokazivale tako autenticne rezultate kao semplovanje (noviji fizicki modeling je sasvim druga prica). 


Parni alikvoti se obicno smatraju "muzikalnim" dodatkom zvuku. Svaka distorzija mijenja na neki nacin strukturu alikvotnog niza. Tradicionalno se smatra da ona "muzikalna" i "prijatna" distorzija potice od elektronskih cijevi (lampi), transformatora i magnetne trake. Ova distorzija zapravo pobudjuje parne harmonike, sto zvuku daje "zasicenje" i "toplinu" (oprez, ovo je vrlo subjektivan pojam). Medjutim, tranzistor, kada dolazi u fazu distorzije, generira neparne harmonike, sto se smatra "neprijatnom" distorzijom. Ovo je glavni razlog zasto je lampa smatra muzikalnijim rjesenjem nego tranzistor, narocito kada su u pitanju gitarska pojacala gdje je stalno prisutna odredjena kolicina distorzije. 

Medjutim, ne treba zbog ovoga imati predrasude prema bilo kojoj vrsti topologije tehnologije. Ako se koriste dovoljno ispod praga distorzije (sa dovoljno "headroom-a"), i cijevna i tranzistorka (pred)pojacala daju izvrsne rezultate. Kvalitet izrade je tu bitan. Dobar uredjaj je dobar uredjaj, bez obzira na topologiju tehnologiju

Evo sada i malo kritike kroz ovu teoriju. Zasto veliki broj "juznih" boja koje sa DX serija koje su u sirokoj upotrebi zvuci tako oporo i cesto neprijatno za slusanje? Zato sto je u velikom broju slucajeva na njima sintetizirano previse visih harmonika, a fundamentalna frekvencija je slaba. Kao rezultat, sve zvuci tanko i ostro. Problem je u tome sto digitalni FM sintesajzeri dopustaju ovakve akusticni neprirodne timbralne sklopove, gdje su analogni subtraktivni sintesajzeri manje podlozni "greskama", posto se kod njih visoke frekvencije oduzimaju, a ne dodaju. 

Kada se napravi takav tembr gdje je losim FM-om unisten temeljni omjer prva tri alikvota a stimuliraju se neparni, pa cak i harmonici u neproporcionalnom odnosu, onda nema tog ekvilajzera koji moze pomoci. Visokotonci na razglasu bivaju sprzeni, a usi gostiju zuje nakon svirke. Dodatni problem je sto FM sintesajzeri imaju ogranicen broj operatora (4 do 6), pa je ton i previse "cist", digitalan i nemuzikalan (samim tim i tezi za slusanje). 

Malo pazljivijim programiranjem, moguce je dobiti tembrove slicnih temeljnih karakteristika, ali prirodnije alikvotne strukture i sigurno boljeg zvuka. Medjutim, vjestina programiranja je bitan faktor. A prije svega, uho. Svako ima drukcije uho, a ni vrhunsko poznavanje teorije ne moze pomoci bilo kome ako on ne umije slusati to sto radi. 

Link to comment
Share on other sites

Hvala prophet na ovom podsecanju. Korisno je rascistiti osnovne pojmove.

 

Muzicki signal je ocigledno slozen sistem tonova. Gore pomenuti eksperiment pokazuje da ako odsecete odredjeni frekventni opseg tog slozenog sistema, da onda ne vrsite promenu tog sistema samo od odredjene frekvencije, nego tim odsecanjem izazivate promenu nad celim tim slozenim sistemom, kojeg zovemo muzicki signal. To je vazno iz puno razloga. Jedan od razloga jeste i uvrezeno misljenje da sve sto se desava iznad 20 KHz nije za nas od inetersa jer "to ionako ne mozemo da cujemo". Medjutim frekvencije iznad 20 KHz su takodje deo tog slozenog sistema tonova i njihovo odsecanje ce uticati i na onaj deo koji se nalazi u cujnom opsegu. Na taj nacin mi posredno cujemo  i ono sto se desava iznad 20 KHz. Kada pustite signal ton frekvencije vece od 20 KHz, to verovatno nijedan covek nece cuti ali ako pustite muziku i odsecete sve iznad 20 KHz, ispostavlja se da cemo svi to primetiti. Prakticna posledica ovog saznanja (koje je zapravo staro vec vise od 60 godina) jeste pojava pojacala i predpojacala sa propusnim opsegom od 100 KHZ pa i vise.

Link to comment
Share on other sites

Ima neka tajna veza ... :order

 

Pocetkom sedamdesetih godina u CERNU su izvrsili sledeci eksperiment: iz atoma su izbili dva elektrona koja su onda usmerili u dva razlicita pravca. Elektroni su se nalazili na ogromnoj udaljenosti (za elektrone velika udaljenost) jedan od drugog, kada su elektromahnetnim poljem delovali na samo jedan od ta dva elektrona. Ono sto je interesantno jeste da se i onaj drugi ponasao isto kao i onaj elektron koji se nalazio pod uticajem elektromagnetnog polja. Koliko je meni poznato (neka me neko koriguje ko bolje prati sta se desava u modernoj fizici) do danas nije razjasnjen taj fenomen.

 

Oprostite na ovoj digresiji. A mozda uopste i nije digresija ...

Link to comment
Share on other sites

Ðе поÑтоји филтер који Ñе неће мешати и у Ñадржај који је много пре резне фреквенције..

Објашњење је већ неко изнад поменуо, и крајње је једноÑтавно, као и обично.. не треба мењати законе физике или измишљати нове.. дакле филтер који је поÑтављен на 16kHz мора да задире добро и у фреквенције иÑпод тога, тако да Ñу героÑи без грешке могли да препознају када је укључен а када не..

Link to comment
Share on other sites

Dobro pitanje koje zadire u sustinu reprodukcije muzike. Verovatno da nije moguce jer membrane, odnosno zvucnici, unose svoja izoblicenja prilikom reprodukcije. Na sve to treba dodati i nacin kako mi percipiramo zvuk jer mi ne dozivljavamo zvuk tacno onako kako ga instrumenti odnosno uredjaji proizvode.

Link to comment
Share on other sites

@detimulacija:

"Ðе поÑтоји филтер који Ñе неће мешати и у Ñадржај који је много пре резне фреквенције..

Објашњење је већ неко изнад поменуо, и крајње је једноÑтавно, као и обично.. не треба мењати законе физике или измишљати нове.. дакле филтер који је поÑтављен на 16kHz мора да задире добро и у фреквенције иÑпод тога, тако да Ñу героÑи без грешке могли да препознају када је укључен а када не.."

Ne bi bilo lose kada bi malo objasnio ovo.

Link to comment
Share on other sites

Изокола долазимо до Ñуштине..

СиÑтем је бољи ако уноÑи мање Ñвојих хармоника, одноÑно задржава Ñамо оне од Ñнимљених инÑтрумената..

Мембрана и електроника пре ње треба што мање да буде инÑтрумент..

Link to comment
Share on other sites

СиÑтем је бољи ако уноÑи мање Ñвојих хармоника, одноÑно задржава Ñамо оне од Ñнимљених инÑтрумената..

Мембрана и електроника пре ње треба што мање да буде инÑтрумент..

 

Vrlo lepo napisano, i zvuÄi mi veoma taÄno ...

Link to comment
Share on other sites

Ne bi bilo lose kada bi malo objasnio ovo.

Ðе може бити једноÑтавније..

Погледај криву било ког филтера, благог или оштрог, замиÑли да је поÑтављен на 16 kHz и видећеш колико раније почиње да Ñе меша у Ñигнал..

Link to comment
Share on other sites

Na sve to treba dodati i nacin kako mi percipiramo zvuk jer mi ne dozivljavamo zvuk tacno onako kako ga instrumenti odnosno uredjaji proizvode.

Ето га Ñад, опет неки вуду..

Ствари Ñу у хајфају једноÑтавне до бизарноÑти, Ñамо треба очиÑтити мозак од комерцијалног блата..

Link to comment
Share on other sites

Ðе може бити једноÑтавније..

Погледај криву било ког филтера, благог или оштрог, замиÑли да је поÑтављен на 16 kHz и видећеш колико раније почиње да Ñе меша у Ñигнал..

Pa jeste ali je svejedno za ovu diskusiju da li Low-pass filter odseca na 15,5 ili na 16 KHz. Osim toga low pass filteri obicno generisu odredjene frekvencije ali uvek iznad frekvencije secenja, nikada ne ispod nje. Zbog toga to nije objasnjenje za pricu o kojoj je ovde rec.

Link to comment
Share on other sites

Ето га Ñад, опет неки вуду..

Ствари Ñу у хајфају једноÑтавне до бизарноÑти, Ñамо треба очиÑтити мозак од комерцијалног блата..

Nije to vudu nego se zove psiho-akustika. Prica je pocela da se razvija narocito intenzivno kada je sedamdesetih godina japanska HiFi industrija pocela da proizvodi pojacala sa izuzetno niskim THD. Neka su bila deklarisana tek na sestoj decimali. Medjutim ono sto je bilo takodje evidentno jeste da su zvucala lose. Tada se pojavila svest (sto nije bas sasvim tacno jer je jos ranije bilo poznato da niski THD ne mora nuzno da ima neke veze sa kvalitetom reprodukcije) da bolje elektricne karakteristike nekog HiFi uredjaja ne moraju nuzno da znace bolju reprodukciju zvuka. Sto bi matematicari rekli: potreban ali ne i dovoljan uslov. Tako se razvila posebna disciplina pod nazivom psiho-akustika koja se bavi nacinom kako ljudi opazaju zvuk. Ali da ne bih tupio previse, evo ovde nekih informacija na tu temu:

https://en.wikipedia.org/wiki/Psychoacoustics

Link to comment
Share on other sites

Ako nemate alat ili vremena, odavde možete da skinete fajl sa dva superponirana sinusna signala od 1000 i 1100 herca:

http://we.tl/MhXWx9NgVp

Å ta Äujete?

Posto ja od alata (ovih dana) imam samo suncobran i telefon, molio bih da neko napise sta se cuje.

Ne bi li to znacilo da dve violine mogu da proizvedu najdublji bas?

Link to comment
Share on other sites

Pa jeste ali je svejedno za ovu diskusiju da li Low-pass filter odseca na 15,5 ili na 16 KHz. Osim toga low pass filteri obicno generisu odredjene frekvencije ali uvek iznad frekvencije secenja, nikada ne ispod nje. Zbog toga to nije objasnjenje za pricu o kojoj je ovde rec.

Ви и даље не Ñхватате како раде филтери..

Ðе генеришу никакве фреквенције, него утичу на Ñигнал много пре задате фреквенције..

Ðа пример, у ДРконвертерима делују од 50-100 kHz али ипак некако уÑпевају да направе чујне трагове..

При томе ми не знамо какав је филтер коришћен, активан, паÑиван, у повратној Ñпрези..

Link to comment
Share on other sites

Nije to vudu nego se zove psiho-akustika..]

ПÑихоакуÑтика јеÑте вуду..

Јапанци Ñу поÑтизали низак ТХД огромном повратном Ñпрегом код Ñпорих кола и то никако није могло добро да ради, тактика примењена у безброј брљавих опампова.... зато Ñу и мерили изобличења на 1 kHz а не на 20..

Ð”Ð°Ð½Ð°Ñ Ð¸Ð¼Ð°Ð¼Ð¾ кола која могу без повратне Ñпреге да раде у MHz, Ñа њом деÑетинама пута брже, то онда има ÑмиÑла..

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...