Jump to content


Pažnja - posuđe od melamina!


marvin

Recommended Posts

Relativno kasno vidim temu, ali nije zgoreg da zbog informisanosti forumasa kazem par reci o ovome.

Kao sto je Kuja napisao, melamin jeste sirovina koja se nasiroko koristi u proizvodnji vec decenijama, primarno zbog svog svojstva da tesko gori (flame retardant properties). To je prakticno smola i nezamenljiva je kao sirovina u industriji. Potpuno je bezopasna ako se koristi tako kako treba da se koristi i nikada ne bismo ni culi za nju da nije bilo melaminskih kriza.

Melamin je po hemijskoj strukturi triazin sto znaci da ima u svom molekulu mnogo atoma azota (66% mase celog molekula cini azot). Jedan od osnovnih parametara kvaliteta svake hrane zivotinjskog (a i biljnog) porekla jeste sadrzaj proteina. Sto je on veci, hrana je kvalitetnija a samim tim i skuplja. Sadrzaj proteina u hrani (i ne samo tamo), se ne moze utvrditi direktno, vec se odredjuje sadrzaj azota (takozvani metod po Kjeldahl-u), a sadrzaj proteina se preracunava na osnovu cinjenice da proteini imaju cca 16% azota u sebi. I sad mozete da vidite vezu. Ako neko zeli da lazira sadrzaj proteina u hrani, on samo treba da doda nesto sa mnogo azota i analiza ce pokazati veci sadrzaj proteina pa ce i cena biti veca. Melamina u industriji plasticnih masa ima na tone i odvratno je jeftin. Prvo su se ovoga dosetili Kinezi 1980-ih i tako je izbila prva melaminska kriza. To ni tada niko ne bi znao da se Kinezi nisu preracunali. Stavljali su melamin u hranu za kuce i mace koju su izvozili u USA. Ali stavljali su bas mnogo. Zajedno sa cijanurinskom kiselinom, koje takodje ima u sastavu ovih smola, melamin gradi kristale u filigranski sitnim kanalicima za filtraciju u bubrezima, uzrokuje njihovo zacepljenje i kolaps tubularnog sistema. Ovo vodi u uremiju i smrt. Upravo se to i desilo sirotim kerovima i tako je cela stvar ugledala svetlo dana. FDA i FSIS (USA ministarstvo za hranu i lekove i njihova inspekcija) su tada razvili metodu za utvrdjivanje ostataka melamina gasnom hromatografijom i to je dugo bila jedina metoda za dokazivanje, inace veoma komplikovana i skupa, u to vreme instrumentacija je bila poprilicno retka, pa nije svako mogao da se time bavi. Ali efekat je postignut, Kinezi su to prestali da rade i prica se zavrsila... sve do 2008.

Tada ponovo krece ista prica, samo ovoga puta mnogo opasnija, posto se sada melamin koristi za falsifikovanje mleka u prahu koje je sirovina za deciju hranu, konditorsku industriju etc. Prvi su reagovali evropljani i krenulo se najpre sa kontrolama starom americkom metodologijom, ali posto je tecna hromatografija i narocito masena spektrometrija danas mnogo dostupnija (ova poslednja je 1980-ih bila u povoju), a ove metode su daleko pogodnije za odredjivanje neisparljivog melamina, u roku od nekoliko nedelja su se pojavile metode za brzu i pouzdanu detekciju melamina. Ovde su veliku ulogu odigrale razvojne laboratorije najvecih proizvodjaca hromatografskih instrumenata i kolona (Waters, Agilent, Phenomenex), koje su veoma brzo izasle sa osnovnim pravcima razvoja metode. EFSA (European food safety agency) je za dva meseca uradila studiju toksicnosti i utvrdjena je granica od 2.5mg/kg melamina u mleku i proizvodima od mleka. Ovo jeste daleko nize od kolicina koje mogu da izazovu bilo kakvo narusavanje zdravlja, a sa druge strane sa toliko malom kolicinom se ne moze nista falsifikovati, da bi se postigao lazni efekat podizanja sadrzaja proteina treba dodati bar 2-5% melamina u proizvod (1% = 10000mg/kg). Granica je ostavljena zato sto se rezidualne kolicine melamina uvek nalaze u plasticnoj ambalazi, one su tu oduvek i bile, samo one nisu problem, problem je zloupotreba. Za ishod znamo, blokiran je uvoz iz Kine, oni su tamo malo sredjivali po svom dvoristu (milosrdni andjeo), i to je za sada to. Ali se svuda jos uvek kontrolise melamin (i ovde), i to je sasvim u redu, imajuci u vidu da mleko u prahu moze da stoji dosta dugo ako se adekvatno cuva, pa su moguci zaostaci iz tog perioda.

Melaminsko posudje se prodaje po svetu, to sam sad pogledao na netu posto sam i sam zaintrigiran ovim. Ne sme da ide u MW posto se jako greje i oce da eksplodira. Svakako je moguce uraditi studije migracije melamina, mozda je to neko vec radio, mozda to i mi uradimo, bilo bi interesantno da se vidi koliko melamin migrira iz posude u hranu (ovo se inace redovno radi kod utvrdjivanja sposobnosti migracije toksicnih elemenata (Pb, Cr, Ni...) kod plasticnih, staklenih i narocito zemljanih posuda za hranu. Verovatno neka migracija postoji. Sto se plasticizera tice, daleko veci problem je bisfenol A u flasicama za bebe i akrilamid u plasticnom posudju.

I da se slozim sa ranijim ucesnicima teme, keramicki tiganj je otkrice veka za mene, bio sam malo sumnjicav merkajuci ga za 3000 i kusur dindzi ali sam stisnuo zube i nisam se pokajao. Teflon je nula u odnosu na ovo, trudio sam se da mu doakam, pekao onaj polugotov pommes-frittes bez ulja... nista se nije uhvatilo, ekstremno lako se cisti...sve preporuke!

Eto, nadam se da nije bilo mnogo dosadno, zaista ne znam zasto niko ne pise gde treba o ovakvim temama, svakako nisu za hi-fi portal a verujem da svakoga interesuje nesto bar elementarno o bezbednosti hrane.

Link to comment
Share on other sites

Posudje od melamina je (nazalost) najmanje zlo od svih kojima smo svakodnevno izlozeni.Naravno,nisam mislio na politiku. :rolleyes:

Najvece zlo po planetu Zemlju i njene stanovnike je upravo chovek (ne moderator :lol: ),i jedno posudje od melamina ne igra preveliku ulogu u kompletnom unishtavanju jedinog mesta za zivot za svim poznatim i nepoznatim vrstama organizama. :nerd

Link to comment
Share on other sites

Archived

This topic is now archived and is closed to further replies.

×
×
  • Create New...