Jump to content


mmilovan

Članovi
  • Posts

    3,103
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    6

About mmilovan

  • Birthday 02/19/1971

Profile Information

  • Gender
    Not Telling

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

mmilovan's Achievements

Newbie

Newbie (1/14)

  1. Lepa diskusija. A pošto se ovde poteglo za različitim tvrdnjama, koje baš nisu najjasnije razjašnjenje eto, malo da ih pojasnimo: 1) Budući da amplituda zvučnih talasa zavisi od njihove frekvencije da bi ceo orkestar mogao da stane u tu brazdu, potrebno je utišati najdublje tonove, dakle smanjiti im amplitudu kako ona ne bi izlazila van granica brazde i, eventualno, izbacila iglu. Takođe, smanjivanjem fizičke amplitude gramofonska glava se održava u mirnom kretanju kroz brazdu, tako da osciluje samo igla, što značajno smanjuje izobličenja na svim frekvencijama. Ali, to je samo početak procesa. U suštini tačno, ali nezgrapno napisano. Amplituda se smanjivala zbog nemogućnosti održanja kako trackinga na nisim frekvencijama (ukoliko bi one urezivale bez gušenja istih), tako zbog isuviše velikog prostora koje bi uzimala takva upisana informacija. Ovo sa "održava u mirnom kretanju kroz brazdu tako da osciluje samo igla" nije mi najjasnije. 2) Da bi se Äitaocima lakÅ¡e ilustrovala priroda i struktura zapisa u brazdi, dat je primer rane strukture fonogramskog zapisa, kod koje su kanali bili upisivani vertikalno i lateralno. Rana struktura fonogramskog (?) zapisa (šta je to) bila je vrlo jasno podeljena na horizontalni i vertikalni (govorimo o mono zapisu). Horizontalni je primenjivao ceo svet (govorimo o gramofonskoj ploči), dok su vertikalni rez primenjivali Francuzi (Pathe) i Edisonova izdavačka kuća i to ne zato što je to nešto bilo posebno inventivno i kontriranje svetu, nego zato što su držali određene patente za određeni tip reza. Na ploče rezane vertikalnim rezom moglo je da stane kudikamo više muzike za isti prečnik. Vertikalni rez je i stariji, jer se primenjivao još od zapisa na cilindre. 3) Jeste tako.Jedan kanal na vertikali i drugi na horizontali je bio iskljuÄivo eksperimentalan sistem koji je napuÅ¡ten zbog kompatibilnosti sa mono i osetne razlike u kvalitetu zvuka izmeÄ‘u kanala. Genrealno da. Snimanje tehnikom stereo 0/90 je zapravo bio početak i eksperiment Alana Blumlajna i on je ovim putem snimio nekoliko ploča koje su (kako su svojevremeno bile predstavljene) zvučale izvanredno (posebno je impresivan za slušanje bio zapis iz 1932. iz Blumlajnove laboratorije i okolnih tehničara koji se približavaju i udaljavaju, tvoreći i danas, impresivnu stereo sliku, bez nekih problema u slabljenju informacije na kanalu koji je bio upisan vertikalno). No, 45/45 tehnika koja je izmišljena zarad mono kompatibilnosti nije bila ništa revolucionarno novo, već je, zapravo samo "malo reaktiviran" davni patent. 4) Kako li su, onda, konstruisane? Cantilever je krut u vertikalnoj ravni? Ovo je istina. Lako proverljivo ako se uzme neka stara glava ili glava od mono "Toske" recimo (keramička) ili sličnog nekog starog gramofona. Tamo je deo kantilevera uglavljen u gumeni suspenzor koji onemogućava kretanje po vertikalnoj osi.
  2. ÄŒak i kada je formulacija poznata i koja nije (uglavnom) reagovala sa vinilnom masom, deÅ¡ava se da istovetni unutraÅ¡nji omot reaguje sa drugom vinilnom masom drugog proizvoÄ‘aÄa (provereno na najmanje dva primera). Problem je u tome da mi uglavnom ne poznajemo recepture vinilnih masa od proizvoÄ‘aÄa do proizvoÄ‘aÄa, pa je papir možda ipak bolja varijanta. LoÅ¡a strana papira je Å¡to se raspada, raspadnuti delovi se uvlaÄe u brazde itd. JoÅ¡ veći problem papira je Å¡to grebe ploÄu oÅ¡trim ivicama.
  3. Ponekad (samo ponekad, ne uvek), za reprodukciju mesta koje preskaÄe može da pomogne ekstremno povećana antiskejting kompenzacija.
  4. mmilovan

    Istrosenost igle

    Može da se jasno vidi deÄijim mikroskopom. Potrebno je dosta strpljenja i dobro fiksiranje i pažljivo rukovanje iglom i mikroskopom, kao i odgovarajuće svetlo (pogodna je neka LED lampica). OÅ¡tećeni delovi vrha igle drugaÄije reflektuju svetlost.
  5. Ako se dobro sećam, neko je na ovom forumu pominjao da Thorens, Dual i Pro-Ject imaju isto poreklo, navedenu fabriku u Češkoj.
  6. Biće da je ovo jedan od najskupljih klonova: http://www.pioneerelectronics.com/PUSA/DJ/Turntable/PLX-1000
  7. Ko Å¡to je realno ne verovati proizvoÄ‘aÄima HDD, za koji se, gle Äuda, tvrdi da je "najsigurniji" arhivski medijum. Tolerancije u nanometrima, magnetne ploÄe, elektronika, zagrevanje, ležajevi... i to je za "veÄnos' spremno"...
  8. Vele "tisuću godina trajnosti". "Reže se" u metal, ne u organski sloj. Mediji nisu baš toliko jeftini. Za sada ima samo DVDjeva i BDova, CD nisu napravili. http://www.mdisc.com/
  9. Treba probati sa Äistim somotom (ne sintetiÄkim) koji se, ruku na srce, jako teÅ¡ko pronalazi. ÄŒetke od najfinije dlake nisu sposobne da Äine posao.
  10. Prema razgovorima sa ljudima koji su "neÅ¡to viÅ¡e" u ovoj metodi, potreban je najmanje joÅ¡ jedan ciklus Äišćenja zaostaje smese prljavÅ¡tine i teÄnosti za Äišćenje, ponekad i dva i to destilovanom vodom - da bi se ona uklonila. TakoÄ‘e, samo Äišćenje teÄnošću može se i dva puta ponoviti zbog efikasnijih rezultata. Da se nadovežem na stomatoloÅ¡ke analogije koje svako može da proveri - probajte dva puta da operete zube. Posle drugog sukcesivnog Äišćenja, koliko se može primetiti, sa zuba vidljivo spadnu naslage prljavÅ¡tine, Å¡to se ne može reći za jednokratno Äišćenje.
  11. Neverovatno je koliko se jedna popriliÄno metoda održava dosta dugo pod svodovima Hi Fi hrama i kao kakva religija i dalje potpiruje (isto važi i za CF Äetku) iako postoje nedovsmisleni naÄini efikasnog i nedestruktivnog Äišćenja ploÄa. OÄigledna je glasnost koja stoji iza propagande odreÄ‘enog metoda (moguće zato Å¡to je priliÄno jeftin) Äišćenja, dok su ostale metode koje su efikasne već dugi niz godina (verovatno zato Å¡to su preskupe) malo rasprostranjene meÄ‘u ljubiteljima HiFi-ja. Sa moje strane, uvek ću viÅ¡e verovati iskustvu ljudi koji su bezmalo Äitav svoj život posvetili razvijanju i mućkanju specijalizovanih deterdženata ili barem metodama koje se primenjuju u renomiranim arhivama koje poseduju kudikamo veliki broj unikatnih vinila. U tom smilsu tergitol je velika nada. Žao mi je Å¡to nisam u mogućnosti da postujem rezultate tergitola.
  12. mmilovan

    MINIDISC

    ImaÅ¡ i MD bez kompresije, tzv. HiMD. Å teta, format nije zaživeo. Soni je opet napravio Äudo sa elitizmom.
  13. mmilovan

    MINIDISC

    ImaÅ¡ i MD bez kompresije, tzv. HiMD. Å teta, format nije zaživeo. Soni je opet napravio Äudo sa elitizmom.
  14. ÄŒitam neÅ¡to: http://jazztimes.com/articles/107674-blue-note-to-release-previously-unissued-monk-1969-paris-concert Ako smem da primetim - renesansa vinila omogućila je pravu radost svim ljubiteljima zvuka i slike: ovaj koncet izdavaće se CDu, DVDju i vinilu... Predložio bih da u popis mogućih izdanja uvrste i BD, mada bi paralelno, mogli i da ga ture u BD+ 3D varijantu. Odmah se postavlja pitanje, a zaÅ¡to ga ne izdavati i kao downloadabilan format - tu su FLAC, mp3 i Apple/Apple lossless varijante, a greota bi bilo ako se ne Å¡tancuje i na DVD Audio, kao i SACD verziji. Nije zgoreg da se i vinil ponudi u dve varijante - kao 33 i 45 rpm verzija, možda kao 120, 150, 180, 200, 220 i 250 gramski vinil, a prava radost bi bila napraviti ga na 7-inÄnim singlicama. PoÅ¡tovaoci broadcast sistema reprodukcije sigurno bi bili radosni da se izda na 16-inÄnim coarse groove vinilima. Za ljubitelje retra, svakako bi dobro bilo pustiti ga u prodaju na 78 rpm setovima vinila i možda, Äak, i na Å¡elak materijalu za puÅ¡tanje na gramofonu sa trubom i kurblom. Dobro bi doÅ¡lo da se paralelno pokrije i VCR segment tržiÅ¡ta, pa da se koncert pukne na video kasete, mada, ni audio kasete nisu za zanemarivanje (u varijantama sa Dolby B, C, HX pro, kao i S). Svakako da će obožavaoci "tape projecta" voleti i posebno izdanje na studijskim trakama 38 cm/sec, dok bi za one sa plićim džepom mogla poslužiti i tanja traka i 19 cm/sec. Ne bi bilo nesuvislo razmisliti i o LaserDisc 12 inÄnim ploÄama, a dragoceno bi bilo ponuditi ih i na 8-track sistemima, MiniDisc i High MiniDisc formatima. Najzad, istinskim ljubiteljima muzike mogao bi da se ponudi i snimak na seriji cilindara za sluÅ¡anje na fonografu, a pravi užitak bio bi ako bi se obezbedila i telefonska linija sa loop-ovanim koncertom.
  15. Ni meni. Ta odluka Panasonica spada u red onih bizarnih, neutemeljenih i ishitrenih stvari. Kladim se da su mogli da ga prave dok je sveta i veka.
×
×
  • Create New...